"Hteo sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti."
Danilo Kiš
"Hteo sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti."
Danilo Kiš
Molimo domaće pisce da do daljega ne pišu. Još nismo pročitali ni ovo. Duško Radović
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
Vecnost - to vam je kao kad smo bili deca,dragi moj,
pa sam medju tolikim pametnim djacima, koji su, veliki boze,
toliko veliko obecavali, dakle bas ja, najgori, bacio kredu
kroz prozor i ekserom u tablu urezao svoje ime.
Eno ga citam. Tamo je. Sva ostala su izbrisana sundjerom.
Miroslav Antic
Svako ima svoje. Ja pristajem da zaboravim na svoje dostojanstvo, ali zato što ja tako hoću, a ne što mi drugi to naredjuje. Treba li da mi se kaže : Puzi, pa da propuzim? To je hod crva, a i moj hod; mi oboje puzimo kad nas ostave na miru, ali se uspravljamo čim nam neko stane na rep; meni su stali na rep, i ja ću se uspraviti.
"Ramoov sinovac", Deni Didro
Poruku je izmenio Cecara, 17.08.2012 u 13:46 Razlog: autori
ivancica
Na sve bih pristao, samo ne na malograđanski život.
Pristao bih da živim, ako mora tako biti, među divljacima, u vihoru revolucije ili u bezumnom vrtlogu rata.
Na sve bih pristao, samo ne na malograđanski život koji nikad ni u čemu ne pokazuje ni veličine ni lepote ni prave radosti, jer je u njemu sve otrovano predrasudama i ukaljano računicom koja se uvlači do najskrovitijih dubina ljudskog života, do u osmejak sa kojim čovek čoveku kaže: Dobro jutro!, do u bračnu postelju, do na samrtnički log. A ta računica nije samo bezdušna nego i - potpuno pogrešna.
Ivo Andrić
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
"Vidite, gospodo, razum je dobra stvar, to je neosporno, ali razum je ipak samo razum i zadovoljava samo razumske čovekove sposobnosti - a htenje je izraz celog života, to jest celog čovekovog života, zajedno sa razumom i svim ostalim češkanjem."
Zapisi iz podzemlja, FMD
Zeleo je onu zbog koje ce zaboraviti sve ostale. To je zeleo. To je oduvek zeleo.
Nadjes onu koja izbrise sve druge i to ti odmah resi sve probleme, resi ih tako sto zaustavi svaku zudnju, jer kad pocnes da zudis, tome nema kraja dok ti srce ne stane, i onda nema mira ni spokoja ni istinske srece. Treba samo da nadjes onu zbog koje ces oslepeti za ostatak sveta. On je samo to zeleo, isto sto i svi ostali. Cinilo mu se da ne trazi previse.
Toni Parson
Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !
Debelo drvo počelo je od tankog pruta. Devetospratna kuća počela je od slaga opeka. Putovanja od hiljadu kilometara počinju od jednog koraka. Pazite na svoje misli: one su početak postupka! -Tolstoj
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
Mladost je srećna jer ima sposobnost da vidi lepotu.
Svako ko zadrži sposobnost da vidi lepotu,nikada neće ostariti.
Franc Kafka
Recite ljudima koje volite da ih volite , u svakoj prilici .
Zivot se ne meri brojem udisaja koje napravimo , nego trenucima koji nam
oduzimaju dah .
Dzordz Karlin
"Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam. Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem. Cijenio bih stvari prema njihovom značenju,a ne prema njihovoj vrijednosti.Spavao bih malo, vise bih sanjao,znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla. Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju.Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, vec i svoju dušu. Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!Djeci bih napravio krila,ali uzeo bih im ih dok se ne nauče letjeti.Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću. Toliko stvari bih se naučio od vas, ljudi... Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh. Naucio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.Naucio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgo samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo. Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu,snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom. Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš. Uvijek ima nekakvo sjutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, htio bih ti reći da te veoma volim.Niko nema zagarantvono sjutra-niti mladi, niti stari. Možda danas posljednji put posmatras one koje voliš. Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalices za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im ' žao mi je','oprosti','molim te','hvala'i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.Niko neće pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni."
GABRIEL GARCIA MARQUEZ
Žena je kao kesica čaja:
ne možeš da zaključiš koliko
je jaka dok je nestaviš u
vrelu vodu.
Nensi Regan
"Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo područje. Dan je samo bela hartija na kojoj se sve beleži i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i vrelim poljima nesanice." I.Andric
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
"..Ne volim glatko izbrijanog momka sa kravatom i dobrim poslićem. Volim očajnike, ljude razbijenih zuba, razbijenog duha i razbijene sudbine. Takvi me interesuju. Puni su iznenađenja i eksplozija. Volim i propale žene, pijane kurve što psuju, zarozanih čarapa i razmazane šminke. Zanimaju me perverznjaci a ne sveci. Mogu da se opsutim sa klošarima jer sam i sam klošar. Ne volim zakone, morale, religije, pravila. Ne volim da me oblikuje društvo."
Čarls Bukovski ( a ko bi drugi ? )
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Да ли би људи могли бити бољи? Могли би, али нико неће први да почне. Сви имају лоша искуства. Нисмо ли се мало пута заклињали да ћемо бити бољи? И неки стварно постану бољи, па испадају наивни, јер су они други - постали још гори.
Душко Радовић
Henry de Montherlant "Les Jeunes filles les lépreuses"
Anri de Monterlan "Devojke"
"Gospodjica Tereza Panteven
Morijanski Dô
Preko Avranša (Manš)
Gospodinu Pjeru Kostelu
Ulica Anri Marten
Pariz
26. decembar 1926
U ime Hrista Spasitelja
Hvala vam, gospodine i najdraži moj, što nikada niste odgovorili na moja pisma. Ona su bila nedostojna mene. Tri pisma za tri godine, a nijednog odgovora. Kucnuo je čas da vam otkrijem svoju tajnu.
Zavolela sam vas već od prvog vašeg dela koje sam pročitala. Kada sam ugledala vašu sliku u jednom listu, probudila se u meni strast. Tri meseca, od 11. novembra 1923. do 2. februara 1924. pisala sam vam svakog dana. Ali pisma vam nikada nisam slala, stidela sam se. Samo jedno sam vam poslala. Niste mi odgovorili. Medjutim, posmatrajući vašu sliku, vaš pogled i lice otkrili su mi moju srećnu sudbinu. Ne volite me, ali bar mislite na mene.
U pismu od 15. avgusta 1924. - na praznik presvete Bogorodice - poslala sam vam svoje pozdrave. Nekoliko dana posle toga nazrela sam nešto u izrazu vašeg lica na istoj slici što mi je posvedočilo da ste dobili moje pismo.
Treći put sam vam pisala 11. aprila ove godine. Ali toliko sam strahovala da vam se neću dopasti zbog moje preterane smelosti, da vam upućene reči, bez sumnje, nisu mogle jasno izraziti moja osećanja. Nisam smela da vam govorim o svojoj ljubavi a umirila sam od čežnje za vama.
I tako sam vam napisla pismo od šest stranica, u kome sam vam sve priznala. Započela sam ga poslednje subote u mesecu velikog posta, a završila ga uoči Blagovesti. Ni to pismo nisam poslala.
Mislim na vas, patim, moram sve da vam kažem: "Volim vas". Ne želim vam nikakvo zlo.
Koliko sam patila! Kada me upoznate, razumećete. Nisam žena koja je samoj sebi dovoljna. Daleko od vas nisam značila ništa i ništa nisam mogla. Jecala sam, molila se, razmišljala, i taj unutrašnji život bio mi je sve. Zašto da iznosim svoja osećanja, kada ne mogu da ih poklonim čoveku zakoga sam stvorena? Bog je stvorio čoveka u slavu sebi, a ženu u slavu čoveka. Oh, šta biste sve mogli da učinite za mene! Udahnite mi život, prijatelju moj, jer dok vas nisam upoznala, nisam živela. Potrebno mi je samo da budem voljena i osećam da mogu mnogo voleti.
Volim vas i znam da govoreći vam to ispunjavam volju Božiju. Prijatelju moj, zar niste nikada pomišljali kakva bi bila naša ljubav u Večnosti?
Bliži se oktobar. U polju cveta poslednje cveće. Htela sam da ono ne umre uzalud. Brala sam ga krsteći se. U vaše i u svoje ime stavila sam četiri stručka na grob dva mačeta blizanca, koja su uginula pre dve godine. Šaljem vam tri struka, a za sebe zadržavam ostala tri, koja ću položiti pred moj mali kip Srca Isusovog.
Ovoga puta t r a ž i m od vas da mi odgovorite, kako bih mogla slobodno da izrazim svoju ljubav i, ako mi vaše srce odgovori, da se priviknem na sreću.
Prijatelju moj, naša je dužnost da ponovo uspostavimo carstvo Božije. Ako želite to carstvo i carstvo srca moga, stavite mi to do znanja.
Ljubim vaše pero i potpisujem se
Marija Rajska
jer "Tereza Panteven" više ne postoji.
(Ne stavljajte svoje ime na koverat)
(Ovo pismo je ostalo bez odgovora.)"