Moja tuga je samo moja i ja je ljubomorno čuvam

Ne dam je nikome......Ama baš nikome

Tuga je kod mene default stanje, tako da ja neka (za druge ljude) normalna stanja prihvatam kao veliku sreću. Ne, ne ljutim se što je tako - to sam jednostavno ja.
Želim da je ne bude u ovolikoj meri, ali to je već posledica snova, nepomirljivosti sa nekim stvarima i isključivosti

Kako je prebroditi? Ne može se to prebroditi. Jedino što možemo da uradimo je da se borimo, svaki dan - samo to.

Trudim se da uvek budem pozitivan, da ljudi ne vide tugu u mojim očima (veoma teško), mnogo radim i ne štedim se. Kada me obuzme jako, ondaK ćutim i trpim.

Što se leka tiče - jednostavno, moj lek je: radujem se tuđoj sreći i nadam se svojoj