Moj đak prvak je dobio svoj mobitel
Koliko god sam se borila protiv toga, moja želja da ju čujem, budući da živimo u kući moje bake i telefon je kod nje u sobi ili dolje u boravku, te da ju podsjetim da se spremi i da krene u školu - bio je jači od logike i stvarne potrebe djeteta za mobitelom.
Ne, nije joj uistinu potreban, ajmo iskreno.
Mislim da je to više do roditelja i do njihove želje za nadgledanjem. Da, žele klinci mobitel - tko ne želi? Ali da nema te potrebe za nadgledanjem, ne bi niti mobitel bio u rukama klinaca.
Što je sa Vama? Da li Vaše dijete racionalno koristi isti?