Meni, zaista, nikada nije bio problem da, gde god se to od mene očekuje, napišem da sam Srpkinja. I nikada mi nije bio problem da prihvatim sve one koji su se izjašnjavali kao Hrvati, Slovenci, Jugosloveni.
Rodjena sam u SFRJ, SR Srbija, SAP Vojvodina, SO Ruma...
Kada je trebalo popunjavati razne formulare, tamo gde je pisalo nacionalnost, pisala sam srpska, gde je pisalo državljanstvo, pisala sam SFRJ. Dok je bila SFRJ...
Bilo je mnogo više onih koji su u obe rubrike upisivali Jugosloven, Jugoslovesko...
Slažem se sa tobom, potpuno. Ljudi su se radjali i živeli u Jugoslaviji. I meni je sasvim OK da postoje Jugosloveni.
Mislim, to mi je normalnije od priznavanja veroispovesti kao nacije...
Zamisli sad ovo... Na pitanje "Šta ste po nacionalnosti...?", lik, npr. odgovara: "Adventista..."
Pa, što...?!
To je isto kao i musliman, odnosno Musliman...
Valjda smo jedina zemlja na planeti koja je versku pripadnost priznala kao nacionalnost...
"A šta ste Vi po nacionalnosti?" - " Ja sam Katolikinja."
O, Bože...
Šta je spisateljica ovih redova htela da kaže...
Bti Jugosloven, odnosno Jugoslovenka - sasvim je OK.
Samo ostaje još ta trivijalnost... da se složimo... Ih, gde bi nam bio kraj...