Sigurno da je ljubav veoma bitna u mom braku jer ne vidim ni jedan drugi
prokleti razlog zbog kojeg bih ostao pored ove moje, toliko duuuugih godina...
A i dobro kuva moram priznati.
Sigurno da je ljubav veoma bitna u mom braku jer ne vidim ni jedan drugi
prokleti razlog zbog kojeg bih ostao pored ove moje, toliko duuuugih godina...
A i dobro kuva moram priznati.
Neki kazu da ljubav prestaje sklapanjem braka, a drugi kazu da ljubav tek tada pravo gori. Ja bih se prije slozio sa drugom cinjenicom, jer su prvu vjerovatno izmislili oni koji su se razocarali u bracni zivot, ali vjerovatno vlastitom krivicom. Ljubav u braku se kasnije prenosi na djecu, sto jos jace povezuje partnere.
ko hoce dug i relativno sretan i uspesan brak svakako mora voditi racuna o puno malih sporednih stvari koje brak cine boljim,lepsim prijatnijim.
zar nije ljubav kad ustane i skuvati kafu a tog dana neradi,zar nije ljubav kad je docekas sa pospremljenim stanom,kucom
zar nije ljubav kad joj iz nevezanog doneses cvece-bombonjeru,brosic bilo sta
zar nije ljubav kad ti donese sa posla pivo koje volis
zar nije ljubav otici u bioskop-pozoriste-koncert
zar nije ljubav kad ti kaze tajo a ti njoj mama
zar nije nljubav kad ti-ona grdis decu a ona on cuti
mozda sve ovo nije ljubav ali je postovanje,uvazavanje itd.
on: "Ej matora"!
ja: "Ej matori"!
nista lepse od tih reci, nista bolje od takve ljubavi!
neunistiva zlojebaba!
ma puno ti srce do neba
ili smo mi jos uvek iz stare garde zahvalni sto to imamo
Naravno da je ima!
Vremenom, ona "stari", kao staro vino! I sve je bolja!
Ona, sigurno, menja oblik/sadržinu/obeležja ili šta drugo, ali, ako je "prava", onda je to, još uvek, LJUBAV.
Posle duuugo, duuugo godina, još uvek se, svakog proleća, zaljubljujem u nju!!!
Nedavno sam u novinama pročitala jedan članak.Kaže ,u stanu nadjen mrtav bračni par.Ne sumnja se na ubistvo,ili samoubistvo.Ključ je nadjen sa unutrašnje strane brave.Baka umrla u 87.godini života a deka umro sa rukom preko nje.Ona umrla jer je bila srčani bolesnik a on umro nekoliko trenutaka kasnije od tuge za njom.
Komšije kažu da su bili nerazdvojni i da su često sedeli u parku držeći jedno drugom ruku.
Pa...ljubav u braku je normalna pojava.U današnje vreme je sve manje u modi.Svi se nešto emancipuju.Svi su nešto snažni i samosvesni i sposobni da žive sami .Svaka čast...ali je ipak lepše buditi se u dvoje.To sam jutros shvatila.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
Pa, bolje ikad nego nikad.
Ma, šalim se s tobom, ne ljuti se.
Drago mi je da si to uvidela.
Ne bih baš delio ljubav..na onu u braku i onu koja veže osobe van braka .
Ljubav je..ljubav.
Ono pomenuto, više liči na neke obaveze...malo na ljubav.
Mislim da je glavni problem nekih parova što, greškom, pomisle da sada ljubav treba preneti na decu, dom i sl. gluposti.
Ljubav između para je jedino što se računa, jer je ljubav prema potomcima totalno druge vrste i kvaliteta.
Mnogi zaborave da...deca porastu i odu a da njih dvoje ostaju, oslonjeni jedno na drugo.
Iskreno, nervira me "zaklanjanje iza klinaca", kada neko "pravda" nastavak braka njima. Imao sam iskustvo braka i razvoda i stoga mislim da deca će lakše podneti da im oba roditelja budu svoji i zadovoljni nego brak u kome su svađe pravilo.
Mislim i da ljubav vremenom se gradi..i da ako oboje su pametne osobe će naći način da ona napreduje i u braku, kao što verujem i da van braka ona zavisi od volje oboje da nešto lepo opstane i napreduje.
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Onoga trenutka kada muž postane ženi najbolji prijatelj (i obratno), što je uslovljeno potpuno pogrešnim shvatnjem da onaj ko te poznaje fizički ima najbolje predispozicije da te shvati intelektualno, a opet što vuče korene iz nenormalnog tabua seksa (i tela uopšte) koje nametnute nosimo u nama, kreiran je raspad zajedništva bračne kompozicije. Naročito ljudima u braku su potrebne promene, bilo psihičke, bilo fizičke prirode. Ako se vratimo unatrag i zavirimo u prošlost čak su i plemena poznavala instituciju promene partnera, koju je Fejson kasnije nazvao grupni brak. Ne znam. Ali delim mišljenje da svaka promena, posle koje se vratimo svom bračnom partneru, može biti samo dobitak za svakog pojedinačnog, a naravno i za vezu u celini. Ovde nije reč o neverstvu.
Čak i loše promene su korisne promene.
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Ljubav u braku je moguća, moguće je upoznavati slojeve partnera iz dana u dan, sve više i više, sve dok postoji interesovanje za to. Kada upoznajete partnerovo telo i dušu, i kada vas iznenadi nečim što niste videli/znali da postoji, onda je osećaj zadovoljstva nemerljiv.
Pre dva meseca gledam babu i dedu, ima 61 godina kako su u braku i on je podjebava, a ona se smeje kao šiparica, to je za mene model, ne tražim ništa iz holivuCkih filmova, jer, jebiga, ne živim u Holivudu, pa mi te njihove idealne veze izgledaju utopistički.
Ćale je, posle 33 godine braka umro sa kevinim imenom na usnama. Možda idealizujem porodicu kao model, ali verujem, bez obzira koliko to zvučalo glupo, da se može ostariti uz nekoga, samo ako postoji minimum volje za to i minimum razumevanja, ili makar želje da razumemo onoga s kim spavamo u istom krevetu, jedemo iz istog tanjira i razmenjujemo pljuvačku.
Moderno društvo je donelo poraz porodice i cepanje na najsuroviji mogući način. Jebaše nam majku, ako smem da se izrazim.
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
Ono što činimo i kada nismo u braku!
Volimo bez računice, dajemo se bez očekivanja uzdarja, osvajamo je kao da je tek upoznajemo, slušamo je sa pažnjom, ne očekujemo ništa zbog minulih "zasluga". Ukoliko imamo sreće da sretnemo ženu koja slično razmišlja i postupa moguće je da ljubav večno traje.
Doduše ipak treba i malo vere u partnerku, mnogo razumevanja i želje da opstanete. Traženje dlake u jajetu sigurno neće pomoći razumevanju već treba verovati u vezu dok traje. Ne treba sami da je zagorčavamo, uvek će biti drugih za to.