U Vojvodini volim... - Strana 5
Strana 5 od 8 PrvaPrva ... 34567 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 61 do 75 od ukupno 108
  1. #61

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    volim siroke ulice i bulevare; nasmejane, doterane, mirisljave ljude a najvise volim sto se sve polako, bez ikakve zurbe i panike radi.
    Prijatelji su kao zvezde, nekad ih ne vidis ali znas da postoje!

  2. #62

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    Srem, Srem ,Srem lepo je zivet u njem.

  3. #63

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    U Vojvodini volim samo 3 stvari a to su naravno,
    Srem,Banat i Backu kratko u celini i jasno

  4. #64

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    У војводини волим све што има везе са Србијом
    Србијо моја поносна буди!

  5. #65

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    vojvođanski optimizam i svinjokolje
    sve sa šunkom i belim vinom

    pileći paprikaš kako ga je moja pokojna baka spremala, i narvno njene štrudle..

    zašto ja spominjem samo ono što je za jelo vezano
    volem Itebej, i Srpski i Novi

    Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!

  6. #66

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    Srem, Banat i Backa.....tri srca junacka

    A volem sveeeeeeee nase, apsolutno sve mi nedostaje...mozda za nekog su to gluposti i sitnice...ali ja sam skromna i meni te sitnice punoooo znace..jer sam dalekooo..

  7. #67

    02 Odgovor: U Vojvodini volim...

    Volem Balasevica, volim nase ravnice i lepotu dokle ti doseze pogled.
    Svitanje uz dunav i alase kraj njega.Volem prasnjave sokake i uske
    sorove.Volem tamburase i onaj nas sat na tvrdjavi , koji mi uvek
    pozeli dobrodoslicu , kad se vracam kuci.Nigde nema snaznijeg mirisa
    lipe i lepse boje suncokreta .I volem, stvarno volem, nase lale i sose,
    jer niko nema vece duse od njih...volem VOJVODINU jer ima dusu za
    svakog putnika namernika... i mogla bi jos svasta napisati jer ja je
    stvarno volem!



  8. #68

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    U Vojvodini pa Vojvodinu i naravno moju Turiju.

  9. #69

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    Ravnicu, jer mi ne bude muka kad putujem. Cim krenu krivine, brda i planine, ni tableta protiv mucnine ne pomaze.
    Volim Novi Sad....
    Volim opustenost....
    Volim reke koje jeste da su prljave, al se bar mosh kupati u njima.

    Za sad toliko.

  10. #70

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    ... rodne ravnice, miris zitnog polja posle kise, miris Dunava i njegovu gracioznost, ljude opustene i prijateljski raspolozene. Volim svoj grad, njegovu kulturu i istoriju, njegove ponosno prkosece mostove, gradsku plazu Strand, zvuk zvona Almaske crkve nedeljom ujutro, volim cigane trubace ispred Uspenske, pogotovo subotom kada su vencanja. Novosadske sarene pijace! Burekdzinice (obavezno) i pekare. Volim stare delove grada, jos uvek pitome i cutljive.
    Volim Frusku Goru. Volim vojvodjanske vinograde. Volim Vojvodinu takvu kakva jeste i ponosim se njome
    neunistiva zlojebaba!

  11. #71

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    Vojvodina

    Verujem vo jedinu i vo jed i vo inu
    ravnicu - mater moju i zapljuvanu i svetu,
    tu Vojvodinu u soli, u hlebu i u vinu,
    i ne verujem joj, veru joj njenu i krv joj somotsku i prokletu
    a slepački joj se molim dok mi na usni rđa i rže i miriše
    blagoslovena kao pričest i zrno aprilske kiše
    i dok me kolje pod grlom njen dah ljut kao vile,
    pa teme i čelo škropi beli cvet bagremova,
    i dok se rvem sa žitom, dok zvezde po meni mile,
    a ona rominja i tinja i survava se sa krova
    sva toržestvena i rožestvena od lepote i rugla
    i kao srce mokra i kao srce okrugla.
    Jao, ravnico zlosutnico! Zlatna sačmo u sisi!
    Jao, svevišnja moja iz birtija i crkava!
    Ti, dušo, što isplažena i bosonoga visiš
    i pozlaćena i plaćena i detinjasta i lukava,
    a tako sasvim sveta i zlikovačka i lomna,
    i kao nebo niska, i kao nebo ogromna.


    Volim je od štala do oltarskih dveri i od blata do pšenice,
    toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenasa, vršidbenu i zadušničku,
    smeđu kao devojačke pletenice,
    tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša,
    gde su služili bdenija i ljude za glavu skraćivali,
    gde su starice tepale i pragove branile golim šakama,
    pa su je brali i ždrali rukama, pa su crkavali i živeli,
    pa su je voleli ljudi i kleli i psovali i plakali.
    Tu Vojvodinu bogomoljačku, i bezbožnicku, i vinsku,
    belu od jaganjaca, crnu od paljevina.
    Tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku,
    kad se lumpovalo od Vršca do Temišvara, Sombora i Segedina,
    pa niko u brkovima nije imao gustu pesmu kao taj narod
    robijaški i prvomajski, razbijenih temena i zuba,
    ta Vojvodina ašova, britvi, molitvi i šamara,
    zarasla u želje, u laž, u borbu, u izdajstvo, u ljubav.
    Volim je, jer smo svi široki i obični kao ova ravnica,
    jer smo i veliki i prokleti na ovim zelenim travama,
    i milioni suludih, rumenih zvezdanih ptica
    večito će lepršati nad našim umornim glavama.


    Muču steoni vinogradi. Peni se jesen u kacama.
    Rdaju po bespućima vetrovi sa kutnjacima masnim od slanine.
    Rodio te otac. Ubio te sin. Brat bratu o vratu i po vratu.
    A krstovi najveće drveće. A grobovi najviše planine.
    Na usni tamjan i kanfora. Nozdrva od bosiljka bela.
    Zubi utrnuli od bećaraca i truli od opela.
    Jao, ravnico! Jao, krtico! Jao, bezglava tico!
    Moja žetvo i žito. Moja kletvo i tugo.
    I jao, Vojvodino - gladna godino, i Vojvodino - dugo.
    Širok Dunav. Široke pustare. Široko garavo oko.
    Od svetog Čarnojevića, do svetog skeledžije na Tisi,
    oče naš u opancima, u katancima i lancima,
    oče naš iže jesi i iže nisi.


    I volim je prosjačku, pred crkvama, nedeljama, u ritama,
    i svatovsku, astragansku, neucveljenu bolovima,
    i Vojvodinu vašarsku i harmonikašku, čas raspusnu, čas pitomu
    i birtijašku što osvanjiva štucajuci pod stolovima,
    pa Vojvodinu bečku i varmedsku sa tuđim barjacima pred četama
    K.U.K. regimente, kraj druma istorija silovana i zaklana,
    i Vojvodinu solunsku i krfsku pod bajonetima,
    sivu kao vojnička smrt u koporanima i zajedničkim rakama.
    Pa je volim šestoaprilsku, logorašku, isprebijanu,
    obešenu o bandere, probušenu po čelima,
    uzoranu od tenkova, od krvi izopijanu,
    i partizansku kad je oktobra donela proleće selima.
    Volim je koliko je zla i dobra.Volim je podjednako.
    Prskajte kajsije zvezda u kosi drveća njenog!
    Uvek će biti krovova pozadi krova svakog
    jer uvek se rumeno nastavlja na rumeno.


    Lete nad Fruškom Gorom, nad tornjevima, nad đermovima
    nekolmovani paorski anđeli bez krila i oreola.
    Lete do zvezda i vraćaju se sa zvezda lepi, mrtvi i šašavi,
    sa ufitiljenim brkovima, u gaćama od šest pola.
    Lete sa glavom crvenom kao raspuknuta lubenica.
    Sa obrazima od licidarskih lutaka i jezikom od koljiva.
    Leti Panonija hiljadu puta zaklana i uvek najlepše živa,
    Panonija što prašta i što se iz groba seća,
    sva od praporaca i dukata sva mnogo srneća i kereća.
    Jao, ravnico! Jao, česnico! Jao, vodo i travo!
    Jao, sve moje plavo, drveno od krstova i krvavo i pravo!
    Jao, žuto od snopova, od mrtvaca, od sunca i od sveca!
    I jao, šareno od vina, od violina, od sukanja i cveća!
    Ja tebe nožem i hlebom. Ti mene solju i satarom.
    Ja tebe nogom i bogom. Ti mene ruzmarinom i materom.
    Jednu zob zobali, jednako groba dobili,
    Jednako se oplodili i rodili i prodali.
    Četir konja debela u pesmu si uprezala!
    Četir strane sveta u pupak si nam uvezala!
    Ej, Vojvodino od plača, od đubreta i od kolača,
    a vere četir, a peta ciganska, a šesta iz tambure riče !
    I svi mi na sramotu lice! I svi mi na boga lice!


    Zaigraj, zavitlaj zemljo, lepoto bosonoga,
    nevesto moja najlepša u dronjcima i plaču,
    ti što se moliš bogu i ti što pljuješ na boga,
    ti što si dugovala i naplatila račun,
    nazdravlje! Diži čaše! Razbij astale šakom!
    Zapevaj preko njiva, neka zabride kosti!
    Volim te što si prosta, sirova, divlja tako,
    i tako mnogo luda, volim te, volim, oprosti,
    ti, od ponosa i stida, od đunđuva i vaški,
    ti, ljuljaško i rako - žut zubat smeh ne skrivaj,
    pevaj pijano racki, mađarski, totski, vlaški,
    makedonski, bunjevački i lički preko dalekih njiva!
    I tako do smaka sveta, najteža zemljo moja,
    sa ukusom muškatla, krvi, hleba i saća!
    Od paorske sam lepote, radosti, psovki i znoja.
    Razdrlji prsluk i gutaj! Ja ovu zdravicu plaćam!
    Početak i kraj

  12. #72

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    Sirinu plodnih ravnica kojima se ne vidi kraj, bele salaše, ponosne mostove, jesenske boje Vruske Gore...
    neunistiva zlojebaba!

  13. #73

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    Ovu jesen koja nam se tiho sunja,
    sa svim svojim pastelnim tonovima...

  14. #74

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    U Vojvodini volim VOJVODINU svim srcem.

  15. #75

    Odgovor: U Vojvodini volim...

    Volim svaki njen deo, jer je moja.
    I ja njena.





    Suncokrete
    Kad podjes od Indjije prema Rumi,polja suncokreta u nedogled.

Strana 5 od 8 PrvaPrva ... 34567 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Volim - ne volim
    Autor valentina u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 1421
    Poslednja poruka: 04.06.2020, 18:00
  2. Volim je kad... / Volim ga kad...
    Autor love hunter u forumu Ljubav
    Odgovora: 78
    Poslednja poruka: 02.02.2015, 20:49
  3. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24
  4. Volim, ali mrzim...
    Autor memento u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 16.10.2013, 21:24
  5. I volim i ne volim?
    Autor Ivana-psy u forumu Ljubav
    Odgovora: 18
    Poslednja poruka: 08.06.2011, 23:06

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •