Ovde stariji ljudi odbijaju da ih deca smeste u bolnicu i kad im nije dobro, a ne u starački dom. Taman posla da ja idem iz svoje kuće!!!!
Vi hoćete mene da isterate zato što ja vama smetam, pa da se ovde širite!!!
I neću da umrem kao pas u bolnici nekoj, nego lepo, kod kuće, kako i treba a to što će ukućani imati traume od namernog umiranja, ili pred očima večito scenu nekog leša kad god se sete svoje babe, dede, majke ili oca, ne'a veze, vozi Miško.
***
U inostranstvu je to super organizovano. Meni se jako dopalo kad sam videla čitave erije za stariju populaciju. Deo grada u kom kupiš kućicu ili bungalov, ili stan u kompleksu, ako imaš dovoljan broj godina i tu imaš i negu i drugare i bezbroj aktivnosti. I nikog nije briga da li imaš plastičnu nogu, kolica na baterije, veštački kuk ili tri tromba, svi su isti. Samo su drugačijeg temperamenta, materijalnih sposobnosti i shvatanja uopšte.
Lepo se ljudi druže i kod nas u domovima, neki se i zaljubljuju i venčavaju, samo to je daleko od nivoa na kom bi trebalo da bude. Onda bi se valjda i oni i njihove porodice lakše odlučivale na domove.