Starost i nasi Staracki domovi
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 37
  1. #1

    10

    Zelim da otvorim diskusiju o jos jednom pitanju sto se tice nas ljudi

    - Kako se dozivljava starost u nasem drustvu?

    - Kako funkcionisu Staracki domovi?

    - Sta mislite o tome da vasi baba, dede, mama ili tata onog dana kada nemogu da se staraju o sebi a vi im nemozete pomoci budu smesteni u starackom domu?

    - Sta mislite o gerijatriji?

    iz Dnevnika online
    Starački dom, kazna ili nagrada?

    Toliko sam se mučio dok nisam odlučio da je smestim u starački dom u Futogu. Majka je, pa je teško. Kod sestre nije mogla, a već je počela da se gubi, zaboravlja stvari, ostavlja upaljenu peć, uključen šporet... Nismo mogli da je ostavljamo samu iako ima svoj stan. Znao sam da joj treba drugačija pažnja i nega od one koju mogu da joj pružim kada se kasno uveče vratim s posla. A mnogi su rekli: Kako može, majka mu je, Koliko se mučila da ga podigne i školuje, Baš je nezahvalan i sebičan.
    ...

    vredi procitati jedan clanak koji nije nova ves ali sadrzi puno toga o cemu i kako razmisljamo kada se pomenu domovi za stare
    http://www.dnevnik.co.yu/modules.php...ticle&sid=6634
    Poruku je izmenio BaneK, 14.06.2007 u 21:49 Razlog: uzastopni postovi
    ...Koliko god život od tebe traži ozbiljnost, svako treba prijatelja s kojim se može glupirati. ...

  2. #2

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    ma kod nas se na starachke domove gleda kao neshto tragichno i u krajnjem sluchaju bruka i sramota ako tamo stavish nekog starijeg chlana porodice..

    ako pogledamo neke druge zemlje, starachki domovi su u mnogim zemljama najnormalnija stvar (a i zashto ne bi bila..!?) od moje bivshe gazdarice sestra i muzh su u starachkom domu.. pored dvoje dece, sin ljechnik, kcer socijalna radnica.. a oni josh uvek relativno pokretni i pri zdravoj pameti.. lepo su prodali kucu i otishli tamo di 24/7 mogu na nekog rachunati..

    drugi primer.. sa balkana, naravno.. neki nashi rodjaci, dodju mi po ne-znam-kome-neshto.. ne bitno.. baba ima 96 godina, nepokretna lezhi vec neku 2. ili 3. godinu.. kcerka joj operisala kuk, jedva hoda.. a njen muzh isto chovek u godinama.. prvo je bilo "nece baba josh dugo, pa nek' bude kuci, tu je ipak svoj na svome" ali baba je generacija stare bechke shkole, pa je pozhivila i duzhe nego su se svi nadali.. posle, kad se to toliko oduzhilo, je bilo "a sad kad je vec tu toliko vremena, glupo bi bilo da je dajemo u dom" a to shto je ona na teretu svima oko sebe, a niko od njih normalnog zdravlja, to nikom nishta.. bravooo narode! + za promishljenost
    dalje, lokalna medicinska sestra odluchila sa muzhem da otvori starachki dom, da bi je opcina odbila, iz nekih totalno debilnih razloga!! a to shto je u tom kraju 90% gerijatrije i staraca, to nikom nishta

    u svakom sluchaju ne vidim nishta loshe da se nekog smeesti u starachki dom.. zashto da starci budu na grbachi deci i ostalim chlanovima, ako mogu da se smeste u dom, a da to ne bude nikakav problem, ni psihichki ni financijski.. govorim o sluchajevima gde su starci nekome na teretu, znachi ako su i oni i drugi oko njih losheg fizichkog/psihichkog zdravlja.. podne mi je samo od izgovora "ne damo u dom, shta ce komshije da kazhu!"
    moomoo meee jooouu

  3. #3

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    ja sam za da se ljudi rasterete nepotrebnih obaveza .
    sa druge strane proci ce jos mnogo brodova Dunavom , dok se mentalitet ljudi promeni , svakome nesto nije po tjefu , a ono za sta ce reci kosija zabole me ono sto vidim sa dvogledom (obratno gledam sa dvogledom )pa mi se cini da je velik ....problem ali nije . u gerontoloski sa njim

  4. #4

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    Citat yige_gui kaže: Pogledaj poruku
    ma kod nas se na starachke domove gleda kao neshto tragichno i u krajnjem sluchaju bruka i sramota ako tamo stavish nekog starijeg chlana porodice..
    ...
    u svakom sluchaju ne vidim nishta loshe da se nekog smeesti u starachki dom.. zashto da starci budu na grbachi deci i ostalim chlanovima, ako mogu da se smeste u dom, a da to ne bude nikakav problem, ni psihichki ni financijski.. govorim o sluchajevima gde su starci nekome na teretu, znachi ako su i oni i drugi oko njih losheg fizichkog/psihichkog zdravlja.. podne mi je samo od izgovora "ne damo u dom, shta ce komshije da kazhu!"


    To sta ce komsije da kazu je nesto najgore pa nece komsije da preuzmu odgovornost a i ne zivi se od komsiluka.
    Ja smatram da je bolje ako je takva situacija da se starije osobe presele u domove nego da zagorcavaju zivot mladjim generacijama.
    Posle takvih sutuacija pamte se dosta lose stvari sve sto se dogadja pod stare dane brise na neki nacin ono pozitivno i divno sto nam se dogodilo sa nasim roditeljima ili babom i dedom.
    Ako im se nega pruzi na pravom mestu bolje je i za njih i za nas. Dobiju sve sto im je potrebno a mi smo tu da im pruzimo ljubav i paznju jer to nemoze niko drugi da im pruzi. To je ono sto oni ocekuju od nas a ne da ih peremo, da se svadjamo i td.
    ...Koliko god život od tebe traži ozbiljnost, svako treba prijatelja s kojim se može glupirati. ...

  5. #5

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    Citat yige_gui kaže: Pogledaj poruku
    ma kod nas se na starachke domove gleda kao neshto tragichno i u krajnjem sluchaju bruka i sramota ako tamo stavish nekog starijeg chlana porodice..
    Uglavnom

    Ovde stariji ljudi odbijaju da ih deca smeste u bolnicu i kad im nije dobro, a ne u starački dom. Taman posla da ja idem iz svoje kuće!!!! Vi hoćete mene da isterate zato što ja vama smetam, pa da se ovde širite!!! I neću da umrem kao pas u bolnici nekoj, nego lepo, kod kuće, kako i treba a to što će ukućani imati traume od namernog umiranja, ili pred očima večito scenu nekog leša kad god se sete svoje babe, dede, majke ili oca, ne'a veze, vozi Miško.

    Svašta ovde ima. I nije samo svest ljudi u pitanju. U državne domove ne možeš da uguraš nikoga ako nemaš vezu. Čeka se često i da neko umre da bi se oslobodilo mesto Sa gerijatrijom je ista stvar. Staviš babu na kolica, jer ona niti više može da ide, niti može porodica da je neguje, jer joj je realno loše i potrebna joj je ozbiljna medicinska pomoć i nega, uz to malo i pljuje krv, i ne da neće da je prime, nego ona npr nije čak ni hitan slučaj, primaju druge. U bolnici ista stvar, staviće je u ćošak od hodnika, na krevet neki pomoćni, i onda će ona tu da leži na prijemu do besvesti, možda se i ukaki i upiški, tu pred civilima koji prolaze i sve to gledaju, ili izdahne... e to je najčešće slika iz naših bolnica ili gerijatrijskih ustanova kada si starac. Mene jako boli što su ti ljudi otpisani, boli me i logika "pa već je jednom nogom u grobu, a zauzima mesto nekom mlađem i hitnijem", kao da je neko kriv što je star i bolestan, i kao da mi sutra nećemo biti sve to isto, i kao da je nekome manje važan život ako ima 70 godina. A bolesnih ljudi je mnogo.

    Ustanove kao da biraju ljude. Ako si baba koja je sama sebi u stanju da navije viklere, uz to imaš ćerku u Nemačkoj ili deviznu penziju, ohooooo, eto, nekako ti se lakše vrata otvaraju i za dom i za gerijatriju. Onda nije ni čudo što se oni nemoćni toliko plaše. U nekim bolnicama sestre dobro znaju da se posvađaju oko prijema starih pacijenata i godinama da ne pričaju "zato što mi ova u njenoj smeni primi neki krš koji sere u krevet ", a radi takav posao gde svako treba da joj bude jednak.

    Generalno je loše, sve je izvitopereno i sve vuče jedno drugo. A nema love, i lova je uglavnom najveći problem.

    U inostranstvu je to super organizovano. Meni se jako dopalo kad sam videla čitave erije za stariju populaciju. Deo grada u kom kupiš kućicu ili bungalov, ili stan u kompleksu, ako imaš dovoljan broj godina i tu imaš i negu i drugare i bezbroj aktivnosti. I nikog nije briga da li imaš plastičnu nogu, kolica na baterije, veštački kuk ili tri tromba, svi su isti. Samo su drugačijeg temperamenta, materijalnih sposobnosti i shvatanja uopšte.

    Lepo se ljudi druže i kod nas u domovima, neki se i zaljubljuju i venčavaju, samo to je daleko od nivoa na kom bi trebalo da bude. Onda bi se valjda i oni i njihove porodice lakše odlučivale na domove.

    Ja imam dedu koji ima 80 godina. Moj highlander i živi sa mnom zato što ja tako hoću. Nećemo ga dati u dom, nismo čak ni pričali o tome, niti je izrazio želju da ide. Nije nikome teret, pokretan je i živahan, ima svoj penzos klub i svoj mir i ne žali se.
    A i meni super što još mogu da mu kažem: deda, daj pare za sladoled
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Ovde stariji ljudi odbijaju da ih deca smeste u bolnicu i kad im nije dobro, a ne u starački dom. Taman posla da ja idem iz svoje kuće!!!! Vi hoćete mene da isterate zato što ja vama smetam, pa da se ovde širite!!! I neću da umrem kao pas u bolnici nekoj, nego lepo, kod kuće, kako i treba a to što će ukućani imati traume od namernog umiranja, ili pred očima večito scenu nekog leša kad god se sete svoje babe, dede, majke ili oca, ne'a veze, vozi Miško.

    ***
    U inostranstvu je to super organizovano. Meni se jako dopalo kad sam videla čitave erije za stariju populaciju. Deo grada u kom kupiš kućicu ili bungalov, ili stan u kompleksu, ako imaš dovoljan broj godina i tu imaš i negu i drugare i bezbroj aktivnosti. I nikog nije briga da li imaš plastičnu nogu, kolica na baterije, veštački kuk ili tri tromba, svi su isti. Samo su drugačijeg temperamenta, materijalnih sposobnosti i shvatanja uopšte.

    Lepo se ljudi druže i kod nas u domovima, neki se i zaljubljuju i venčavaju, samo to je daleko od nivoa na kom bi trebalo da bude. Onda bi se valjda i oni i njihove porodice lakše odlučivale na domove.

    Zbog predrasuda koje imamo, zbog nedovoljno novca za domove, zbog nedostatka prostora u domovima - još mnogo generacija starih ljudi će umirati tiho u svojim kućama, medju svojom decom, unucima, ostavljajući iza sebe gorku uspomenu na svoje poslednje dane.
    Ja imam baku koja je napunila 86 godina, vitalna je, pokretna, bistrog uma i - oštrog jezika ! Kada bi joj neko pomenuo dom, mislim da bi to doživela kao najveću uvredu.
    To je pitanje ličnog izbora, uz visoku svest o sebi, svojoj kondiciji i opštem zdravstvenom stanju. Prosto, te starije generacije većinom ne prihvataju ideju o odlasku iz svojih domova u kojima su proveli čitav svoj vek u neke nove sredine, medju neke strane ljude...
    Poruku je izmenio Turkmenbashi, 20.02.2010 u 20:22
    Ne biti mrtav nije to i biti iv.

  7. #7

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    Sticajem okolnosti sam svojevremeno odlazila na terapiju u starachki dom u Krushevcu.....
    Mogu vam retji da sam bila vrlo prijatno iznenadjena uslovima u kojima zive, stalnim zabavama koje se priredjuju za njih.... Stari ljudi tamo imaju 5x bogatiji drushtveni zivot tamo nego mi ovako.

    Sobe su u fazonu apartmana, lepo uredjene, po dvoje njih u sobi...

    Kazem, ja zaista ne bih imala nishta protiv da jednom odem u starachki dom...

    U svesti nashih ljudi to nije bash prihvatljivo ali verujem da tje se nachin razmishljanja vremenom menjati.
    Moras prihvatiti poraze i pobede,
    moras se navitji na tugu i sretju,
    moras da volis i da te vole,
    moras biti deo stvarnosti,
    ipak,
    nikada ne napustaj svoje snove!

  8. #8

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    Tesko je dati pravi odgovor na ovu temu, posto ja to posmatram sa dve razlicite strane...kao prvo, da pricamo o starosti...starost moze da bude jako lepa ako se tako dozivljava a i jako mucna. Imala sam priliku da vidim osobe koje uzivaju u svojoj starosti bez toga da bi opteretili svoju okolinu. Koji nemaju potrebu za tim da budu u centru paznje, kojima zivot nije dosadio i ne prizeljkuju da im neko sedi uz krevet i pravi drustvo 24 casa na dan...imaju svoje organizovano vreme, citaju, odmaraju, setaju i uzivaju u svojoj penziji...to je starost koju ja zelim doziveti a opet postoje osobe koje zbog svog nezadovoljstva i cinjenice da su stariji kaznjavaju sve oko sebe na razne nacine....

    Sto se tice samih ustanova za stare, budimo iskreni, ne mozemo ocekivati da se situacija promeni za dve - tri godine, da, ima sestara koje obavljaju svoj posao neprofesionalno ali u kojoj struci nema takvih osoba? Daleko od toga da je to opravdanje ali gledajmo to i sa druge strane, ima osoba koje su starije a ne i nemocne pa odbijaju da odrzavaju svoju higijenu u ovakvim ustanovama nego jednostavno se puste jer doduse sestra je ta koja je obavezna da je opere iako bude vrsila nuzdu u krevet, ona prima platu za to zar ne?

    Ima tu puno stvari, sve je stvar gledista...
    Osmeh Je Kriva Linija Koja Ispravlja Sve Stvari

  9. #9

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    Danas sam videla kako je u "dnevnom boravku" za stara lica. U beogradskim staračkim domovima sam bila poslom i slično je. Sigurno se mnogo razlikuje kada se priča sa distance ( kao ja sada) , nego kada imate nekog starog i sa njim/njom treba da se dogovorite oko toga. Ovo je ovde Balkan ( "...zemlja iz sna" aha, kaže pesma) i ova prva opcija, dnevni boravak, mi deluje skroz prihvatljivo i za ljude koji su stari a sami ili usamljeni, a i za njihovu decu, bližu rodbinu.

    uhapšen je Karadžić, nastavljam posle...sorry

    OD JULA U STARAČKOM DOMU NA NOVOM NASELJU

    Stare osobe koje tokom dana, dok su im srodnici odsutni, zbog zdravstvenog stanja ne mogu same da ostaju kod kuće, od 1. jula će biti u prilici da borave u dnevnom centru za stare koji se nalazi u Staračkom domu na Novom naselju.


    U centru će moći da boravi 20 osoba, a prednost će imati stare osobe sa jednom ili više hroničnih bolesti, polupokretni i oni kojima je potrebna tuđa nega i pomoć, u određenom stepenu invalidne osobe, kao i oni koji imaju početne faze demencije, odnosno staračke senilnosti.

    - Centar će imati dnevni boravak nalik na dnevnu sobu u stanovima, kuhinju i trpezariju, kao i kupatilo, a o starima će brinuti medicinska sestra, dve negovateljice, viši fizioterapeut i radni animator - kazala je pomoćnica direktora Gerontološkog centra "Novi Sad" Slavica Popović i dodala da će korisnici imati doručak i ručak, a boravak će mesečno koštati oko 7.800 dinara.

    Onima koji ne budu imali sopstveni prevoz na usluzi će biti vozač i kombi ovog centra koji će ujutro dolaziti po korisnike, a zatim ih vraćati kući. Radno vreme centra biće prilagođeno radnom vremenu srodnika korisnika, odnosno kombi će kretati već oko 6 časova, kraj radnog vremena biće oko 16.30 sati, a vikend je neradan.

    Kada je reč o prijemu u ovaj centar, zahtev i dokumentacija podnose se Centru za socijalni rad koji odlučuje o pravu na smeštaj, a ukoliko bude mnogo zainteresovanih, biće napravljene liste čekanja na osnovu kojih će biti primani novi korisnici.

    Otvaranje ovog centra deo je programa "Podrška reformi politike zaštite starih lica", finansiraju ga Ministarstvo spoljnih poslova Italije, Nevladina organizacija "Progetto sviluppo" u saradnji sa Ministarstvom rada i socijlane politike i gradskom Upravom za socijalnu i dečju zaštitu. kada je reč o finansiranju u budućnosti, u Gerontološkom centru "Novi Sad" kažu da će to da reše sa nadležnima u gradu, kako bi ovaj centar zaživeo i kada ne bude inostranih finansijera.
    D. Lubarda
    danijela.lubarda@dnevnik.co.yu

  10. #10

    Starost i nasi Staracki domovi

    Najpre je bilo teško prihvatiti da je normalno decu upisivati u obdaništa.
    Naviklo se.
    Navići će se i na staračke domove.
    Lično sam pobornik istih. Najpre, u godinama kada ti vršnjaci "pazare na drugoj pijaci" i kada je čovek ipak suočen sa usamljenošću, starački domovi im omogućavaju da uvek budu u društvu i to onih sa kojima zbog generacijske bliskosti i imaju najviše dodirnih tačaka.
    Starački dom ne znači automatski da su te se deca odrekla. Naprotiv. Jednaku učestalost i bliskost moguće je zadržati odlaskom u dom, samo se roditeljima omogućava bolja nega i stalan lekarski nadzor.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  11. #11

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    Odlazak u starački dom je svakako stresna situacija u kojoj je najvažnije šta misle o njoj osobe koje će biti u tom domu, a ne njihova deca ili mi, ovde, na forumu.

    Starački domovi prestaju biti socijalna kategorija, već ekonomska, što se dramatično razlikuje od stereotipa o takvim ustanovama kakav se decenijama formirao na ovim prostorima.

    Dakle, uz svu muku i složenost situacije koju nosi starost, samo oni koji budu imali sredstva, odnosno novac, moći će da je provedu u staračkom domu...

    Sirotinja... pa zna se... I bogu je teška...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  12. #12

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    Uhh..gde ugledah ovu temu. Imam iskustva na ovu temu. Lepa i ujedno tužna.
    Prvi put- svekrva, posle jedne tagične nezgode, uspeva na intezivnoj nezi da bude "vraćena" na nivo-diše samostalno , radi joj srce-a potom poziv iz bolnice: "vodite je odavde, zauzima krevet na intenzivnoj nezi!!" Žena potpuno nesvesna okoline, mozak koji je bio bez kiseonika 7 minuta, šećeraš na insulinu i nega takvog pacijenta je ne izvodljilva u kućnim uslovima.
    Dom za stare i nemoćne u MOL-u me spašava i prima bakicu na negu i brigu.

    Drugi put:jedna bakica, predivna žena, profesor u penziji, sin jedinac živi u inostranstvu, odlučuje da neće više da zavisi od komšiluka, pa ni mene. Moli me da joj pomognem da sredi papire za odlazak u dom za stare i nemoćne, ali naglašavam u MOL !
    Odvozim je tamo, plačem danima i osećam grižu savest što je ona sad tamo....ali me sledeći put dočekuje sa ogromnim osmehom na licu, prezadovoljna uz reči:
    "Da sam znala da je ovako lepo, ne bi čekala toliko dugo!!"
    Smeštaj? Sama u sobi. Kablovka TV. Moblini koji slobodno koristi. Lekarska nega 24 sata ( iako joj tada još nije trebala). Čajna kuhinjica u kojoj smo pile kafu svaki put kad sam došla. Ljubazno osoblje. Domaća hrana, izuzetno ukusna. Žena se preporodila posle mesec dana !!! Ugojila se, dobila boju, vratio joj se osmeh na lice. Stekla je prijatelje sa kojima se lepo družila.
    Kad mi je tokom jedne posete rekla:
    - " Nemaš pojma kako sam ponosna na samu sebe, što sam donela ovako dobru odluku!!" mislim da sam čula najlepšu vest u životu.

    Osoblje u domu za stare i nemoćne u malom selu MOL zaista je predivno i maksimalno predano ovom poslu. Odlazila sam ne najavljena, radnim danima, vikendom....Sve je uvek blistalo od čistoće i urednosti. Nije to bilo šminkanje pred posetu. NE!! Tamo je zaista tako!
    Treba li da pričam o tome da ih sestre obilaze 3x noću iako su smešteni u sobe za samostalne korisnike? ( slučajno smo otkrlili) Da je obavljna sva potrebna labaratorija i UZ abdomena, kao i rengen kostiju za jedan dan! Da je zakazan pregleda u NS u Kamenici. Da je njihovim sanitetom u pratnji lekara dovežena na kontrolu i vraćena nazad. Bez dinara doplate!! To sve spada u redovnu brigu.

    Upoznala sam mnoge bakice i dedice tamo. Svi su bili srećni i zadovoljni. Osećali su se članovima zajednice. Imali su sa kim da pričaju, da se druže, da se svađaju, da razmenjuju svoje životne priče...
    Znam da ću ja jednog dana otići tamo!!! Prava stvar.
    Osam meseci sam išla u posete redovno i ni jednog momenta mi nije bilo niti žao, niti teško da odvojim više od pola dana za to. Svaki odlazak mi je otkrivao nešto novo i nešto lepo, i uvek sam se vraćala kući mirna i spokojna jer je sve bilo u najboljem redu..Na žalost više ne idem u posetu...

    PS:Znam da oni neće videti ovo ali zaista sam im zahvalna za sve!!
    Poruku je izmenio Night, 20.02.2010 u 20:50

  13. #13

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    Ja znam da naši domovi neće nikada biti na nivou onih na zapadu, ali dešavaju se neke stvari oko mene, da počinjem da uviđam koliko je možda potrebnije nekoga ne smjestiti u dom, nego ga spojiti sa svojim vršnjacima.

    Šta se desi...osobe pregaze 70 godina...i koliko god se mi trudili da budemo ok s njim, oni sa nama, veliki je generacijski jaz...malo po malo postajemo siti jedni drugih, nema te ljubavi koja može sve to da prebrodi.

    Slučaj moje tetke, koja je poprilično stara, bila je njanjava...tužna, depresivna...kada je otišla u bolnicu, iako je otišla na ni malo lake pretrage, ona se u društvu svojih vršnjakinja preporodila...počela da pjevuši...da se šali...nevjerovatno.

    Možda ona misli da je njoj ispod časti da ode u dom, jer ima svoj stan, ima dobru penziju, ima sve obezbijeđeno, ali prepuštena sama sebi veći dio dana, ona kopni...bojim se da ne bude kasno...

    Ne treba starije tjerati da idu u dom, da bi mi bili mirni, slobodni...nego da oni ne trunu sami i žive od nekog sjećanja. Svakako je lakše sa svojim vršnjacima, i događaji iz ratova su smješniji .
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  14. #14

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    U domu
    posni se dani nastanili
    i ljudi sa praznim stomacima
    sto citaju novine
    bez datuma u zaglavlju
    i gledaju kroz prozor
    oraca
    i crnu zemlju
    sto ostaje za njim.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  15. #15

    Odgovor: Starost i nasi Staracki domovi

    razmisljam i tuga mi steze srce...Dilema nevidjena
    Moja ne..
    Bila sam sigurna da necu dozvoliti da mi neko od roditelje tamo zavrsi..
    Ti domovi mi izgledaju ko cekaonica za poslednji voz...koji ce doci ...evo vec se nazire dim u daljini od lokomotive...
    kako da bilo koga od njih tamo stavim ,kad su mi zivot dali ,potrosili sebe gajeci me i boreci se da mi obezbede pristojan zivot,
    Kada je mama umrla ,tata je ostao sam ,ja na 300 i kusur km od njega .Sada ima 80 godina i ne pada mu napamet da dodje kod nas da zivi,vec razmatra u koji ce dom da ode,,,Bistar i zdrav (za svoje godine super)i planira gde ce poslednje godine da potrosi...
    Hoce svoj mir ,hoce sigurnu negu,nece nase probleme ,,jer je to sve preturio preko glave ,pa mu dosta za jedan zivot.
    A ja ne mogu sa tim da se pomirim ..nikako...i necu nikad .i ostace mi vecita griza savesti ako ode u dom...sta cu takva sam.

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Kako bi voleli provesti starost ?
    Autor cvishna u forumu Pričaonica
    Odgovora: 53
    Poslednja poruka: 26.04.2020, 13:09
  2. Prosečna starost posetilaca Cafea
    Autor StOlA u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 62
    Poslednja poruka: 21.10.2010, 10:49
  3. Nasi ljudi u dijaspori
    Autor irnik u forumu Dijaspora
    Odgovora: 42
    Poslednja poruka: 30.01.2010, 08:31

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •