Sestra...Nisam je videla 15 dana
bacam preko tebe
konfete
od celofana
u ochi ti ne gledam
pamtim krivinu
u uglu usana
pore iz kojih
ridja brada izbija
nakostreshene obrve
naglashene potrebe
shum uzdaha
osiromasheni uranijum
u amigdali
nicheove redove
podvuchene
zzutim signirom
lezzanje na tepihu
na zidu grafiku
ti ja knjiga
i sve bestelesne godine
Poruku je izmenio maski, 06.08.2009 u 11:29
Samo malo sunca koje se sakrilo iznad oblaka koji donose kišu. Gde baš sada, dodjavola ....
Живима по заслузи, мртвима по обичају
veliko plavetnilo
ona slana voda sto ostaje u kapljicama na ramenima
pogled iz hlada na pucinu
vreva
cak i onaj jebeni Kiki sto drzi kafanu u sezoni a van sezone preprodaje kradene automobile
Ploviti se mora i bez broda ..
Ključ, da zaključam ulazna vrata. Taman sam se spremila da idem u bajking i shvatim da su pokupili sve ključeve. Sad moram da sačekam da neko dođe.
Sandy: I don't know if you're a detective or a pervert.
Jeffrey: Well, that's for me to know and you to find out.
Nedostaju mi ...
Sad treba ići do prodavnice
More..i to jako..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
nedostaje mi ponekad moj predjasnji zivot
kad me je bolelo uvo za obaveze prema ikome
kad nije bilo duznosti
kad sam dolazila ujutru kuci,s bureka
kad sam upoznavala i upoznavala ljude
kad nisam znala gde cu zavrsiti to vece
kad sam svesno propasnicila a savest me nije grizla
moj predjasnji zivot,bez kuvanja pranja peglanja usisavanja i obzira......
Ploviti se mora i bez broda ..
Niko i ništa. Imam i viška. Godina, recimo.
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
U ovom trenutku nedostaje mi samo vreme za trčanje ... Do sada, u ovo doba godine, svako veče bez kiše provodio sam na stazi za trčanje. Lepa navika, pravilan raspored radnji...
Kolima odlazak do staze, lagane vežbe zagrevanja, Ipod sa omiljenim pesmama se startuje i lagano napred. I tada sam sa sobom i svojim mislima koje odlutaju ko zna gde savlađujem metre, krugove, kilometre...znoj lagano kaplje sa čela...kao da za sobom ostavljam sve brige, neuspehe i obaveze, osećam srce, pratim ritam disanja, osećam kako se zateže svaki mišić na nogama i stomaku...
Ali još samo malo , sve se lagano ali sigurno vraća u savršenu normalu .... kada bih Vam mogao objasniti koliko sam srećan zbog toga...
Живима по заслузи, мртвима по обичају
Bruno
...zlatni retriver iz Podgorice...kako sam ja zavolela to kuce (i ono mene)...igrali se (loptom) zajedno...plivali zajedno
Budi pametan i pravi se lud