Što ja mogu da pojedem, kako reče believerka....
a lepo se nosim
Što ja mogu da pojedem, kako reče believerka....
a lepo se nosim
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Pravili smo neku roštiljadu u prirodi pre neku godinu, prijatelji na gomili + matorci, bila vrućina, pivo prvo 'ladno pa toplo i svi se poodvaljivali od alkohola i sad kako to biva malo malo pa neko ode iza brdašceta u šumicu dublje da piški. Ode i mama. Al' ja za njom sa aparatom, sačekam je da lepo čučne i kad sam se pojavila ispred nje nije mogla da veruje šta ću da joj uradim Slička je blesava, ne vidi se ništa što ne treba i ne bi bilo lepo, al' se lepo vidi da piški sa pantalonicama na pola koplja, oči joj se skupile od smeha izmešanog s nevericom i rado bi ona ustala da me pojuri da trenutak nije nezgodan bio baš
I 'ladno stavim sliku u album kad sam razvila film.
Nisam do sad gledala ničiji album sa slikama, a da ima majku rođenu u njemu slikanu ko moju. A vala nisu ni oni koji su gledali taj moj. Prvo bude obavezno pa + pa ti nisi normalna.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
...sitnica?...pa kita mi je recimo,manja nego sto je to uobicajeno kod muskaraca...bas sitnica...
...hell ain't a bad place to be......
pa sad.. nije da me bas izdvaja.. ali svojstveno mi je..
hipohondar sam.. neizlecivi
Krek, krek.. Ne gudra
nista me ne izdvaja...ja sam jos samo jedna u nizu slabih,nezasticenih zena......
Ploviti se mora i bez broda ..
Sve sto sam htela da napisem vec neko drugi jeste (mirisem sve pre nego sto probam, brojim stepenice, preskacem kockaste sahte, cesto perem ruke...). Pa se setim...ima jos nesto. Mjaucem (kad mi je lepo)
Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...
imam dlakave noge
Ko je za jednu voznjicu
Ponekad mi dođe.. pa na ulici hodam kao inspektor Radiša..
Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!
...kada idem ''glavom kroz zid'',ne nosim šlem
Moram da se ljuljam na svakoj stolici na kojoj sedim - ono, da se odignem nogama, da stolica bude zabačena, da stoji samo na zadnjim nogama. Ove drvene u kući sve razglavim tako.
Pre nego što zaspim moram da vrtim desnu nogu levo-desno.
Vezujem pertle na način koji niko ne razume (pogrešno sam skopčao kad me je ćale kao malog učio i ostalo mi za sva vremena).
To mi sad pada na pamet, a ima toga više nego kod Džeka Nikolsona u "Dobro da bolje ne može biti"
"All I got is a red guitar, three chords, and the truth."
ne postoje najlon carape da ih ja ne pokidam
trezna, p'jana.. svejedno, neko sranje mora da se desi i ja kuci nikad ne dodjem sa celim carapama i to vec pocinje da me izludjuje zesce, jbt, samo na carape nedeljno potrosim 500 dinara
bilo da mi ih progore cigarom, ili zakacim stiklom (ovo mi je najbolaj fora, jbt, celo vece budu cele, ni pepeo na njih nije pao, i stignem kuci, izuvam se i zakacim carape stiklom eeeeeeeeeeejjj ), ili ode falta zbog nokta.. ili padnem
ali nesto mora, ne secam se kad sam dosla kuci sa celim carapama
Krek, krek.. Ne gudra