Kosmički zakoni su oduvek postajali, pa i pre čoveka i njegovih pokušaja da ih uoči i objasni. To što ih istočnjački filozofi svojataju i što ih je ta famozna perenijalna filozofija navodno prihvatila ne znači apsolutno ništa. Posledicama nisu uzroci moral i nemoral već prirodni, dakle, fizički i hemijski procesi. To što istočnjčke religije čine (ali istini za volju i ne samo one) svojim vernicima je pravi nemoral. Jer po mom mišljenju ta priča o putu duše je suštinski manipulativni stožer svake religije pa i istočnjačke i sve je ostalo dekor pa i nesuvisla priča o karmi. Ne znam zašto bi tvoje objašnjenje postupaka istočnjaka bilo validno, jer ti si zainteresiran za afirmativni odnos prema karmi i istočnjačkim religijama, dok ih ja smatram izrazito ropskim i haotičnm religijama....
Šta podrazumevam pod prirodnim procesom već sam objasnio u prethodnom pasusu, a sam naziv nečeg što se i ne zna šta je je nebitna stvar. Pa kada si tako upućen i kada tvrdiš da je nauka otkrila tek delić nečega što je istočnjacima oduvek i kroz karmu poznato, ne budi cicija pa i nama pokloni deo te mudrosti sa par ekskluzivnih i do sada nauci nepoznatih detalja.Šta podrazumevaš pod prirodnim procesima?
Karma jeste prirodan proces. Karma obuhvata sveukupni ispoljeni univerzum. Sve što postoji u univerzumu. Nauka je otkrila samo jedan delić tih prirodnih procesa. Prirodni proces je zakon koji stvara univerzum-karma.
Plus i minus stanja duše su metafore. To je bar jasno. To je zamka za koju mene boli ona stvar, jer apsolutno ne verujem u te vrste priča, ali to je zamka oko koje se ti grčevito boriš na većini tema kako bi dokazao isključivu pravovernost istočnjačkih religuja, a posebno, izgleda, budizma. To je, naravno, tvoje pravo, i svako od nas može imati stav o religiji kakav god hoće. Moj stav je da je svaka religioznost, pa i istočnjačka gubljenje vremena, integriteta i slobode same. Međutim, religije imaju svakako ogroman kulturni značaj i ništa više. Svaki ostali pristup tome smatram iracionalnim, nesvrsishodnim i suštinskom legitimacijom nas samih, a ne religija koje odaberemo.Šta je plus a šta minus u duši? To je zamka u koju zapanjak,a i većina istočnjaka, upada kada želi da tumači drugačije poglede na svet. Ovakav pogled je u svojoj suštini oslikan u svom dubokom religijskom ( socijalnom ) ubeđenju borbe dobra i zla ( pozitivnog i negativnog ). Tu se zapravo radi o integraciji polariteta-pomirenju, stapanju, a ne pobedi jednog nad drugim, ne bežanju i od jednog i od drugog u nekakvom neutralnom položaju. Takva integracija omogućava odlazak iz sfere posledica u sferu uzroka i o tome su nam govorili svi mudri ljudi kroz istoriju, između ostalog Buda i Hrist.
Međutim, lakše je bilo napraviti religiju, zatvoriti sve puteve u tom smeru i zvanično proglasiti da se takav poduhvat smatra odlaskom u ludilo.
Po toj logici, nemoj da koristiš struju jer može da te ubije...
Ne znam da li su Buda i Hrist bili mudri. Verujem da jesu. Ali, zato sam potpuno siguran da su više nego zloupotrebljavani, da im je učenje zamagljivano i iskrivljivano vekovnim nastojanjem klera i sveštenstva (ali i vladara i država) da bi se lakše ostvarili staleški, kastinski, plemenski, nacionalni, ali i lični i ko zna sve čiji i kakvi interesi.
I za sam kraj mog učešća na ovoj temi je da mislim da ti možeš i bolje od tog primera sa strujom.