Ser Isak Njutn je jednom priliko napisao da "za svaku akciju postoji istovetna i
suprotna reakcija". Veliki učitelj Buda nas uči da "smo ono što mislimo, pošto smo postali ono što smo mislili". U suštini, oba ova stava govore istu stvar - da svaki posledica ima svojuzrok.
U tome leži zakon karme. Svaka misao koju imamo se utiskuje u supstancu univerzalnematerije gde će se konačno manifestovati kao efekat u fizičkom svetu. Ponekad, doposledice može doći nekoliko trenutaka posle uzroka i tada možemo jasno videti kako sumisao i efekat me|usobno povezani, skoro isto kao kad bacimo kamen u vodu i posmatramotalase kako se šire. Međutim, u drugim slučajevima efekti usleđuju godinama posle uzroka ipostaje teže uvideti vezu između njih.
Međutim, uvek za jednim godišnjim dobom dolazi drugo.Posle proleća uvek dolazi leto. Za levim stopalom uvek stupa desno. Čovek nikada
ne može nikuda da ode, a da nije odnekuda krenuo. Svaki dan je izdanak prethodnog dana,kao što je današnji dan mladica sutrašnjeg drveta. Svaka misao je rezultat misli koja joj prethodi, kao što je svaki život još jedan god na drvetu večitog života.
U svakoj inkarnaciji, šta god radili, kuda god išli, o čemu god mislili, sve što činimo predstavlja upoznavanje samoga sebe! I svako životno iskustvo treba da nam pomogne da pročistite tu suštinu, neprestano je razvijajući do savršenijeg izraza vaše duše. Takav jezakon karme.
U Bibliji čitamo sledeće: "Nemoj se zavaravati, Bogu se ne ismeva... Kako
poseješ, tako ćeš i požnjeti."
Oni koji se smeju moraju naučiti da plaču, kao i oni što plaču moraju naučiti da se smeju. Svakom suzom i osmejkom, pošto smo se približili upoznavanju suštine, za budućnost nam se stvara nova karma. Duša neprekidno širi svoju svest kroz vlastito polje iskustva, sve dok joj konačno više nije neophodno da se reinkarnira u fizičko telo. Prerođenja naša duša bira duše koje će postati naši roditelji. Ona određuje religiju sa kojom ćemo živeti. Ona odabira susedstvo u kojem ćemo se roditi i vaspitavati i konačno programira u redosledu sva životna iskustva kroz koja ćemo proći, uključujući i svaku
stranputicu u kojoj ćemo se iscrpljivati, sve dok ne prona|emo put istine.
Kako nam koračanje kroz život postaje lakše, tako nam se povećava karmička težina.
Ipak, kroz ovaj proces upoznavanja sebe se ne može juriti, jer ako čovek stoji na vrhovima prstiju, nije stabilan. Čovek večito traži put do kuće i stanje sreće definiše time da zasigurno korača tim putem.
Kojim god putem da korača, on se kreće ka kući, a karmičke lekcije mu predstavljaju mape puteva, zajedno sa znacima za zaustavljanje, preprekama i skretanjima koje mora prebroditi da bi dušu doveo u stanje savršenstva gde ponovo može postati jedno sa Čistim duhom.
ŽIVOT POD KARMIČKIM ZAKONOM
U svojoj knjizi "Joganandina kazivanja" veliki mistik objašnjava reinkarnaciju i
karmu sledećim rečima:
"Učitelju, svestan sam samo sadašnjeg života. Zašto ne posedujem nikakvih sećanja
na prethodne inkarnacije, niti predznanja o budućim životima", upita jedan učenik.
Učitelj odgovori: "Život je kao veliki lanac u Božjem okeanu. Kada se iz vode
izvuče jedan deo tog lanca, vidiš samo taj mali komad. Početak i kraj su skriveni. U ovoj
inkarnaciji vidiš tek jedan beočug u životnom lancu, prošlost i budućnost, iako nevidljivi,
ostaju u dubinama Boga. On svoje tajne otkriva onima koji su sa njim u harmoniji."
Iako većina nas ne poseduje svesno sećanje na prethodne živote, ne proživljavamo
posledice svega što smo prouzrokovali u tim životima, ali upravo ti uzroci doprinose tome
da se ra|amo nejednaki.
Uverenje da su "svi ljudi stvoreni jednaki" ne smemo pomešati sa mišljenjem da se
"svi ljudi rađaju jednaki". Znamo da dete rođeno sa urođenom manom verovatno ne bi
moglo očekivati isti način života ili životne mogućnosti kao dete rođeno normalno. Dete
rođeno u getu ne bi moglo očekivati ista iskustva kao dete rođeno na seoskom imanju. Dok
znamo da je koncept da su svi ljudi stvoreni jednaki istinit, u pogledu odnosa prema čoveku
kao entitetu duše u njegovoj prvobitnoj kreaciji, ono što čini od jednakosti od tog trenutka je
u potpunosti njegov lični izbor i slobodna volja. Naravno, ono što čini sa tom voljom
odre|uje nivoe do kojih mu dopire duša, čim ih dostigne.
Dve različite osobe suočene sa istim doga|ajima ili okolnostima, sagledavaju ih
različito, jedna bežeći od događaja, a druga hvatajući se u koštac s preprekom i uzdižući se
do najviših karmičkih mogućnosti. Prva osoba mora da ponavlja događaj, dok je druga
spremna da uznapreduje do novih lekcija. Kako dani prelaze u mesece, godine i živote,
druga osoba će se dizati na više nivoe karme sve brže, dok bi prva mogla, vrlo lako, da se
bori sa istim elementarnim lekcijama u beskraj života.
Zamislite da ste deca na školskom času na početku školske godine. Sva deca počinju
novim knjigama, novom odećom, zaoštrenim olovkama i novim kutijama za ručak. Sva
deca dolaze u odeljenje naizgled jednaka, međutim, s poslednjeg školskog časa izlaze
nejednaka. Za nekoliko sedmica, neki učenici će pocepati sveske, izgubiti kutije za ručak i
neće uraditi nijedan domaći zadatak, dok će drugi biti zaokupljeni vanškolskim aktivnostima
koje će im doneti više ocene, puno učenja i napredovanja za vreme tekuće školske godine.
Kada se škola završi, ista priča se ponavlja. Pošto učenici nisu bili jednaki na početku, na
kraju između njih nastaje još dublji jaz.
Učitelj koji objektivno gleda na odeljenje može videti različite nivoe do kojih svaki
učenik doseže. Početak školske godine je veoma sličan početku života; uvek su nejednaki na
početku i suočeni s različitim budućim lekcijama, svi ljudi ponaosob. Ono što je dobro za
gusku nije nužno dobro i za gusana. Dok vam pogled vrluda zelenim travnjacima susedove
bašte, Bog se osmehuje i govori:
"Ali, ja za tebe čuvam nešto bolje, uprkos tome što ga ne pronalaziš, ukoliko pokušaš
da savladaš lekciju svog suseda."
Iako svi mi živimo pod istim karmičkim zakonom, svako od nas stoji na različitoj
prečagi merdevina ka savršenstvu. Svaki korak je drugačija faza napretka, od kojih je
najvažnija ona kroz koju treba da prođemo. Međutim, to će uvek zavisiti od svih koraka
koje smo već načinili, da bismo se domogli visine na lestvama gde sada stojimo. Svaki
korak iza nas je jedna prošla inkarnacija i u svakom životu se uveravamo da su svi delovi
merdevina ispod nas čvrsti i stabilni. Mnogo je veći rizik žuriti uz merdevine koje se
pomeraju nego boriti se na nižim prečagama dok ih ne učinimo bezbednim.
Da li verujete u zakon karme?