Slovenske legende i mitovi - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 28 od ukupno 28
  1. #16

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Zašto zemlja nije ravna


    Jednom, u samom početku, pozove bog đavola i naredi mu da zaroni u vodeni bazen i izvadi šaku peska. Gospod beše namislio da stvori zemlju. Đavo, skočivši u more, pomisli: "E, baš ću i ja sebi načiniti jednu zemlju!" Na dnu, on natrpa svoja usta peskom i uzme ga još pune ruke. Kad je izronio, on odnese bogu onu pregršt peska koju je nosio u rukama, ne govoreći ni reči. Gospod je uzeo pesak i bacio ga i - gle! - zemlja se odjednom pred njim prostrla, nepregledna, ravna kao dlan, da na jednu stranu staneš na drugoj bi video šta se zbiva. Satana je zadivljeno posmatrao sveti čin stavranja i, zaboravivši, zaželeo nešto da kaže, ali se zagrcnuo. Bog ga upita šta hoće da mu kaže. Đavo se još više zagrcnuo, zakašljao i pobegao od straha. Bog se dosetio šta je smerao nečisti duh, pa pošalje za njim munje i gromove da ga gone i biju. Bežeći, đavo je pokvario ravninu zemlje: gde je pod gromovima polegao, tamo su se izdigli humovi i brežuljci; gde se zakašljao, izrasle su gore; gde je u trku podskočio, nikle su do neba visoke planine. Tako je bežeći, đavo svu zemlju zatalasao.
    Poruku je izmenio streethorn, 07.03.2009 u 21:10 Razlog: velika slova, nešto me ne sluša tastatura
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  2. #17

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Nastanak zemlje


    U početku nije bilo ničega osim neba, vode i boga. A bog je mnogo i mnogo hiljada godina spavao čvrstim i dubokim snom. Kada se probudio i obazreo oko sebe, od toga se u nebeskom prostranstvu zbila promena: kud god je pogledao, zasijala je svetlost, gde god mu je pogled pao, stvorila se jedna sjajna zvezda. Tada se bog spusti i zaroni u dubinu beskrajnog mora; kad je izronio, pod noktom mu ostade zrnce zlatnosmeđeg peska. Od ovog zrnca, koje je ispalo bogu ispod nokta, postala je zemlja.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  3. #18

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Drvo sveta


    Osovina sveta jeste sveto drvo jasen. Njegov visoki vrh nadvisuje najviše planinske vrhunce i šest nebesa i dopire do sedmog neba, na kojem je, u svojim svetlim dvorovima, ustoličen vrhovni bog Svarun. Koliko je jasenu, stablu sveta, vrh visok, toliko mu je i koren dubok; žile mu se šire po samom podzemnom carstvu Crnoboga. Koren mu je četvorokrak: jedan krak vodi na jug, drugi na istok, treći se pruža ka severu, a četvrti ka zapadu. Sitne rese u jasenovoj krošnji jesu Sunce, Mesec i zvezde. Pod jasenom se prostire zemlja. Tako jasen povezuje podzemlje, zemlju i nebo. Pod stablom sveta izvire ključ čiste vode, žive vode koja ozdravlja i vraća iz mrtvih. Kraj izvora sede tri suđenice, Svarunove službenice. Jedna zna šta je bilo, druga šta će biti, a treća ono što jeste. One određuju šta će doći a šta proći, svakom udeljuje njegovu sudbu - nekom dobru, nekom zlu. Tako one koje dosuđuju život i smrt borave na praizvoru života.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  4. #19

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Stvaranje dobrih i zlih duhova


    U stara vremena nebeski svod je bio okrugao kamen. Bog uzme taj kamen pa ga prepolovi; pola uzme u desnu ruku, pola u levu, a tu drugu polovinu dade đavolu. Ali, pre nego što mu je dao, udario je nekoliko puta jednom polom o drugu tako da su iskočile varnice. Od ovih varnica postali su dobri duhovi, koji su otada u svemu služili bogu. Kad je to video, i đavo je zaželeo da sebi napravi družinu, ali nije znao kako. Bog mu onda reče da opere lice i ruke, a vodu iza leđa isprska. Đavo tako i učini; i koliko je bilo otresenih kapi, toliko je postalo zlih duhova. Kad je đavo tako stekao družinu, on se osilio te udari i na samog boga; ali je bio gromom pogođen.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  5. #20

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Zašto postoji samo jedno sunce


    Neka velika zmija popne se na planinu iza koje se rađahu tri sunca, sa planine se podiže nebu i ispi dva sunca. Kada je počela da pije treće, to primete lastavica i gušterica, pa lastavica odleti Suncu a gušterica zgrabi zmiju za rep i povuče je. Da bi videla ko je to za rep vuče, zmija pusti Sunce i okrenu se, a za to vreme lastavica uhvati Sunce i podigne ga na veću visinu neba. Zato danas nema više tri sunca. Ovo jedno raduje se kada neko ubije zmiju, i ljuti se na ljude ako ko ubije lastavicu ili guštericu.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  6. #21

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Oslobođenje Sunca


    Svake godine, u tutnjavi gromova i oluje i u blesku munja, događa se borba između dva dobra junaka: između zimskog otmičara Sunca i njegovog prolećnog oslobodioca. Prvi put kada se to desilo, borba između dva suparnika trajala je veoma dugo i, kad su najzad bili i mačeve polomili, oslobodilac Sunca reče: "Bolje da se pretvorimo u točkove, pa da se skotrljamo niz breg; čiji se točak razbije, taj je pobeđen!" Otmičar Sunca pristane, pa se obojica pretvoriše u točkove i skotrljaše niz breg. Točak prolećnog spasioca naleti na točak protivnika i sveg ga razdrobi. Ali, kada ponovo primiše ljudski lik, otmičar Sunca reče da nije pobeđen jer mu je protivnik samo prste izlomio. Zato, sa svoje strane, on predloži novo takmičenje: da se pretvore jedan u beli a drugi u crveni plamen, pa čiji plamen nadjača, taj da bude pobednik. Sunčev otmičar pretvori se u beli plamen, a Sunčev spasilac u crveni. Dugo su oni palili jedan drugog, a nijedan nije mogao da nadvlada. Baš u to vreme prolazio je gorom neki starac duge bele brade. "Starče," - povika beli plamen - "donesi vode i polij crveni plamen, pokloniću ti groš!" A crveni plamen upade mu u reč: "Daću ti zlatnik, ako poliješ beli plamen!" Starac stade na stranu ovog drugog i tako oslobodilac Sunca pobedi.

    Otad, ova se borba iznova dešava svakog proleća.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  7. #22

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Sunčevi dvori


    Sunce, iako je mlad i stasit junak, zamara se od svog dnevnog obilaženja nebeskog svoda pa mora negde da se skloni na počinak. Noću, kad ga više ne vidimo, ono odlazi u svoje carstvo na istoku, kraj večne svetlosti, u svoj zlatni dvorac postavljen na oblacima. U dvorcu car Sunce sedi na zlatotkanom prestolu, a kraj njega stoje dve devojke, dve sestre njegove - Zornjača i Večernjača, sedam sudija - sedam planeta, sedam glasnika - sedam repatih zvezda i stari čika Sunčev - Mesec. Vile oblakinje češljaju Suncu zlatne kovrdže - zrake, razgone oblake s njegovog lica, umivaju ga prolivajući kišu i vihorom metu njegove dvore. Svako jutro, Sunce izlazi na istočna vrata sveta na svojim sjajnim kočijama, u koje su upregnuti beli krilati konji plamenih nozdrva, praćeno od sestre, zvezde Zornjače. Pošto pređe svoj dnevni put, Sunce se uveče vraća kući, a druga sestra, zvezda Večernjača, nežno ga dočekuje i prihvata mu bele konje.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  8. #23

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Sunce i Mesec


    Po jednoj priči, Mesec je mladić, bojažljiv i nesiguran, a Sunce - čista i sjajna njegova nevesta; njihova deca su zvezde. Sunce i Mesec svetleli su zajedno. Ali, jedno jutro, vredno Sunce je ustalo ranije, mnogo pre Meseca, i izgrejalo na nebeski svod; kad se mesec probudio, Sunce je već bilo visoko odskočilo, i Mesec se postiđen, nije više usuđivao da izađe. On izađe tek uveče, i ostade na nebu do jutra. Otad je stalno svetleo samo noću. Šetajući noću i u praskozorje po nebu sam, on se zagledao u lepu zvezdu Zornjaču i počeo se svako jutro sastajati s njom. Videvši to, Sunce, žena Mesečeva, planu božanskim gnevom i svojim ognjenim mačem raseče Mesecu lice napola.

    Po drugoj priči, Sunce i Mesec, muž i žena u leto venčani, s dolaskom prvih hladnih jesenjih dana odlaze svako na svoju stranu. Otad se više ne sreću; Sunce ne zna gde živi i šta radi Mesec, kao što ni Mesec ne zna ništa o Suncu. Čim grane proleće i dani odužaju, Sunce i Mesec se ponovo sretnu. Tada dugo pričaju jedno drugom gde su bili i šta im se sve dogodilo, pa se često desi da se pri tom i posvađaju, što se završava grmljavinom i olujom. Kažu da je neverni Mesec najčešći krivac za sve svađe. Susret muža i žene za ljude je i dobar i rđav; donosi im nevolje, ali i svetle, zople dane.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  9. #24

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Divka Strelka, Perunova nevesta

    Bila jednom Strelka, divka svitogorskog, kći Svitogora, diva nad divovima. Strelka je boravila u oblacima, po gorskim visovima i visoravnima, sa lukom i tobolcem strela o ramenu, stasita i uvek rumena od planinskog vazduha; njen cvet je bio runolist.

    Ali, zli div Leđan, koji je ljudima želeo tamu i hladnoću, ubije iz zasede moćnog diva Svitogora i počne smišljati kako da sasvim zavlada svetom. On počne i divki Strelki, koja je iz oblaka gađala svojim munjevitim strelama, da smeta i sputava njenu moć; divka zazove u pomoć Peruna:

    "O, bože, spasi me drznika koji se usuđuje da sapinje moj luk i moje strele, kad ih odapinjem u široki Perunov svet!"

    A Perun, sin boga nebeskog i vladalac zemlje, zagromori joj iz oblaka:

    "Što ti, Strelko, divski rod Mrazovića stalno smeta i pakosti, znači da se boji tvoje snage!"

    "Nikad nemam mira od Leđanovih divljanja" - žalila se dalje Strelka - "svuda me prate ustopice".

    "Kad ja postanem gospodar, nećeš se morati više nikoga bojati" - odvrati joj Perun.

    Ostavši sama, Strelka je dugo razmišljala o Perunovim rečima. Njena ju je ljutnja već bila prošla i ona pođe da se kupa u planinskom jezeru dok je sutonsko rumenilo zlatilo zemlju i vodu. Kupajući se, neprestano ju je uznemiravala pomisao na Peruna.

    Otad, iz dana u dan, Strelka je bivala sve više i više uznemirena pri pomisli na Peruna i najzad oseti da mu je postala veoma naklonjena. Boraveći u šumi i ploveći oblacima s ostalim vilama, ona uhvati sebe da nerado gleda kad se koja druga od njih perunu približi. Postala je čak toliko uznemirena kad bi koju kraj Peruna opazila, da ju je smesta protresala kojom od svojih munjevitih strela.

    Perun je bio još mlad bog iz roda Svarožića, sin Svarogov, i boravio je u donjem, zemaljskom nebu, dok je njegov otac vladao visokim nebesima. On nije znao kakvu je promenu izazvao u srcu divke Strelke.

    Jednog sutona, kada se, kao i obično, kupala u zarumenelom šumskom jezeru, strelka podiže glavu k nebu i pomoli se: "Veliki bože, sveoče Svarune, ti koji svetliš i dan donosiš, i ti, Boženo, majko neba - umirite moga srca nemir!"

    Bog, čuvši ovo, sažali se na Strelkinu mladost. On pozove zlatokrilu vilu iz oblaka i pošalje je Perunu. Bela vila prhne nebu pod oblake, tamo gde je Perun najčešće boravio, nađe ga i ispriča mu kakvi jadi muče divku Strelku.

    Za to vreme Strelku je, umornu od jadikovanja, uhvatio san. U snu, ona vide nasmejano Svarogovo lice i mladog Peruna kako silazi k njoj. Probudivši se od silnog uzbuđenja, ona opazi da Perun stvarno stoji pred njom, dok se iza njega sija dugin luk, kojim je kao preko mosta, Perun sišao na zemlju. bog uzme devojku u naručje i uznese je preko duge na nebo. Najmlađi Svarožić, Svanimir, donese raznih duginih traka i ukrasa, pa njima Božena okiti nevestu. Svarog, kome se snaha odmah dopala, zadovoljno je gladio svoju sedu bradu. Mladence dovedoše pred božji presto, a on im reče:

    "Čuvajte veru, pazite na zakon. Živite u slozi i ljubavi. A ti, Strelka, milo moje dete, odsad ćeš se zvati Perunova, a vaši potomci će biti Perunovići."
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  10. #25

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Svanimir postaje sunčani bog


    Jednog davnog dana pozove Svarog sebi najmlađeg sina Svanimira, pa mu reče:

    "Porastao si sine. Stasao si i stekao pameti, pa je došlo vreme da ti prihvatiš kakvu dužnost. Tebi ću dati da budeš nosilac svetlosti, da ljudima na zemlji donosiš dan. Od danas više ne možeš provoditi vreme u bezbrižnoj igri, jer čak i kraljevi nebeski moraju imati nekakav posao."

    Zatim Svarog dade Svanimiru šlem, mač, koplje i rog. Rog je bio srebrn i obrubljen zlatom; dajući mu ga, otac reče Svanimiru:

    "Ovaj rog ti je, sine, znak obilja i plodnosti, a u ratu i odbrani on je bojni zov."

    Zatim mu dade koplje, koje je ličilo na žezlo i reče:

    "Žezlo je zaloga tvoje moći. Dok je njega, ostaće ti obraz neokaljan. Nebu i zemlji donosićeš svetlost, njome ćeš razgoniti tamu, zlo i nečistu silu."

    Kad je Svanimir primio u ruke koplje - žezlo, zasijao je kao jarko sunce.

    Zatim Svarog dade Svanimiru šlem i dvosekli mač koji seče drvo, kamen i studeno gvožđe; dade mu beloga Čilaša, konja krilatoga, koji može da preleti svih sedam nebesa; najzad, dade mu pratilje, verne drugarice: Zornjaču i Večernjaču.

    Dajući mu dvosekli mač, Svarog ga položi Svanimiru na desno rame i reče:

    "Nek ti ovo, što si danas dobio, uvek služi protiv tvojih neprijatelja, koji su ujedno i neprijatelji svetlosti i dobra. Dok ti je u ruci mač, svetla silo, bojaće te se branioci tame i hladnoće, bićeš zaštitnik pravde i gospodar zemlje. Mačem tuci neprijatelja, a žezlom stvaraj. Tvoja reč neka bude delo. Ako izgubiš mač i žezlo, pašćeš u nemilost i ropstvo Crnobogu."

    "Razumeo sam te oče! Ne bojim se borbe i dajem ti reč da ću sve neprijatelje dobra pobediti."

    Onda Svanimir ode u svetli grad Svitogor, u dvor Svitavu, da odatle svakog jutra donosi ljudima svetlost dana.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  11. #26

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Prvi boj Svanimira i Crnoboga


    Crnobog, je nezadovoljan vlašću nad podzemljem, neprestano želeo da zavlada svetlim božanskim dvorima u Svitogoru. Zato je često izlazio da se bori protiv najboljih junaka, i to čas u obliku zmaja, aždaje ili kakve druge nemani koja leti ili pliva, čas u obliku vuka ili vukodlaka, pojavljujući se noću iz zemaljskih bezdana ili morskih dubina. Najviše od svih dobrih bogova mrzeo je Svanimira i njegovu ubilačku svetlost, ali je zato, veoma čeznuo za Zorom, lepom Svanimirovom prethodnicom. Crnobog reši da udari na samog Svanimira, da uništi njegovu vlast i da preotme Zoru. On je znao put koji nebom Svanimir svakog dana prelazi, od istočnih do zapadnih vrata, obasjavajući svet, pa se jedno jutro sakri u moru na početku jutanjeg Sunčevog puta. Zamalo, dođe i Svanimir na belom krilašu. Ali, konj oseti opasnost pre junaka, uznemiri se i prope za tri koplja uvis. Svanimir vide da nešto preti njemu i konju, obazre se i, zaista, u moru pos sobom ugleda veliki vir koji je ključao. On se doseti ko ga to u moru vreba, pa, ne čekajući izazov, poleti prvi na dušmanina i potegne na njega mačem, ali neman zaroni i nestade u vodi. Odjednom, Svanimir vide da je njegov protivnik uzeo drugi oblik: nad morem se nadnese gust crn oblak, od koga se smrači, iz oblaka se isturi kao neka pijavka, koj apoče da srče vodu iz mora pa tako zahvati i Svanimira, koji je još bio na vodi. I junak na konju i neman nestadoše u crnom oblaku, koji od svih očiju sakri žestoku bitku koja se tamo odigrala. Odjednom se iz oblaka stropošta grdno telo nemani i svom snagom udari u površinu mora; neman diže glavu i zarika kao pomahnitala. U tom se iz oblaka pojavi Svanimir na konju, u punom sjaju, vešto zavitla mač i baci ga na neman: mač se kao zažarena munja zari u njeno telo. Od bola, neman poče da drhti i nadaleko talasa i giba more, dok joj je iz čeljusti sukljao plamen i dim.

    Sami bogovi, gledajući s neba, prepadoše se silne borbe. Neman najzad podvi rep, ričući da su se zemlja i nebo tresli, i nestade u morskom bezdanu, u svome mračnom carstvu.

    Crnobog je bio pobeđen, a Svanimir se vratio u Svitogor, grad koji ne zna za noć jer u njemu vlada večna svetlost. Posle ovog podviga Svanimir je postao Svantevid.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  12. #27

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Crnobog u Temnavi


    Podzemno je carstvo mračno i pusto, a već mu je ulaz tmuran i maglovit. U središtu ovog carstva nalaze se olovni dvori, čije je predvorje od bakra i čelika. Oko sivomrkih zidova dvorova neprestano struji, poput ognjene reke, plavi plamen, simbol večnog izgaranja. Ti dvori su Temnava, u kojoj, kao Svarun u Svitavi, vlada i stoluje troglavi Crnobog, gospodar podzemlja, posednik sveg blaga koje zemlja krije. Ali, kraj sveg bogatstva i moći, Crnobog je uvek natmuren i ljut, zavidljiv zemaljskim bogovima na njihovoj moći. U svom carstvu Crnobog se uvek pojavljuje u obliku razbuktalog plamena, sa trokrakim žezlom.

    U njegovo carstvo, pred njegov sud, dolaze posle smrti duše svih onih koji su za života bili pod okriljem ljudskih slabosti. Kada stignu duše kojima treba suditi, u svojim temnavskim dvorima Crnobog, u obliku plamena, seda na presto i poziva u savet svoje zemaljske srodnike: Podvalu, Laž, Krađu, Krivdu i Nepravdu, Pakost i Zlobu i, najstarije među njima, Mržnju, Zločin i Neslogu. Svaki član saveta ima u podzemlju svoje odaje. Posle suđenja, koje je veoma strogo, zle strasti odvode u svoje odaje one duše koje su im dosuđene, a Crnobog u titraju plamena nestaje.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  13. #28

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Sveštenik boga Peruna


    U staro doba živeo je u svetom gaju sveštenik boga Peruna. U malom hramu, koji se nalazio usred gaja, sveštenik je bogu prinosio razne žrtve, u plodovima i životinjama; ono što je od žrtava ostajalo jeli su sveštenik i njegove dve kćeri i tako se prehranjivali. Starac je u svojoj sirotinji bio miran i zadovoljan, ali kad su mu kćeri stasale za udaju, on se uznemirio, jer nije imao čime da ih opremi.

    Jedne noći, dok je spavao u svojoj kolibi kraj hrama, usni da pali žrtve Perunu i da mu Perun govori:

    "Ne boj se, moj dobri svešteniče! Sutra će ti doći vrtlar Pribud da traži tvoju stariju ćerku, a malo zatim prosiće ti i mlađu lončar Milorad. Podaj svoje kćeri, jer su oba prosca dobri momci."

    Zaista se sve dogodilo onako kako je sveštenik sanjao. Uz svatovsku svirku i pesmu odvedoše mu zetovi kćeri. Starac je neko vreme tugovao za njima, ali mu se uskoro vrati njegov strai mir i spokojstvo.

    Posle nekog vremena starac zaželi da vidi svoje kćeri, pa pođe prvo u posetu starijoj. Upitao ju je kako živi, a ona mu zadovoljno odgovori:

    "Dobro nam ide oče. Celi dan radimo u vrtovima, natpevavamo se s pticama; u rumeni suton zalivamo plodove, a zatim, mirni i zadovoljni zbog dobrog dana, sedimo na klupi pred svojom kućom i uživamo u svežini božje noći."

    Uto dođe i zet vrtlar, obradova se tastu i reče ženi da spremi dobru večeru. Kad je starac utolio glad i napio se medovine, on diže pogled nebu i blažen stane zahvaljivati bogu:

    "Slava tebi, silni Perune, za sva dobra koja daješ ljudima!"

    A kći doda:

    "Oče, kada mu o prazniku Ognjenoga kresa budeš palio žrtve, zamoli svoga dobrog boga da nam podari obilnu kišu, jer je zemlja ispucala od suše pa su se plodovi skoro sparušili."

    "Deco! Moj bog je i vaš bog, jer je on stvorio svet i vladaće njime i onda kad nas nestane. Moliću mu se da vam podari kišu, a on je dobar i zacelo će vam je dati."

    Starac se oprostio i otišao u posetu mlađoj kćeri, koja je živela na drugom kraju istog sela. tamo ga opet vrlo lepo dočekaše. Lončar je bio u velikom poslu, jer se u celom kraju pročuo kao najbolji majstor u pravljenju i šaranju posuđa razne vrste i oblika. Videći da mu i mlađa kći srećno živi, sveštenik, po večeri diže pehar medovine, kucne njime o sto i poželi mladima još mnogo zdravlja i veselja:

    "Koliko je kapljica u ovom peharu, neka vam bog da još toliko godina!"

    Sveštenik j epogledao prema nebu i zamolio bogove da mu štite decu i podare unučad.

    "A onda mi, o bogovi, dajte mirnu i laku smrt u snu, da vam i tamo na nebu, verno služim!"

    Kći mu reče:

    "Oče, kad o prazniku Ognjenog kresa budeš dobrome bogu davao žrtve paljenice, zamoli ga da nam da što toplije dane i podrži ovu sušu; muž mi je načinio mnogo svakojakog lepog posuđa i, ako padne kiša, sva će anm se muka pretvotiti u blato."

    Starac obeća, oprosti se s njima i ode u svoj sveti gaj. Ali, kada je te noći hteo da zaspe, on se seti šta je obećao starijoj kćeri i da treba, u isti mah, da moli Peruna i za kišu i za sušu.

    Sve do praznika starac je razmišljao kako da reši stvar. Uoči samog Ognjenog kresa on uđe u hram i stade pred kip dobrog boga, čija se riđa brada crvenela na svetlosti lojanice. Sveštenik kleče i poče razgovarati sa svojim bogom. Utom i zaspi, a u snu mu se javi dobri bog i reče:

    "Verni moj slugo, rado bih ti učinio po volji, ali ja ne mogu u isto selo da pustim i kišu i sušu u isti mah!"

    "Moćni bože" - usudi se da kaže starac - ti pusti kišu samo na početku sela, gde su bašte moga starijeg zeta, a podaj sušu grnčaru, koji je na završetku sela."

    Na tu molbu Perun se grohotom nasmeja, da se njegov drveni kip zatresao, pa reče:

    "O, moj dobri slugo, ti si zaista mudar savetnik, a i bogovima katkad treba saveta. Zato ću te povesti sa sobom našem ocu."

    I stari sveštenik u velikom čudu vide kako bog siđe sa svoga postolja, pružajući mu ruke, i oseti kako se zajedno s njim uzdiže na nebo.

    Sutradan, kad su ljudi došli u sveti gaj da slave praznik Ognjenog kresa, nađoše starog sveštenika kako, blažena lica, spava večnim snom u podnožju Perunova kipa.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Urbane legende i mitovi
    Autor memento u forumu Psihologija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 23.02.2011, 20:00
  2. Stare priče i legende u Vojvodini
    Autor sanjazoki u forumu Istorija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 12.08.2010, 23:02
  3. Legende Tamburaske muzike
    Autor Becar u forumu Muzika
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 14.03.2010, 07:47
  4. Legende o cvecu
    Autor magnolija u forumu Biljno carstvo
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 23.02.2010, 23:29
  5. Mitovi o ishrani
    Autor Lillith u forumu Kulinarstvo i ishrana
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 17.11.2009, 11:48

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •