Slovenske legende i mitovi
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 28
  1. #1

    Slovenske legende i mitovi

    Perun bog oluje, koji zivi na nebu, na planinskom vrhu, proganja svog zmajolikog neprijatelja koji zivi na zemlji. Razlog njihovog krljanja je Velesova otmica stoke, ljudi, a u nekim varijantama i Perunove zene. Proganjani Veles se sakriva pod drvetom, kamenom, pretvara se u choveka, konja, kravu. Perun u toku potrage cepa stablo, lomi kamen, baca munje. Njegova pobeda se zavrsava kisom, koja ima blagotvorni (zivotonosni uticaj). Nije iskljucheno da se neki od tih motiva ne ponavljaju u vezi sa drugim bogovima, npr. Sventovid-om (Svatovid). Iako su znanja o visem nivou PSM mitologije ogranichena, pretpostavlja se da su praslovenski bogovi chinili ceo panteon. Osim pomenutih, u njega su najverovatnije ulazili i oni bogovi koji se spominju u bar po dve razlichite tradicije. Npr. drevnoruski bog Svarog (bog vatre), naziva se Zuarasiz kod baltichkih slovena, sto potse}a na rech "rarodjz" (susioc) kod Cheha i Slovaka, odnosno na rech "sfarog" (isuseno), sto nam dozvoljava da predpostavimo i Srpski oblik tog imena. Drugi primer je drevnoruski Dazbog i Srpski Dabog (u srpskom folkloru). Nesto je slozenija stvar sa imenima poput drevnoruskih Jarila i Jarovita (latinski Gerovitus) kod baltichkih slovena, u osnovi kojih se prepoznaju epiteti odgovarajucih bogova. Slichna epitetima nalik imena se mogu odnositi i na druge bogove PSM, kao plodotvorna Majka Zemlja i druga zenska bozanstva.

  2. #2

    Slovenske legende

    Pitanje je koliko mi znamo o svom porijeklu...Sve se svelo na period primenje krscanstva i izucavanje istorije posle toga,ratovi,vladari isl...

    No ajde da se vratimo nasim pra pra i njihovim legendama Ako znate neku napisite

    Legenda o Jerniji

    U blizini Prače nalaze se ostaci drevnog grada Pavlovac kojim je vladala neobična vladarka Jerinja. Legenda kaže za ovu neobičnu vladarku da je vunom pregrađivala rijeku Praču kako bi uživala u vožnji lađom. Mlijeko sa brdskih predjela od seoskih domaćinstava dobivala je u drvenim koritima koja su bila povezana sa tvrđavom u obliku vodovoda. Najčudnija legenda vezuje ovu neobičnu vladarku sa strašću za ubijanjem mladih odabranih ljubavnika. Nakon provedene jedne noći bacala bi ih sa gradskih zidina u kanjon rijeke Prače.
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  3. #3

    Odgovor: Slovenske legende

    Sad si me bas bacila u razmisljanje, jer sam shvatila da ja i ne znam skoro nista o (juznim) Slovenima pre njihovog dolaska na Balkan.

    Koliko znam, bili su mnogobosci, glavni bog im se zvao Perun (ako gresim neka me neko ispravi ), a boginja proleca se zvala Vesna i to je otprilike to (stvarno se stidim ).

    E, da! Znam za zanimljivu pricicu zasto samo Sloveni Nemce zovu Nemcima (svi drugi narodi koriste neka druga imena)! Naime, veruje se da je rec ruskog porekla, tj. da su je dali preci danasnjih Rusa, jer kad su dosle na nove prostore bili su okruzeni germanskim plemenima koje nista nisu razumeli. Zato su im dali ime 'nemi' u smislu 'oni koji ne znaju da pricaju' jer zapravo nisu znali da pricaju njihov jezik (kakva tolerancija Slovena )!

  4. #4

    Odgovor: Slovenske legende

    Citat Lillith kaže: Pogledaj poruku

    Legenda o Jerniji

    U blizini Prače nalaze se ostaci drevnog grada Pavlovac kojim je vladala neobična vladarka Jerinja. Legenda kaže za ovu neobičnu vladarku da je vunom pregrađivala rijeku Praču kako bi uživala u vožnji lađom. Mlijeko sa brdskih predjela od seoskih domaćinstava dobivala je u drvenim koritima koja su bila povezana sa tvrđavom u obliku vodovoda. Najčudnija legenda vezuje ovu neobičnu vladarku sa strašću za ubijanjem mladih odabranih ljubavnika. Nakon provedene jedne noći bacala bi ih sa gradskih zidina u kanjon rijeke Prače.
    (Bold: JasnaBGD)

    Prava žena... Nema greške. Upotrebi i baci.


    Istina, malo znam o ovim vremenima koje ova tema tretira... Zanimljiva tema.
    Ne biti mrtav nije to i biti iv.

  5. #5

    Odgovor: Slovenske legende

    Hm, a nama se foliraju kao nezniji pol.
    Pardoniram, znam da je al nisam mogao da odolim.

    Pozdravljam ovu temu, jako malo znam o tome, a hteo bi da saznam.
    Nije sve crno, nadje se i poneka plavusa

  6. #6

    Odgovor: Slovenske legende

    OTOK BUJAN

    Bujan je čudoviti otok, obrastao bujnim raslinjem. Na tom otoku zamišljali su naši preci raj. U drevnim slavenskim pričama spominjan je kamen Alatir kao "bijeli kamen na Bujanu" i predstavljao je sunce. Na Alatiru sjedi Zora-djevojka. Narodne priče mnogih Slavena pripovjedaju o Zori- djevojci, što ranim jutrom plovi u zlatnom čunu sa srebrnim veslom. Zmija orijaška, Ptica kljuna gvozdenoga i Zlatna pčela su tri nemani što, po pričama, oko Bujana izvode valove, vjetar i gromove, odakle se širom svijeta oluja razilazi.
    U mnogim legendama i starim ruskim kronikama je ime otoka Rujna navedeno pod nazivom otok Bujan. Ruski povjesničar Vadim Vilinbahov uspio je otkriti da se legendarni Bujan po zemljopisnim i povijesnim obilježjima potpuno podudara sa drevnim otokom Rujanom. Tu se je nalazilo slavensko pogansko svetište Arkun. Svetište je bilo posvećeno bogu Svantevidu i smatra se jednim od najstarijih kultnih mjesta Slavena (4. stoljeće).

    Ukljucite se i vi
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  7. #7

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    SVAROG

    Svarog je, prema ruskim legendama, bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo božanstvo Sunca kod Slavena.
    Korijen svar- indoeuropski Sunce+ nastavak og (čert-og=dvorana, brl-og, vrtl-og). Prema tome Svarog znači mjesto Sunca, nebo, personificirano znači i samog boga neba, boga Sunca.
    Prema nekim povjesničarima on ima dva sina: Dažbog ili Dabog bog sunca (prema Ipatskim kronikama, pod 1114.god.) i Svarožić. Svarog je povezivan sa nebom, kovanjem željeza i vatrom. Uspoređuju ga sa grčkim Uranom i Hefestom (božjim kovačem). Prema ruskoj legendi Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo.
    Kod Baltičkih Slavena značajno je obožavanje Svarožića- Radgosta. Titmar navodi da u Radgostovom hramu, kod Redarijana, između mnoštva idola bogova postoji i jedan pod imenom Zuarasici- Svarožić (bog vatre i domaćeg ognjišta) kojeg narod najviše štuje. Njemu su pridonošene žrtve- muškarci i domaće životinje. U hramu su uz idole čuvane i zastave koje su se iz svetišta iznosile samo u slučaju ratnog pohoda. Tada su ih nosili pješaci.Svarožić na glavi ima klobuk protiv žege, u desnoj ruci rog obilatosti, o lijevome boku mač, kojim je sjekao zloduha, jureći na svome konju.

    SVETOVID,SUVID,SVANTEVID,SVANTOVIT,SVENTOVIT,ZVANT EVITH


    Svetovid, Swiatowit, Sutvid, Vid je povezivan je sa ratovima i proricanjem. Opisivan je kao četveroglavi bog čije su dvije glave gledale naprijed, a dvije natrag. Ovako udruženih glava, on može obuhvatiti pogledom sve strane svijeta (Svevid). Njegov konj bijele boje čuvan je u njegovom hramu i o njemu su se brinuli svećenici. Vjerovalo se je da Svantovid ratuje protiv neprijatelja jašući na ovom konju. Isti konj služio je i za gatanje. O Svantevidu su ovisili uspjesi ratnih pohoda, trgovačkih putovanja, bogatstvo žetve. U isto vrijeme on je držao jedan luk ili mač, kao simbol rata, i rog za piće. Svantevidu su prinošene životinjske žrtve. Baltički Slaveni su ga prihvaćali kao prvog ili najvišeg boga. Vjeruje se da je dolaskom kršćanstva Svantevid i dalje ostao u slavenskom narodu kroz lik svetog Vida.


    U rijeci Zbrucz (pritoka Dnjepra) kod Husiatina na međi prema Podolji, 1848. god. pronađen je 2.70 metara visok kameni stup sa izrađenim reljefnim ukrasima (slike sa strane). Poljski arheolozi iz Krakova pretpostavljaju da je to kip staroslavenskog boga Swiatowita. Taj četverouglasti stup prikazuje:
    1. na vrhu lik četveroglavog boga Swiatowita sa šeširom na glavi i rogom obilja u ruci, obučen je u dugu haljinu, a o pojasu mu visi dugi mač, uz njega je konj,
    2. u sredini se nalazi lik žene, najvjerojatnije božansvo povezano sa plodnošću
    3. u podnožju je lik boga koji podignutim rukama podupire svijet.
    Ovaj kameni idol poznat je pod imenom Zbruczski idol, a likovi isklesani na njemu najvjerojatnije simboliziraju:
    1. gornji (duhovni) svijet prikazan kroz lik četveroglavog božanstva (najvjerojatnije Svantevida)
    2. zemaljski (ljudski) svijet kojeg simbolizira lik žene
    3. donji svijet (pakao) prikazan kroz lik božanstva koje rukama podupire gornje svijetove

    PERUN - GOSPODAR OBLAKA I GROMA

    Bog grmljavine i groma kao Thor u Germana, Zeus keraunos u Grka, Juppiter Fulgur u Rimljana. Povezju ga i s likom sv. Ilije. Bog Perun često je prikazivan kao ljudsko biće sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima (glava drvenog idola u Kijevu). Najmoćniji slavenski bog. Njemu se molio u trebištima i svetim šumama, posebno pod drvetom hrasta. To je bog groma i bure, onaj koji udara, tuče (korijen per - naporna misao, silan udarac). Kod Južnih Slavena koji imaju svoje porijeklo u kultu Peruna postojali su obredi prizivanja kiše (V.Ilić,"Mistika i kultura"). On u rukama drži ognjeni kamen, sličan gromu, jer riječ perun kod Rusa i Poljaka znači grom.

    Stari Slaveni su vjerovali da grmljavina nastaje kada siloviti Perun izleti iz svojih dvora u kočiji. Vjerovalo se je da se pojavljuje u proljeće kako bi donio kišu, učinio zemlju plodnom, otjerao oblake i donio sunčevu svjetlost. On ispaljuje svoje munje na Velesa tj. šalje kišu na Zemlju te time donosi plodnost. Perunovo magično oružje su strijele (munje). Povezivan je sa indijskim bogom Parjanyom, bogom vremena, groma i oluje kojeg Rig-Veda spominje kao onog oko kojeg vjetrovi pušu, gromovi pucaju. Parjanya svojim kolima punima vode oblijeće, grmi i svojim sjemenom oplođuje zemlju.

    Perun nije samo donosioc plodnosti, on je i ratničko božanstvo kojemu su prinašane biljne i životinjske žrtve i donošen ratni plijen. Vjerovalo se da je on taj koji uništava neprijateljske zemlje tučom. Uz njegov kult vezani su i obredi prizivanja kiša. U Bugarskoj i Makedonij je do prve polovice 12. st. postojao običaj prizivanja kiše među seljacima. Centralni lik u tom obredu je mlada djevojka zvana Perperuna čije ime je očito povezano sa Perunovim imenom. Folklor sjeverne grčke također ima sličan obred sa djevojkom Perperunom, Albanci imaju Pirpirunu, Rumunji Perperonu. U mitologiji Albanaca postoji bog groma Perěndi za kojeg se smatra da je preuzet iz mitologije Južnih Slavena.

    Prilikom sklapanja ugovora i polaganja zakletvi pozivalo bi se ime boga Peruna i Volosa- boga stada (Chroniqe dite de Nestor). Povezuju ga s biljkom perunikom koja se zove i bogiša (božja biljka). 980. godine Vladimir Veliki je stvorio za njega dva kultna središta, jedno u Kijevu, a drugo u Novgorodu. U njegovom hramu u Novgorodu gorjela je i noću i danju vatra naložena od hrastovog drva. Ako se je nepažnjom slugu vatra ugasila svi bi odmah bili osuđivani na smrt. Kada je 988. godine Vladimir pokršten idola su bacili u rijeku Dnjepar, a lug za žrtvovanje uništili. Prema Saxu Grammaticusu, Bog Porenutius je bio poštovan u Arkoni, na otoku Rugenu.

    VELES-VOLOS-VOLOH

    Slavenski bog stada, zemaljsko božanstvo vezano za vode i nizine. Obožavanje Velesa najduže se zadržalo kod balkanskih i karpatskih Slavena. Češki autor Tradleček (XV st.) spominje demona Velesa "vrag- Veles- zmaj". Perun i zmajoliki Veles su sukobljeni. Uzroci sukoba su Velesova krađa životinja, ljudi i žena gromovnika. Veles se skriva i pretvara u razne životinje i ljude. Perun prilikom tog dvoboja baca munje, razbija stijene. Rezultat te bitke su kiša i plodovi prirode. Uz kult Velesa vezane su maškare i vučari (oponašanje vukova). U folkloru slavenskih naroda zabilježen je običaj vezanja klasja u kojem glavnu ulogu ima žena koja veže klasje. Za tu ženu se u nekim krajevima govorilo da veže Velesovu bradu dok se u drugim krajevima govorilo da veže Perunovu bradu. U narodu je bilo rašireno vjerovanje da je tim činom žetva zaštićena od demona. Od tuda je i nastao izraz "puna šaka brade". Obožavanje Velesa najduže se održalo kod balkanskih i karpatskih Slavena. Nakon primanja kršćanstva, Veles je povezivan s kršćanskim svecima Vlahom i Blažom koji su zaštitnici stada i grla.



    ROD

    Rod je predstavljao vrhovno božanstvo zemljoradnje. Bio je bog koji je stvorio svijet i život: stvorio je čovjeka, osnovao obitelj i udružio naciju. To je bog plodnosti i svjetlosti. Usko je povezan sa obožavanjem predaka. Njegova žena je Rožanica ("ona koja daje život"). Kod Slavena su postojale svečanosti koje su pratile rođenje i na kojima su se pozivale Rožanice i Rod. Rožanice su bile uz čovjeka pri rođenju i prilikom određivanja njegove sudbine. U to vrijeme je poligamija bila uobičajena među slavenskim narodima pa se smatra da je možda imao i više žena. Nalazimo: Sudnice, Suđenice, Sojenice, Sudički kod Hrvata, Čeha, Slovenaca, Sreću kod Srba, Dolju (sudbina) kod Rusa, Urisnicu ili Orisnicu kod Bugara.




    MOKOŠ


    Povezivana je sa prirodnim ženskim poslovima posebno predenjem. Žensko božanstvo, boginja plodnost, zaštitnica žena. Zvana je Mati-Syra-Zemlya što bi u prijevodu predstavljalo plodnu Majku Zemlju. Ona striže ovce i prede vunu. Luta maskirana kao žena i posjećuje kuće obavljajući kućne poslove. Noću se ostavlja pramen vune kao ponuda Mokoši. Smatra se da je ona u početku imala ulogu kućnog duha. Mokoš je tamna kao što je i cna plodna zemlja. Po nekim slavenskim legendama ona je žena boga Svaroga. Na njen nagovor, Svarog je odlučio stvoriti na zemlji biće koje će izgledom biti kao on. Udahnuo je život jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi čovjek, Mokoš je udahnula život drugom čovjeku i nastala je prva žena. Njen kip u hramovima je u sjedećem položaju kao i Svarogov. Na njemu su rezbareni razni predmeti iz domaćinsta i likovi žena. Njoj u čast prali su se kipovi i drugi idoli u vodi.
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  8. #8

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    DABOG-DAJBOG

    Dabog je Svarogov sin, prema ruskoj legendi on je Perunov sin, on je bog- sunce, gospodar zemlje. To je bog rata, plodan bog, bog koji daje bogatstvo, bog vratar podzemnog svijeta, bog dragih metala, bog rudnika. U legendama često se pojavljuje u obliku hromog vuka (vukovi- inkarnacija duša) ili kao hromi Daba. Pojavom kršćanstva pretvoren je u Sotonu. U nekim legendama Dabog je gospodar zemlje, protivnik božji, "car na zemlji". U nekim mitovima se, kao njegova, družica spominje Dajbaba ili Baba. Drevni idol Daboga stajao je na brdu u Kijevu, zajedno s idolima Peruna, Horsa, Striboga, Semargla i Mokoši.



    TRIGLAV, TROGLAV


    Troglavi bog ratnik. Za njegov kult, kao i za Sventovitov, značajan je hram sa crnim konjem. Njegova tri lica su predstavljala nebo, zemlju i podzemni svijet. Kroničar Ebbo je ostavio zapis o ovome božanstvu. Prema njemu, svećenici tog idola tvrde da Triglav ima tri glave jer vlada trima kraljevstvima: nebom, zemljom i paklom, a povez mu je preko očiju jer ne želi gledati grijehe ljudi. Smatralo se da njegove oči imaju veliku moć pa su na kipovima oči na sve tri glave bile pokrivene. Ime boga Triglava sačuvano je u imenima najviših planina i planinskih vrhova (Troglav vrh na Dinari, Triglav najviši planinski masiv u Sloveniji). Prikazivali su ga kao troglavog idola. Pomeranski Slaveni su u Szczecinu imali hrast s izvorom pod njim koji je bio posvećen bogu Triglavu. Naime, Pomerani su potpuno napustili štovanje u obliku trojstva, a uspostavljen je kult bog Triglava. Pomeranima je Triglav predstavljao Peruna, Potrimbu i Pokola. U Sczcecinu su Vendi podigli velebni Triglavov hram u koji su dolazili ljudi iz svih slavenskih zemalja pokloniti se Triglavu.
    U povodu arheološkog istraživanja starih gradina u okolici Knina, u odlomku Ždrapanj, koji leži ispod Bribirske gredine, pronađeni su razni predmeti iz predkršćanskog doba Slavena, kao i posuđe u koje se stavljala hrana i piće za mrtvace. Pored ostalog, tamo je u gomili ruševnog kamenja kraj brežuljka koji se i danas zove SUVID, pronađen i kameni kip sa tri glave. Taj nalaz podsjeća na staro vjerovanje Slavena i troglavo božanstvo Triglava. Ovu pretpostavku potkrepljuje još to, što se nedaleko ovog lokaliteta uzdiže Troglav, najviši vrh Dinarskog velegorja. Do otkrića Troglavljeva kipa došlo je nakon dugogodišnjih istraživanja, koja su vršena od 1889.god. po Hrvatskom starinarskom društvu u Kninu. Tamo su nađeni i drugi ostaci srednjovjekovnih spomenika iz doba hrvatskih narodnih vladara.

    BABA JAGA

    Čarobnica koja živi u šumi, u kolibi postavljenoj na kokošje noge. Ograda od ljudskih kosti i lubanja okružuje kolibu. Umjesto brave postavila je vilice oštrih zuba, kao ključ joj služi ljudska ruka. Baba Jaga proždire ljude. Najčešće je zamišljana kao ružna starica ogromnih grudi, slijepa ili slabog vida.

    BANIK


    Duh iz istočnoslavenske mitologije. Boravi u prostorijama namijenjenim kupanju. Postojalo je vjerovanje da poslije svake tri grupe kupača i sam Banik pristupa kupanju i u tome ga nitko ne smije uznemiravati. Zato su kupači Baniku ostavljali malo vode. Mogao je predskazati budućnost. Često su ga posjećivali demoni šuma i vrazi.


    CRNOBOG (CRNI BOG) ZLEBOG, ČERNOBOG


    Crnobog (Zernebogh, Zlebog, Černobog, Crni bog) božanstvo koje je donosilo nesreću, zli bog, bog tame. O njemu je zapise ostavio kroničar Helmold. Helmold bilježi da Slaveni vjeruju da sve što je dobro dolazi od dobrog boga, a zlo od zlog (slavenski dualizam). Pa je prema nekim mitolozima u skladu s tim postojao i Bjelobog iako ga Helmold nigdje ne spominje. Bjelobog (Svjetlobog, Bilbog, Juterboh, Jutrobog, Bjelun) je vjerojatnije upotrebljavan kao jedan od epiteta nekom od visokih božanstava svjetlosti.


    DANICA

    Svijetla božica sutona. Drevni Slaveni smatrali su je u zaštitnicom ljudskog sna. Prvo svjetlosno tijelo što se pojavljuje na večernjem nebu je Večernja zvijezda ili Večernjača- Danica. Njeno je mjesto na zapadu gdje se večernja vrata rasklapaju po mrkloj noći. Planeta Venera je u našem narodu poznata pod imenom Danica ili Večernjica. Vidi se samo navečer poslije zalaza Sunca ili samo u zoru poslije izlaza Sunca zato ju onda zovemo Zora. Danica je Sunčeva i Zorina sestra. (F.Ledić "Mitologija Slavena")

    DOMOVOJ

    Kućni duh u mitologiji Istočnih Slavena. Domovoj je nastao od riječi dom. Bio je malo božanstvo i duh kuće. Često je nazivan djed ili gospodar kuće, Domovik, Djeduška, Starik, Khoromozitel. U srednjovjekovnoj Poljskoj zvali su ih i ubozi (priča iz 15.st). U legendama se pojavljuje u liku malog dlakavog starca, ponekad ima rep i rogove. Mogao je uzeti lik mačke, psa, krave, a rijeđe u zmije i žabe. Brine se o blagodati kuće, posebno o stoci što ga povezuje s bogom Velesom. Često se u kući mogao čuti Domovojev glas koji je zvučao kao jecaj, inače je bio blag i umirijuć. Opasno je bilo da ga ukućani vide. Raznim znakovima nagovještava nedaće i smrt. Njegova družica Domovika boravi u podrumu. Legenda o porijeklu Domovoja: dok je stvoritelj (Svarog) stvarao nebo i zemlju, jedan dio anđela pobunio se. On je pobunjenike prognao na zemlju, tu su se udomačili i postali kućna božanstva Domovoji.


    DZIDZILELYA,DŽIZDILELIJA

    Boginja poljskog panteona, ona koja mazi djecu- božanstvo koje bdije nad djetinjstvom.

    HORS, HORZ

    Istočnoslavensko božanstvo za koje se pretpostavlja da je forimirano pod utjecajima sa juga. Hors, kao i Dažbog, je božanstvo sunca. Njegov drveni idol se je nalazio u Kijevu uz idole Peruna, Dažboga, Striboga, Semargla i Mokoši. Etimologija imena boga Horsa nije određena, no možemo sa sigurnošću ustvrditi da Hors nije slavenska riječ. Horsovo ime dovodi se u vezu sa egipatskom riječju horz-hor (označavala jutarnje Sunce), perzijskom Khores i jevrejskim Cheres (phelvi khorsed) koje označava Sunce. U epu "slovo u polku Igorevu" spominje se Hors. Knez Vsevolod je bježao, prije nego su pijetlovi zapjevali, od Kijeva do Tmutorakana i presijecao put velikom Horsu. Prema tome, knez je stigao u Tmutorakan prije Sunčeva izlaska.

    JARILO


    Personifikacija proljeća. Bog proljetne vegetacije i plodnosti. U jednoj priči on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed on otvara vrata neba i silazi na Zemlju donoseći proljeće, vraća se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladić izuzetne ljepote, nosi krunu napravljenu od poljskog cvijeća i svežanj klasja u rukama. Postoji sličnost između bjeloruskog narodnog običaja Jarila i hrvatskog Jurjeva. Uspomena na Jarila sačuvana je u bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo sa cvijećem u kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog čovjeka sa bijelim plaštem koji jaši na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijeća. U desnoj ruci drži čovječju glavu, a u lijevici mu je klasje. Dio pjesme pjevane u ovom bjeloruskom običaju:
    "Vukao se Jarilo
    Po svemu svijetu,
    Polju je žito rodio,
    Ljudima djecu plodio
    A kuda on nogom,
    Tamo žito kopom,
    A kuda on pogleda,
    Tamo klas dozrijeva."

    JAROVIT-JAREVID- GEROVIT-GEROVID


    Božansto zapadnoslavenskog panteona. Jarovit je uspoređivan s Marsom, bog rata, srdžbe, jarosti. Smatran je i božanstvom plodnosti. Korijen jar u Jarovitovom imenu znači nasilan. U Jarovitovom hramu u Wolgastu čuvao se štit koji su iznosili svaki put kad su molili za pobjedu u borbi. Štit je bio neobično velik i obložen zlatnim pločicama. Prolazeći kroz Wolgast, Oton Bamberški uočio je da narod slavi boga Gerovida noseći njegov idol ptpuno pokriven zastavama.

    KIKIMORA

    Istočnoslavenski zao kućni duh koji se pojavljuje u liku malene žene. Kikimora se brine o domaćim životinjama. Neprijateljski je raspoložena prema muškarcima, a noću uznemirava djecu.


    KUPALO

    Povezana je sa slavljenjem ljetnih solsticija u noći između 23. i 24. lipnja. Božanstvo uroda, obilja i veselja. U narodu su izrađivali i lutku (nazivanu Kupalo) od slame ili drveta, odjevenu u žensku odjeću koja je u svečanoj povorci donošena do rijeke i bacana u vodu ili u vatru. U tom običaju važnu ulogu ima kupanje, skakanje preko krijesa, pletenje ivanjskog cvijeća i bacanje cvijeća u vodu. Vjerovalo se da je ovo jedina noć u godini u kojoj paprat cvijeta i da taj cvijet ima magičnu moć. On tada može uništiti demone, podariti uspjeh ili veliko bogatstvo.


    LEŠIJ, LESOVIK, LESOVOJ, LEŠAK, LESNIK, LEŠI


    Šumski duh, gospodar šuma i zvijeri. Pastir čije stado čine jeleni, košute, zečevi, koje čuvaju vukovi ili risovi. Obrazi su mu plavi, oči zelene, brada duga i zelena. Ponekad se ogrne u krzno, a neke legende ga prikazuju sa rogovima i kopitima. Lijeva cipela mu je uvijek na desnoj nozi, kožuh zakopčava na pogrešnoj strani. On nema sjenu, krv mu je plava.
    više o Lesniku


    LADA


    Božica proljeća, ljubavi i ljepote. Živi u drugom svijetu zvanom Irij do proljeća kada se budi noseći sa sobom proljeće. U jednom ruskom mitu udana je za Daboga.

    NIA-NYA

    Boginja poljskog panteona koji je rekonstruiran na temelju podataka iz djela Jana Dlugosza "Povijest Poljske" gdje je spomenuta kao boginja smrti o čemu se može zaključiti na osnovi korijena riječi- u ruskom "navy" znači smrt.

    MORANA, MORENA, MARŽANA, MARANA, MORA


    Ime Morane je u vezi praindijske riječi "mara" što znači silom umrijeti. Naziv "morena" označuje strahotne sniježne lavine i ledenjake. Morana je boginja smrti i zime, pojavljuje se u raznim obličjima. Najčešći je lik lijepe djevojke crne kose i izuzetno bijele puti sa vučjim očnjacima i kandžama na rukama. Mnogi tumače da je njen drugi lik onaj Babe Ruge (Baba Jaga, Baba Zima), ružne stare vještice. Stari Slaveni su vjerovali da sve zimske nepogode, studen, snijeg, led i smrt dolaze od Morane, te su je prozvali boginjom smrti ljudskog, životinjskog i biljnog svijeta. U nekim slavenskim narodima postojao je običaj spaljivanja Morane ili Babe Ruge u znak da je zimska opasnost prošla. U Dalmaciji i Sloveniji taj se običaj i danas održava u obliku povorke maškara s lutkom Morane na čelu, koju se spaljuje u prisustvu mnoštva naroda. Moranina lutka je korištena u ritualima vezanim za umiranje i uskrsnuće u prirodi ili u dozivanju kiše.
    Kod Istočnih Slavena, Morana je boginja plodnosti, zaštitnica žena i ženskih poslova posebno predenja. Njen drveni idol postavio je knez Vladimir na brdu u Kijevu pored idola Peruna i ostalih bogova. Na sjeveru Rusije nazivaju ju i Mokuša i u legendama ju prikazuju kao ženu velike glave i dugih noktiju. Njen kult je, sudeći prema toponimima, bio raširen i kod Zapadnih Slavena.


    PODAGA- Malo je podataka o ovom božanstvu. Neki proučavatelji slavenske mitologije predlažu da je moguće povezivanje Podage i Pogode. Poljski povjesničar Dlugosz spominje boginju temperature koju narod zove Pogoda.

    POKOLA

    Zloduh podzemlja. U početku stari Slaveni štovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Ovo trojstvo štovali su pod starim dubovima u koje bi urezali likove navedenih bogova trojstva, a pred njima bi bili postavljeni žrtvenici na kojima su se polagale žrtve bogovima.

    PORENUTA- je imao četiri lica, a peto na grudima.

    POREVIT- POREVID- bog ljeta. Imao je petoglavog idola i prikazivan je bez oružja.

    POTRIMBA ili TREBUN

    Donosioc plodnosti. U početku stari Slaveni štovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mjesta ovim božanstvima nalazila su se pod granatim starim dubovima ili u ograđenom svetom gaju.

    PRIPEGALA


    Božanstvo koje je povezivano s orgijama. Ovaj bog spominje se u jednoj pastirskoj poslanici iz 1108.g. u kojoj o Slavenima piše slijedeće: "Oni su poplavili našu zemlju. Kršćanima sijeku glave, pa ih prinose na žrtve. Njihovi fanatici tj. svećenici, govore na njihovim gozbama: "Naš Pripegala hoće te žrtve".

    PROVEN

    Helmold spominje boga Provena i Provea. Moguće je da je Helmold imena tih bogova krivo čuo ili zapisao jer oni imaju istu ulogu kao Perun. Bog Proven koji je bio štovan u mjestu Oldenburg imao je lug svetih hrastova ograđen drvenom ogradom. Tu je knez provodio pravdu među svojim podanicima.Bog koji je povezan sa postojanjem hrasta i šuma.

    RUEVIT

    Sedmoglavi bog onožavan kod Zapadnih Slavena. Bio je jedan od bogova rata. Obožavan na otoku Rugenu. Ruđevid je imao osam mačeva, sedam oko pasa, a osmi je držao u ruci.

    RUSALKE

    Demonska ženska bića. To su vodene nimfe koje plešu na šumskim proplancima i livadama u noći mladog mjeseca. Slaveni (posebno Istočni) su vjerovali da Rusalkin smijeh može biti fatalan za muškarce.
    više o rusalkama

    SEMARGL

    Istočnoslavenski bog kojemu knez Vladimir 980. god. podiže kumir kraj Kijeva. Funkcije ovog boga su najmanje poznate, a čak je i njegovo ime različito bilježeno. Nestor ga je zapisao odvojeno kao Sim i Rgl. Neki autori smatraju da je ovaj bog preuzet iz iranske/perzijske mitologije tj. da je to bog Simurg. Louis Leger ga tumači kao sedmeroglavog boga.

    SRAT

    Kućni demon Zapadnih Slavena, može letjeti i pojavljuje se u obliku plamena.

    STRIBOG

    Stribog (slavenski srei - boja, iranski srira - lijep) je bog vjetrova i vjetrove nazivaju njegovim unucima ("Slovo o polku Igoreve" koji spominje Nestor- "Se vetri, Striboži vnuci vejut s morja strelami"- "Eto vjetrovi, Stribogovi unuci pušu s mora stijelama"). Idol ovog boga bio je u Kijevu, sa idolom Peruna, Horsa, Mokoše, Simargla, Dažboga. Posebno su ga štovali Rusi zadnjih godina 10- tog stoljeća.

    TROJAN

    Trojan je ponekad prikazivan kao bog noći sa voštanim krilima (na Balkanu) ili kao demon. Povezivan sa rimskim imperatorom Trojanom (107-117). Neki autori povezuju lik Trojana i boga Triglava. U narodu postoji legenda o Trojanovoj smrti. Prema njoj, Trojana je je Sunce stiglo na putu. Sakrio se je pod plastom sijena, ali su volovi prevrnuli plast. Sunčeve zrake su ga dotakle i ispržile.

    URODA-Slovačka boginja agrikulture i polja

    VESNA

    (od indoeuropskog korijena vesr- svjetlost, proljeće, svitanje)
    Pobijediteljica, božica proljeća posebno obožavana kod sjevernih Slavena. Kod Čeha je postojao običaj da u gori posijeku tanko stablo i donesu ga u selo. Prilikom obreda oni objese o to drvo lutku koja simbolizira boginju proljeća Vesnu koja, pošto je boginja zime Morana utopljena u rijeku, slavi svoj ulazak u selo kroz pjesmu što je družina pjeva:
    "Smrt neseme ze vsi, nove lito do vsi
    bu'te, pani veseli, že vam lito nesemy."

    VODAN

    U staroslavenskoj mitologiji bog voda. Pojavom kršćanstva degradiran je od veličanstvenog boga voda (rijeka, jezera, mora, zdenaca) u zlog vodenog demona.
    VOLOSKA

    Božica kućnog ognjišta.

    ZORA

    Svijetla božica jutarnjeg svanuća, mira i sloge, jutarnja zvijezda, zaštitnica jutarnjeg rada. Ona daje Suncu snagu. Na izmaku noći, prije nego dan osvane ponovno se pojavljuje zvjezdana božica na istočnom nebeskom svodu (dok se Danica pojavljuje na zapadnom). Planeta Venera je u našem narodu poznata pod imenom Danica ili Večernjica. Vidi se samo navečer poslije zalaza Sunca ili samo u zoru poslije izlaza Sunca zato ju onda zovemo Zora. Zora je Sunčeva i Daničina sestra. (Franjo Ledić)

    ŽIVA, DZIEWA

    Boginja Baltičkih Slavena. Ona poklanja život,plodnost dugovječnost. Uspoređivana je sa bogom Rodom kod Istočnih Slavena.
    Poruku je izmenio Lillith, 20.07.2007 u 17:12
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  9. #9

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Slovenska mitologija je velikim delom zaboravljena, pošto su naši vladari (pred Nemanjićki i Nemanjićki period) palili sve što ima veze sa starom religijom. Ipak ostalo je mnogo ostataka, čak i u crkvenim obredima.

    U početku Onaj koji je iznad nas stvorio je Zlatno jaje i u njemu zarobio Rod-a. Rod je iz sebe stvorio Ladu-odnosno ljubav i iskoristio je da bi uništio svoj zatvor i stvorio univerzum (veliki prasak?). Reč ,,priroda'' predstavlja ono što je pri Rodu. Znači on je lepo tako stvori svet, razdvojio Jav-naš materijalni svet od Nava, odnosno nevidljivog sveta, duhovnog i spiritualnog u koji nije mogao svako da uđe.Takođe je razdvojio Prav od Kriva, odnosno dobro od zla. Imao je 4 sina - Peruna - bog groma i zastitnik ratnika, Svaroga - Kralj raja, Triglava i Svetovida - boga pravednosti. Bitni bogovi su još Belobog i Crnobog. U to vreme zemlja je bila prekrivena vodom. Belobog i Crnobog su poslali zlatnu patku da donese sa dna okeana zemlju, pa su bacili čari da se ta zemlja širi, i tako je nastalo tlo. Crnobog je hteo da baci u more i udavi Beloboga, ali se tlo prebrzo širilo tako da nije uspeo. Ovaj ga je video i naljutio se, a zbog uvrede Crnobog nije hteo da mu kaže kako da zaustavi širenje vode. Belobog salje pčele da ga uhode, a ima i dobar odnos sa ljudima. Kada je Belobog zaustavio tlo, Crnobog je bacio čini da će ljudi morati da jedu izmet pčela, ali da bi ih Belobog spasio pretvorio je pčeliji izmet u med. Zanimljiva je jos priča o prvoj kravi koju su bogovi dali ljudima po imenu Zemun. Ona se najela trave pa je dala mleko koje se vaznelo na nebesa i pretvorilo u zvezde. Tako je nastao mlečni put. Kad smo vec kod toga pojam kumstva je takođe Slovenskog porekla. Kum je predstavljao spiritualnog učitelja za čoveka kome je kum. Čak je i posle smrti trebao da vodi dušu preminulog. Odatle i naziv Kumova slama. To je bila slama koju je kum stavljao ispod tela da bi duši bilo mekše dok putuje u Svargu-raj. Zanimljiva je analogija sa istokom da su Sloveni imali pojam Razbude koji je slican sa Budom, odnosno čovekom koji je na višem stepenu umnosti i spiritualnog razvića, koji može da uđe u Nav. Hramovi su izgledali poput Stonhedža. Žrtvovalo se žito i surutka, koje je bilo piće bogova.
    Što se tiče pokrštavanja, ono je išlo veoma teško. Do danas su mnogi praznici očuvani. Slave su paganske svetkovine bogova, samo što je crkva umesto imena bogova nametnula imena svetaca. Tako je Sveti Ilija praznik posvećen Perunu, sveti Vasilije-Velesu (zastitniku pastira i vukova). Velesove osbine su takođe u liku Svetog Save. Liturgija za kišu i slicni obredi su takođe ukradene od Slovena...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Vesna:

    Vesna je naime prolećna dobrota i blagost, poštovanje i sloga sreća i ljubav. Naime u proleće se ponovo uspostavlja zdravlje kako uma tako i telesno zdravlje, koje je narušila boginja zime Morena. Vesna je naročito obožavana kod Severnih slovena, ali njeno ime je vrlo često kod devojaka pravoslavnih Slovena tako da je očigledno da je i ovde bila obožavana, jedino što nemamo bas mnogo podataka o tome, posto su naši vladari sve to popalili. Vesna ima osobinu koja je česta kod žena, a to je suparništvo sa drugim ženama-odnosno sa Morenom. Vesna ima veličanstveni oblik. Daje krošnjama lisće, sve se zeleni, sve cveta...Ona je predstavljana kao žena koja je bila obučena samo u travu, pupoljke i cvetove. Ona je takođe boginja parfema, odnosno opojnih mirisa. Zbog svih tih osbina u borbi izmedju Vesne i Morene Sloveni su se opredeljivali za Vesnu, i sklapali sa njom savez. Poznat je običaj kada su sloveni iznosili lutku Morene i spaljivali ih, pa prizivali Vesnu. U obredu su učestvovale i dodole (pevačice) koje su bile obučene kao i Vesna u lisce, granje i cveće. Svi su se mazali nekim mirisima. Vesna kao i svaka prava dama je imala dva svoja zaštitnika: Boga Gerovita - viteza ratnika koji je nad njom bdio i Striboga - boga vetra koju ju je na krilima lakog povetarca donosio svakog proleća. Vesna je usklađivala u proleće narušen rad srca i razuma, čineći ljude dobrim i blagim, pa su oni mogli da neguju poštovanje i slogu.

    PRAZNICI U ČAST VESNE: U čast Vesne su se na proleće odvijali razni praznici. Sa novosklopljenim bračnim parovima, slavlje kad su se pravili kolači od meda sa poetičnim nazivom - Medenjaci. Taj praznik se odrzao u hrišćanstvu, zadržao ime-to su Mladenci, s tim što će ga Pravoslavna crkva vezati za dan Četrdeset mucenika, 23. marta, kad je u četvrtom veku ubijeno 40 rimskih vojnika, koji se nisu želeli odreći, tada zabranjene, hrišćanske vere. Njen prolećni cvetni praznik, kojeg i danas praznujemo kao Cveti. U Vesninim obredima je nešto što nedvosmisleno podseća na hrišćansko pričešće, jer je žrec (vrač) svojim vernicima davao da progutaju leskov pupoljak, ili glogov list. U vreme cvetanja vrbe, deca su kićena vrbinim resama, a oko vrata su im stavljani zvonćići, da bi nagovestili brojnu i zdravu jagnjad. Nema sumnje da je i ovaj obred zadržao u pravoslavlju bar svoje ime - Vrbica. U proleće su i Sloveni bojili jaja i crvena boja je bila najprisutnija, jer je simbolizovala vatru i sunčevu toplotu, koju je Vesna donosila. Crvena jaja su, s vinom i hlebom, poklanjana domaćinu kuće. Hleb, vino i obojena jaja su u hrišćanstvu dobili samo još jaču simboliku. Pošto su svi Vesnini obredi bili posveceni proleću i novom životu, tako je proleće obeleženo i u hrišćanstvu, jer je na Blagovesti (7. april) Arahandel, noseći beli krin u ruci, obavestio Bogorodicu o njenom bezgrešnom začeću
    - novom životu.

    Sloveni su narod koji o sebi govori kao o potomcima svojih bogova. Bogovi su bili njihovi preci, učitelji i roditelji. Zato se oni pet puta dnevno kupaju da bi čisti izašli pred svoje bogove i slavili ih... "spevovima, pesmom, igrom, pozorištem i smehom".

    KOLEDO - Vrlo značajan praznik koji se i danas proslavlja na dan sunčeve prekretnice. Koledari. Stari Sloveni su samo tada i na Rusalje prinosili životinjske žrtve, kao i na dan Crvene planine, tj. Karpata, iskazujući im tako zahvalnost zbog zaštite koju su prilikom raznih najezda nalazili u ovim planinama.
    Jos nešto da dodamo za Jav i Nav. U Nav njega odlaze mrtvi. Ima scena u Velesovoj knjizi, kada Rusi, dodju do neke reke i vide svoje pretke kako žive u Navu i rade sve kao oni, jedino što nemaju problema sa ratovima, glađu i ostalim lošim stvarima jer u Navu vlada Prav, dok u Javu vlada balans Prava i Kriva (Pravde i Nepravde).
    Inace neki sloveni su smatrali da su potomci Bogova, a konkretno Srbi su smatrali da su nastali od Vukova Još nesto za Svaroga. On je bio gospodar Svarge. To je nešto kao Vikinska Valhala, odnosno svet gde odlaze hrabri i istaknuti. Posle smrti covek odlazi na belom konju po mlecnom putu i u Svargi ga docekuje Perunko-Perunov sin i poji mu konja i daje hranu. Inače oni obicaji da se sada na grobovima ostavlja hrana datira od tada samo sto je malo izvrnuta, ostavlja se hrana samo na pogrebu jer u Svargi ima hrane dovoljno i neće se čovek svaki put vracati po hranu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #11

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Citat Lillith kaže: Pogledaj poruku
    BABA JAGA

    Čarobnica koja živi u šumi, u kolibi postavljenoj na kokošje noge. Ograda od ljudskih kosti i lubanja okružuje kolibu. Umjesto brave postavila je vilice oštrih zuba, kao ključ joj služi ljudska ruka. Baba Jaga proždire ljude. Najčešće je zamišljana kao ružna starica ogromnih grudi, slijepa ili slabog vida.
    Nisam znao da je baba Jaga mit. Pošto sam kao mali jako voleo ruske bajke u njima je neizbežna bila dotična teta i ja bio ubeđen da je ona plod ruske mašte, a ne slovenski mit.

    A u bajkama nikad nisam znao da ima ogromne grudi, obično je bila samo ružna, slabog vida ali dobrog njuha.

    I u kolibi je imala klupu na kojoj je sedela, a na drugom ćošku kolibe su joj bile noge.
    Neki ljudi samo zinu, pa zagade okolinu...


    Nisam paranoičan, ali to ne znači da me neko ne progoni!

  12. #12
    Jedan od razloga sto toliko malo znamo o najstarijoj istoriji Slovena,je taj sto nam nisu ostavili nikakve pisane spomenike!U vezi sa njima postoje arheoloski nalazi koji su prilicno oskudni,i uglavnim ih je najvuse na teritoriji danasnje Rusije i Srednje Evrope.O njima se,narocito o njihovoj religiji,zna dosta i preko legendi i mitova,koje su naucnici posteno "istrebili" od raznih laznih dodataka.
    Cak se u 19.ili po0cetkom 20.veka,nisam sigurna,pojavio jedan falsifikat,navodno prvi pisani dokument o Slovenima i njihovoj religiji,tzv.Knjiga o Velesu.U pocetku se digla prasina,ali je brzo odredjenim tehnikama osporena njena istorijska verodostojnost.
    Na faksu sam ucila,posto sam zavrsila Istoriju,da su pod ovim imenom poznati od vizantijskog vremena,posto su ih Rimljani nazivali"Servi",sto u prevodu znaci robovi(tad su,tokom doseljavanja u 6.i7.veku,bili pod vrhovnom vlascu Vizantije).
    U sustini,o njima se i iz tog perioda vrlo malo zna,kao sto sam vec rekla,nisu ostavili pisanih spomenika,a o njima i njihovim prvim vladarima i drzavama pisali su nam vizantijski istoricari.Npr.opisivali su njihov izgled-Sloveni su bili smedji,ridji ili plavi-tad niste mogli naci crnomanjastog Slovena!Zatim nacin ratovanja,oblacenje,famoznu medovinu...

    Tako da je o najstarijim vremenima i tacnim podacima zaista nezahvalno govoriti s naucne tacke,i uglavnom se sve svodi na filozofiranje i mitove..


    Ja bih samo da dopunim moj prethodni post,jer neko ce ga mozda pomno citati pa ce primetiti jednu nepotpunost-Slavi je bio generalni naziv za Slovene,a Servima su Vizantinci nazivali grupu juznih Slovena koja je dosla sa severa,presla Dunav i tu se naselila,otprilike na podrucju danasnje Srbije.Od tog naziva Servi nastalo je Srbi.
    Poruku je izmenio Dejan B, 04.10.2007 u 13:57 Razlog: Dva uzastopna posta.

  13. #13

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Citat MorskaZvezda kaže: Pogledaj poruku
    Jedan od razloga sto toliko malo znamo o najstarijoj istoriji Slovena,je taj sto nam nisu ostavili nikakve pisane spomenike!U vezi sa njima postoje arheoloski nalazi koji su prilicno oskudni,i uglavnim ih je najvuse na teritoriji danasnje Rusije i Srednje Evrope.O njima se,narocito o njihovoj religiji,zna dosta i preko legendi i mitova,koje su naucnici posteno "istrebili" od raznih laznih dodataka.
    Cak se u 19.ili po0cetkom 20.veka,nisam sigurna,pojavio jedan falsifikat,navodno prvi pisani dokument o Slovenima i njihovoj religiji,tzv.Knjiga o Velesu.U pocetku se digla prasina,ali je brzo odredjenim tehnikama osporena njena istorijska verodostojnost.
    Na faksu sam ucila,posto sam zavrsila Istoriju,da su pod ovim imenom poznati od vizantijskog vremena,posto su ih Rimljani nazivali"Servi",sto u prevodu znaci robovi(tad su,tokom doseljavanja u 6.i7.veku,bili pod vrhovnom vlascu Vizantije).
    U sustini,o njima se i iz tog perioda vrlo malo zna,kao sto sam vec rekla,nisu ostavili pisanih spomenika,a o njima i njihovim prvim vladarima i drzavama pisali su nam vizantijski istoricari.Npr.opisivali su njihov izgled-Sloveni su bili smedji,ridji ili plavi-tad niste mogli naci crnomanjastog Slovena!Zatim nacin ratovanja,oblacenje,famoznu medovinu...

    Tako da je o najstarijim vremenima i tacnim podacima zaista nezahvalno govoriti s naucne tacke,i uglavnom se sve svodi na filozofiranje i mitove..


    Ja bih samo da dopunim moj prethodni post,jer neko ce ga mozda pomno citati pa ce primetiti jednu nepotpunost-Slavi je bio generalni naziv za Slovene,a Servima su Vizantinci nazivali grupu juznih Slovena koja je dosla sa severa,presla Dunav i tu se naselila,otprilike na podrucju danasnje Srbije.Od tog naziva Servi nastalo je Srbi.
    Nisi pomenula da su Hrvati takodje Srbi.
    c'est en faisant n'importe quoi qu'on devient n'importe qui.

  14. #14

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Evo i malo šaljive staroslovenske mitologije:

    Sloveni su gledali na svet kao na igru različitih sila, u kojoj učestvuju ne samo živa bića, nego i predmeti. Verovali su da kamenje raste, da oružje može samo od sebe da napadne neprijatelja, a češljevi da pokazuju zube. Imali su, naravno svoje bogove. Obrede njima u čast pripremali su na vrhovima šuma i planina, u svetim gajevima, na izvorima. Bila su im dovoljna kamenita udubljenja i jednostavni kameni kipovi. Samo na Baltiku podigli su bogato izgrađena svetilišta - stubove, ali tek tada, kada se pojavila konkurencija u obličju hrišćanskog Boga. U to vreme paganski kult postao je otvoreno demonstrativan. U svetilišta su stavljali najveće daće, tamo su držali vračarske konje, crne ili bele, u zavisnosti od toga, kojem su bogu služili.


    Svetovid




    Ja sam najvažniji bog svih Slovena. U Arkoniji na ostrvu Rujanu imam prilično lepo svetilište. Izrezbaren mi je stub sa četiri lica i zahvaljujući tome mogu vladarski da gledam ceo svet. Moja sveta životinja je beli konj na kojem galopiram noću. Toliko me poštuju, da vrač, kada sprema svetilište, zadržava dah, da me ne bi oskrnavio. Dođe mi da puknem od smeha kada svakog momenta trči iza vrata, da se ne uguši!


    Perun




    Ja sam bog vatre, munje i groma. Moje sveto drvo je hrast. Ponekad mi prinose krvave ljudske žrtve. Udaram kamenim maljem. Naivni ljudi misle da od tog udarca nastaju "munjevite strelice" i uzimaju ih kao amajlije - a to su samo ostaci beskičmenjaka u obliku strele. Osim toga, kamenjem se udaraju u glavu, kada se prolomi prolećna grmljavina. Veruju da će ih to odbraniti od boleština i demona, ha, ha!

  15. #15

    Odgovor: Slovenske legende i mitovi

    Veles




    Ja sam bog podzemlja i mrtvih. Moj sveti crni konj proriče kad se radi o vojnim stvarima. Moji podanici se dele na dve kategorije. Oni koji su umrli prirodnom smrću ljudima pomažu kao dobri demoni. Te poštene duše brinu o rođacima, pletu konjima grive, pomažu u bogaćenju. Razne pak samoubice, obešenjaci i svi koji su umrli nasilnom ili preranom smrću, nanose štete loiko mogu. Oni se zovu vukodlaci. Guše, isisavaju krv, jašu na ljudima kao na konjima. Ništa čudno, izbacuju svoju žalost za naglo prekinutim životom.

    Svarog



    Ja sam bog žrtvene i kućne vatre, božanstvo Sunca. Hroničari su tačno opisali moje trouglasto svetilište u Rethri. Da atrakcija bude veća, dodali su još mit o ogromnoj divljoj svinji koja s penom na belim kljovama izlazi iz jezera i naočigled svih valja se u blatu usred zastrašujućeg potresa. Donosi nesreću i ratove. A neka donese, ionako su tu stalno!

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Urbane legende i mitovi
    Autor memento u forumu Psihologija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 23.02.2011, 20:00
  2. Stare priče i legende u Vojvodini
    Autor sanjazoki u forumu Istorija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 12.08.2010, 23:02
  3. Legende Tamburaske muzike
    Autor Becar u forumu Muzika
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 14.03.2010, 07:47
  4. Legende o cvecu
    Autor magnolija u forumu Biljno carstvo
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 23.02.2010, 23:29
  5. Mitovi o ishrani
    Autor Lillith u forumu Kulinarstvo i ishrana
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 17.11.2009, 11:48

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •