Sve sto mogu izvuci iz iskustva ...zivotnog je sledece:
Muskarci su skloni kratkorocnim lazima, zene dugorocnim...
Never confuse movement with action.
Nasmejali me od ranog jutra
~B92~
Muškarac je sisar, primat, homo sapiens muškog pola.
Muškarac preko 200 puta dnevno pomisli na seks (sa ženom, drugim muškarcem, nekom životinjom ... svejedno). Za istraživanje su korišćeni primerci koji misle na žene jer su u većini.
Muškarac misli da mu je jedna od ključnih karakteristika veličina polnog organa.
Muškarac ne voli da bude nizak rastom.
Muškarac u izvesnom uzrastu počne da veruje da razume kako radi ženski mozak.
Da li muškarci lažu?
Da. Većina.
Koliko lažu?
U direktnom kontaktu sa ženom često. U pričama o svojim odnosima sa ženama skoro neprekidno.
Zašto lažu?
Osnovni razlog je nesigurnost. To je neophodna osnova/podloga za kvalitetno laganje. Na nesigurnosti sjajno uspeva nedostatak samopouzdanja. Dakle, muškarac laže jer misli da nije dovoljno dobar i želi sebe da predstavi kao nekog boljeg, nekog ko je, po nekim kriterijumima idealan muškarac. Žene imaju Cosmo, Elle, reklame ... a muškarci lažući jedni drugima postavljaju kriterijume.
Nedostatak samopouzdanja, u stvari strah kao posledica, neophodan je za ozbiljno i uverljivo laganje. Dovoljno bolan da inicira laž i, što je možda važnije, to je kontinuiran osećaj. Muškarac bez samopouzdanja brzo savladava veštine laganja, pretvaranja i obmane i za kratko vreme počinje da živi život tog izmišljenog/izmaštanog/nepostojećeg sebe. Tokom ove faze u jednom trenutku pomisli da razume žene, da je video i doživeo mnogo i da je shvatio logiku, način na koji žena razmišlja. Tada je veoma zadovoljan jer misli da mu je moć manipulacije višestruko uvećana. To je ključni trenutak, bez koga ne može dalje a s njim nema vraćanja. Takav muškarac je u poziciji da pruži maksimum u laganju žena, i ponašanje mu dobija na spontanosti jer iskreno veruje da je on stvarno taj izmišljeni lik. Važan činilac je i veličina otklona od realnosti. Što više to bolje.
Koje su omiljene teme za laganje žena?
Faza 1
Dok ne pridobije naklonost željene dame, muškarac se oslanja na oprobane metode. Opšta mesta su: broj partnerki (povećava ili smanjuje po potrebi), seksualne veštine, bliskost sa poznatim ličnostima, priče o demonstracijama fizičke snage i hrabrosti ... U ekstremnim slučajevima, kod manje iskusnih obmanjivača, u obzir dolazi i prikrivanje fizičkih nedostataka (visoka peta, maskiranje ćelavosti i sl.).
Ipak, svaki muškarac naoružan dovoljnim nedostatkom samopouzdanja i time izazvanim strahom vešt je i suptilan lažov. On je već zaboravio ko je stvarno i, gledano sa tog aspekta, on se ponaša prirodno.
Faza 2
Uslovljena uspehom Faze 1, počinje kad je naklonost željene dame dobijena. Tada muškarac poseže za svojim poznavanjem načina na koji funkcioniše ženski mozak. Ohrabren uspehom, nastavlja da koristi iste tehnike i, potpuno u ulozi, razbaškaren na osvojenoj teritoriji, on se opušta, postaje aljkav, prestaje da dnevno proverava da li je njegovo stvarno ja dobro zaključano i dospeva u zonu visokog rizika. Jer i najmanja nepažnja je dovoljna da, tiho i u prvo vreme skoro neprimetno, stvarno ja počinje da preuzima kontrolu i emituje osećanja. U idealnom slučaju, negativna, čime se veza završava, i muškarac iskusniji ulazi u Fazu 1 sa drugom ženom.
A šta ako su osećanja pozitivna?
To je noćna mora čak i za vrhunskog obmanjivača. Posledice mogu da budu veoma teške. Međutim, praksa nam donosi i primere muškaraca koji su spremni da odbace obmane i prihvate svoja osećanja.
Da li takav muškarac prestaje da laže?
Ne. Inteligentni primerci se brzo prilagode i počinju da koriste uvežbane tehnike samo iz drugih pobuda i sa drugim ciljevima. Ipak, nedostatak samopouzdanja i strah ostaju neophodna podloga za prevazilaženje griže savesti, sramote, retkih trenutaka napada iskrenosti i sl.
Zašto ne prestaje da laže?
Zbog straha. Boji se da ono što stvarno jeste nije dovoljno dobro i da će biti ostavljen. Istovremeno, plaši se da prestane sa dokazivanjem osvajanjem novih žena/teritorija jer njegov lik je upravo zato tako pažljivo konstruisan. Ovakav, uplašen muškarac, spreman je na sve i sve su duži periodi kada nema kontrolu nad manifestacijama onoga što jeste i onoga što je izmislio.
U tom trenutku, iako još ne svestan toga, on se nalazi u bezizlaznoj situaciji. Uvežbane tehnike ostaju bez ključnih elemenata, izmišljenom liku blede glavne osobine ... i tu počinje sunovrat (nisi dobro videla, nisam to bio ja/volim tebe, ona mi ništa ne znači ...)
~Da li vishe verujesh svojim ochima ili meni?~
Kulminacija je blizu i, opet, u najboljem slučaju, muškarac biva ostavljen, potiskuje nemilu epizodu i rutinski se vraća na Fazu 1. Rezultati mnogih istraživanja pokazuju da je ovaj scenario najčešći i da većina muškaraca ceo život provede prolazeći kroz ove dve faze.
Nepogrešiv pokazatelj je apsolutna uverenost da ne postoji način da shvati/prepozna pravila/predvidi funkcionisanje ženskog mozga.
Ključna reč je PRIHVATANJE.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
mislim da manje lazu od zena.....ali vise precutkuju....
anyway,zene pogresno tumace muskarceve reci.....otud nesporazumi i izneverena ocekivanja.....
Ploviti se mora i bez broda ..
Muskarci lazu. To znam pouzdano....
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
stvarno znate ili lazete?
Ploviti se mora i bez broda ..
Poruku je izmenio memento, 20.03.2008 u 21:27
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Kako lažu? Kako lažu?
Kako se laže!
Muchachosi kao kerovi Muchache kao kuchke
Ne znam baš kako lažem, čini mi se da uopšte moj metod nije naveden, al ne bi bilo zanimljivo ako se povremeno nebi slagali.Meni odgovara i kad ja nju slažem, a i kad ona mene slaže, uglavnom s-lažemo se, pa ko odozgo, ko odozdo, to je manje bitno.
...................
Ako bi na celu tu stvar oko laganja pogledali malo drugačije, došlo bi se do toga da uopšte nije važno da li neko laže, nego da li mu se veruje ili ne. Može se neko upirati s istinama koliko god može, ako je u vezi sa večito budnim sumnjičavim inspektorom amaterskog tipa, džaba mu trud. Ili obrnuto, ako patološki lažov ima uz sebe nekog ko po svaku cenu želi ostati s njim, može lagati do mile volje. Na kraju, svi mi verujemo u ono što želimo da je istina, i mnogi od nas svesno izbegavaju suočavanje sa neprijatnostima. Druga polovina su pripadnici pomenutog inspektorata koji kao da žele potvrditi da nisu dovoljno dobri, niti vredni nečijih istina, pa kopaju dok se to i ne potvrdi.
Inače, u prilog temi, reči mog poznanika: "Nije to bilo laganje, nego ponela me priča..."