ujeo me bivsi za nogu
Nije nikada... Ne računam tu cimanje za nogavicu jednog neurotičnog pekinezera... Doduše, pošto mi se to desilo kada sam bila mala, dugo sam zentovala od buljookih kučića... Ali sve to prođe...Sad su mi slatki
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
Mene je opekla meguza. Pardon meduza. Više puta. Jednom sam dobijao i boce.
Ostalo ne. Hvala bogu.
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
A, joooj, kad se setim!!!
Komarce svakodnevno i ne računam!
Pčele su me kao malu ubadale, jer je moj deda bio pčelar i ja sam volela da zabadam nos gde ne treba...
Moja baka je imala strašnog petla koji je kljucao kad god bi prišla gnezdu da pokupim jaja i kad je jednom skočio da me kljucne za lice, deda ga je udesio i mi ručali taj dan paprikaš!!!
Kod moje bake na selu, komšija je guske izvodio napolje pred kuću i kad god smo prolazili pored njih, trenirali smo sprint jer je gusan bio naopako nasađen! Jednom me je dohvatio za nogu i bome sam imala lep ožiljak...
Na moru su me meduze redovno častile... Mi dođemo na more i komšija kaže ''Super je more, divno i čisto, nema ni meduza, baš je idealno za kupanje...'' Čim uđem u vodu ja pazarim meduzu...
Sad kad malo pogledam, baš sam imala sreće sa raznoraznim životinjama...
da dodam i jedna komšinica
brm, brm, brrrrrrrrrrrrrrrrm m
Sem insekata ni jedna.....
There is no rules!!!
na listi najwecih baksuza zauzimam prwo mjesto..kao mali sjecam se ujeo me dzukac jedan,od gazdarice kod koje smo bili na more,isli smo na weceru nas 5 (djece),i ja zadnji bio u kolonu,i swi ga pljunu,i ja narawno,i on se zalece put mene i dohwati me ispod kuka,pi,plakao sam..odma u bolnicu gaza i swe me to peklo i boljelo,mrtwi dzukac BObi se zwao,mater mu jebem,samo kad se sjetim...
Kad sam imao sedam godina, ujeo me pas, otad se ne plašim pasa, ali uvek imam taj čudan osećaj kad god pas zalaje na mene i snažan priliv adrenalina...
No, taktiku sam izučio - ako te pas tera, ganja, ti potrči prema njemu i počni da ga proganjaš. Zbuniće se i pobeći će.. uvek pali.
Jednom sam tero biciklo monteinbajk na ulici. A kera za mnom, ja prikočim, jer na bajku uvek imam efikasne kočnice, okrenem biciklo i poteram ga u pravcu kere. Ono je zastalo i pobeglo pet metara pa opet zastalo, misleći da ću da produžim. Ali, tad se pseto stvarno zbunilo kad me videlo da ja i dalje teram biciklo na njega. Kera je počela "taktički" da beži: preko jarka, na šor, među drvećem, šljivama - a ja - na montenbajku isto preko jarka i među šljive - poterah ga dvadeset metara dok nije procvilelo i onda sam otišo svojim poslom. Ni ne moram da napomenem da psetu nije ni palo na pamet da me opet potera... hehehe..
Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!
ja od malena obozavam zivotinje; tako da mi se nikada do sada nije dogodilo da prema meni pokazu bilo kakvo neprijateljstvo ; a kamo li da me napadnu;
uvek pomazem napustene zivotinje i aktivna sam u drustvima za zastitu zivotinja i prirode.....I moju decu sam od malena vaspitala da vole zivotinje ; tako da ni oni nikada nisu imali problema sa napadima pasa lutalica ili sa napadima drugih zivotinja..U stanu uvek imamo nekog kucnog ljubimca; bez toga nikako ...
ovako:Hrcak,macka,pas,Chinchila,papagaj...nisam siguran dal je jos nesto..
jedino cega se mogu setiti je moj papagaj nimfa, koji kad bi se naljutio znao je da me tako jako ujede za prst, da jednom mi je pustio krv
komarac, pas, hrchak, zeba, pauk
Eto, sad ce dobiti kompleks...
zadnjih par dana me neshto stalno ujeda prvo po rukama, pa po par uboda na licu, pa par na ledjima.. prevrnula sam cijelu sobu, sve ochistila, oprala, slozhila, presvukla.. nema nikakOvih zhivina.. nishta ne leti, nishta ne gmizhe, nishta ne leprsha nema komaraca, nema bubashvaba, nema paukova.. totalna enigma
moomoo meee jooouu