Nevidljive igre


Ulazim u tvoju kucu kroz dimnjak,premda nisam Deda Mraz. Plutam do tvoje spavace sobe i priljubljujem uz tvoje lice, oponasam zujanje komarca. U snu kroz mrak pocinjes da udaras rukama jadnog komarcica koji ne postoji.
Kad me zamori da se igram komarca malaricara razotkrivam ti stopalo i uduvavam struju hladnog vazduha koja ti koci kosti. Pocinjes da drhtis, skupljas se, potezes vuneni prekrivac, cvokocu ti zubi, pokrivas se jastukom i cak te spopada kijanje koje nema veze s tvojom alergijom.
Tada postajem amazonska vrucinica s Pjure koja te natapa znojem od glave do pete. Izgledas kao pokvaseno pile, nogama odgurujes carsave na pod skidajuci sa sebe gornji i donji deo pidzame. Dok ne ostanes go golcat, znojeci se, znojeci i dascuci kao meh.
Posle postajem pero i golicam te po tabanima, uhu, pazusima. Hi hi, ha ha, ho ho, smejes se ne budeci se, praveci ocajnicke grimace i micuci se s desna na levo kako bi te prosli grohotni grcevi. Sve dok se na kraju, ne probudis, preplasen , ne videci me,ali osecajuci kako neko tumara kroz mrak.
Kad se dignes odes u svoju radnu sobu, kako bi se zabavio svojim gravurama. Postavljam ti zamke na putu. Pomicem stolice i ukrasne predmete i stolcice sa svog mesta, kako bi se sudarao i vikao Jaooo!, trljajuci potkolenice. Katkad ti sakrivam ogrtac, papuce. Katkad ti prolijem casu vode, koju postavljas na stocic kako bi je pio kada se probudis. Kako se ljutis kad otvoris oci, premeravas sobu trazeci je pa otkrijes da je usred lokve, na podu!
Tako je to s nama, tako se mi igramo sa svojim ljubavima.


Tvoja,tvoja,tvoja
Zaljubljena utvarica!


Don Rigobertove beleznice-M.V.Ljosa