Pablo Neruda
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 53

Tema: Pablo Neruda

  1. #1

    Pablo Neruda

    Pablo Neruda


    1904-1973

    ~ pravo ime Neftali Ricardo Reyes Basoalto se rodio 20. jula 1904. u gradu Parral u Cileu. Njegov otac je bio zeleznicar a njegova majka, koja je umrla kratko posle njegovog rodjenja, je bila uciteljica. Nekoliko godina kasnije njegov otac, koji se tada preselio u grad Temuco, se nanovo ozenio Doa Trinidad Candia Malverde.
    ~ Od trineaste godine je vec poceo saradjivati u listu 'La Maana' usred toga i u 'Entusiasmo y Perseverancia' -- njegova prva publikacija -- i prva pjesma.
    ~ 1920. je postao saradnik knjizevnog lista 'Selva Austral' pod nadimkom 'Pablo Neruda', koje je usvojio na uspomenu od Cehoslovackog poeticara 'Jan Neruda' (1834-1891). Neke pjesme koje je Neruda tada napisao su izdane u njegovoj prvoj knjizi 'Crepusculario' (1923). Sledece godine je izdana 'Veinte poemas de amor y una cancion desperada' jedna od njegovih najpoznatijih i najvise prevednih knjiga. Pored njegovih pisanja pjesama Neruda je studirao Francuski i pedagogiju na fakultetu u Santiagu.

    ~ Španski gradjanski rat i ubistvo Garcije Lorce, koji mu je bio najbolji drug, ga je toliko pogodilo da je ucestovao u republickom pokretu. Prvo u Španiji a posle u Francuskoj, gdje je pocela njegova kolekcija pjesama 'Espaa el Corazon' (1937.)
    ~ U istoj godini se vratio kuci. Njegova poezija je okarakterizirana politickim i socijalnim uticajima. Knjiga 'Espaa el Corazon' je prouzrokovala veliki utisak u narodu, pogotovo zato što je štampana za vreme gradjanskog rata.
    ~ 1939. Neruda postaje konzul u Španskoj emigraciji u Parizu. A kratko vrijeme posle toga konzul Meksika. U Meksiku je nanovo napisao 'Canto general de Chile'. Promijenio je originalne pjesme u epskoj pjesmi o citavom juznoamerickom kontinentu i njegovom narodu, prirodi i istoriskoj sudbini. Ova knjiga, nazvana 'Canto general' je izdana iste godine. Knjiga od prilike ima 250 pjesama. Brzo posle publikacije knjiga je prevedena na mnoge jezike. Skoro sve njegove pjesme su napravljene u teškoj situaciji kada je Neruda zivio u inostranstvu.

    ~ 1943. godine Neruda se ponovo vratio u Cile.
    ~ 1945. godine je bio izabran da bude senator republike. I tako je isto stupio u komunisticku partiju Cilea. U vrijeme protesta protiv predsjednika Gonzales Videla je dve godine morao da zivi u podzemlju sve dok nije uspio da pobjegne 1949. godine. Zivio je u razlicitim Evropskim zemljama.
    ~ 1952. godine Neruda se vratio kuci
    ~ 1954. izdana je knjiga 'Las Uvas y el Viento'

  2. #2

    Odgovor: Pablo Neruda

    OVE NOCI


    Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
    Napisati na primer: "Noc je puna zvezda,
    trepere modre zvezde u daljini".
    Nocni vetar kruzi nebom i peva.
    Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
    Volio sam je, a katkad je i ona mene volela.
    U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
    Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
    Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo.
    Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.
    Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
    Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
    Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
    I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
    Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
    Noc je zvezdovita i ona nije uz mene.
    I to je sve.U daljini netko peva. U daljini.
    Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
    Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi.
    Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
    Ista noc odeva belinom ista stabla.
    Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
    Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
    Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
    Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
    moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
    Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
    i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem.

  3. #3

    Odgovor: Pablo Neruda

    LJUBAVI

    Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
    mreza vetra sa svojim senovitim mestima,
    rat sa svojim cokulama krvavim,
    ili dan i noc klasa.
    Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave,
    violine prolazne jeseni izbodene,
    radost je ponavljala usne kaleza,
    bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.
    U svim republikama razvijao je vetar
    svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu
    i zatim se vratio cvet svome cvetanju.
    Ali jesen u nama nikada nije ovapnela.
    U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla
    ljubav sa svim zakonima rose.

  4. #4

    Odgovor: Pablo Neruda

    SVIĐAŠ MI SE KAD ĆUTIŠ


    Sviđaš mi se kad ćutiš jer si kao odsutna,
    i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
    Čini mi se kao da su ti letele oči
    i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

    Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
    izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
    Leptirice sna, duši mojoj si slična,
    i slična si reči melanholija.

    Sviđaš mi se kada ćutiš i kad si kao udaljena.
    I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
    I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
    Pusti me da ćutim s mučanjem tvojim.

    Pusti me da ti govorim takođe s tvojom ćutnjom
    jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
    kao noć si, ćutljiva, zvezdana.
    Ćutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.

    Sviđaš mi se kad ćutiš jer si kao odsutna.
    Udaljena i bolna kao da si umrla.
    Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
    I veseo sam, veseo što nije tačno.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Pablo Neruda

    KAD UMREM

    Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
    želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
    da me još jednom dirne njihova svježina,
    da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

    Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
    hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
    da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
    i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

    Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
    a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
    zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

    da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
    da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
    da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju

  6. #6

    Odgovor: Pablo Neruda

    100 soneta o ljubavi

    Matildi Urrutia

    Gospo moja ljubljena, mnogo patnje
    osjetih pišuci za te ove pjesme koje nazvah
    sonetima, mnogo sam trpio,ali
    radost poklona veca je nego livada.
    Znao sam dobro i u pocetku
    da su po vlastitom izboru i radi otmjenosti
    pjesnici svih vremena
    odabirali rime što su zvonile poput srebra,
    kristala ili kanonada. Ja, s mnogo poniznosti,
    sagradih ove sonete od drveta, dadoh im zvuk
    te opore i ciste tvari i takvi treba da stignu
    do tvog sluha. Ti i ja, hodajuci šumom
    i pješcanom obalom, pored izgubljenih jezera,
    pepeljastim prostranstvima, skupili smo komade
    cista drveta, grede izložene ljuljanju
    vode i nevremena. Od takva najnežnijeg iverja
    sazdao sam sjekirom, nožem, perorezom
    ovu drvenariju ljubavi i podigao male kuce
    od cetrnaest dasaka, da bi u njima živjele
    tvoje oci koje obožavam i pjevam. Tako utvrdivši
    svoje razloge ljubavi predajem ti ovaj centurion:
    sonete od drveta što su se uzdigli samo zato
    jer si im ti darovala život.
    to hoces, pa da posle pricas po selu !!

  7. #7

    Odgovor: Pablo Neruda

    Jutro


    1.


    Matildo, ime od biljke, kamena ili vina,
    od svega što se rada iz zemlje i traje,
    rijeci u cijem rastu svice,
    u cijem ljetu planu svjetlo limunova.


    U tome imenu plove brodovi od drveta
    okruženi rojem vatre morske modrine,
    i ova slova su voda neke rijeke
    što utjece u moje zakreceno srce.


    O ime otkriveno ispod puzavice
    kao da su vrata nepaznata tunela
    što se s mirisom sveta spaja!


    O, osvoji me svojim vrelim ustima,
    istraži me, ako želiš, svojim nocnim ocima,
    ali me pusti da plovim i spavam u tvome imenu.
    to hoces, pa da posle pricas po selu !!

  8. #8

    Odgovor: Pablo Neruda

    2.


    Ljubavi, koliko puteva do jednog poljupca,
    kakva lutajuca samoca do tebe!
    Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kišom.
    U Taltalu još nije svanulo proljece.


    Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni,
    sjedinjeni od odjece do korijenja,
    sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
    sve dok ti i ja ne budemo zajedno.


    Misliti da je stajalo toliko kamenja
    koje nosi rijeka, ušce vode Boroa,
    misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,


    ti i ja jednostavno morali voljeti,
    izmiješani sa svima, s muškarcima i ženama,
    sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.
    to hoces, pa da posle pricas po selu !!

  9. #9

    Odgovor: Pablo Neruda

    3.


    Opora ljubavi, ljubicice okrunjena trnjem,
    šipražije izmedu mnogo strasti nakostrešeno,
    koplje bolova i krunico gnjeva,
    kojim si putem i kako pošla u moju dušu?


    Zašto si sunovratila svoj bolni plamen,
    odjednom, izmedu hladnog lišca mog puta?
    Tko ti oznaci korake koji te nose k meni?
    Koji cvijet, kamen i dim pokazaše moje boravište?


    Sigurno je da je drhtala stravicna noc
    i zora ispunila sve vrceve svojim vinom
    i sunce ucvrstilo svoju prisutnost nebesku,


    dok me okrutna ljubav opsjedala neprestano
    sve dok, sijekuci svojim sabljama i trnjem,
    u mome srcu ne otvori užareni put.
    to hoces, pa da posle pricas po selu !!

  10. #10

    Odgovor: Pablo Neruda

    4.


    Sjetit ceš se onog hirovitog klanca
    gdje su se uspinjali dršcuci mirisi,
    s vremena na vrijeme ptica odjevena
    u vodu i tromost: a to je odjeca zime.


    Sjetit ceš se darova zemlje:
    neobuzdana mirisa i zlatne gline,
    trave šipražja, mahnita korjenja,
    zacarana trnja poput maceva.


    Sjetit ceš serukoveti koju si donijela,
    rukoveti sjene i vode s tišinom,
    rukoveti kao što je kamen s pjenom.


    I tada bijaše kao nikada i kao uvijek:
    podimo tamo gdje nas ceka ništa
    i nadimo sve što nas tamo ocekuje.
    to hoces, pa da posle pricas po selu !!

  11. #11

    Odgovor: Pablo Neruda

    5.


    Da te takne noc, ni zrak, ni zora,
    samo zemlja, nevinost grozdova,
    jabuke što rastu i slušaju cistu vodu,
    blato i smole tvog mirisnog kraja.


    Od Quinchamalja gde se rodiše tvoje oci
    do tvojih nogu stvorenih za me na Granici
    ti si tamna glina koju poznajem:
    u bokovima ti diram ponovo svu pšenicu.


    Možda nisi znala, Araukanko,
    i kad ti zaboravih poljupce, prije no što sam te volio,
    srce se moje sjecalo tvojih usana,


    i bijah poput ranjenika na cestama
    sve dok nisam shvatio da sam našao,
    ljubavi, svoje podrucije cjelova i vulkana.
    to hoces, pa da posle pricas po selu !!

  12. #12

    Odgovor: Pablo Neruda

    NISTA MI NISI DALA
    Pablo Neruda

    Ništa mi dala nisi i zbog tebe ruže
    Mog života gube listove beznađa,
    Jer vidiš iste stvari koje gledam,
    Zemlju, i nebo što se nad nama rađa,

    Jer mreža tvojih nerava i vena
    Sto održava tebe i lepotu tvoju
    Sigurno zadrhti od poljupca čistog,
    Sunčevog što pada i na usnu moju.

    Ženo, ništa mi dala nisi, pa ipak
    Kroz tvoje biće osećam zemaljske stvari;
    Radostan sam što mogu da gledam zemlju
    Gde srce tvoje odmara i tuku mu damari.

    Zalud mi moja osećanja brane
    - cvetovi nežni što se vetru smeše-
    Jer naslućujem pticu u letu
    što čežnju tvoju plavetnilom posu.

    Pa ipak, ništa mi nisi dala,
    Tvoja mladost ne cveta za mene,
    S osmeha tvog bakarnog vodopada
    Neće se napojiti moja žedna stada.

    Nafora koju ne okusiše tvoje usne,
    Poklonik ljubljenog koji će te zvati
    Izaći ću na put s ljubavlju mojom u ruci
    Kao sa čašom meda za onog koga ćeš zavoleti.

    Već vidiš, noć zvezdana, pesma i pehar
    Iz kojeg ispijaš vodu koju pijem,
    Živim u tvom životu i ti u mome živiš,
    Ništa mi nisi dala a, ipak, sve ti dugujem....
    Ono što osoba doživljava u stvari nije realnost; više je hipoteza koja može ali ne mora biti tačna.

  13. #13

    Odgovor: Pablo Neruda

    100 soneta o ljubavi

    99.

    Doci ce drugi dani, razumjet ce se

    tišina bilja i planeta

    i koliko ce se cistih stvari desiti!

    Violine ce imati miris mjeseca!

    Kruh ce tada biti kao ti što jesi:

    imat ce tvoj glas, tvoje žitno porijeklo

    i druge ce stvari tvojim glasom govoriti:

    izgubljeni konji Jeseni.

    I ako ne bude kako je sudeno

    ljubav ce ispuniti velike bacve

    kao da je drevni med pastira,

    a ti u prahu mog srca

    (gdje ce biti beskrajna skladišta)

    ici ceš i vracati se medu lubenice.
    Ono što osoba doživljava u stvari nije realnost; više je hipoteza koja može ali ne mora biti tačna.

  14. #14

    Odgovor: Pablo Neruda

    100.

    U središtu zemlje odvojit cu

    smaragde, da bih te ugledao

    i ti ceš stajati poput klasja

    s perom vode glasnicke.

    Kakav svijet! Kakav duboki peršin!

    Kakav brod što plovi u milini!

    I ti, možda, i ja, možda topaz!

    Nece biti više diobe u zvonima.

    Bit ce samo zrak potpuno slobodan,

    jabuka nošene vjetrom,

    socna knjiga u sjenici,

    i tamo gdje mirišu karafili

    stvorit cemo odoru što ce se oprijeti

    vjecnosti nekog pobjednickog poljupca.
    Ono što osoba doživljava u stvari nije realnost; više je hipoteza koja može ali ne mora biti tačna.

  15. #15

    Odgovor: Pablo Neruda

    TIJELO ŽENE

    Tijelo žene, bijeli brežuljci, bedra bijela,
    ti si spodobna svijetu u svom činu nuđenja,
    Moje tijelo divljeg ratara u tebi kopaž
    i izbacuje sina iz dubine zemlje.

    Bijah osamljen kao tunel. Od mene bježahu ptice
    i noć je u mene nadirala svojom moćnom najezdom.
    Da bih se nadživio, kovao sam te kao oružje,
    Kao strijelu u svom luku, kao kamen u praćki.

    Ali dolazi trenutak osvete i ja te ljubim.
    Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka čvrsta i lakoma.
    Ah, pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
    Ah, ruže prepona! Ah, glas tvoj spor i tužan

    Tijelo žene moje, ostat će u tvojoj ljupkosti.
    Žeđi moja, pomamo moja beskrajna, moj pute neodlučni!
    Tamna korita u kojima žeđ vječita traje,
    i umor traje, i patnja beskonačna.

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •