65.

Matildo, gdje si? Osjetih,tamo dolje,
između kravate i srca, gore,
neku sjetu između rebara:
zato jer si odjednom odsutna.

Nedostajalo mi je svjetlo tvoje snage
i gledao sam, proždirući nadu,
gledao sam prazninu, a to je kuća bez tebe,
ostadoše samo tragični prozori.

Tako je šutljiv taj korov koji osluškuje
kako padaju kiše, drevne i bez lišća,
i perje i sve ono što je noć zatvorila:

i tako te čekam kao sama kuća,
vratit ćeš se da me vidiš i nastaniš.
I dok se ne vratiš, boljet će me prozori.