Prava (Strna) Zita
Prikaz rezultata 1 do 9 od ukupno 9
  1. #1

    Prava (Strna) Zita

    Izuzetno veliki znacaj ove grupe biljaka naveo me je da spomenem nesto I o njima.

    Zita imaju ogroman znacaj-koriste se u ishrani ljudi u vidu brojnih pekarskih i drugih kulinarskih jela i specijaliteta, zatim kao stocna hrana, kao dobra prostirka, kao materijal za pokrivanje krovova pa cak i izgradnju kuca u nekim zemljama, kao materijal za izradu sesira,..., za proizvodnju najtrazenijih alkoholnih pica (piva), i da ne nabrajam jos , za mnogo-mnogo stosta drugog.

    Plus to sto se za mnoge biljke oni smatraju odlicnim predusevom, jer ostavljaju zemljiste nezakorovljeno, pa ih svi ozbiljniji proizvodjaci bilja uvrscuju u svoj plodored.
    Poruku je izmenio Cecara, 12.02.2015 u 08:20
    ...................

  2. #2

    Odgovor: Prava (Strna) Žita

    Zita se dele na prava tj. strna, i prosolika zita. Ovde ce biti reci o pravim zitima.

    Prava tj. strna zita pripadaju familiji Poaceae-trave, subfam. Pooideae. U njih spadaju Psenica, jecam, ovas, raz, i tritikale (psenicno-razani hibrid).

    Prava zita se razlikuju od prosolikih (npr. kukuruz, proso, riza, sirak,...) i po klimatu- To su biljke umereno-kontinentalnih klimatskih podrucja. Gaje se kao ozime, i kao prolecne, ali u gustoj setvi. Dok prosolika zita vise vole topliji klimat, i gaje se kao usevi prolecne setve, i vecina ih se seje sirokoredo.

    Prava zita klijaju sa nekoliko primarnih korencica, a prosolika samo sa jednim.

    Stablo pravih zita ima manji broj clanaka i suplje je u sredisnjem delu, dok prosolika imaju znatno vise clanaka, i ispunjena su u sredisnjem delu osnovnim tkivom-parenhimom.

    Prava zita imaju roscice-aurikule (sem ovsa), a prosolika nemaju.

    Cvast pravih zita je klas (osim ovsa-tu je metlica) a u prosolikih je klip, metlica, kalsolika metlica.

    Plodovi pravih zita imaju brazdicu po sredini s trbusne strane, a prosolika to nemaju.

    Prava zita imaju vece potrebe u vodi, a manje u toploti, a prosolika obratno (sem rize).

    Po fotoperiodskoj reakciji biljke dugog dana su prava zita, a biljke kratkog dana su prosolika zita.

    ...................

  3. #3

    Odgovor: Prava (Strna) Žita

    -Pšenica –Triticum sp.-


    Predstavlja najvaznije hlebno zito. Od nje se dobijaju brasno, slama, mekinje, ...

    Usev je guste setve i zemljiste ostaje nezakorovljeno, neugazeno i odlicna je kao predusev mnogim biljkama, jer rano sazreva-sredinom leta, pa ostavlja dovoljno vremena za blagovremenu pripremu zemljista.

    Prosecan prinos psenice u svetu je oko 2700kg/ha. Gaji se u svetu na oko 225.000.000ha.
    U Srbiji se gaji na oko 600-800.000ha.Prosecni prinos kod nas je oko 3300kg/ha.

    Koren je zilicast. Psenica klija sa 3-5 primarnih korencica. Od pravih zita, jedino raz ima bolje razvijen korenov sistem.

    Stablo je clankovito ima 4-6-clanaka. Pri bokorenju formira 2-3 sekundarna stabla.

    List se sastoji iz liske i lisnog rukavca. Roscici su dobro razvijeni i maljavi.

    Cvast je klas oko 20 klasica. Broj cvetova u klasicu je 1-7.

    Psenica je samooplodna vrsta.

    Plod je zrno-krupa. Moze biti plevicasto kod Triticum monococum, Triticum spelta, Triticum dicocum, a moze biti bez plevica-golo kod Triticum vulgare, Triticum durum.

    Zrno je ovalno, a na vrhu sa cubicom.Masa 1000 semena psenice je oko 20-50gr. Obicno oko 30-40gr. Zapreminska masa je oko 60-84kg.

    Poprecni presek zrna je brasnast-kod obicne psenice ili staklast-kod tvrde psenice. Staklasti plod je zato sto je medjuprostor celija endosperma ispunjen proteinima, pa se takve sorte psenice nazivaju tvrdozrnim. Ako su medjuprostori prazni, onda se javlja brasnasti endosperm. Tvrdozrne sorte imaju vise belancevina, a brasno im je boljeg kvaliteta nego kod mekozrnih.

    Psenica ima najvise ugljenih hidrata-oko 65%, a od njih najvise skroba-oko 90%. Zatim ima oko 13-25%proteina.Prolecne sorte imaju oko 1% vise proteina nego ozime, a tvrde imaju oko 2,5% vise proteina od mekih.Vode oko 10-14%. Ulja ima oko 2%. Minerala oko 2%.
    Poruku je izmenio Cecara, 12.02.2015 u 08:20
    ...................

  4. #4

    Odgovor: Prava (Strna) Zita

    -Vrste pšenice-

    Dve najznacajnije nama su Triticum durum-tvrda i Triticum vulgare-obicna (meka) psenica.

    Psenica ima dve forme-aristatum tj. osate i muticum-tj. bezoosne, a postoji I prelazna forma –semiaristatum.

    Naziv psenice koju mi koristimo najcesce, je :
    Triticum aestivum ssp. Vulgare forma muticum var. lutescens-meka (obicna) psenica.


    Poruku je izmenio Cecara, 12.02.2015 u 08:28
    ...................

  5. #5

    Odgovor: Prava (Strna) Žita

    -Poleganje žita-



    Vecina zita ima nezno stablo. Usled vetra, kise, grada,...ono poleze po zemlji, usled cega se smanjuje prinos i kvalitet.
    Glavni uzrok poleganja je nedovoljna osvetljenost biljaka. Ona se obicno javlja u pregustom usevu, kada biljke jedna drugoj bivaju konkurencija. Donje internodije se izduzuju i postaju tanke i neotporne , pa stoga nisu u stanju da odrze biljku sa klasom. Takvom usevu dovoljan je i vetar da dovede do poleganja.
    Do poleganja cesto dolazi i usled jednostrane i preterane upotrebe azotnih djubriva. Biljke hranjene azotom bujno rastu, ali su neotporne na poleganje i prouzrokovace bolesti, jer su im celijski zidovi meki.
    Losa obrada je takodje jedan od uzroka poleganja. Na losijim zemljistima razvija se plici koren koji nije u stanju da drzi biljku.
    Sklonost ka poleganju imaju sva strna zita.
    Poleglo zito moze se delimicno i samo podici pomocu lisnog kolenca.
    Neki proizvodjaci koriste preparat na bazi CCC (hlor-holin-hlorid) koji dosta sprecava poleganje u psenice. Upotrebom CCC-a stablo se skracuje za 20-tak % , a time se povecava cvrstoca.

    Na poleganje psenice dosta utice i sorta, jer je i ona ta koja odredjuje visinu, cvrstocu, stabilnost, ...
    Poruku je izmenio Cecara, 12.02.2015 u 08:29
    ...................

  6. #6

    Odgovor: Prava (Strna) Žita

    -Sorte pšenice-



    Nekada-pre drugog svetskog rata su se gajile stare populacije i primitivne sorte. One su koriscene za ekstenzivnu proizvodnju, i u intenzivnim uslovima ne bi se mogle odrzati. Tu treba pomenuti Banatku koja se gajila na podrucju Vojvodine. Medjutim lako je polegala. Prinosi su joj bili dosta niski, ali su bili stabilni, a kvalitet brasna jako dobar.
    Druga stara sorta koju treba pomenuti jeste Bankut. Takodje gajena u Vojvodini pre uvodjenja visokorodnih sorti.
    Obe sorte su ozime, a prinosi su im oko 1,5-2t/ha.
    Od starih treba pomenuti i Skoricevu (Osjecku) sisulju, Rumunska crvenka, Novosadska 1439/3, Krusevacka 22,...

    Sa pocetkom intenzifikacije poljoprivrede uvezene su pojedine visokoproduktivne sorte.
    Jedna od tada naj- poznatijih sorti posle drugog svetskog rata bila je uvezena Italijanska sorta „San pastore”. Sorta bez osja visine oko 100-115cm. Otporna na mraz, a srednje otporna na poleganje, umereno otporna prema rdji, a dobro prema ubrzanom zrenju. Mana joj je sto se lako osipala.
    Ne treba zaboraviti ni Italijansku sortu „Leonardo”-kojoj je jedan od roditelja upravo bila prethodna sorta. Tako su se povrsine pod njom povecavale na racun smanjivanja povrsina pod sortom San pastore, jer je Leonardo davao veci prinos i bolji kvalitet.
    Od tadasnjih Italijanskih sorti koje smo gajili moze se spomenuti i sorta Libelula. To je sorta otporna na poleganje, jer je visine oko 80cm.
    Neke od Italijanskih sorti su i Est motin, Fortunanto,...

    Poljoprivredni proizvodjaci su u to vreme dosta gajili i Francusku sortu « Etual d suazi » (Etoile de choisy). Srednje rana. Visoka 110-120cm. Vrlo je otporna prema mrazu i osipanju. Medjutim zbog osetljivosti na poleganje brzo je smanjena njena proizvodnja.

    Sezdesetih godina iz Rusije su uvezene neke sorte medju kojima posebno treba istaci sortu Bezostaju. To je sorta koja je kasnije posluzila i nasim selekcionerima u stvaranju nasih visokorodnih sorata. Bezostaja je srednje visoka, srednje dugih belih klasova bez osja, a na samom vrhu nalaze se izrasline u vidu osja duge oko 2,5cm. Zrno je krupno, crvene boje. Kvalitet A1-A2. Veoma otporna ka mrazu, rdji, poleganju i osipanju. Visokih i stabilnih je prinosa.

    Od ostalih Sovjetskih sorti, tu su bile sorte „Lutescens 7”, « Mirinovska 808 »,…

    Prva nasa sorta bila je « Hibrid 013 ». Stvorena je 1964god, a selekcioner je A. Djokic. Ona ima klas 7-9cm sa belim osjem. Visine je 90-100cm. Otporna ka negativnim temperaturama, i prema susi. Otpornost ka poleganju zadovoljavajuca. Kvalitetna grupa B1-B2.
    Iste godine priznata je i sorta Vuka, zatim Backa, Panonija, i Brkulja 4. Tako je zapocet ogroman rad na selekcionisanju novih visokorodnih sorti psenice.
    Vuku je stvorio J.Potocanec. Ona ima dug klas bele boje, bez osja. Zrno krupno, belo, ne osipa se. Kvalitet C1. Dosta otporna prema poleganju i niskim temperaturama. Dobro je uspevala u vlaznijim uslovima.
    Backa-sortu je stvorio S. Borojevic.Visoka oko 65-95cm. Klas dug oko 7-9cm, bez boje i bez osja. Zrno krupno, crveno. Kvalitetna grupa B2-B1. Vrlo je otporna na poleganje. Otporna ka negativnim temperaturama.
    Panonija je sorta koju je stvorio S. Borojevic. Visoka oko 70-105cm. Klas beo, dug oko 7cm. Zrno srednje krupno, crveno. Kvalitetna grupa B1-A2. Vrlo otporna ka negativnim temperaturama i poleganju.
    Brkulja 4 (Novosadska 4) je sorta koju je stvorio S. Borojevic. Ona je niskog stabla 70-95cm. Klas beo. Osje dugo 6-7cm. Zrno srednje krupno, crvene boje. Kvalitetna grupa C1-B1. Otpornost prema negativnim temperaturama i bolestima dobra, a ka poleganju vrlo dobra.

    Selekcijom psenice u nasoj drzavi bave se danas brojne ustanove. Institut u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet u Zemunu (prvu sortu psenice selekcionisao-tj. Hibrid 013), Zajecarski institut, PKB, Kragujevacki institut.

    Zbog sirokog sortimenta necu se zadrzavati na tome sta je najbolje-to zavisi od toga sta je kome potrebno od sorata, naravno da je uskladjena sa klimatskim faktorima koje se nalaze na tom podrucju, a pri tome da se poseduje i odgovarajuca poljoprivredna mehanizacija, i pridrzavati se agrotehnike (lepo obraditi zemljiste, voditi racuna o plodoredu, dodati hraniva,...). Neke koje smatram po meni dobrim sortama izneo sam na temi „Sorta ili hibrid koju smatrate dobrom”. Naravno, ne ocekujem da se i vi 100% slozite sa mnom, jer dva uma koja isto misle izazivaju tracenje energije u svemiru. Jos da napomenem da je danasnjim sortama geneticki potencijal je i preko 10t/ha zrna.

    ...................

  7. #7

    Odgovor: Prava (Strna) Zita

    Da se nadovežem na ovu priču o žitu, ali sa nekog drugog gledišta. Ovde ću napisati nešto malo o samom početku uzgoja žita.

    Domestikacija biljaka i životinja je jedna od prekretnica u ljudskoj istoriji, jer je čovek time postao u velikoj meri nezavistan od prirodnih resurasa. Više nije jeo ono što pronađe ili ulovi, već ono što uzgoji. Time je počeo period koji se naziva neolit (mlađe kameno doba). Žito je prvo domestikovano na teritoriji takozvanog "plodnog polumeseca" na Bliskom Istoku i odatle se prenosio i na druge oblasti.

    Ciljevi domestikacije žita su:
    1. Proizvodnja semenki koje neće otpasti sa klasa pre ili tokom žetve (ovaj proces je bio najlakši jer su oni za setvu koristili samo ona zrna koja bi ostajala na stabljici prilikom žetve)
    2. Da dobiju veća zrna
    3. Da dobiju veći prinos po stabljici
    4. Da smanje količinu pleve koja obavija zrno
    5. Da usklade razvoj biljaka. Pod ovim mislim da biljke istovremeno niču, rastu, cvetaju i zre. To je bilo veoma važno jer se time obezbeđivalo da prinos bude istovremen, a ne da neke biljke sazreju pre drugih.

    Neki od najvažnijih perioda u domestikaciji žita:
    - Oko 17 000 p.n.e. ljudi su na Bliskom Istoku jeli divlje vrste Emera, što je dokumentovano pronalaskom semenki ove vrste prilikom iskopavanja u Galileji.
    - Oko 10 000 p.n.e. prvi dokumentovan nalaz upotrebe divljeg Triticum monococcuma, takođe na Bliskom Istoku. Ostaci ove vrste su pronađeni na teritoriji Sirije.
    - Oko 7 800 p.n.e. ljudi su domestikovali Emer. Najstarija evidencija domestikacije žita zabeležena je prilikom iskopavanja u blizini Damaska.
    - Oko 7 000 p.n.e. domestikovan je Triticum monococcum. Nalazi ove vrste su zabeleženi u Siriji, Turskoj i Iranu. Vremenom je ova vrsta postala dominantna na Bliskom Istoku.
    - Između 7 000 i 6 000 p.n.e. ukrštanjem je nastao Durum.
    - Oko 4 700 p.n.e. Najstariji primer upotrebe hlebnog žita (Triticum aestivum) na području Kavkaza.

    Oruđa korišćena u poljoprivredi tokom najranijih perioda su bila uglavnom od kosti, drveta i kamena. Za žetvu su se koristila takozvana kompozitna oruđa. Ona su se sastojala od drveta ili kosti u kome je produbljen jedan kanal u koji su se ubacivali mikroliti (sečiva malih dimenzija napravljena od kamena) i učvršćivali ih smolom ili bitumenom. U slučaju loma jednog mikrolita nije trebalo menjati celu alatku već samo slomljeni deo. Požnjeveno žito bi skladištili u silosima (zgrade velicine manje kuće), a pojavom keramike i u velikim posudama koji se nazivaju pitosi, a koji mogu da dostignu visinu i preko jednog metra.


    A sada bih postavio jedno pitanje. Uvek me je zanimalo zašto je žito domestikovano baš u tom području, a ne, recimo, na Balkanu ili Kini, i jedino logično objašnjenje koje mi pada na pamet je da na tim prostorima žita nije ni bilo. Moje pitanje je sledeće: Da li žito potiče sa tog područja, pa se odatle raznosio po svetu, ili je ono na to područje stiglo sa neke druge lokacije (kao što je kukuruz prvobitno rastao samo na američkom kontinentu, pa se posle otkrića Amerike raširio po svetu), ali su samo na tom prostoru ljudi nekim slučajem uspeli da ga ukrote?
    Poruku je izmenio Cecara, 12.02.2015 u 08:30

  8. #8

    Odgovor: Prava (Strna) Zita

    Citat Dejan B kaže: Pogledaj poruku

    A sada bih postavio jedno pitanje. Uvek me je zanimalo zašto je žito domestikovano baš u tom području, a ne, recimo, na Balkanu ili Kini, i jedino logično objašnjenje koje mi pada na pamet je da na tim prostorima žita nije ni bilo. Moje pitanje je sledeće: Da li žito potiče sa tog područja, pa se odatle raznosio po svetu, ili je ono na to područje stiglo sa neke druge lokacije (kao što je kukuruz prvobitno rastao samo na američkom kontinentu, pa se posle otkrića Amerike raširio po svetu), ali su samo na tom prostoru ljudi nekim slučajem uspeli da ga ukrote?

    Pa, vidi ovako, psenica koja je u pocetku gajena bila je iz grupe diploida i tetraploida, manje prinosna, osipala se, polegala, patila od bolesti, i ljudi u to doba koje navodis-pocetak domestikacije su jedva imali prinos da poseju opet povrsinu. Prinosi su bukvalno bili par stotina kg, i to da pevaju i mole se Bogu ako imaju i toliko.
    Sve to je trajalo do pre 100-tinak godina, prosecni prinos psenice je bio ispod jedne tone po hektaru .
    Ako te interesuje npr. Jugoslavija je 1930-tih godina imala prosecan prinos oko 1t/ha, a sad je to oko 4t/ha zrna, s tim da dobra gazdinstva imaju znatno vece prinose, a genetski potencijal se cesto krece i preko 10t/ha.

    Sad se gaje pretezno heksaploidi-oni daju vece prinose, i stabilnije, ugradjuju im se geni za otpornosti na susu, bolesti, insekte,..., prinosnije su, imaju bolji sadrzaj proteina i skroba, lepa i krupna semena koja se ne osipaju, i ... (a postoje i sa vise hromozoma okta- i amfiploidne vrste sa n= 28 i n=56 hromozoma [njih u prirodi nema-stvara ih covek]).

    Kao sto si vec pomenuo, najpoznatiji u pocetku bio je Triticum monoccocum-jednozrnac, i Triticum dicoccum-dvozrnac.

    Moram ti reci kad vec navodis Kinu i Balkan, sto jes’ jes, iz Kine nije doslo zito, vec se psenica smatra biljkom podrucja blizih nama i nasih podrucja, i bilo je zita ovde. E sad zasto nije usla psenica u gajenje na podrucju Balkana pre nego li na podrucju Persije,ili neke druge civilizacije, hmm, pa mozda je nas narod ziveo po nesto drugacijem sistemu, mozda nismo bili toliko napredni u zemljoradnji,mozda smo se duze bavili lovom i ribolovom, pa smo par stotina godina kasnili sa uvodjenjem te kulture kao gajene, ali smo je svakako i mi medju prvima imali, i mogli smo se drzati one nase „ko tebe kamenom, ti njega hlebom”.

    Dosta je naucnika i istrazivaca istrazivalo poreklo psenice i drugih zita, a medju njima najpoznatiji je Vavilov-ruski naucnik koji je odredio ishodne centre porekla biljkama na osnovu njihovih nalazenja gena u prirodi, populacija i ...

    On je otkrio da psenica ima poreklo sa cetri ishodna centra:
    -Abisinijski centar –to je podrucje danasnje Etiopije (odatle vodi Triticum abyssinicum)
    -Podrucje Srednje Azije (odatle je poreklom Tritium vulgare-meka psenica)
    -Prednjeazijski centar-to je oko Sirije , Palestine, ... (Triticum monococcum-jednozrnac, Triticum durum-tvrda psenica)
    -Sredozemni – on obuhvata podrucje juznog Balkana i Male Azije. (Triticum dicoccum-dvozrnac).

    Da napomenem samo da pra roditelji psenice nisu poznati.

    Upravo sama geografska rasprostranjenost psenice uslovljavala je da se ona tu prvo i domestikuje. E sad, posto je ona prilagodljiva na mnoge uslove, jer ima i ozimu i jaru tj. prolecnu formu, otporna na mraz, moze dugo da se cuva, i... to je uslovilo da se jako brzo rasiri kao gajena vrsta po celom svetu, tim vise sto je prevoz brodovima na druge kontinente bio moguc, pa smo tako mi od naroda Juzne Amerike doneli krompir, pasulj, paradajz, papriku, kikiriki tj. arahis, kukuruz, i...(po meni vecinu najukusnijih biljaka izuzev duvana kojeg smatram da nije trebalo poneti odande), a mi njima odneli ono sto je sa ovih podrucja.

    Kako se nas covek na podrucju sredozemlja hranio u ta prastara vremena- na nasem podrucju je mogao da nadje dvozrnac, divlji ovas, i uglavnom korenje tipa pastrnjaka, spargle, raznih repa i repica, da klopa kupus, i slicno, a kad mu zatreba mesto orbit zvaka mogao je da sazvace i malo nane-jer je i ona poreklom sa naseg podrucja, a da znas i pivce da napravi od hmelja.

    Za druge lepse biljcice morao je malo da se potrudi i ode do Vavilona da se posluzi tamo sljivama, i u predivnim vrtovima nabere malo kajsija, uzme koju lubenicu,...i nastavi put do Indije da uzme malo susama da pospe po hlebu, ili malo plavog patlidzana, a kad vec ide u tom pravcu, svrati do Kine koje pominjes, i tamo uzme malo pirinca, prosa, zelene salate, krastavaca,...i vrati se kuci pun semenki i spreman da napravi ovo sto danas imamo. Ha, ha salim se malo, ali bilo je slicno. Jao, a gde afriku da zaboravim, ma proseta do Etiopije,pored tigrova i lavova, i od Etiopljana uzme malo jecma, par glavica luka za poneti, i uzme malo biljke bamje-mozda si cuo, ili je i jeo, to je bila druga vijagra u to vreme, a i dan danas je cene po tom pitanju.

    Nadalje, narodi koji su isli u potragu za novim zemljisnim povrsinama cesto su donosili sa sobom razne biljcice, i tako npr. mi danas na ovom podrucju uzivamo grickajuci pomfrit, kikiriki, semenke , petarde,i ostale zanimacije... iako unazad 10.000 godina 99% generacija nije ni znalo da tako nesto i postoji.
    Poruku je izmenio Aca1983, 06.09.2007 u 01:51
    ...................

  9. #9

    Odgovor: Prava (Strna) Zita

    Uveliko je vreme setve ozimih strnih zita. U jesen se seju culture koje podnose, ali I zahtevaju za svoj razvoj deo zivota u uslovima niskih temperature, kako bi prosle tzv. Kaljenje, I postale kasnije sposobne da iz vegetativne predju u generativnu fazu I donesu plod, odnosno zrno ili krupu. U jesen se vrsi setva ozime razi, ozime psenice, ozimog jecma, i ozimog ovsa.
    Rok setve zavisi od spoljnih temperatura zemljista i vazduha, a i od vlaznosti zemljista. Ako niste u mogucnosti da ispostujete rok setve, vec kasnite, onda se biraju sorte vece ozimosti.
    Na nasem podrucju ustaljeno je misljenje da je optimalni rok za setvu ozime psenice druga dekada oktobra meseca.
    U jesen se najranije setva vrsi kod ozime razi i ozimog ovsa, i to jos u septembru mesecu, a svako kasnjenje kod njihove setve za posledicu ima opasnost od izmrzavanja.
    Ozimu psenicu i ozimi jecam treba posejati tokom oktobra, a najdalje do 10-og novembra. Kasnija setva smanjuje prinos, a povecava troskove semena, jer deo semena propadne.
    Setva se izvodi kad je zemljiste umerene vlaznosti, jer po suvom zemljistu imamo losu klijavost, i redak usev kao posledicu toga, a po prevlazenom zemljistu otezava se rad traktora i prikljucnih masina, a i narusava se struktura zemljista.
    Pre setve seme obavezno treba zastititi od patogenih gljiva i prouzrokovaca bolesti. U tu svrhu najbolje je primenjivati fungicide: benomil (preparat Benomil WP-50,Benlate,...), difenokonazol (Preparat Dividjent 030-FS), kaptan, mankozeb(preparat Dithane S-60,..) , tiram (Preparat Timetid-TS,...), ili ...

    Poruku je izmenio Cecara, 12.02.2015 u 08:30 Razlog: Dodata slikica
    ...................

Slične teme

  1. Prava za životinje
    Autor Lady S u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 29.01.2014, 22:33
  2. Znaš da si prava mama kad . . .
    Autor Annie u forumu Roditeljski kutak
    Odgovora: 37
    Poslednja poruka: 16.10.2013, 21:45
  3. Prava radnika u Srbiji
    Autor Turkmenbashi u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 03.09.2010, 17:13
  4. 8.mart - dan prava žena
    Autor itebejac u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 02:06
  5. Prava vernost
    Autor valter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 18.02.2010, 22:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •