Dakle, kako ste naucili da kuvate? Uz pomoc nekoga, iz kuvara, ili?
Dakle, kako ste naucili da kuvate? Uz pomoc nekoga, iz kuvara, ili?
Poruku je izmenio Lady S, 14.08.2007 u 12:53
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
... uz pomoc mame Tacnije, moja mati je kuvala sa takvim uzivanjem, da je bilo uzivanje i gleati je I......tako..... gledajuci nju i njene kulinarske "izvedbe" i ja sam ponesto naucila
Iz pocetka su to bile zagorele serpe i tiganji, neuspeli ruckovi koji su zavrsavali u kanti za smece Od tada je proslo dosta vremena. Kuvam veoma slicno kao sto je i mati kuvala, i kao i ona, volim da eksperimentisem i izmisljam nove recepte
neunistiva zlojebaba!
Muka me naterala...
"Ride. Because children need heroes."
A mene ljubav
Kada nas je proslo ushicenje sto smo relativno mladi poceli da zivimo zajedno,shvatili smo da cemo morati i da se hranimo sami Kako se telefon usijavao zbog prvog pasulja skuvanog,majko moja...
Recenice tipa: "onako,proceni"ili "redje nego kada mesis kiflice,a gusce od palacinki"i sl. mama je morala da zaboravi i nasi razgovori su bili vrlo jednolicni.
-u serpu sipaj vodu i stavi...
ja:kociiiiiiiii...u koju serpu,koliko vode?
Tako je shvatila da treba da mi kaze: "uzmi serpu kao sto je ona nasa za supu,znas... ona plava?"
Ko je slutio da ce od mene,posle ovakvog pocetka,postati kuvarica i to dosta dobra? Za sebe znam,videla sam da se brzo i lepo snalazim,ali i on.To mi je bas bilo bitno,sada shvatam.Nije, garant,uvek sve bilo dobro,ali on je bio taktican i bodrio me.Zarad blagoutroblja ili 'nako-sada je sve_jedno
Prosto receno, jos kao klincu zanimljivo mi je bilo da spremam klopu (i vise nego li da je jedem), I da eksperientisem sta ce se desiti ako stavim ovo ili ono u to i to jelo (jer nesto mi se i nije svidjala klopa koju je mama spremala). Ja ipak vise volim druge ukuse i drugi sistem spremanja (volim ljuto, malo slanije, przenije, zaprske, pobibereno, bez lovora, bez cimeta ,piletinu smatram krsom a ne mesom, volim mlecne proizvode, ribu, salate svih vrsta, satarase, gulase, paprikase, supe sa manje testenine i rezanaca, pite, pizze, bureke, vocne torte, i ...). Mrzim pihtije, brokole, kiseli kupus,i pirinac.
U pocetku su me roditelji grdili: Alo bre klipane bezi od tog sporeta, hoces da te to prsne u oci, hoces kucu da nam zapalis, ruke da iseces tim nozevima.
Ali ja nisam odustajao-nisam ih slusao sto me grde,i eto, duvali su u prazne gajde -Ja naucih da sebi (a i drugima) spremim klopu kad god mi zatreba-i kad su oni tu i kad nisu, i to prilicno vesto radim .Tek u poslednjih 5-6 godina pokusavam po kuvarima da spremam-inace sam pre sam pravio kako mislim da treba.
...................
Dok je baka bila ziva uvek sam obozavala da joj pomazem (citaj-smetam ) dok kuva. Posle sam i sama pocela da prckam po kuhinji i unistavam namirnic Vremenom sam trazila savete od mame i tate, kad nesto pravim uvek su mi suflirali (sto me sad uzasno nervira ) i tako sam naucila... mada... treba jos da ucim...
Evo, promenila sam potpis
Jos uvek ucim, zahvaljujuci mojoj mami koja je, po mom ukusu, odlicna kuvarica
Pamćenje i logika. Moja baka i mama imaju sličnu kuhinju i bilo mi je dovoljno da zapazim što, gdje, kada i kako pa da u braku počnem eksperimentirati i to dosta uspješno. Naravno, nisam lumen pa sam i ja telefonirala što i koliko ali, moram da priznam, iznenadila sam samu sebe u kuhanju. Nije da sam sumnjala ali bolje je nego što sam očekivala. Čak i eksperimentiram koliko mi prostor to dozvoljava.
Ne radim poreceptu već po osjećaju i logici.
Vjerujem, jednog dana ću biti nenadmašna.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Pre udaje nisam znala ni jaje da isprzim kako treba
Naucila sam kuvati pomocu kuvara i jos uvek se ucim,volim da se motam po kuhinji i nije mi tesko
..........pusta ljubav
.... da li sam ja to video cica macu
Udala sam se
I nekako se poklopilo da su i stara majka i svekrva u isto vreme otisle na put, _deda i ja poceli da skapavamo od gladi, a nismo imali para da odemo u restoran...ma reko' sad cu ja da skoknem do radnje po namirnice i da skuvam rucak za medalju. Pff, kao da je to neka filozofija.
Secam se da sam u mesari sva bitna rekla:"Dajte mi dva mesa za pohovanje"
Taj rucak je bio totalni promasaj.
Supa i grasak su jos i mogli da se pojedu, ali meso nikako. Znaci, sprzila sam ga u roku od 5 sekundi. Spolja zagorelo...cuj zagorelo...ugljenisalo se, a iznutra ostalo zivo
Posle sam zapisala u svesku, sve po stavkama kako to radi mama. Ponekad, ako zapne oko kuvanja, nazovem je pa mi je davala uputstva:"Sad iseckaj to, sad dodaj to, smanji toplotu ringle na dvojku..."
Tako da sam ta neka "osnovna" jela naucila uz pomoc stare majke i svekrve. Jedna je majka
A kad smo otvorili restoran, pa nisu mogli da me isteraju iz kuhinje. Kuvarima sam pomaznjavala sve moguce i nemoguce tajne recepte i sastojke za pripremu specijaliteta. I tako dobro sam odradila lopovski posao da recimo kad kuvar javi da je bolestan i da ne moze da dodje na posao, ja ulecem na njegovo mesto i za divno cudo svi su gosti su preziveli
Sad mozda i mogu da kazem da kuvam za medalju.
Pronas'o sam caku
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro