Citam sta mislite o ostanku u braku(dakako,losem) zbog dece,o samohranim roditeljima,o porodica vs karijera... i razmisljam o recenici koju sam ,skoro sasvim sigurno,kao i mnogi od vas, cula ne jednom.
Pokusavam,neuspesno, da u uvodnom postu ne namecem svoje misljenje o radjanju zarad toga sto je "pravo vreme za to-pozavrsavale su se sve krupne zivotne stvari,samo dete nedostaje"(!?) ili "sto je vreme otudjenosti i ne treba cekati da svi vozovi prodju,jer...on se mozda nikada nece pojaviti"
Ima jos saveta i svi se svode na isto,a poticu od ljudi(uglavnom zenskog pola),koji su potpuno dobronamerni i koji tako misle zaista.Potpuno su razlicitih godina i obrazovanja.
Sta Vi mislite o ne tako cestoj,ali pojavi koja nam je sve bliza(bar ja imam takav utisak) - o zeninom donosenju odluke da ima dete sa covekom koji detetu nece biti otac u punom smislu te reci?Da li je po vasem misljenju u redu da se tako superiorno postavljamo u donosenju odluke koja ce bitno uticati na detetov zivot?
Pade mi na pamet pismeni zadatak iz Srpskog sa temom "Moja porodica".
"Mama i ja,jer je mama tako odlucila"kao odgovor vam zvuci...kako?