O ljubavi koje vise nema

Uzeo sam tamburu krenuvsi na put po ravnici krasnoj.Ugledao sam cvet mali cvet tu kraj jednog salasa uvio se nije izgledao kao ostali cvetovi,Pomislim boze muci ga kao i mene kraj.Ne nemoj padati prema zemlji na dole,evo ubracu te staviti pored srca pravi mu drustvo jer ni njega nema ko da voli.Posli smo do Anicine kucice,dugo sa stajao pred njenim sorom gledajuci u njenu kucu.Suza je pala pogledam gore ka nebu i kisa pocese kao i moja suza kap po kap da pada.Priblizim se njenom domu mislim o da li ce makar pogledati prema prozoru.Nema je uzalud je srce ranjeno doziva.Okrenuo sam se kad na kapiji izadje njena baka rece:stani mladicu trazis Anicu?Rekoh joj potvrdno.Baka brzo zatvori kapiju i ostavi mi pismo.I pomislim mora da je od nje sta je ludica sad smislila.Otvaram ga i pazljivo citam srce mi je stalo na trenutak:cekala sam te docices mi nisi,ostavljam ti ovo pismo neka ti ostane da se setis da je neko umro zbog tebe.Volim te deckicu moj.Tvoja Anica.Vratih pismo u koverat sav u soku.Kisa pocese jace padati ,a i moje suze slivale su se niz kosulju kao prosuto belo vino.Izlazim iz njenog sokaka i da li cu se vise vratiti ovde ne nikako to bi bilo suvise za mene.O Anice zasto pitam se i danas,svaka kap kise podseti me na tebe.Svaka ruza i lala na tebe me seca.Boli me srce nije se oporavilo od tada i nece.Ali onaj cvet sto ubrah vratio sam ga u zivot i taj cvetak si ti Anice moja Anice.Razmisljam tako koliko takvih cvetova ima i svaki taj cvet je neka Anica ili bilo koja druga necija sto mu je zivot znacila,a ti si meni i vise od toga Anice ljubavi.

Becar