Мржња и нетрпељивост према СПЦ - Strana 21
Strana 21 od 22 PrvaPrva ... 1119202122 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 301 do 315 od ukupno 318
  1. #301

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Поп запретио смрћу новинарки
    Шабачки свештеник и бизнисмен Богдан Симанић поручио дописници „Новости“ Александри Делић да ће јој поломити све кости и њом обрисати пут..

    izvor
    "Politika" od 02.02 2010.

  2. #302
    Prosto se divim toleranciji pojedinih crkvenih "biznismena". Pitam se da li je posao sveštenstva sam njihov poziv ili su sami sebe ubedili da se treba prilagoditi savremenim trendovima, uskočiti u džipove, prigrliti mob tlf i lap-topove, ugovarati poslove i još, povrh svega, imitirati žestoke "momke" i svakom, ko ih uhvati u nekim mutnim poslovima, koji sa Crkvom veze nemaju, pošteno zapretiti.

    PRETNJE NOVINARKI "NOVOSTI"


    Šabac -- Novinarka šabačkog dopisništva Večernjih novosti Aleksandra Delić policiji je prijavila pretnje suvlasnika lista Glas Podrinja, sveštenika Bogdana Simanića.

    Prema rečima Delićeve, Simanić je pretio da će joj "slomiti noge" zbog pisanja o proneveri u listu čiji je vlasnik. U tom listu, prema navodima šabačke policije, vlasnici Bogdan Simanić i Slobodan Teodorović proneverili su 4,6 miliona dinara i tako oštetili manjinske akcionare. Delićeva kaže da je o tom slučaju pisala na osnovu policijskog saopštenja.

    Simanić i Teodorović kupili su list Glas Podrinja za 59 miliona dinara na aukciji 2007. godine iako se pre toga nisu bavili izdavaštvom već su bili građevinski preduzimači. Teodoroviću je to bila osnovna delatnost, a svešteniku Simaniću dopunski izvor prihoda.

    Simanić je u žižu javnosti dospeo je 2008. godine kada je njegova supruga smeštena u "sigurnu kuću" zbog porodičnog nasilja, što je prvi slučaj da je žena jednog sveštenika prijavila zlostavljanje.


    U svakom žitu ima kukolja ali ga u ovom ima sve više.
    Poruku je izmenio Turkmenbashi, 02.02.2010 u 16:55
    Prvi utisak uvek vara

  3. #303

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Citat NIKNIK kaže: Pogledaj poruku
    Мало бих исправио твоје запажење јер превише је уопштено.

    1. Ако сумњаш у цркву ( као институцију ) сумњаш и у Бога, јер је он успоставио.
    Iz sumnje u crkvu kao instituciju logički ne proizilazi da sumnjaš u Boga. Jer razlikujemo institucijalnu i eklezijalnu crkvu.
    Ecclesia (grčka reč) = skup prozvanih vernika iz ovog sveta, koji veruju u Hrista. Neinstitucionalno telo, čija glava je Hrist. Ne možeš sumnjati u to da je Bog prozvao ljude iz greha i izbavio iz zla.
    Institucionalna crkva je ona koja ima eparhijsku, manastirsku i parohijalnu administraciju. Ima zakonike i unutrašnja pravila. Čovek je grešan. Svaka institucija koja ima ljudskog faktora u sebi, može da pravi greške. Kako crkva, tako i vojska, obrazovanje, bolnice, NVO, itd.

    A ići u crkvu, postiti i sumnjati je spojivo, ali se neće tolerisati od Boga. Spojivo je, jer ima i uvek će biti dvoličnih. (nažalost)
    Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!

  4. #304

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Sinod SPC razrešio vladiku Artemija

    Beograd -- Sinod SPC razrešio je vladiku Artemija upravljanja u raško-prizrenskoj eparhiji. Umirovljeni episkop hercegovački Atanasije administrator eparhije.

    Episkop bački Irinej rekao je novinarima posle sednice Sinoda da je pokrenut postupak za utvrđivanje kanonske odgovornosti vladike Artemija, jer je Sinod zaključio da je on iskazao nemoć da odgovorno upravlja eparhijom i nespremnost da izvrši odluke Sinoda i Sabora.

    Odluka o privremenom razrešenju vladike Artemija, koju je potpisao patrijarh Irinej, važiće do okončanja postupka za utvrđivanje kanonske odgovornosti, odnosno do Svetog arhijerejskog sabora SPC.

    Vladika Irinej je istakao da privremeno razrešenje nije isto što i suspenzija koja zabranjuje sveštenodejstvo, i dodao da će Artemije ostati punopravni episkop koji nije uskraćen svojih episkopskih prava, osim što ne upravlja eparhijom.

    Sinod je zaključio da je u finansijsko-materijalnom poslovanju Raško-prizrenske eparhije bilo "propusta i problematičnih transakcija" za koje je vladika Artemije posredno odgovoran jer je propustio da proveri odluke svojih saradnika.

    Sinod je odlučio da zatraži krivičnu odgovornost ljudi iz okruženja vladike Artemija.

    Irinej je naveo da su dve komisije Sinoda, jedna pre nekoliko dana, a druga 2006. godine, ustanovile da postoje nepravilnosti, nejasnoće, čak i zloupotrebe za koje su odgovorni "neki u eparhiji" kojima je Artemije poverio poslovanje.

    Izvor
    Poruku je izmenio Turkmenbashi, 13.02.2010 u 16:54 Razlog: Ostavite izvor kada postavite neku vest, hvala
    Prvi utisak uvek vara

  5. #305

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Da, da, neka svako prvo počisti u svom dvorištu.
    Stvari se menjaju nabolje, hteli mi to ili ne... [SIGPIC][/SIGPIC]

  6. #306

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Какве ког ђавола везе имају ови постови о том свештенику из Шапца и владики Артемију са насловом теме?
    Можда аутори желе да кажу да су мржња и нетрпељивост према СПЦ оправдани?
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  7. #307

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Можда аутори желе да кажу да су мржња и нетрпељивост према СПЦ оправдани?
    Biće da je to u pitanju, a a ko mene pitaš sve su to posledice kampanje protiv SPC. Netrpeljivost prema crkvi, veri i svemu što ime veze sa religijom nije ništa novo u Srbiji. Otpor crkvi je postojao uvek u pojedinim slojevima društva a mislim da je vrhunac naišao nakon dolaska komunizma na vlast.

    Crkva je uvek imala uticaja u narodu, kroz istoriju je igrala bitnu ulogu i postojala je snažna veza sa narodom a kasnije i sa državom. Veza sa državom je formalno raskinuta '45. kažem formalno jer je tada crkva izgubila svaki uticaj na državu međutim država je težila da utiče na crkvu na razne načine. Prema današnjem ustavu crkva i država su strogo odvojene, međutim crkva i dalje ima snažan uticaj i to nekima ne odgovara. Ono što se crkvi konstantno zamera je da se meša u državnu politiku, a pošto su stavovi i učenje crkve "retrogradni" jelte, crkvi bi trebalo zabraniti svako izjašnjavanje u vezi državnih i narodnih pitanja da crkva zastupa stavove, koji se poklapaju stavovima grupa koji crkvu kritikuju, ne bi ni spomenuli mešanje u politiku i sl.

    Najotvoreniji izliv mržnje i netrpeljivosti sam video na blogu jednog deklarisanog homoseksualca (verujem da većina zna na koga mislim) jer zaboga crkva ne odobrava i osuđuje homoseksualizam. Samim tim se povezuje crkva sa ostalima koji dele taj stav, pa i sa onima koji su homoseksualce pretukli 2001. i navodi se da je crkva to odobrila i podržala. Oko toga će se naravno okupiti svi koji žele da se crkva marginalizuje u državi i napraviti već viđenu kampanju. Tako i ova priča sa vladikom Artemijem. Crkva je velika organizacija i jako je teško da tolika zajednica funkcioniše bez manjih ili većih problema. Novi patrijarh je kako stvari stoje rešio da postavi neke stvari na svoje mesto unutar SPC ali mnogo od toga vole da prave senzaciju, nažalost.



  8. #308

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Да ли мислите да је у Србији присутно ширење мржње и нетрпељивости према СПЦ, православним верницима, кршење људских права и устава, и шта мислите да би држава требало да предузме по том питању?
    Ne mislim da je kritikovanje SPC išta veće, nego li i uopšte kritikovanje sadašnje vlade. Država ne bi trebalo ništa da uradi, već bi ugroženi pojedinac trebalo da reaguje tužbom protiv klevete, uvrede, ugrožavanja njegovih prava ili čega već. Ipak je ovo građanska država.
    Isto tako, ovde jeste klima pravoslavlja i to se oseti, bez obzira na sve. Što ne znači, da su druge verske zajednice ugrožene. Naprotiv! Njihove slobode se itekako poštuju i od strane države Srbije i od strane SPC kao najbrojnije verske zajednice, za razliku od drugih država u regionu.

    A te afere unutar same crkve, SPC mora sama da rešava i tako ne daje povoda za (opravdanu) kritiku. Izgleda da im to ne uspeva, ali je "čišćenje sopstvenog dvorišta" barem počelo.
    Stvari se menjaju nabolje, hteli mi to ili ne... [SIGPIC][/SIGPIC]

  9. #309

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    U svakoj državi, u svakom društvu, uvek se, u manjoj ili većoj meri, dešavaju neke nedozvoljene radnje(ulepšano) ili prosto rečeno pljačke, pronevere, prevare, zamagljivanje raznih radnji, odugovlačenje raznih sudskih procesa, itd.
    Nema ovde nikakve kampanje protiv Crkve. Da je u crkvenoj organizaciji, u njenoj hijerarhiji, u njenom radu sve u u redu, ne bi se dešavale ovakve stvari. Možda nekom neupućenom liči na skandal ali nema potrebe da se sva ta dešavanja podignu na nivo senzacionalizma. I Crkva bi trebala da se malo spusti na zemlju i da shvati da ne može raditi mnogo toga nelegalnog i da će državni organi raditi svoj posao.
    Ne bi bilo problema da pare koje su zloupotrebljene nisu potekle iz raznih humanitarnih donacija, priloga, od SMS poruka, a za privatne potrebe pojedinih crkvenih velikodostojnika. Građani se mogu osetiti prevarenim ali ima još puno ljudi kojima će Crkva i dalje biti uzor u svemu. Problem je u tome što ni ovo ne bi izbilo na videlo da borbe između struja unutar Crkve nisu ukrstile koplja. A tada se svaka kontrola nad situacijom izgubi. Mešale su se, u kasnijim danima, odluke raznih državnih organa i Sinoda, pa se nije znalo čija je presuda "važnija", koja ima veći značaj.
    Prvi utisak uvek vara

  10. #310

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Ne bih rekao da postoji mržnja i netrpeljivost.
    Na crkvu gledam kao i na svaku drugu organizaciju, možda po hijerarhiji najviše mi liči na vojsku.
    Naravno da ću je i kritikovati i ukazivati na sve što mi se ne svidja. Kao i političare i državu što volim da kritikujem,
    ...izmedju ostalog, tako i na crkvu gledam bez ikakve razlike. Kritika nikako ne znači da ne bih voleo da živim u
    sredjenoj državi sa nekorumpiranim političarima i sveštenstvom za primer, koje se ne meša u državničke poslove,
    da poštuju zakone i da jednako odgovaraju pred zakonom kao i svaki gradjanin .
    Iako nisam neki vernik, voleo bih da crkva bude poštovana i da se ponosimo njome, makar kao čuvara tradicije,
    ali za poštovanje crkva mora sama sa sobom da se izbori najviše.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  11. #311

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Citat pralinica kaže: Pogledaj poruku
    ne mislim da je kritikovanje spc išta veće, nego li i uopšte kritikovanje sadašnje vlade. Država ne bi trebalo ništa da uradi, već bi ugroženi pojedinac trebalo da reaguje tužbom protiv klevete, uvrede, ugrožavanja njegovih prava ili čega već. Ipak je ovo građanska država.
    То што је ово "грађанска држава" не значи да држава не треба да реагује на ширење верске мржње и нетрпељивости, људских права и Устава земље који та права гарантује.
    Поједностављено, грађанска држава не значи да се смеју некажњено вршити кривична дела према верницима или Цркви. Мало ти је чудан концепт те "грађанствености" државе.
    Држава рецимо није трудна, па то не значи да не треба да пружа посебну заштиту родитељству.

    a te afere unutar same crkve, spc mora sama da rešava i tako ne daje povoda za (opravdanu) kritiku. Izgleda da im to ne uspeva, ali je "čišćenje sopstvenog dvorišta" barem počelo.
    Оправдана критика је једно. Ширење мржње и вређање нешто сасвим друго.

    Citat sirijus kaže: Pogledaj poruku
    u svakoj državi, u svakom društvu, uvek se, u manjoj ili većoj meri, dešavaju neke nedozvoljene radnje(ulepšano) ili prosto rečeno pljačke, pronevere, prevare, zamagljivanje raznih radnji, odugovlačenje raznih sudskih procesa, itd.
    Nema ovde nikakve kampanje protiv crkve. Da je u crkvenoj organizaciji, u njenoj hijerarhiji, u njenom radu sve u u redu, ne bi se dešavale ovakve stvari. Možda nekom neupućenom liči na skandal ali nema potrebe da se sva ta dešavanja podignu na nivo senzacionalizma. I crkva bi trebala da se malo spusti na zemlju i da shvati da ne može raditi mnogo toga nelegalnog i da će državni organi raditi svoj posao.
    Дакле, ти тврдиш да Црква тренутно ради "много тога нелегалног", и да их треба спустити на земљу, јер ће државни органи увек радити свој посао?
    Испаде по теби Црква нека мафијашка организација... о томе и говорим.
    А ово о државним органима који "увек раде свој посао"... мадре де Диос...

    ne bi bilo problema da pare koje su zloupotrebljene nisu potekle iz raznih humanitarnih donacija, priloga, od sms poruka, a za privatne potrebe pojedinih crkvenih velikodostojnika.
    Не би било ал мало сутра. Пуно дуже и старије је ово о чему се говори од овог са владиком Артемијем.

    građani se mogu osetiti prevarenim ali ima još puno ljudi kojima će crkva i dalje biti uzor u svemu. Problem je u tome što ni ovo ne bi izbilo na videlo da borbe između struja unutar crkve nisu ukrstile koplja. A tada se svaka kontrola nad situacijom izgubi. Mešale su se, u kasnijim danima, odluke raznih državnih organa i sinoda, pa se nije znalo čija je presuda "važnija", koja ima veći značaj.
    Стварно не разумем шта причаш.
    Држава ради свој посао, Црква ради свој посао, Црква може да предузме мере из своје надлежности, али само држава може да ухапси, осуди, затвори... и ту нема никаквог "мешања".

    Проблем је био јер наш Патријарх није могао да обавља своје дужности због болести, зато се пре није реаговало на ово.

    Citat vladapera kaže: Pogledaj poruku
    kritika nikako ne znači da ne bih voleo da živim u
    sredjenoj državi sa nekorumpiranim političarima i sveštenstvom za primer, koje se ne meša u državničke poslove,
    Као и сваки други грађанин или организација, свештеници и Црква имају право на свој став, мишљење, акцију... у оквирима закона.
    Било какво "ограничавање мешања у политику" људима из СПЦ је кршење њихових људских права.
    Наше схватање о улози Цркве не сме да буде изговор за кршење нечијих права. Ако је неко свештеник, његова права нису ништа мања у односу на нас остале.

    da poštuju zakone i da jednako odgovaraju pred zakonom kao i svaki gradjanin
    Ако то данас није случај, то је кривица државе.

    ali za poštovanje crkva mora sama sa sobom da se izbori najviše.
    У Цркви има проблема и ствари за критиковање као и свугде. Али ове бедне сензационалистичке кампање по којекаквим Блицевима имају за циљ управо нарушавање нечијег угледа. Сви знамо шта је моћ медијске машинерије.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  12. #312

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Evo sad je otkrivena planeta na kojoj ima potencijala za život pa se čak može desiti i da je naseljena nekim izvanzemaljskim životom poput nas ili čak inteligentnijim, na višem stupnju razvoja...Šta kaže Bog : otkud u svemiru i drugi osim nas?
    Pitanje je osobe koja je formirala svoje životne stavove na osnovu lažne propagande koju su svojevremeno širili Valovi sveštenici-glavni proizvođači ateizma i ateista.
    S obzirom da su oni uvek želeli da budu u centru pažnje , bili su primorani da stvaraju teorije po kojma bi zemlja bila jedina planeta na kojoj žive jedini istinski predstavnici, jedino ispravnog koncepta Hrišćanstva, i gde bi za razumna bića bili smatrani samo oni koji tu koncepciju prihvataju.
    Otpala crkva-Vavilon,uvek je govorila u srcu svom: ja sam,i osim mene nema druge ( vidi Isaija 47:10).
    U Psalmu 50:16,17 čitamo: a bezbožniku reče Bog : zašto kazuješ uredbe moje i nosiš zavet moj u ustima svojim, a sam mrziš na nauku, i reči moje bacaš za leđa.
    Opšta tuča između pristalica i protivnika vladike Artemija pokazala je da se bezbožnik o kojem govori psalmista, ne nalazi ni u kafani,ni u javnoj kući,već je on neko ko je učinio zavet sa Bogom a u isto vreme mrzi Božiju nauku i u isto vreme širi svoju nauku, i to još u Božije ime.
    Valovi sveštenici iz mračnog srednjeg veka, u Božije ime, govorili su da je zemlja ravna ploča i da se čak i sunce okreće oko nje.Da ne bi bili uhvaćeni u flagrantnoj laži,oni su narodu zabranili da čita Bibliju I tako su mogli neprikosnoveno da caruju verujući da su oni carsko sveštenstvo o kojem govori apostol Petar.
    Uzalud je u Isaiji 40:22 pisalo da Bog sedi nad krugom zemaljskim, kada su Valovi sveštenici grmeli da Bog sedi nad pločom zemaljskom.
    Događaje vezane za Kopernika i Galileo Galileja verovatno poznajete pa da o tome ne govorimo ovom prilikom.
    U knjizi o Jovu 38:4,7 čitamo: Gde si ti bio kad ja osnivah zemlju? Kad pevahu zajedno zvezde jutarnje i svi sinovi Božiji klikovahu? Gledajući to veličanstveno osnivanje zemlje, jutarnje zvezde( a planete su zvezde, zar ne?) pevahu.Kako same planete ne mogu da pevaju,jasno je da su stanovnici tih planeta pevali, i njih Bog naziva svojim sinovima( vidi i Matej 5:8).Svi se oni raduju što njihov Stvoritelj kreira jednu novu planetu i što će imati još braće i. sestara. (Moj brat mi je više puta rekao da njegovoj sreći nije bilo kraja kada je video da sam i ja došao na ovaj svet. I ona još uvek traje).
    I druga uravnotežena deca takođe se raduju kad dobiju brata ili sestru. Sve ovo dokazuje da predočeno tumačenje stihova iz knjige o Jovu, nije plod moje bujne mašte( kako bi to rekao afirmisani lapsusovac Gogsy), već je stvar nespornih činjenica.
    I dok su se u svemiru njegovi stanovnici radovali pojavi nove planete i nove braće, nešto kasnije kada su se pojavili Valovi sveštenici, oni su se potrudili da to radovanje ne stigne do ušiju njihove pastve kojoj su oni proturali bajku da smo mi jedini u svemiru i da nigde
    više nema razumnih bića. Isti ti neumorni pripovedači lovačkih priča, sada furaju tezu da jedino oni zastupaju ispravan concept pravog Hrišćanstva iako njihovi životi pokazuju da oni o Hršćanstvu ne znaju gotovo ništa.Ali to je sasvim logično.
    Videli smo da je Psalam 50 demaskirao Valove sveštenike koji su učinili sa Bogom zavet siromaštva; ali ih to ne sprečava da voze kola koja vrede šezdesetak hiljada evra, da žive u luksuznoj palati kao što to čini Kačavenda , da ojade Kosovsku sirotinju kao što je to učinio povampireni sveti Simeon boraveći po drugi put među Srbima. Tako čine predstavnici jedino spasavajuće crkve to jest bezbožnici.Oni su dakle ljudi bez Boga, koji je izvor svake mudrosti i razuma Ostavši bez Boga,oni neizbežno ostaju i bez uma.
    U Psalmu 53:1 čitamo: Reče bezumnik u srcu svojemu: nema Boga.!Njihova poruka glasi: nema vašeg Boga, Jehove koji je izvor poštenja i svega plemenitog.Oni koji su njegovi predstavnici ugledaju se na njega i idu njegovim stopama.Vašeg Boga nema, ali je zato naš bog-njegova ekselencija Sotona(Val) svugde prisutan.Njegov glavni predstavnik,na vašem terenu u srednjem veku bio je opskurant Sava koji je delovao u ime prosvećenosti i .napretka.A rezultati tog prosvećivanja vidljivi su i danas Cela nacija umesto da slavi Hrista Jehovu,slavi opskuranta Savu kao školsku slavu.
    .Umesto da Hristos bude alfa i omega , u svetosavlju i pravoslavlju to je super star Sava.Cilj njegovog delovanja bio je da praktično prikaže karakter svoga boga i njegovu praksu : laži, raskoš, ubistva, nemoral itd i da posle sve to podmetne onima koji ga ne priznaju za sveca On jeste svetac ali pakleni. Njegovi sledbenici nam svakodnevno to i demonstriraju.
    Kada ih javnost zbog toga prozove, oni se po ugledu na svog boga Satanaila, prepredeno brane: sve pripisuju nekim lapsusima.Ako im se ukaže na činjenicu da su zaboravili koga bi oni trebali da predstavljaju s obzirom na ime hrišćanin koje nose, oni kažu, znate to je lapsus memorije, ako im ukažete na grešku koju su učinili pri pisanju, oni će vam reći da je to lapsus kalami; kada naprave greške u govoru, a vi im na to skrenete pažnju, oni vam kažu, pa znate to je lapsus lingve.
    Najžešći branioci katolicizma su isusovci( jezuiti), a u pravoslavlju njih zamenjuju lapsusovci.
    Znaju oni da se pravdaju i biblijskim govorom.Da bi opravdali bilo koju negativnu pojavu u crkvi oni se pozivaju na činjenicu da u svakom žitu ima i kukolja.Ako su Hristos i njegovi učenici predstavljali žito, onda je u tom žitu bilo samo jedno zrno kukolja( Juda).
    Pošto je opskurant Sava zauzeo Hristovo mesto, u tom polju , kukolj je oburlavio i ugušio žito. Ako još uopšte postoji poneki klas žita, on od kukolja ne može da se razvija. Pronađe se tu poneki, meni tako drag, Jerotić, ali pre ili posle i oni budu ugušeni od kukolja.
    Glavni vancrkveni bezbožnici: Marks, Engels, Lenjin, Darvin itd., nisu toliko doprineli dokazivanju bezumnikove teze da nema Boga, koliko su doprineli Kosovski bezumnici koji nemaju um Hristov, ali imaju dosta znanja o borilačkim veštinama boksa i tome slično; oni su upravo ti koji svojim ponašanjem dokazuju tezu da nema Boga. Razlog tome:Bezakoniku je bezbožna reč u srcu:nema straha Božijega pred očima njegovim.Ali laže sebi u oči, mesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj( Psalam 36:1,2).
    Umesto da mu omrzne bezakonje, njemu je omrzla Božija nauka, šro se vidi u Psalmu 50:17. Čineći tako, oni slave svoga boga osnivača, opskuranta Savu, a rugaju se Hristu Jehovi.( vidi Zaharije 11:11-13; Matej 27:3-9 ; Dela 20:28).
    Tako idu stvari danas, a tako je bilo i juče pa zato vispreni Psalmista Asaf kaže:Opomeni se toga, neprijatelj se ruga Gospodu i narod bezumni ne mari za ime tvoje( Psalam 74:18). Jehovi Hristu ne rugaju se samo svetosavci lapsusovci, nego i oni što su sami sebi dali ime Jehovini svedoci dok su u suštini Valovi svedoci; ovi drugi su pak sami sebi dali ime pravoslavci iako sve krivo slave.
    Mislim da je osoba koja je postavila pitanje:šta kaže Bog: otkud u svemiru i drugi osim nas? dobila odgovor na postavljeno pitanje.Ako ima potpitanje dobiće odgovor i na njega.

    Ta osoba je samo jedna od mnogobrojnih žrtava paklenog uticaja Valovih sveštenika tokom proteklih vekova a taj uticaj i dalje odnosi svoje žrtve
    Svim tim žrtvama Hristos Jehova predlaže: Podignite gore oči svoje(tokom noći kad je nebo vedro) i vidite; ko je to stvorio ? Ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako(stvorenje) po imenu, i velike radi sile njegove, i jake moći ne izostaje nijedno ( Isaija 40:26).Prirodni saveznik Valovih sveštenika, Baruh Spinoza, glavni predstavnik fiziomonizma ,da se ne bi suočio sa tim pitanjima , zastupa panteističku tezu po kojoj su Bog i priroda isto , jedno (deus sive natura) ; na osnovu te hipoteze, spiritus movens svega postojećeg je opet priroda.Pristalice fiziomonizma,da bi ućutkale pristalice teomonizma postavljaju im pitanje : a otkud vam Bog? Protivpitanja glase: a otkud pak vama materija? Otkud vam priroda? Kako beživotna materija može dati život, kada osnovni zakon Biologije glasi: samo život daje život ???
    Nedvosmislen odgovor na postavljena pitanja u knjizi proroka Isaije nalaze se u Psalmu 104 i u Jevrejima poslanici 1: 10-12, ali zverovi iz Bruklina su tu glavu falsifikovali u prevodu koji su nazvali Novi svet .
    Toga radi valja nam većma paziti na reči koje slušamo da ne otpadnemo ( Jevrejima 2:1). Oni koji taj savet poslušaju,čuće Hristov poziv: Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smeran u srcu, i naći ćete mir dušama svojim ( Matej 11:28,29).
    A ja se pridružujem vapaju psalmiste Asafa : Pogledaj na zavet; jer su sve (Alibabine) pećine zemaljske pune stanova bezakonja. Nevoljnik nek se ne vrati sramotan, siromašni i nesrećni neka hvale ime tvoje.Ustani Bože, brani stvar svoju, opomeni se kako ti se bezumnik ruga svaki dan! Ne zaboravi obest neprijatelja svojih,vike,koju jednako dižu protivnici tvoji! ( Psalam 74 : 20-23). :
    .

  13. #313

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    ЗАШТО РУШЕ ЦРКВУ
    Пише: Слободан Антонић
    петак, 23 април 2010 14:19
    Не морамо бити велики верници, нити познаваоци СПЦ, па да видимо каквим је све тешким ударима, у последње време, изложена Црква. Оно што се од 2001. до 2008. дешавало са нашом војском, то се сада дешава са нашом црквом.Војска је, одмах после 5. октобра, још увек била национална установа од највећег поверења међу грађанима[1]. Огромни ауторитет који је имала, није дуговала само традицији, већ и добром држању у рату са НАТО. Међутим, тај ауторитет је, упорном пропагандом овдашњих медија у служби Империје систематски поткопаван. За Б92 или Блиц, генерали, команданти из рата 1999, нису били ништа друго до ратни злочинци, официри су увек били само неспособни, корумпирани и непоправљиво конзервативни, служење војног рока је представљано као најгора робија за урбану, модерну и перспективну омладину, а сваки инцидент са регрутима или муницијом био је само још један доказ да се војска мора коренито реформисати. Онда је војска коначно реформисана тако што је уништено 1.200 противавионских ракета типа стрела, исечено 700 тенкова у старо гвожђе, број авиона у летећем стању сведен на два, а за 2011. најављено потпуно укидање служења војног рока. И сада је у војсци, судећи по Блицу и Б92 коначно све у реду. Одједном је нестало и корупције, и некомпетенције, и бирократије... Јер, у основи, нестало је и саме војске. Она се претворила у оперетску НАТО чету за парадирање овдашњих министара, председника и посланика.

    Слично се сада дешава и са Црквом. Када је војска довољно изблаћена и деградирана, прешло се на СПЦ. Она је, за наше еврореформске медије постала легло педофила, ратних злочинаца, пљачкаша и, уопште, мрачњака сваке врсте[2]. У томе су се, опет, највише истицали Блиц и Б92. Ипак, са реформом Цркве ишло је знатно теже него са реформом Војске. Пре свега због тога што је ту било знатно теже довести ново, реформско руководство. Сахрана патријарха Павла, штавише, показала је да је првенствено због личности самог патријарха морални углед Цркве у народу остао непољуљан.

    То је био знак за узбуну и отпочињање финалног таласа пропагандне обраде СПЦ. Један правац тог деловања састојао се у сугестији да на чело Цркве мора да дође реформско руководство, које ће СПЦ увести у Европу. Кампања за промену црквеног календара, коју је повео Блиц, а придружили су му се Политика и Данас[3], била је један од примера таквих реформистичких захтева. Други правац акције ишао је на продубљивање подела међу архијерејима СПЦ. Поједини млади, динамични и европски оријентисани епископи постали су љубимци Блица и Б92, док су, истовремено, неки конзервативни и националистички епископи постали стална мета блаћења и изругивања.

    Овом медијском акцијом желело се утицати и на избор новог патријарха. На велику жалост спин-доктора, због апостолског начина бирања, није се могао извикати жељени кандидат. Али, систематски је стварана атмосфера у којој су се, ко год да буде изабран, од новог патријарха очекивале тачно одређене ствари од позивања папе у Србију, преко благосиљања евроатлантских интеграција, до сређивања стања у цркви.

    Коначно, својих пет минута ова пропагандистичка екипа је дочекала са суспензијом једног од њихових дежурних негативаца владике Артемија. Не улазећи сада у питање мотива и оправданости одлуке Синода о привременој смени Артемија, треба рећи да је читав случај нанео несумњиву штету угледу СПЦ у јавности. Ликовање Блица и Б92 због кошкања калуђера, свађе епископа, а нарочито због проневера помоћи за народне кухиње на Косову, било је бескрајно. Још гори су били њихови хајкачки узвици да се са акцијом сређивања стања у СПЦ не сме стати, и да одмах треба прећи и на друге проблематичне епископе од владике врањанског, до владике зворничко-тузланског. Сада само од мудрости архијереја СПЦ зависи хоће ли се настала штета санирати, или ће се дати нови материјал за рад антицрквене пропагандне машинерије.

    Најгоре од свега је што поткопавање и растурање СПЦ није само тренутни пројекат Империје. Може се слободно рећи да је то један од њених стратешких циљева. Два су разлога због чега моћне глобалистичке структуре виде СПЦ као сметњу коју треба уклонити.

    Најпре, православне цркве, за разлику од римокатоличке или протестанских, имају не само националну форму, већ су и директна потпора националним државама. Зато глобалисти, који хоће да раслабе и прогутају националне државе, не могу а да пре тога сасвим не раслабе и дезинтегришу националне цркве. Оне се руше медијски и политички, али, што је најопасније, и кроз црквену јерархију, једном посебном врстом унутрашње идеологије. Епископи се, наиме, убеђују а неки од њих су, изгледа, то и поверовали да изворно хришћанство подразумева право епископа да буде врховна власт у стварима која се тичу вере, живота и богослужења у својој Цркви (како је изјавио један наш великодостојник). Универзална хришћанска црква се, тако, види као некаква конфедерација епископа, којима над главом не стоје никакве етнофилетистичке, помесне (националне) цркве, већ само, евентуално, Васељенски патријарх. Помесне цркве се, такође, представљају само као производи националистичког 19. века. Будући да су историјска творевина, оне се, у доба глобализације, оцењују као нешто што је већ историјски превазиђено.

    Овакву еклесиологију шире пре свега богослови блиски Цариградској патријаршији. Тамо традиционално постоји једна фанариотска линија, која хоће да, науштрб националних цркава, обнови административну доминацију Цариградске патријаршије из времена Отоманског царства. Томе треба додати да је тежак положај православних у Турској довео до тога да се САД и ЕУ наметну као главне заштитнице Цариградске патријаршије. Захваљујући упорном раду меке моћи, али и богословској вештини појединих цариградских великодостојника, епископална концепција хришћанства проширила се и на поједине архијереје помесних цркава. Уосталом, зашто би баш епископи били имуни на тако раширене људске грехе као што су гордост и воља за моћ?

    Други извор глобалистичког рата против помесних православних цркава јесте њихова укорењеност у традиционални морал и друштво. Православно хришћанство верује у апсолутне вредности, као што су истина, људски живот, Бог или љубав. Такође, оно негује предање, држећи до традиционалне концепције Бога, човека и друштва. Обе ствари су камен у ципели глобалиста. Како ћете раслабити везе које постоје међу људима и произвести индивидуу усамљеног потрошача и животињски тупог радника, ако најпре не релативизујете све вредности и не покидате људима њихове корене у традицији?

    Православна црква је за такве циљеве баш незгодна. Она се превише опире распамећивању које се врши увођењем истополних бракова, жена-свештеница и захтева да хришћанке, у складу са политичком коректношћу, не славе Бога, већ Бога-ону (God-she), и не моле се Христу, већ Иси Христи (Jesa Christa)[4]. Православна црква се превише опире идеји да је грех, ако га и има, само стање ума, а да је највећи грех према себи. Она се превише опире претварању породице у партнерство и замену родитеља заштитницима дечијих права. Она хоће да сачува заједнице породицу, комшилук, народ и државу, не схватајући да у Империји сме да постоји само усамљени појединац-поданик, наспрам неограниченог глобалног тржишта, неограничене владавине капитала и неограничене културе заборава.

    Зато националне православне цркве морају нестати. Оне морају бити замењене, најпре, универзалном православном црквом, а онда, после свих реформи и свих екуменских дијалога, универзалном хришћанском црквом. Ова стратегија, ова политика, сада је сасвим јасна и сасвим лепо се види и у начину на који се овдашњи пројектовани медији односе према Српској православној цркви.

    Наравно, то не значи да је спас у изолацији, ксенофобији и зилотској искључивости. СПЦ, као и Србији уосталом, потребни су савезници, како би преживела гвоздени стисак клешта чији један крак чини капиталистичка глобализација, а други Империја. Ти савезници се налазе не само у другим помесним православним црквама, већ и међу католичким и протестантским хришћанима. Као што вели Татјана Горичева, ми смо њима потребни и они су потребни нама, православнима, ти последњи римокатолици, последњи протестанти. Ако они нестану и ми ћемо остати насамо са непријатељским светом[5]. Ти последњи римокатолици, последњи протестанти, јесу сви искрени, традиционални, антиглобалистички хришћани, којих никако нема мало[6]. Напротив, тај фронт отпора расте и Империји ће, како време одмиче, све теже бити да изађе са њим на крај.

    Ту лежи шанса и за одбрану аутономије СПЦ у односу на Империју. Морамо сви бити мудри, а нарочито наши архијереји. На њима је велика одговорност, да интересе Цркве и православног народа ставе изнад својих личних интереса, неспоразума и омраза. Само мудри као змије и безазлени као голубови (Мт 10, 16) можемо да се одупремо још једном страшном искушењу којем је изложена душа овог народа.

    Краћа верзија овог текста објављена је у Печату бр. 106) NSPM

    [1] Види: The Mail Archive sim@antic.org /msg01041.html
    [2] Види неке примере наведене у мом тексту: Komentari
    [3] Види мој текст: Божић и рођеšе žЕУ-православља“ | šолумне Слободана Антонића
    [4] Mary Daly, Beyond God the Father: Toward a Philosophy of Women's Liberation. Beacon
    Press, 1973; Julie Clague, The Christa: Symbolizing My Humanity and My Pain,
    Feminist Theology
    (2005), Vol. 14, No. 1, 83-108.
    [5] Чувајте се да вас ко не превари: православље на међи векова, ур. Владимир
    Димитријевић и Јован Србуљ, Београд 2007, Библиотека Образ светачки, стр. 484.
    [6] Види мој текст Komentari
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  14. #314

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Какав монструм је ово писао... није се потписао наравно... и није харем већ садашња и бивша жена... какве нуле од "новинара"....

    ---
    http://www.srbijanet.rs/vesti/drustvo/5159...noj-fresci.html
    Lokalni biznismen sa haremom na crkvenoj fresci
    Vesti - Društvo | SrbijaNet | 24 april 2010

    Srpska pravoslavna crkva dala je svoj nesebičan doprinos društvenom srozavanju i nazadovanju, pranjem basnoslovnih suma novca zarađenih na muci žrtava krvavih ratova. No, njihov udeo u omalovažavanju građana daleko je veći od novčanih malverzacija i tiče se sakaćenja svetovinja.

    Najbolji dokaz za to je nova freska kojoj se klone meštani sela Kotraža nadomak Čačka, a na kojoj je oslikan lokalni biznismen Milenko Kostić Kole, vlasnik Auto Čačka.

    Ukoliko vas je oduvek mučila dilema o tome šta je sve moglo da stane u Nojevu barku koja je postala simbol spasenja, vredni stvaraoci iz redova SPC su je razrešili. Na fresci u crkvi u selu Kotraža, u replici barke spasenja kojom Sveti Nikola spašava davljenike i prevodi ih u raj, našao se prebogati Kole i njegov harem.

    Generalni zastupnik Škode za Srbiju sa svoje dve žene, bivšom i sadašnjom, kao i decom iz oba braka putuje u carstvo nebesko, a koliki ček je bio dovoljan za njegovo spasenje, nije poznato.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  15. #315

    Odgovor: Мржња и нетрпељивост према СПЦ

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Т



    Оправдана критика је једно. Ширење мржње и вређање нешто сасвим друго.
    .
    Tacno.
    Samo je problem sto se svaka opravdana kritika od bogougodnih branitelja
    preinaci u sirenje mrznje prema crkvi.
    A razloga za kritiku ima puno.

    Било какво "ограничавање мешања у политику" људима из СПЦ је кршење њихових људских права.
    Наше схватање о улози Цркве не сме да буде изговор за кршење нечијих права. Ако је неко свештеник, његова права нису ништа мања у односу на нас остале.
    Po Ustavu crkva je odvojena od drzave.
    Prema tome crkva kao institucija ili organizacija ne treba da se mesa u politiku i drzavne poslove. Da iznosi svoje misljenje o nekim politickim pitanjima.Sto nije slucaj.

    У Цркви има проблема и ствари за критиковање као и свугде. Али ове бедне сензационалистичке кампање по којекаквим Блицевима имају за циљ управо нарушавање нечијег угледа. Сви знамо шта је моћ медијске машинерије.
    __________________
    Nikakvo senzacionalisticko pisanje ne postoji.Nije potrebno.
    Samo verno prenosenje senzacionalnih postupaka nekih svestenika koji su senzacije
    same po sebi.
    "Problemi i stvari za kritikovanje":
    Dodao bih Senzacionalni problemi i stvari za kritikovanje.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

Strana 21 od 22 PrvaPrva ... 1119202122 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 26.07.2015, 11:32
  2. Застава Срема
    Autor FlekicaSkupusom u forumu Srem
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 04.01.2014, 20:05
  3. Вук Јеремић
    Autor yossarian u forumu Politika
    Odgovora: 38
    Poslednja poruka: 17.10.2011, 14:20

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •