Gljive - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 22 od ukupno 22

Tema: Gljive

  1. #16

    07 Odgovor: Gljive

    RECEPT ZA SUPU OD PEČURAKA

    Potrebno je:

    Posle kišne noći ustati rano, obuti gumene čizme i poći u šumu. Sa sobom poneti korpu sa pečenim piletom i balonče vina, na panj treba sesti i pile pojesti. Naravno, i zaliti ga vinom. Tada, lepo raspoložen kreni u branje pečuraka.
    Međutim, vino čini svoje, (a, ti ih i onako ne razlikuješ) pečurke beri sve redom. Kući ćeš ih razvrstati.
    Kod kuće osetiš moć šetnje, šumskog vazduha i vina te krevet počne da te doziva. Razvrstavanje ostaviš za sutra.
    Kad ne lezi vraže, ujutru mamurluk te smaže. Da ne bi dalje rizikovao, pečurke odnesi na pijac. Prodaj ih upola cene. Sa zarađenim novcem pravac prva samoposluga i kupi instant "Krem supu od pečuraka".
    Servirati toplo.
    Videćeš - gosti će biti oduševljeni


    Otisci srca planete
    _________Una16

  2. #17

    Odgovor: Otrovne gljive

    Gyromitra gigas
    Domaće ime: velika moždanica

    Šešir: Nepravilno talasasto naboran, izgledom podseća na mozak. Rub je samo blago prislonjen uz dršku. Boje je oker-smeđe do crveno-smeđe. Visok je i širok oko 20cm. .
    Drška: Belo - krem boje, debela i kratka. Talasasto je naborana i glatke površine. Cela gljiva je šuplja, komorasto pregrađena.
    Meso: Belo, bez mirisa, blagog ukusa, voštano i lako lomljivo.
    Stanište: Šume na kiselim tlima, najčešće četinarske, uglavnom oko panjeva. Javlja se u rano proleće, već početakom marta.
    Upotreba: Neproverena, ali se uglavnom smatra da je istih otrovnih svojstava kao i hrčak (Gyromitra esculenta).


    *****

    Hygrocybe conica
    Domaće ime: crveno-crna vlažnica



    Šešir: visok i širok oko 4cm, oštro koničan, mutnocrvene boje. Vrlo brzo, starenjem ili na dodir počinje da crni .
    Listići: žuti, slobodni, kasnije posive.
    Drška: Visoka 6-10cm, tamno žuta, sa tendencijom da crni, šuplja.
    Otisak spora: beo.
    Meso: prljavobelo, vremenom crni.
    Stanište: travnate livade, šumske čistine, tokom kišnih perioda s proleća i jeseni.
    Upotreba: blago otrovna.






    *****

    Hypholoma fasciculare
    Domaće ime: sumporača

    Šešir: prečnika 2-7 cm, u početku loptast, zatim blago ispupčen. Gladak je, jarko žute boje, u centru boje rđe, ivica je prekrivena žutim dlačicama.
    Listići: tanki, u mladosti žuti, zatim izrazito žuto-zeleni, prelaze u maslinastu i na kraju posmeđe.
    Drška: visoka oko 6 cm, jarko žuta, u donjem delu narandžasta. Nosi nitasti veo žućkasto-beličaste boje, koji je jače vezan za šešir nego za dršku.
    Spore: u masi purpurno-smeđe.
    Meso: žuto, veoma gorko, neprijatnog mirisa koji podseća na sumpor.
    Stanište: u velikim grupama na panjevima i stablima belogorice, ređe na četinarskim. Raste cele godine tokom jakih kišnih perioda. Veoma rasprostranjena vrsta.
    Upotreba: otrovna, izaziva gastrointestinalne smetnje.


    *****

    Lactarius torminosus
    Domaće ime: brezovka

    Šešir: prečnika do 12 cm, ružičasto-narandžaste boje, ulegnut u centru, išaran pravilnim koncentričnim krugovima tamnije nijanse. Rub je uvek podvijen, a površina šešira je prekrivena gustim čupercima, koji se naročito ističu na rubu.
    Listići: tanki, beli, crvenkastog odsjaja sa belim mlekom.
    Drška: do 6 cm visoka, valjkasta u boji šešira, glatka.
    Spore: u masi krem boje.
    Meso: belo, prijatnog voćnog mirisa, ukus veoma ljut. Zrnaste je strukture.
    Stanište: raste isključivo ispod breza tokom leta i jeseni. Veoma rasprostranjena vrsta.
    Upotreba: blago otrovna.


    *****

    Omphalotus olearius (De Cand.:Fr) Fayod
    Domaće ime: zavodnica

    Šešir: 5-15 cm širok, narandžasto-crvenkasto-smeđ, tamniji u sredini, svilenkastog sjaja sa crvenkastim uraslim vlaknima, dugog uvijenog ruba, prvo izbočen, kasnije duboko ulegnut, na kraju levkast, ponekad ispucana oboda.
    Listici: gusti, široki, s mnogo lamelula, bledo-žuti, kasnije narandžasti, nisko silazeći niz dršku. U tami ponekad fosforesciraju.
    Otisak spora: žućkasto-beo.
    Drška: 5-15 X 0.7-2.5 cm , puna, vlaknasta, narandžasto-smeđa, često ekscentrično postavljena, nadole uža; izbija iz zajedničkog buketa.
    Meso: žuto do narandžasto-žuto, tamnije u bazi stručka, vlaknasto, mirisa na smolu, blagog ukusa.
    Stanište: raste busenasto na panjevima ili žilama masline, hrasta, bukve, leti i u jesen.
    Upotreba: otrovna, nastaju teške probavne smetnje..
    Zamena: moguća sa lisičicom (Cantharellus cibarius) i lažnom lisičicom (Hygrophoropsis aurantiaca) koje ne rastu na žilama i panjevima.


    *****

    Ramaria formosa
    Domaće ime: trobojna koralka



    Plodno telo : visine je do 8cm, široko oko 6cm. Iz kratkog belog stabla račvaju se grančice nežno ružičaste boje čiji su vrhovi žuti.
    Stanište: planinske bukove šume.
    Upotreba: blago otrovna.
    Zamena: moguća sa ostalim vrstama iz istog roda.





    *****

    Russula emetica
    Domaće ime: bljuvara

    Šešir: oko 5 cm u prečniku, izrazito žive crvene boje, u mladosti poluloptast, kasnije se izravna i ulegne u centru. Kožica šešira je glatka i blistava.
    Listići: tanki, slobodni, mlečno beli, mogu imati plavičasti odsjaj.
    Drška: vitka, nežna, u starosti sunđerasta, bela sa srebrnim prelivom.
    Otisak spora: beo.
    Meso: belo, zrnaste strukture, veoma ljuto.
    Stanište: raste u planinskim šumama, posebno voli mahovinu, tokom leta i jeseni.
    Upotreba: toksična; to je najotrovnija vrsta u rodu Russula. Pripada gastrointestinalnom sindromu trovanja, izaziva jako povraćanje.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  3. #18

    Odgovor: Gljive

    sve su jestive ali se neke samo jednom jedu
    Poruku je izmenio Shicer, 23.04.2008 u 01:55

  4. #19

    Odgovor: Gljive

    Citat Arthur Dent kaže: Pogledaj poruku
    Gljive se dele na mnogo načina.
    Jedan od osnovnih je po veličini:
    • Makro micete
      više gljive (vidljive golim okom)
    • Mikro micete
      tzv. niže gljive, mikroskopski sitni organizmi, čest uzročnik infekcija

    Prema načinu na koji se hrane, delimo ih na:
    • Parazite - žive na račun drugih organizama
    • Saprofite - žive na mrtvoj organskoj supstanci
    • Simbionite - žive u obostrano korisnoj zajednici sa drugim biljkama

    Uopšteno gljive se dele na četiri razreda:
    • Muxomicetes (sluznjače)
    • Phycomycetes (algašice)
    • Ascomycetes (mešinarke)
    • Basidomycetes (stapačarke)
    Po nekim podelama se dodaje i peti razred
    • Fungi inperfecti (nesavršene gljive)

    Svaki razred se deli na: redove, porodice, rodove i vrste.
    U nastavku posta podele su vezane isključivo za jestive, i otrovne gljive, i njih nalazimo samo u razredima: mešinarki, i stapačarki.

    Prema načinu upotrebe ih delimo na:
    • Nejestive gljive - na ovu grupu otpada najveći procenat poznatih gljiva (oko 80%)
    • Jestive gljive (oko 18%)
      • Jestive gljive
        koje se mogu jesti sirove, i bez posebne obrade
      • Uslovno jestive gljive
        koje sadrže u sebi termolabilne otrove
        kojima je dovoljno odstraniti deo gljive
        koje se ne konzumiraju se zajedno sa alkoholom
        koje se mogu jesti samo dok su mlade
    • Otrovne gljive (svega 2%)
      • Otrovne gljive
      • Smrtonosno otrovne gljive

    Ovih 2% se nekom može učiniti i malo. No treba uzeti u obzir: vreme, kao i staništa na kojima se mogu naći, tako da taj procenat nije za zanemarivanje, i ne treba ga nikako shvatiti olako.
    Pored te tri grupe, bi se mogla dodati i četvrta: "Lekovite gljive" no ta podela još nije dovoljno rasprostranjena po zapadu iako je naučno dokazano da više od 500 vrsta što makro miceta, što mikro miceta, povoljno utiče pri lečenju raznih bolesti. Za razliku od zapada Kina je u toj sferi poznavanja, i korišćenja gljiva daleko uznapredovala.

    Prema staništu ih možemo podeliti na:
    • Šumske pečurke
    • Livadske pečurke
    • Panjevače

    Uopšteno gljive se dele na četiri razreda:
    • Muxomicetes (sluznjače)
    • Phycomycetes (algašice)
    • Ascomycetes (mešinarke)
    • Basidomycetes (stapačarke)




    Nisi dobro napisao podelu GLJIVA !!!

    Царство гљива (Fungi = Mycota) се према грађи мицелије и особинама полног процеса дели на два раздела:

    Раздео MYXOMYCOTA - слузаве гљиве
    од гр. myxa - слузав

    Раздео EUMYCOTA - праве гљиве
    Подраздео MASTIGOMYCOTINA
    Подраздео ZYGOMYCOTINA
    Подраздео ASCOMYCOTINA
    Подраздео BASIDIOMYCOTINA
    Подраздео DEUTEROMYCOTINA


  5. #20

    Odgovor: Gljive

    Ovde fali nekoliko tekstova o lekovitim gljivama.

    Više od 2000 godina Reishi gljive (Ganoderma Lucidum) su zauzimale prestižni status kod Kineskih medicinskih stručnjaka kao izuzetno lekovito sredstvo i bile su veoma široko korišćene u Kineskoj tradicionalnoj medicini kao alternativni pristup i kao sredstvo za tretiranje mnogih bolesti. Reishi gljive su legendarno čudo od svih medicinskih lekovitih biljaka zbog svoje očigledne superiorne lekovitosti i zbog odsustva neželjenih dejstava i toxina prilikom korišćenja. Reishi se u prirodi veoma teško nalazi pa je stoga u bila rezervisana za Azijske kraljeve i bogataše sve do druge polovine 20-tog veka kada se počelo sa organizovanim gajenjem crvene Reishi gljive u Japanu i kada je ta čudesna gljiva postala dostupna populaciji celog sveta.
    Reishi gljive su smatrane u drevnoj Kini kao Lek kraljeva , Dr. Shi-Jean Lee, najslavniji doktor dinastije Ming u svojoj knjizi Ban Chao Gang Moo Velika enciklopedija lekovitog bija je preporučivao upotrebu Lingzhi gljive (Ganoderma Lucidum) kao efikasnu u borbi protiv mnogih bolesti i da dugoročno uzimanje GanodermeLucidum omogućava formiranje zdravog organizma i on je Reishi gljivu smatrao za najlekovitiju od svih medicinskih biljaka, ispred Ginsenga zbog sledećih kvaliteta:
    1. Reshi gljiva je netoxična i može se koristiti svakodnevno bez ikakvih neželjenih efekata po ljudski organizam
    2. Kada se normalno koristi uspostavlja funcije organizma u njegovo prirodno stanje omogućavajući svim organima da funcionišu normalno.
    3. Imunomodulator - reguliše i fino podešava imuni sistem.
    Reishi - Lek kraljeva i njegovo korišćenje u poboljšanju zdravlja
    Možda najveća potencijalna lekovita korist je njegova mogućnost da jača imuni sistem ljudskog organizma. Reishi - Ganoderma Lucidum sadrži visoku koncentraciju organskog Germanijuma, polisaharide i tripertene. Ove aktivne komponente dokazano jačaju naše imunološke ćelije i jačaju naš imuni sistem. Konzumiranjem crvene Reishi gljive stoga vode računa o preventivi i povećavaju imunitet. Reishi gljive imaju veoma široku primenu. Prema tradicionalnoj kineskoj medicini Ganoderma lucidum pomaže u boljem funkcionisanju i služi za tretiranje bolesti pet ključnih organa kod ljudi - srce, pluća, jetra, pankreas i bubrezi. Ganoderma lucidum se može koristiti za lečenje raznih bolesti ljudskog organizma uključujući : respiratorna oboljenja, kardiovaskularna, digestivna, neurološka, endokrinološka oboljenja itd. Sve ove navedene bolesti a i mnoge druge Ganoderma uspešno leči zahvaljujući najvažnijem efektu " podrška suštini i obezbeđenju korena vitalnosti ljudskog organizma " - poboljšanjem imuniteta ljudskog organizma. Ganoderma gljive pomažu regulaciji celog telesnog mehanizma i metabolizma - da osiguraju da svi organi rade normalno.



    Ganoderma gljive imaju dobre efekte na sledeća oboljenja :

    Dejstvo gljive Ganoderme Lucidum na tumor
    Glavni uzrok razvoja tumora kod ljudi je slab telesni imunitet. Najbolji efekat u borbi protiv tumora Ganoderma Lucidum postiže regulacijom i aktivacijom imunog sistema, naročito povećavanjem telesnog imuniteta - povećavanjem sposobnosti samoodbrane ljudskog organizma protiv tumora.
    Najveći deo istraživanja antitumornih efekata gljiva sprovedena je u Japanu. U Istraživačkom institutu Nacionalnog centra za rak u Tokiju, Ikekawa i saradnici ispitali su već davne 1969. na miševima kojima su prethodno presadili sarkom 180, antitumorno delovanje ekstrakata jestivih gljiva, što su 5 godina kasnije potvrdili i proširili Hamuro i Chihara u zajedničkom istraživanju toga instituta i poznate prehrambene kompanije Ajinomoto. Osnovni rezultati tih i brojnih drugih istraživanja su sledeći: Lentinula edodes (shiitake) - stopa kočenja rasta tumora iznosi 80,7 %, s potpunim povlačenjem tumora u 6 od 10 slučajeva; Coriolus Versicolor - stopa kočenja tumora iznosi 77,5 %, s potpunim povlačenjem tumora u 4 od 8 slučajeva; Ganoderma Lucidum - stopa kočenja tumora iznosi 98,5 %, s potpunim povlačenjem tumora u 4 od 5 slučajeva (kod nekih komponenti stopa kočenja tumora iznosi do 100 %, s potpunim povlačenjem tumora u svim slučajevima), itd. Posebno je značajno istaći da pojedini antitumorni agensi deluju ne samo na primarne tumore, nego i u visokom stepenu koče pojavu i razvoj metastaza. Navedeni istraživači, kao i oba Morija (otac i sin), Maeda, Taguchi, Nanba, Aoki i brojni drugi, nepobitno su dokazali da neke lekovite gljive pokazuju visoku ili vrlo visoku stopu kočenja rasta različitih tumora, ali i značajnu stopu njihova potpunog povlačenja ako se s korišćenjem započne pravovremeno, kao i vrlo snažnu zaštitu od tumora ako se uzimaju prije njegova nastanka. Radeći konstantno gotovo 40 godina u relativnoj izolaciji svoga "carstva sredine", do istih su rezultata došli i naučnici iz NR Kine (npr. Xiao - Yu Li, Jia-Fang Wang, Q. Y. Yang i dr).
    Gljive Ganoderma Lucidum zapravo preko svojih antitumornih jedinjenja pokreću imunobiološke reakcije kojima organizam menja svoje funkcionisanje kako bi ozdravio. Od 1980. za takva je jedinjenja u upotrebi izraz "biomodulatori", odnosno "modifikatori biološkog odgovora. Ta jedinjenja jačaju i/ili ponovno uspostavljaju imunološke funkcije organizma, kako one generalne, tako i specifični imunitet protiv tumora. Osim toga, ta jedinjenja koče razvoj tumornih ćelija, neposredno ih uništavaju, modifikuju tumorne ćelije, tako da ih odbrambeni sistem organizma može lakše prepoznati kako bi ih uspešnije uništavao, a u nekim situacijama i ubrzavaju sazrevanje tumorskih ćelija, koje se time od malignih ponovno pretvaraju u benigne.
    Ganoderma može biti korišćena kao dopuna za vreme hemoterapije i radioterapije za smanjenje neželjenog dejstvo kao što je zamor, gubitak apetita i rizik od infekcija. Takođe može smanjiti toxične neželjene efekte i može ublažiti bolove za vreme hemoterapije i radioterapije naročito kod pacijenata koji su u krajnjoj fazi bolesti, za produžavanje njihovih života i poboljšanje kvaliteta života.



    Zaštita jetre i detoksikacija
    Reishi gljive su sposobne da zaštite jetru od oštećenja izazvanim raznim fiziološkim i biološkim faktorima. Osim toga efekti uzimanja Ganoderme mogu se videti i pre i posle oštećenja jetre. Ganoderma gljive su redovno preporučivane od strane kineskih lekara u lečenju hroničnog hepatitisa. Rezultati istraživanja u Japanu su pokazala da uzimanje Ganoderme u trajanju od 2-15 nedelja kod pacijenata obolelih od hepatitisa da ukupna stopa uspešnosti je bila od 70-90%, stoga Ganoderma gljive se mogu koristiti za regeneraciju jetre i detoksikaciju, razne vrste hroničnog hepatitisa a takođe i za uspešno tretiranje lošeg rada jetrenih funkcija.

    Dejstvo Ganoderme Lucidum na kardiovaskularni sistem

    Vekovima je Ganoderma poznata kao kardiovaskularna biljka pa je tako rutinski prepisivana u staroj Kini i Japanu pacijentima sa bolovima u grudima , sa stresom i/ili koronarno arterijskim oboljenjima. Kinski naučnici su našli da Ganoderma poboljšava krvotok i da sadrži kiseline tripertene koje snižavaju visok krvni pritisak, smanjuju holesterol i samim tim sprečavaju srčana oboljenja infarkt.
    Šestomesečna klinička istraživanja na medicinskom fakultetu u Tokiju su pokazala da je skoro polovina od 53 pacijenta sa povećanim krvnim pritiskom imala značajno sniženje krvnog pritiska posle uzimanja extrakta Ganoderme a slične rezultate su dobili Kineski naučnici u svojim obimnim istraživanjima dejstva extrakta Ganoderme na pacijente sa visokim nivoom holesterola kod kojih je nivo holesterola značajno opao posle samo 1-4 meseca svakodnevnog konzumiranja extrakta (kod 68% od 90 pacijenata).

    Recepti za korišćenje Ganoderme lucidum

    Čaj : Ganoderma čaj je tradicionalan način pripremanja pečurke na dalekom istoku.
    Način pripreme: Iseći Ganodermu na male komade, što manje to bolje, potopiti u vodu ( 5g na 5-6 dl vode ) i ostaviti je preko noći. Kuvati je na slaboj vatri 60 min., nakon čega se može konzumirati.
    Napitak pripremiti za najviše 3 dana, obavezno je držanje u frižideru a preporučuje se da se napitak zagreje pre kozumiranja. Preporučuje se konzumiranje pre jela osim za osobe sa stomačnim problemima koje bi trebalo da napitak koriste posle jela.
    Napitak začiniti medom i isceđenim limunovim sokom za bolji ukus napitka, nikako rafinisanim šećerom.
    Ganoderma lucidum u belom vinu : 40g Ganoderme lucidum potopiti u pola litre belog vina. Koristiti nakon 10 dana , dva puta dnevno, 30 ml svaki put. Pomaže kod hroničnih stomačnih tegoba.
    Tonik : Staviti 15 grama sušene Ganoderme brandi i ostaviti 3-4 meseca da odstoji a najmanje 6 nedelja. Preporuručuje se konzumiranje jedne male čašice dnevno.
    Supa : Dodati sušene komade Ganoderme supi ili čorbi po vašem izboru i kuvati na laganoj vatri 1-3 sata a potom izvaditi komade Ganoderme iz supe.
    Sušeni komadi gljive Ganoderme se mogu kuvati najviše dva puta.

  6. #21

    Odgovor: Gljive

    CORDYCEPS SINENSIS


    Cordyceps je postao dobitnik različitih nagrada i 2000. godine dodeljeno mu je zvanje najboljeg proizvoda, a Kineski Komitet za nadzor kvaliteta ga je posebno nagradio. Mnogi zapadni naučnici i herbalisti sa Istoka slažu se da je Cordyceps Sinensis najpotentnija lekovita biljka na svetu.

    Kineski carevi su sa velikom pažnjom ispitivali ovaj Božiji dar i smatrali su da je Cordyceps nastao zbog njih, da bi im omogućio dugovečnost i života i vladavine. Cordyceps poseduje silinu antioksidanasa, jer u sebi ima ogromne količine beta-karotina, vitamina E i C, minerala Selena i Cinka, ubihinona (koenzim Q10), imunomodelirajućih polisaharida i drugih supstanci. Cordyceps sa svojim sastavom delujući na epifizu podstiče proizvodnju melatonina, univerzalnog antioksidanta sa moćnim delovanjem protiv nastanka i suzbijanja ćelija raka. U Cordicepsu se nalazi 77 mikro i makro elemenata, više od 80 tipova fermenata, nezamenljive aminokiseline, nezasićene masne kiseline itd. Tu su prisutni jednako vitamini i minerali neophodni za zdravlje čovekovo.

    Uzimanjem Cordycepsa u bilo kojoj količini nije štetno. Čovek se ne može predozirati kada koristi Cordyceps. U svakom slučaju je prisutan princip sinergizma, koji se naročito ispoljava kod lečenja određenih bolesti. Brz i odmah vidljiv efekat lečenja je upravo posledica sinergizma preparata. Američka farmacija je uspela da iz Cordycepsa izdvoji unikatne supstance kao što je kordicepin, kordicepska kiselina, adenozin, adenin, itd., koji imaju sličnu moć jačanja imuniteta ljudi. Ispitivanjima je ustanovljeno da je kvalitet bioloških efekata Cordycepsa povezan sa specifičnim kompleksom polisaharida. Veća koncentracija polisaharida u eksperimentalnim uslovima je pokazala da je imunoregulacija i antioksidaciono dejstvo bilo jače do 15 puta.

    Danas na zapadu Cordyceps najčešće koriste dve grupe konzumenata: sportisti i ljudi u godinama. Sportisti su počeli da ga koriste nakon publiciteta izazvanog uspehom kineskog ženskog lakoatletskog tima na Kineskim državnim igrama 1993. godine. Na tom takmičenju oboreno je 9 svetskih rekorda, i to sa zapanjujućom razlikom u odnosu na prethodne! Isprva su sportski zvaničnici sumnjali na korišćenje droga koje dovode do poboljšanja rezultata, sve dok trener nije otkrio da je tajna uspeha u Cordycepsu koji je davao članicama tima!

    Istraživanja su nedavno potvrdila da korišćenje Cordycepsa povećava nivo ATP-a u ćeliji. Povećanje ćelijskog ATP-a znači stvarno povećanje energije, koja može dalje da se koristi. Ono se razlikuje od prividnog povećanja energije koje se dešava kada se koriste stimulanti centralnog nervnog sistema, poput kofeina, efedrina i amfetamina. Uzimajući lekove poput amfetamina, pacijenti osećaju kao da imaju više energije, a to zapravo nije tako. Ti lekovi utiču na centralni nervni sistem, a ne na ćelije tako da je krajnji rezultat manjak energije. Zato uzimanje amfetamina i dovodi do gubitka telesne težine. Mozak misli da ima dovoljno energije, pa nastavlja sa aktivnostima. Ali, naravno, pošto nema dodatne energije koju ćelije troše svakog trenutka, telo je prinuđeno da crpi svoje rezerve, zalihe masti. Korišćenjem Cordycepsa postiže se dvostruki efekat povećanje ATP-a i veća potrošnja kiseonika, dobija se više energije za sagorevanje i više kiseonika pomoću koga se ono vrši. Zato sportisti koriste Cordyceps kao izvor dodatne energije, a vojnici kao sredstvo koje smanjuje zamor. Stariji ljudi ga uzimaju iz istih razloga više energije i lakše disanje.


    Uticaj Cordycepsa na ćelije raka

    Jedna od najvećih koristi od Cordycepsa jeste potencijal ove pečurke kao izvora novih lekova protiv malignih oboljenja. Sve veći broj onkologa širom sveta preporučuje i koristi Cordyceps kao dodatak hemoterapiji, radijaciji i ostalim konvencionalnim i tradicionalnim metodama lečenja raka. Pokazao je izvanrednu sposobnost ne samo u sprečavanju rasta, u nekim slučajevima čak i uništavanju određenih vrsta tumora, već i kao sredstvo pomoću kojeg imuno-sistem i celo telo mogu da se održe jakim i vitalnim dok mu istovremeno prete efekti hemoterapije i radijacije (Namakura i ostali, 2003.). Njegovo sekundarno delovanje pomaže organizmu da efikasnije raspolaže resursima imunološkog sistema u slučaju stresa koji preživljava prilikom napada raka (Shin i ostali, 2003.) i omogućava mu da prepozna, iskoreni i spreči abnormalije i bolest, i na lokalnom i na nivou sistema (Koh i ostali, 2002.).

    Imunomodulatorni efekti

    Veliki broj istraživanja bavi se imuno-enhatornim i imuno-supresivnim svojstvima Cordycepsa. Ova dvosmerna regulacija funkcija imuno-sistema, odnosno činjenica da on može da se ojača ili oslabi, zove se imunomodulacija i čini se da potiče iz istog mehanizma u telu. Kada damo Cordyceps pacijentu čiji je imuni sistem oslabljen usled bolesti kao što su rak, hepatitis ili HIV infekcija, broj i aktivnost belih krvnih zrnaca raste. Suprotno tome, ako isti taj Cordyceps damo nekome sa hiper-imunitetom, kao što je to slučaj kod pacijenata obolelih od lupusa, limfoma i reumatoidnog artritisa, broj i aktivnost belih krvnih zrnaca opada, a raste broj crvenih krvnih zrnaca. Sve krvne ćelije proizvode se u koštanoj srži, pre svega u dugim kostima nogu. One napuštaju koštanu srž kao nezrele, i putuju do drugih organa gde sazrevaju u određene tipove krvnih ćelija, kao što su crvena krvna zrnca i T-ćelije. Kako je moguće da se isto jedinjenje kod nekih pacijenata ponaša kao imuno-stimulator, a kod drugih kao imuno-depresant? Po svemu sudeći, odgovor leži u dejstvu Cordycepsa na mehanizam diferencijacije krvnih ćelija koji signalizira telu gde bi trebalo da pošalje nezrele ćelije. Taj mehanizam je jasno prikazan u studiji koja se bavi načinom na koji Cordyceps utiče na sazrevanje ćelija leukemije (Chen i ostali, 1997.). Ova imunomodulacija na nivou diferencijacije je kao prirodna bomba protiv bolesti. Telo dobija signal da bi trebalo da se bori protiv bolesti, bilo da je u pitanju pad ili povećanje imuniteta.

    Uticaj Cordycepsa na bubrege

    Pacijenti sa hroničnim obolenjem i smanjenom funkcijom bubrega često pate od povišenog krvnog pritiska, proteinurije i anemije. Istraživanje sprovedeno na takvim pacijentima pokazalo je da je nakon mesec dana terapije Cordycepsom njihov krvni pritisak snižen za 15%, a značajno je smanjena i količina proteina. Pored toga, primećen je i skok superoksida dismutaze (SOD-a) koji, zajedno sa utvrđenim smanjenjem seruma lipoperoksida, sugeriše mogućnost neutralisanja slobodnih radikala, što rezultira manjim oštećenjem ćelija (Jiang i Gao, 1995.).

    Hipoglikemijski efekat

    Cordyceps je u brojnim ispitivanjima na ljudima i životinjama testiran i kao potencijalni agens za regulisanje nivoa šećera u krvi i zaista se dobro pokazao. U jednom eksperimentu, kod 95% pacijenata kojima je davano 3 ml tečnog ili 3 g suvog Cordycepsa dnevno, videlo se poboljšanje krvne slike, dok je u kontrolnoj grupi testiranoj ostalim metodama kod samo 54% pacijenata zabeleženo poboljšanje. Zajednička nit rezultata ovih ispitivanja je pojačana osetljivost na insulin i povećanje proizvodnje glukokinaze i heksokinaze, enzima iz jetre koji regulišu nivo glukoze. Kratko rečeno, Cordyceps može biti koristan kod pacijenata obolelih od dijabetesa, bilo da se daje sam ili sa drugim lekovima. U jednom neobjavljenom istraživanju koje je autor sproveo na subjektima koji nisu imali dijabetes, a kojima je davano 3 grama (3 ml) Cordycepsa dnevno, otkrilo se da su normalna variranja nivoa šećera u krvi koja se javljaju tokom dana, odnosno povećanje nivoa glukoze nakon jela i njeno opadanje između obroka, bila znatno umanjena kod grupe koja je uzimala Cordyceps. Nivo šećera posle jela nije rastao kao inače, a nije ni tako opadao između obroka. To može biti indikator povećane efikasnosti mehanizma regulacije nivoa šećera u krvi.

    Uticaj Cordycepsa na funkcije srca

    Jedno od ozbiljnijih dejstava Cordycepsa i u tradicionalnoj i u modernoj medicini jeste sposobnost stabilizacije pulsa i ispravljanja srčane aritmije. Ova gljiva danas u Kini predstavlja jednu od prvih linija odbrane u lečenju ozbiljnih oboljenja te vrste. Iako je mehanizam dejstva Cordycepsa u kontroli aritmije samo delimično poznat, smatra se da ga, makar delom, pokreće prisustvo adenozina (Pelleg i ostali, 1990.). Cordyceps sadrži značajnu količinu adenozina, deoksiadenozina i sličnih nukleotida. Dokazano je da ova jedinjenja imaju veliki efekat na koronarnu i cerebralnu cirkulaciju (Toda i ostali, 1982.), (Bern, 1980.). Premda ni jedan drugi lek ili biljka nemaju jednako dejstvo kod svih pacijenata, retki su slučajevi u kojima se aritmija nije poboljšala nakon dodavanja Cordycepsa klasičnoj terapiji. Još uvek nije poznato da je Cordyceps reagovao suprotno od bilo kog drugog leka protiv aritmije, i čini se da je zbog svoje netoksičnosti izvanredan izbor u lečenju ovakvih bolesti. Cordyceps se tradicionalno koristi u terapiji srčanih oboljenja, a dobro se pokazao i kod pacijenata koji su pretrpeli moždani udar.

    Istraživanja sprovedena na pacijentima sa hroničnim srčanim oboljenjima pokazuju da dugotrajno uzimanje Cordycepsa u kombinaciji sa uobičajenom terapijom digoksinom, hidrohlorotiazidom, dopaminom i dobutaminom, dovodi do poboljšanja kvaliteta života pacijenata, u poređenju sa bolesnicima iz kontrolne grupe. Pod tim se podrazumeva opšte fizičko stanje, mentalno zdravlje, seksualni nagon i srčana funkcija (Chen, 1995.).




    Uticaj Cordycepsa na jetru

    Skoro sve studije pokazale su da Cordyceps poboljšava funkcionisanje ovog važnog organa. Primera radi, na Orijentu se Cordyceps redovno koristi kao dodatak terapiji hroničnog hepatitisa B i C. U jednoj od studija, ekstrakt Cordycepsa upotrebljen je u kombinaciji sa ekstraktima nekoliko drugih medicinskih pečuraka, kao dodatak lamivudinu u terapiji hepatitisa B. Lamivudin je uobičajeni antivirusni leko koji se koristi u terapiji hepatitisa.

    Doziranje

    S obzirom da su klinički podaci o Cordycepsu relativno novi, preporučena doza može da varira. Uopšteno, klinička ispitivanja su vršena sa 3 4 ml pa i do 5 ml Cordycepsa dnevno, osim u slučajevima teških oboljenja jetre, kada je doza obično povećavana na 6 9 ml dnevno. Poznati su i lekari koji su svojim pacijentima obolelim od raka davali 20 ml, pa i 30 -50 ml dnevno. Mada ta količina može da se učini prevelikom, klinički rezultati postignuti tom terapijom su izvanredni, i nije prijavljena (zabeležena) toksičnost Cordycepsa.

  7. #22

    Odgovor: Gljive

    Coprinus Comatus

    Medicinska upotreba:

    Dijabetes tipa I i II
    Hemoroidi
    Apstipacija (zatvor)

    Dlakava griva ili Coprinus Comatus može da se uzgaja, ali nije dugotrajna. Ova gljiva je dugo proučavana. Prva ispitivanja počinju još daleke 1934. godine pošto je bila odomaćena u Evropi.

    Ekstrakt Coprinusa nije komercijalno dostupan, pa se jedino koristi kao sušena ili u obliku tableta od praha presovane gljive.

    Coprinus sadrži veliki procenat kalcijuma, kalijuma, gvožđa, magnezijuma, cinka, mali procenat natrijuma, 20 slobodnih amino kiselina, a takođe je dokazano da Coprinus pečurke sadrže i proteine i preko 50% polisaharida koji su sa medicinskog aspekta najznačajniji sastojak lekovitih gljiva. Pored toga, sadrži i 8 esencijalnih amino kiselina koje ljudsko telo ne može samo da proizvede.

    Sušeni prah se naročito koristi prilikom lečenja dijabetesa. Coprinus reguliše nivo šećera u krvi, gasi upale u organizmu i povrh svega sprečava kardiovaskularne bolesti izazvane dijabetesom. Očuvava ćelije pankreasa koje proizvode insulin. Dugotrajnim konzumiranjem se postiže značajno smanjenje nivoa šećera u krvi. Nema uočenih razlika između redukovanja nivoa šećera u krvi Coprinusom i antidijabetičkim lekovima. Coprinusom se leči uzrok dijabetesa bez ikakvih sporednih i neželjenih efekata.

    Upotrebljava se da se spreči slepilo, aputacija nogu, slabljenje i prestanak rada bubrega, potpomaže varenje i poboljšava apetit. Upotreba Coprinusa je fantastičan korak za sve obolele od dijabetesa kao i osobe koje bi da smanje nivo šećera u krvi i smanje mogućnost arteroskleroze i njene posledice izazvane šećerom u krvi. Naučno je dokazano da smanjuje mogućnost oboljenja od raka i SARCOMA. Coprinus se takođe uspešno koristi u terapijama protiv hemoroida kao i problema probavnog trakta.

    Preporučeno dnevno doziranje je 3x0,5 grama sušenog praha.

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Gljive kao lek
    Autor AmIa u forumu Zdravlje
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 19.10.2010, 21:58

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •