Gljive
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 22

Tema: Gljive

  1. #1

    Gljive

    Gljive privlace paznju mnogima, jos od davnina, i veliki broj ljudi bi zeleo mozda da procita ili napise nesto o njima. Do sada se na biljnom carstvu caskalo uglavnom samo o biljkama-ponajvise o cvecu, a sada evo i teme za ljubitelje gljiva, pa ko voli, nek izvoli, nek napise neku vrstu-jestivu,otrovnu, fitopatogenu, ili nesto (uopsteno) o njima, i..., pa da tako objedinimo neka od znanja koja posedujemo iz ove izuzetno bogate oblasti, jer je broj vrsta gljiva daleko iznad nama poznatog. I sigurno da niko od nas ne zna ni priblizno sve o gljivama.
    ...................

  2. #2

    Odgovor: Gljive

    Gljive pripadaju eukariotama, carstvu Fungi. Nisu ni biljke, a ni zivotinje. Celijski zid im sadrzi glukan i hitin. Smatra se da je oko dve trecine bolesti biljaka izazvano fitopatogenim gljivama. Bolesti koje izazivaju fitopatogene gljive nazivaju se mikozama, a nauka o gljivama naziva se mikologija.

    Znacaj gljiva je izuzetno veliki. Osnovno je da ucestvuju u kruzenju materije na Zemlji. Brojne gljive izazivaju patoloske procese-bolesti drugih organizama. Neke se konzumiraju, i koriste se kao sveze ili konzervirane, ili na druge nacine, a sluze kao dobar izvor fosfora, kalcijuma, i drugih mineralnih materija, vitamina, proteina i ugljenih hidrata, pri cemu im je energetska vrednost mala. Neke su otrovne pa izazivaju ozbiljna trovanja koja se mogu zavrsiti i smrtnim ishodom, zato sa gljivama posebno oprezan treba biti, i njihovo branje i pripremu treba samo strucnjak i izuzetno dobar poznavalac da izvrsi.
    S druge strane antibiotici koji se dobijaju pomocu gljiva sluze kao bitan lek za suzbijanje mnogih bolesti coveka. Tu svakako ne smem preskociti Penicillium. Neke gljive se koriste za dobijanje alkoholnih pica, jer izazivaju alkoholno vrenje, kvasci,...,i da ne nabrajam jos za mnogo stosta.
    ...................

  3. #3

    Odgovor: Gljive

    Telo gljive (talus) je vegetativni organ koji se razlikuje od biljaka, jer nema koren, stablo, ni list . Nemaju hlorofil, i nevrse fotosintezu. Kod pravih gljiva vegetativno telo je u vidu koncastih izrastaja-hifa. Skup hifa cini miceliju. Hife su razlicite duzine, i mogu biti septirane tj. visecelijske i neseptirane tj. jednocelijske.

    Hifa izrasta iz spore. Boja hifa je obicno bela, a moze biti i ostalih boja. Na hifama se formiraju konidiofore, a na njima konidije-spore koje sluze za rasejavanje i sirenje ili odrzavanje gljiva u nepovoljnim uslovima.U celiji gljiva nalazi se jedno ili vise jedara. U odnosu na biljku, micelija moze biti povrsinska (epifitna), i unutrasnja (endofitna). Endofitna se razvija u medjucelijskom prostoru tj. u intercelularima. Obe micelije obrazuju posebne organe-haustorije tj. sisaljke koje prodiru u celiju i sluze za uzimanje hrane.

    Neke gljive formiraju posebne tvorevine-sklerocije koje su otporne na nepovoljne uslove, i sluze za odrzanje gljive u nepovoljnim uslovima. Sklerocije klijanjem daju miceliju. Hife mogu da se spoje u tzv. rizomorfe kojima se gljiva siri kroz zemlju i ispod kore biljaka.
    ...................

  4. #4

    Odgovor: Gljive

    Gljive su heterotrofni organizmi. One su prilagodjene da sto lakse kradu hranu od drugih organizama-biljaka i zivotinja. Imaju jake enzimske sisteme, i u stanju su da razloze gotovo za ostale organizme nerazlozive materije. Najcesce se razvijaju na temperaturama oko 20-tak stepeni (naravno ima ih koje idu i na vise ali i nize temperature). Tvorevine gljiva mogu izdrzati i temperature preko 90stepeni, ali i ispod minus 100stepeni celzijusa. Na nizim temperaturama i u kapi vode spore nekih gljiva klijaju, i daju zoospore, a na visim temperaturama klijaju u zacetak micelije.
    Vrlo jako direktno suncevo svetlo deluje stetno na gljive. Gljive vole vecu vlaznost vazduha.

    Razmnozavaju se vegetativno, polno i bespolno. Vegetativno se razmnozavaju fragmentacijom, tj. odvajanjem delova hife. Po potrebi mogu se formirati posebne tvorevine za razmnozavanje-sklerocije, hlamidiospore,...
    Bespolno se gljive razmnozavaju pomocu zoospora, putem konidija, sporangiospora, uredospora,...
    Polno razmnozavanje gljiva je spajanjem polnih celija-gameta. Gljive vole kiseliju pH sredine u kojoj se razvijaju.
    ...................

  5. #5

    Odgovor: Gljive

    Svaka čast Aco.Mene gljive već duže vreme zanimaju.Čak bi se možda i malo bavio proizvodnjom ali ovde....znaš......ovo,ono.
    Evo skinuo sam sa hrvatskog sajta uzgoj bukovače.Neznam da li te zanima.Evo:
    UPUTE ZA UZGOJ GLJIVE BUKOVAČE U OBITELJSKOM GOSPODARSTVU



    Bukovača, nađena u prirodi, u nas je poznata i cijenjena gljiva. Javlja se nakon obilnih kiša kad malo zatopli, i u hladnijim godišnjim razdobljima. Nalazimo je i zimi kad su druge gljive rijetke i zbog toga je među poznavaocima vrlo omiljena. Raste na panjevima, srušenim stablima i komadima drva koji ostaju iza sječe u šumi. Prvi pokušaji uzgoja su išli u tom pravcu da se bukovača uzgaja na drvu. Danas se uzgaja prvenstveno na slami i piljevini.
    U posljednje vrijeme sve više uzgaja na različitim poljoprivrednim nusproizvodima, npr. slami različitih žitarica pomiješanoj s različitim omjerima, pljeve, piljevine itd. Pokazalo se da micelij mnogo brže prorasta takve hranjive podloge nego drvo, pa čitav ciklus uzgoja traje dva do, najviše tri mjeseca. Usto su i prinosi veći, pogotovo ako se uzgaja u zatvorenim klimatiziranim i adekvatno osvijetljenim prostorijama. Uzgoj bukovače sve se više širi, tako da bi mogla ugroziti primat najuzgajanijih gljiva, šampinjona i skii-take. Tome ima više razloga:
    - jednostavno se uzgaja
    - uzgaja se na različitim podlogama,
    - velika tolerancija prema temperaturi, od 5 do 30C,
    - nema velikih rizika pri uzgoju, kao, npr., kod šampinjona,
    - ima velike prinose
    - prilično je otporna na bolest i štetočine,
    - odličnog je ukusa
    Bukovača
    Pleurotus ostreatus (Jacq. ex Fr.) Kummer
    Vjerojatno zbog sličnosti sa školjkom nazivaju je još i oštrigačama. Klobuk bukovače je oblo ispupčen promjera 5 do 15 cm. U mladosti je rub svinut prema dolje, kasnije ravan i na kraju se savije prema gore. Boje je raznolike: sive, sivosmeđe ili smeđežute. U mladosti je obično tamniji a kasnije bljeđi. Lamele su bijele ili sivkaste, guste i spuštaju se niz stručak. Stručak je kratak, 2 do 4 cm. Budući da nekad mnogo stručaka izlazi iz jedne osnove, gotovo se i ne može govoriti o odvojenom stručku. Bijele je boje i posut sitnim dlačicama. U većini slučajeva stručak nije u sredini klobuka. Prilično je tvrd pa se za jelo možda može koristiti samo dok je sasvim mlad.
    PROSTOR

    U prostoru gdje se uzgaja mora biti optimalna temperatura i stalna visoka vlažnost zraka. Takvi se prostori moraju moći lako prozračavati, makar i pomoću ventilatora, a moraju biti i osvijetljeni potrabnom količinom svjetla, s tim da se ukoliko ne postoji dovoljno prozorskih otvora može postavljati i umjetna rasvjeta pomoću fluorescentnih cijevi ili takozvanih štednih žarulja.

    Za tu svrhu moguće je iskoristiti razne prostorije, bez obzira na njihovu starost i ljepotu, bitno je jedino voditi računa, da će u prostorijama trebati održavati temperaturu od nekih prosječnih 18 stupnjeva tijekom cijele godine, što podrazumijeva da će se prostorija ljeti rashlađivati uz pomoć ventilacije i ovlaživanja, a u zimskom periodu dogrijavati.
    Potrebno je da je u prostoru dostupna struja i voda.
    Poželjna visina prostora za uzgajalište je barem oko 3 metra, da bi se vreče sa supstratom mogle slagati do 4 reda visine, ukoliko se maksimalno želi iskoristiti prostor.
    Ukoliko se prostorije uzimaju u najam, na području Primorsko -Goranske županije, cijena najma ne bi trebala prelaziti preko iznosa mjesečne najamnine od 3 DEM po metru kvadratnom prostora.

    Ukoliko uzgajivač planira sam puniti vreče sa supstratom, što mu je ekonomski isplativije nego kupovati gotove napunjene vreče, potreban je i dvorišni prostor ili još jedna prostorija gdje će privremeno skladištiti slamu, smjestiti posude za močenje slame, puniti vreče.


    Za početno pokretanje proizvodnje nije potreban veliki prostor. Razlog tome je da je razvijen posebi sistem slaganja vreća sa supstratom u redove između okomitih drvenih letvi, i do visine od četiri reda.
    Primjerice; na 30 m2 moglo bi se kvalitetno smjestiti maksimalno do 400 vreća sa supstratom na kojima rastu gljive. Na 50 m2, oko 800 vreća, na 100 m2 do oko 1600 vreća.
    Koliko se vreća može smjestiti na određeni prostor, navedeno je stoga, da bi se mogli ravnati oko obima proizvodnje na koji ćete ići , jer od broja vreća ovise i troškovi, kao i mogućnost zarade, te što je veći broj vreća to je veća isplativost proizvodnje.


    Prednosti korištenja posebne prostorije za prorastanje

    Bitno je uočiti da se proces uzgoja gljiva bukovača može uvjetno podijeliti na dvije faze;
    -1 faza; od dana punjenja vreća sa supstratom i micelijem, te narednih 21 do 30 dana u kojem periodu vreče treba samo držati na propisanoj temperaturi, a bez osvjetljavanja, vlaženja i ventiliranja, te vreče mogu biti složene jedna do druge, jer na njima se ne buše rupe i iz njih još ne rastu gljive, već vreče samo bijele jer supstrat prožima zasijani micelij,
    -2 faza; po završetku prve faze ( prorastenje ) vreče trebaju biti adekvatno složene da bi se mogle obavljati berbe, vreče se buše, kroz te otvore počinju rasti gljive, te je potrebno paziti na vlagu, temperaturu, svijetlo i ventilaciju.

    Dakle, prostorija za prorastanje može biti manja ( otprilike 1/3 prostorije za uzgoj ) jer između svake vreče nije razmak kao u prostoriji za uzgoj, te ju je jednostavnije urediti. Ono što je još bitnije , je to da se na takav način može postići stalni kontinuitet proizvodnje bez nepotrebnih prekida. Jer, kada se napuni vreća sa supstratom, i ako se odmah postavlja u uzgajalište, takvu vreću treba samo grijati da bi micelij prorastao, i za to vrijeme (od 21 do 30 dana), naravno još ne rastu gljive, nego se tek nakon toga buše rupe i tada počinje rast gljiva i berbe. Ukoliko bi radili samo sa jednom prostorijom, uvijek imamo dakle po mjesec dana mrtvog hoda, a ako radimo sa dvije prostorije, tada nam je jedna prostorija za prorastanje, a druga za uzgoj, te kad već imamo jednu turu vreća u prostoriji za uzgoj i kad bušimo na njima rupe i započinju rasti gljive, tada se već idu raditi nove vreče sa supstratom, koje će stajati u ovoj manjoj prostoriji za prorastanje, i kad se završe berbe sa vreća u prostoriji za uzgoj, koje se nakon toga bacaju, odmah se ima spremna nova tura vreća, koje su za to vrijeme bile u prostoriji za prorastanje, one se prenose u prostoriju za uzgoj, te se time postiže stalna proizvodnja bez prekida.
    Ono što je još bitnije, je to da se na taj način može udvostručiti proizvodnja, jer ako radeči sa samo jednom prostorijom možete obaviti 5 ili 6 ciklusa godišnje, radeči sa jednom glavnom prostorijom za uzgoj, i jednom manjom prostorijom za prorastanje, možete obaviti 10 ili 12 ciklusa godišnje (duplo).


    PRIPREMA UZGAJALIŠTA

    -razgledati neko od već postojećih uzgajališta radi uočavanja kako će se točno postaviti drvena imi metalna konstrukcija koja će služiti za slaganje vreća u prostoriji za uzgoj, kako bi se maksimalno iskoristila raspoloživa površina.
    -uglavnom, za postavljanje noseće konstrukcije upotrijebit će se drvene letve, dužine, onoliko koliko je prostorija visoka, promjera 5 x 5 cm ili slične. Umjesto drvenih letvi mogu se upotrijebiti i razni metalni profili, investicija je u početku skuplja, ali je trajnija.
    -kada se isplanira kako će se konkretno postaviti redovi sa vrečama , tada će se točno i znati koliko je vreća točno moguće smjestiti u prostoriju za uzgoj.
    Inače, razmak između svakog pojedinog reda (noseče konstrukcije) je 90 do 100 cm, kako bi ostalo dovoljno mjesta za smještaj vreče, za rast same gljive i za prolazak između redova, a u jedan red, primjerice dugačak 10 metara slaže se oko 30 vreća u jedan red visine. Vreće se vežu u redove isključivo metalnom žicom.
    -ukoliko u prostoriji nema dovoljno prirodne rasvjete, postaviti dodatnu rasvjetu i to sa fluorescentnim cijevima i to tako da se na svakih 2 metra postavlja jedna žarulja od 45 W. Mogu se koristiti i moderne štedne žarulje zbog niske potrošnje struje, a velikog efekta u svijetlu ( W ).
    -ventilacija; mali prostori mogu se ventilirati i sa otvaranjem prozora, odnosno vrata, ali to nije uvijek dovoljno. Preporučljivo je, a za veće prostore i obvezno ugraditi ventilatore. Jedan ventilator postavlja se pri vrhu prostorije i on služi za ubacivanje svježeg zraka, drugi ventilator postavlja se na suprotnoj strani prostorije, i postavlja se što niže kod poda, kako bi isisavao iskorišteni zrak, i ugljični dioksid.
    Ispred usisnog ventilatora postaviti filter ili gustu mrežu koja će sprečavati ulazak insekata.
    Kod odabira ventilatora potrebno je voditi računa o kapacitetu uzgoja, odnosno broju vreća u uzgajalištu.
    Prema literaturi i praksi navodi se da za 1 m3 supstrata potrebno je na sat dovoditi 10 m3 zraka.
    Konkretnije, 20 vreća sa supstratom, sadržava oko 1m3 supstrata, te stoga zaključak je da
    na svakih 20 vreća supstrata potrebno je na sat vremena dovoditi 10 m3 zraka.
    -grijanje, s obzirom da se mora održavati optimalna temeratura, za hladnija doba godine, potrebno je predvidjeti grijanje prostora, a eventualno i zraka koji se ubacuje sa ventilacijom. Održavanje temperature potrebno je riješiti automatskim termostatom.
    Grijanje i rashlađivanje uzgajališta će riješiti svaki uzgajivač samostalno u zavisnosti od svog uzgajališta, jer danas postoji veliki broj raznih grijača i klima uređaja, s tim da se vodi računa, da je potrebna stalna tempertura u uzgajalištu, i po ljeti i po zimi, od približno 18 stupnjeva.
    -voda; pripremiti izvor i dovod vode, radi vlaženja prostora sa plastičnim cijevima sa sapnicama ( što finija magla).

    U prostoriji za prorastanje nije potrebno postavljati rasvjetu, a pošto se radi o manjoj prostoriji, koja je ispunjena maksimalno sa svim vrečama koje kasnije odlaze u uzgajalište (veliku prostoriju), takav prostor će biti vrlo jednostavno dogrijavati zimi, već i npr. običnim električnim uljnim radijatorom, a vreče kod prorastanja i same oslobađaju toplotu, tako da je poželjno staviti ventilaciju, kako bi se ljeti mogao prostor rashlađivati.

    Rashlađivanje se ljeti može vršiti uz pomoć klima uređaja, ili ventiliranjem u noćnim satima i prskanjem vodom. Važno je stoga i da je građevina otporna na direktno zagrijavanje od sunca, kako se u prostorijama ne bi stvarala nepotrebno visoka temperatura.


    Također, potrebno je nabaviti precizni termometar ( toplomjer) i vlagomjer.


    DEZINFEKCIJA UZGOJNIH PROSTORA

    U svim fazama ugoja potrebno je održavati stalnu higijenu. Prije svakog postavljanja vreća u uzgajalište potrebno je izvršiti dezinfekciju prostora.
    Prostor se može dezificirati sa prskanjem sa običnim ili klornim vapnom, ili prskanje sa formalinom.
    Prskanje formalinom; uzima se obično 250 ml 40% otopine formalina i ulije u 10 litara vode. Ako je prostorija 100 m3 treba 20 litara otopine formalina u vodi.
    Za dezinfekciju se mogu upotrijebiti i druga sredstva koja se mogu naći u prodaji u poljoprivrednim apotekama, ( savjeti se mogu dobiti i kod Chromos Zg, 01/ 6040-382), a koja su za to namjenjena, npr. varikina, izosan
    Tijekom cijelog uzgoja treba voditi računa o čistoći i higjeni, tako da sav alat, posude i slično sa čime se radi potrebno je držati čisto, redovito prati, i po potrebi dezifincirati. Poželjno je paziti i na čistoću obuće sa kojom se ulazi u uzgajalište, jer se na taj način mogu prenijeti grinje. Podovi se mogu tretirati akaricidima (sredstvima protiv grinja i pauka), npr. Kelthan.

  6. #6

    Odgovor: Gljive

    IZRADA VREĆA SA SUPSTRATOM (PUNJENJE)
    Supstrat za uzgoj bukovača može pripremati sam uzgajivač, ukoliko raspolaže sa adekvatnim dovoljno velikim prostorom za smještaj bačvi i posuda u kojima se moći slama ( i piljevina), te ukoliko raspolaže sa dovoljno vremena i radnom snagom, a sve prema uputama naručitelja, koji će pokazati i naučiti uzgajivača kako se pune vreče sa supstratom i micelijem.

    Ukoliko uzgajivač želi, može ugovoriti isporuku gotovih pripremljenih vreća sa supstratom i zasijanim micelijem, ukoliko nema potreban broj posuda za močenje slame ili dodatni prostor gdje će se to raditi.

    Bez obzira, punio vreče uzgajivač samostalno ili će preuzeti gotovo napunjene vreče, dužan je sam pravovremeno osigurati potrebnu količinu slame koja će biti utrošena prilikom punjenja vreća. Podrazumijeva se dakle, da uzgajivač, pravovremeno pronađe gdje ima za kupiti slame, te da ugovori što jeftiniji prijevoz slame i njezin istovar, te da i sam učestvuje u tome.
    Najčešće se kao osnovni sastojak za pripremu supstrata upotrebljava pšenična slama. Ona mora biti potpuno zdrava, što se vidi po njezinoj zlatnožutoj boji te suhim i pucketavim vlatima. Supstrat pripremljen od vlažne, trule i pljesnive slame neće dati dobre rezultate.


    Također, uzgajivač mora pravovremeno osigurati potrebnu količinu i vrstu micelija.

    Preporuka je svima koji imaju uvjeta i prostora da samostalno idu na varijantu punjenja vreća, jer taj način im je ekonomski isplativiji nego da plaćaju radnu snagu, prijevoz gotovih vreća, utovar, istovar, a kada jednom uzgajivač nauči kako se priprema supstrat i pune vreče, bez problema će to obavljati sam.

    Proces izrade supstrata i punjenja vreća je zasebna tema, i u ovom prikazu neće dalje biti objašnjavana, već će o tome uzgajivač dobiti posebne konkretne upute.




    PRORASTANJE

    Napunjene vreče sa supstratom ( težina oko 20 kg, cilindričnog oblika, visine oko 80 cm, širine oko 30 cm)
    smještaju se u sobu za prorašatanje. Vreče moraju stajati okomito, dovoljan razmak između vreća je 3 do 5 cm radi omogučavanja cirkulacije zraka, da ne bi došlo do pregrijavanja mase. Potrebno je i ostaviti i po nekoliko širih prolaza da se može doći do udaljenijih vreća, ukoliko za to bude potreba. Kada se na taj način popuni jedan nivo u prostoriji, mogu se vreče slagati i na drugi i treći nivo na police.
    Kada se vreče smjeste u prostoriju za prorašatanje, ukoliko ima na dnu vreče nataložene vode koja je zaostala od punjenja, uglove vreče probušiti sa iglom da se iscjedi višak vode. Otvore ne raditi prevelike, kako ne bi došlo do eventualne sekundarne zaraze iz okoline. Ukoliko ima poderanih vreća, polijepiti ih sa selotejpom.
    Za vrijeme prorašatanja nije potrebno svijetlo, te se preporučuje prostoriju zamračiti.
    Supstrat se nalazi u najlonskim vrečama, izoliran od okoliša, tako da prostoriju ne treba vlažiti, a dodatnu vlagu u prostoru stvarati tek ako vlažnost padne ispod 70 %.

    Temperatura supstrata je uvijek nešto viša od temperature u prostoriji, pa se smatra da je optimalna temperatura prostorije 20 do 23C. Pri nižoj temperaturi micelij će sporije rasti, a pri 5C sasvim prestaje rasti. Previsoka će temperatura (iznad 30C) mnogo više škoditi nego niska, jer je poznato da temperatura viša od 33C ubija micelij. Kapljice s unutrašnje strane vreće ne trebaju zabrinjavati. To je samo znak da je u vreći viša temperatura i vlaga, što izaziva kondenzaciju. Pri optimalnoj temperaturi prorastanja već nakon nekoliko dana primjećuje se da je supstrat na nekim mjestima počeo bjeljeti. Nakon 14 dana vreće su već prilično pobijeljele, a poslije 21 dan vreće bi trebale biti sasvim proraštene. Ne treba se zabrinjavati ako to ipak malo dulje potraje, jer sve ovisi o soju micelija i supstratu.
    Temeratura i vlažnost se kontrolira sondažnim toplomjerom i vlagomjerom, najmanje jednom dnevno i to zapisati u tabelu, koju je potrebno voditi za tu priliku.

    Ukoliko bi u toplim danima temperatura zraka u prostoriji za prorastanje rasla više od dozvoljene, potrebno je intervenirati rashlađivanjem sa ventiliranjem, te izuzetno, vlaženjem poda i finim prskalicama, ukoliko ne postoji klima uređaj.
    Ukoliko se stalno vlaži pod, paziti na čistoću poda, naročito da nema po podu stvari koje bi trulile i slično.

    U vrijeme prorastanja za toplih dana moguća je pojava insekata kao što su mušice, što može biti potencijalno opasno, jer se insekti mogu provući kroz eventualne rupe u supstrat i onda ih je teško uništiti.
    U svrhu prevencije može se upotrebljavati insekticid Neopitroid (Pliva), koji se može otopiti u vodi da se dobije rastvor sa kojim se tada prskaju vreče. Vreća se nakon prskanja sama posuši, na njoj ostaje insekticid, koji može pružiti značajnu zaštitu u fazi proraštanja.
    Ako se prskanje protiv insekata obavlja kasnije, zbog berbi gljiva potrebno je voditi računa o karenci insekticida. Karenca je minimalno dozvoljeno razdoblje od zadnje primijene insekticida (pesticida) do berbe.

    Da je proraštanje završeno, vidi se po tome što je što je cijeli supstrat bijele boje i vrlo čvrsto drži cijelu masu zajedno, a miris je ugodan i svojstven za bukovaču.

    Ako je tijekom proraštanja došlo do pojave pljesni u supstratu, može se intervenirati na taj način da se zaraženi dio izreže iz vreče (žiletom razrezati vreću, odmaknuti foliju), izvaditi zaraženi dio slame nožem i to mjesto tretirati otopinom 1 %-tnog formalina (vatom). Nakon toga ponovo vreću zalijepiti selotejpom.
    Ako je zaraza slučajno veća od 30 %, potrebno je onda cijelu vreću izbaciti iz prostorije.








    PLODONOŠENJE

    Nakon prorastanja vreče sa supstratom, potrebno ju je premjestiti u pripremljeni prostor za uzgoj. Vreče se pažljivo prenose u naručju, bez ikakvog bacanja niti se ne prenose samo vučenjem za vrh gdje su vezane.
    U prostoriji za uzgoj vežu se žicom za pripremljenu konstrukciju.
    Nakon postavljanja svih vreća u prostoriju za uzgoj, potrebno je probušiti rupe na vrečama kroz koje će rasti mlade gljive. Rupe se buše sa oštrim predmetom i to tako da se po površini cijele vreče ravnomjerno napravi nekih 30 do 40 otvora promjera oko 8 mm. Kroz te otvore pojavit će se primordiji (začeci mladih gljiva).
    Predmet kojim se buše rupe, što češće dezifincirati npr. u otopini formalina.

    Od bušenja rupa potrebno je posebnu pažnju posvetiti temperaturi, vlagi, svijetlu i zraku, jer od toga izravno ovisi koliki će se prinos postići.

    TEMPERATURA
    Treba stalno imati na umu da je temperatura u supstratu uvijek nešto viša od temperature prostorije, pa treba paziti da se ne pregrije prostorija, jer se tako vrlo lako uništi micelij. Također je vrlo važno da se jednom postignuta (potrebna) temeratura ne mnijenja puno, jer će u protivnom (ako su promjene temperature češće), prorašatanje, a onda i berba kasniti i neće biti ujednačena. Ukoliko se gljiva bukovača želi uzgajati cijele godine, potrebno je osigurati grijanje u onim mjesecima, kada temperatura padne ispod dozvoljene za uzgoj. To ovisi o soju ali se većinom preporuča temperatura za prorastanje oko 20 stupnjeva (u prostoriji za prorastanje, ili za vrijeme prorastanja, ukoliko se sve radi u istoj sobi), i od 8 do 24 stupnjeva u prostoriji za plodonošenje. Sojevi sa kojima ćemo raditi trebaju temperaturu za plodonošenje od 16 do 18 stupnjeva.
    Peći na lož ulje, naftu, ugljen ne smiju biti u istoj prostoriji gdje se uzgaja gljiva, jer gljive lako upijaju mirise, a moguće su i deformacije plodnih tijela (naročito tako djeluje nafta).
    Najbolji načini grijanja su grijanje na električnu energiju, centralno grijanje, klima uređaji, grijanje uz pomoć termogena, to jest uređaja koji grije topli zrak, te se takav zrak uvodi ravnomjerno u uzgajalište uz pomoć PE perforirane cijevi promjera 30-40 cm, tako da je na taj način moguće i zagrijavanje ali i provjetravanje, mješanjem zraka iz vanjskog prostora.
    Ukoliko uzgajivač ne može sam riješiti grijanje (ventiliranje) potrebno je kontaktirati odgovarajuću stručnu osobu koja se bavi klimatizacijom, koja će predložiti konkretna rješenja za konkretni prostor.

    VLAGA
    Vlaga u prostoriji se može izravno vezati na moment zagrijavanja. Čim se jače zagrijava, mora se regulirati i vlaga, jer je poznato da se podizanjem temperature isušuje zrak.
    Inače, optimalna vlažnost u prostoriji za plodonošenje je od 85 do 95 %. Za vrijeme rasta gljive vlaga bi trebala biti između 90-95 %, dok dva dana prije same berbe treba vlagu smanjiti na 75-85 %.
    Time se sprečava deformacija gljiva i klobuci neće biti sluzavi od previše vode.
    Takve gljive (bez pretjerane vlažnosti) se mnogo bolje čuvaju. Vlažnost se postiže zalijevanjem betonskog poda ili orošavanjem leđnim, ručnim, ili ugrađenim automatskim ovlaživačima. Sa bilo čime da se održava vlaga, voda se mora raspršivati u što finiju maglicu, a isključivo je zabranjeno direktno polijevanje vreća ili gljiva koje rastu. Radi održavanja vlage, mogu se na zidove ili između redova vješati jutene vreće natopljene vodom. Kako će održavati vlagu uzgajivač treba riješiti prema konkretnim prilikama u svome prostoru, te tu postoje i jeftina rješenja koja zahtjevaju više angažmana, a postoje i skuplji potpuno automatski ovlaživači sa samonapajanjem vodom.
    Kolika je vlažnost prostorije, kontrolira se vlagomjerom (higrometar).

    SVJETLO
    Da bi se razvilo kvalitetno plodno tijelo gljive bukovače potrebno je adekvatno osvjetljenje. Kod slabog osvjetljenja se formiraju slabi zakržljali klobuci i dugački stručci. Svijetlo je potrebno već od faze primordija (početak formiranja gljive), pa do berbe. Osvjetljenje može biti prirodno, ili sa žaruljama.
    Inače, kada je temeratura viša potrebno je i više svjetla, a kad je niža i manje svijetla. U proizvodnji gljive bukovače dovoljno je 10 sati svjetla (bez obzira da li je prirodno ili umjetno), ali uvijek u isto vrijeme dana (treba imitirati prirodu).

    VENTILACIJA
    Kod fruktifikacije, gljive intenzivnije dišu i oslobađaju više ugljik dioksida. Već vrlo male koncentracije ugljik dioksida može u toj fazi uzgoja prouzročiti deformaciju izgleda gljive. To se manifestira izgledom gljive, jer klobuk dobije izgled lijevka, i jako izdužen stručak. Obično ako je stručak veći od 30 % ukupne mase gljive to je znak da prozračivanje nije u redu. Intenzitet stvaranja ugljik dioksida zavisi od brzine rasta micelija i gljiva, kao i od temperature prostorije. Čim je viša temperatura, tim se stvara više ugljik dioksida.
    Isto tako, ako su klobuci mali, savinuti prema gore i slični žlici, a temperaturaje u redu, riječ je o prevelikoj koncentraciji ugljik dioksida.
    Ugljik dioksid se zapravo zadržava oko stupova supstrata i mora se zračnom strujom izbaciti van iz prostorije.
    Učestalost prozračivanja, kao i intenzitet će ovisiti o;
    a) količini supstrata u prostoriji ( vidjeti naprijed navedene podatke o potrebnim kapacitetima ventilatora)
    b) temperaturi; ako je temperatura niža potrebno je manje provjetravanja, a ako je viša treba jače provjetravati
    c) fazi razvoja gljive; u fazi intenzivnog plodonošenja u prostoriji punoj supstrata potrebno je i najviše prozračivati.

    Kod uključivanja ventilatora treba voditi računa o vanjskoj temperaturi, da se ne uvede u prostoriju za plodonošenje prehladan ili pretopli zrak. Ako su dnevne temperature previše visoke, treba glavno prozračivanje provoditi noću, kada se temperatura zraka spusti.
    Brzina kretanja zraka oko površine supstrata trebala bi biti oko 5 do 10 cm/sek.


    BERBA

    Trenutak berbe ne ovisi samo o veličini plodnog tijela gljive, već i o njenom izgledu .
    U mladih gljiva rub klobuka je zavrnut prema, a zatim se postepeno izravna. Bere se kada rub klobuka dođe u ravninu, boja gljive malo posvjetli, a na mjestu gdje je klobuk vezan sa stručkom, raširi se bijela navlaka od hifa. Kako gljiva dostiže navedenu fazu rasta, uskoro će započeti i izbacivati spore u obliku bijelog praha.
    Berbu treba započeti prije izbacivanja spora. Prerasle gljive počinju mijenjati oblik i postaju lijevkastog oblika, ili rub postane valovit.
    Zrele gljive se pažljivo odlome sa vreće tako da se cijeli stručak uhvati rukom i lagano zakrene lijevo-desno. Gljive netreba rezati nožem, jer se na ostacima stručaka može vrlo brzo pojaviti zelena plijesan.
    Skupine gljiva (buketi) se beru cijele, nikad pojedinačno gljiva po gljiva iz buketa, makar i sve gljive iz buketa nisu sasvim dozrele za berbu. Ukoliko ima zbog toga pokoja gljiva koja nije za prodaju u svježem stanju, takva se gljiva može iskoristiti za sušenje, kao i ukoliko uzgajivač ima prezrele gljive.
    Bukovača se bere kada veličina klobuka naraste promjera do 10 cm. Kao što je rečeno bere se cijeli grm iz korjena, ništa se ne ostavlja na tome mjestu.
    Ne smije se ostavljati da gljiva prezri (prezrele gljive) jer iako joj raste veličina, gubi i do 20-30 % svoje težine, a o izgledu da se i ne govori, te se takova gljiva ne otkupljuje. Takove gljive može uzgajivač osušiti i predati u sušenom stanju. Gljiva se za sušenje nareže u rezance, te se suši na suncu, ili u improviziranim ili posebnim sušarama za gljivu. Da li će se preuzimati sušena gljiva, potrebno je posebno dogovoriti.

    Za prodaju dolaze u obzir samo klobuci, jer su stručci nešto žilaviji, te se kod berbe stručci režu 1 do 2 cm ispod lamele klobuka. Rezanje klobuka se može obaviti već prilikom berbe, ili se to naknadno obavi prilikom sortiranja gljive i spremanja za isporuku na otkupno mjesto.
    Gljiva se mora isporučiti na otkupno mjesto odgovarajući složena, u odgovarajučoj amalaži isti dan kada se vrši i berba jer stajanjem gljiva gubi na kvaliteti. Po ambalažu dolazi uzgajivač do otkupljivača koji obezbjeđuje potrebnu količinu amalaže, a gljiva se slaže u ambalažu, uredno klobuk do klobuka, tako da se ne dogodi pritiskanje donjih klobuka od gornjih, i da se vidi kvaliteta svih gljiva, a ne samo onih koje su na vrhu.

    Nakon branja gljiva potrebno je pažljivo povećati otvore na najlonskoj vreći, jer je prvobitni zatvoren ostatkom stručka, ili otvarati najlon na onim mjestima gdje se vidi da se formiraju plodna tijela mladih gljiva. Cijeli najlon se ne smije nikada skinuti, jer bi se supstrat prekomjerno posušio.

    Gljive uglavnom rode u valovima, te je trajanje jednog vala oko tjedan dana, te se vreće iskorištavaju do 4 vala berbi, a poslije toga, prinos gljiva je preslab za industrijsku proizvodnju, te se te vreće iznose iz uzgajališta i postavlja nova tura vreća.

    Prinos gljiva se računa na bazi težine vlažnog supstrata, a kreće se od 15 do 30 %, ovisno o uvjetima uzgoja i stručnosti uzgajivača.

    Iskorišten supstrat se može iskoristiti kao odlično organsko gnojivo.


    - - - - - - - - -
    Ovaj pregled sastavljen je prema literaturi dr. Brune Novaka, dr. Božac Romana, dr. Koso Šandora,
    dipl. ing. Lisjak Zlatka te prema iskustvu stečenom u samom uzgoju gljiva. Uzgajivač je dužan pravovremeno tržiti naknadni savjet za sve eventualno nenavedeno ili njemu nerazumljivo.

  7. #7

    Odgovor: Gljive

    Bukovača -Pleurotus ostreatus



    SLIČNE VRSTE
    Zahvaljujući njenim bojama, veličini, grmolikom rastu, rasprostranjenosti na drvetu, pa i obliku, bukovači mogu nalikovati mnoge nejestive "gube", čvrstocevke, polyporaceae, koje imaju cevčice ispod klobuka, a ne listiće kao bukovača. I druge, koje imaju listiće tvrde su kao pluta ili gotovo kao drvo pa ih je lako prozreti.
    Bukovača je veoma varijabilna vrsta, prema tome su mnoge rase dobijene veštačkim ukrštanjem. Lako se može uzgajati na najrazličitijim supstratima, i putem micelija i putem spora, pa se i u prirodi srećemo s više varijeteta.
    Letnja bukovača, var. pulmonarius, svetle boje klobuka, u kožnoj, krem, oker ili beloj nijansi; raste čak i za vreme najvećih letnjih vrućina. Var. spodoleucus je takođe gotovo beo, raste pojedinačno, mahom na vrbi, sa središnje postavljenim stručkom i kružnim, ali valovitim klobukom. Var. columbinus je lepe golubije plave boje, sivkasto-, čelično- ili zelenkastoplave, sa žućkastim ili smeđim temenom; uspeva na četinarima, ali i na topolama, jablanovima. Var. salignus je jednoliko svetlosmeđ i javlja se na vrbama. Var. glandulosus ima po oštrici listića bela zrnca i najčesće ga zatičemo na orahu.

    Tekst preuzet sa:
    http://www.pcelica.co.yu/gljive/vrst...-ostreatus.php
    Poruku je izmenio Cecara, 12.02.2015 u 10:35
    ...................

  8. #8

    Odgovor: Gljive

    SHII-TAKE (Lentinula edodes)

    Smatra se da je gljiva Shii-take u Kini i Japanu poznata više od 2000 godina, a najstarije pisano svedočanstvo potiče iz 199. godine nove ere. U japanskim istorijskim dokumentima je zapisano da je još car Čuai hvalio ovu vrstu gljiva, koju su mu na dar donosili stanovnici ostrva Kju Šu.
    Tehnologija veštačkog uzgoja poznata već 300 godina, ipak sve do 30-ih godina prošlog veka rezultati proizvodnje ove vrste gljiva su bili skromni. Tada se počinje sa kontrolisanom proizvodnjom micelije u laboratorijskim uslovima i uzgoj Shii-take gljiva se ubrzano razvija. Danas je godišnja proizvodnja (320.000 tona) na drugom mestu u svetu, odmah iza šampinjona (1,2 miliona tona).
    Kod nas je proizvodnja šitake na samom početku. Neznatan je broj proizvođača kao i informacija o najnovijim dostignućima u načinu gajenja. Zato su sva iskustva iz ove oblasti dragocena.
    Asocijacija Gljivara Srbije nastavlja sa praksom objavljivanja rezultata praktičnih istraživanja. Tako će se na sajtu Asocijacije, www.gljivari.org.yu , pored Priručnika za sakupljače, gospodina Branislava Uzelca, i informacija za tartufare, koje je objavio gospodin Vladan Đorđević, naći i praktični saveti o gajenju Shii-take gljive, gospodina Zorana Grčića. Ovde dajemo deo integralnog teksta.

  9. #9

    Odgovor: Gljive

    TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE GLJIVE SHII-TAKE PO ZORANU GRČIĆU




    Sastav i priprema hranljivog supstrata


    Pre definisanja ove tehnologije eksperimentisalo se sa više različitih vrsta hranljivih podloga i na kraju su odabrana tri recepta:
    1. 50% piljevine hrastovog drveta, 20% piljevine topolovog drveta, 20% pšenične slame, 7% pšeničnih mekinja i 3% gipsa;
    2. 60% piljevine hrastovog drveta, 30% piljevine topolovog drveta, 8% pšeničnih mekinja, 2% gipsa;
    3. 50% piljevine hrastovog drveta, 20% piljevine topolovog drveta, 10% pšenične slame, 10% sojine slame, 5% pšeničnih mekinja, 2% klica pivarskog ječma i 3% gipsa.
    Drvenasti sastav se usitnjava do veličine komadića 10mm, pšenična slama se secka na dužinu od 2 do 4cm, a ostale komponente se koriste kako ih je proizvođač pripremio.
    Termička obrada hranljivog supstrata


    Pasterizacija
    Kada se sastojci supstrata dobro izmešaju smesa se stavlja u pasterizacionu komoru čija zapremina može biti različita (200-3000l). Ona je cevima spojena sa kotlom koji služi za zagrevanje vode. Jedna cev dovodi vodu, temperature od 65C do 72 C, do komore za pasterizaciju, a druga vraća vodu u kotao na ponovno dogrevanje. Ceo postupak pasterizacije traje 1 sat, maksimalno 2 sata. Nakon toga se korišćena voda ispusti u poseban sud i upotrebljava se u, maksimalno, još jednom procesu pasterizacije.
    Kada se pasterizovani supstrat dobro ocedi potrebno je da se ohladi na temperaturu od 50 C do 55 C tako što u komoru ubacujemo, prethodno filtriran, vazduh temperature oko 20 C. Zatim sledi sazrevanje supstrata koje traje 24 do 48 časova, nekad i duže, sve dok se temperatura u njemu ne spusti ispod 45 C. Da bi supstrat bio spreman za zasejavanje opet pristupamo hlađenju dok temperatura ne padne na 25-28 C.

    pH vrednost
    Hranljivi supstrat bi trebalo da bude blago kiseo tako da se u početnom stanju pH vrednost supstrata kreće od 6 do 6,5, a kasnije se ta vrednost smanjuje na 3,5 do 4,5. Vrednost pH se reguliše gipsom (kalcijum-karbonat).

    Stimulisanje supstrata
    Postoji veći broj stimulatora hranljivog supstrata kao što su kvasac, termofilne bakterije i dr. Najbolje rezultate u proizvodnji su pokazali preparati AGF-1 i AGF-2. Od njih se sa destilovanom vodom pravi petoprocentni rastvor kojim se preprska, a zatim i dobro izmeša supstrat koji je tada spreman za zasejavanje micelijom.
    Pomenuti preparati mogu se koristiti za prskanje blokova supstrata posle svake berbe i tako doprineti povećanju prinosa i poboljšanju kvaliteta gljiva.



    Zasejavanje hranljivog supstrata micelijom


    Izbor soja
    Uspešna proizvodnja se ne može ostvariti bez kvalitetnog soja micelije proverenog u određenim uslovima proizvodnje. Neka pozitivna iskustva su zabeležena sa francuskim (somicel M-4887) i američkim (silvan 4080) sojevima, a mi preporučujemo mađarske sojeve AV i 72.
    Naravno, treba ispitati i druge sojeve, a kriterijumi na osnovu kojih ćete se odlučiti za određenu vrstu su produktivnost i kvalitet plodnih tela.

    Priprema za setvu micelije
    Prostorija za setvu micelije mora biti dobro očišćena i dezinfikovana na uobičajen način.
    Pre upotrebe micelija mora odstajati 5 do 6 sati na temperaturi od oko 23 C. Takođe moramo biti sigurni da nije kontaminirana ili prestara.

    Tehnika zasejavanja
    Supstrat, temperature 25 C do 28 C i vlažnosti 60% do 65%, se donosi u dezinfikovanu kadu gde se meša sa micelijom i to na 100kg supstrata 2 do 2,5kg (6-8l) micelije. Smesom se pune čiste i dezinfikovane vreće mase 3 do 6kg. Zatim se gornji deo vreće provlači kroz plastični prsten i zatvori čepom, koji je propustljiv za vazduh.
    Važno je napomenuti da radnici koji obavljaju ovaj posao moraju biti u čistoj, dezinfikovanoj odeći, obući i rukavicama.

    Ambalaža za supstrat
    Pasterizovani supstrat se posle zasejavanja micelijom stavlja u plastične vreće koje, napunjene, imaju prečnik oko 20cm i visinu oko 35cm, a dužina za zatvaranje je oko 10cm. Debljina folije (PP ili PE) je 0,05 do 0,06mm. Svaka vreća se zatvara preko kružnog prstena sa polupropustljivim čepom za izmenu gasova.



    Priprema prostorije (gajilišta) za inkubaciju i fruktifikaciju


    U ciklusu proizvodnje, ova vrsta gljiva se može gajiti u jednoj ili dve prostorije. U prvom slučaju vreće sa proizvodnim supstratom ostaju tokom celog ciklusa proizvodnje u prostoriji. U drugom slučaju se u prvoj prostoriji obavlja inkubacija, prorastanje micelija kroz supstrat, a u drugoj fruktifikacija (plodonošenje). Potrebno je da prostorije budu opremljene na isti način u pogledu izrade stalaža, uređaja za regulisanje temperature, vlage, provetravanja i svetlosnog režima.
    Stalažni sistem može biti napravljen od različitog materijala i postavljen na više načina. U svakom slučaju tom prilikom valja voditi računa o sledećem:
    - širina stalaža zavisi od veličine planiranih vreća sa supstratom, jer razmak između njih mora biti najmanje 10cm;
    - razmak između polica po vertikali takođe zavisi od visine vreća, jer mora se ostaviti dovoljno prostora za osvetlenje, provetravanje i manipulaciju (zalivanje, higijenske mere i berba),
    - rastojanje između redova vertikalnih stalaža kreće se između 70 i 80 cm, kako bi se neometano prolazilo, unosile i iznosile vreće sa proizvodnim materijalom;
    - vertikalne stalaže ne treba graditi do plafona prostorije, jer se mora ostaviti slobodan prostor za oko trećinu visine stalaže radi kvalitetnijeg vazdušnog režima;
    - police na koje se slažu vreće trebalo bi da budu rešetkaste radi lakšeg strujanja vazduha u prostoriji;
    - materijal od kojeg su napravljene stalaže birati tako da budu otporni na vlagu (aluminijum, zaštićen metal, impregnirano drvo);
    - pod u prostoriji treba da bude betonski, a zidovi ravni, radi lakšeg održavanja higijene.
    Uređaji za temperaturu treba da obuhvate raspon od 10 do 40 stepeni celzijusa. Za provetravanje prostorije, pored dva naspramna otvora, treba da budu instalirani ventilatori čiji je kapacitet najmanje 5 puta veći nego što je potrebno za zapreminu prostorije pri uobičajenim uslovima, a sve zbog potrebe da se sav vazduh izmeni u roku od jednog sata.
    Vlaženje supstrata može da se izvede potapanjem blokova u vodu ili orošavanjem u vidu veštačke kiše, odnosno zalivanjem prethodno napravljenih otvora na blokovima.
    Svetlosni sistem treba da zadovolji osvetlenje u jačini od 200 luksa, u periodu inkubacije, do 1000 luksa za vreme rasta micelija i plodnih tela.
    Na kraju valja napomenuti da je visok nivo higijene u gajilištu jedan od glavnih uslova za uspešnu proizvodnju.

  10. #10

    Odgovor: Gljive

    Faza inkubacije


    Uslovi u prostoriji za inkubaciju
    1. Temperatura vazduha od 23 C do 25 C;
    2. Vlažnost vazduha od 60% do 70%;
    3. Koncentracija ugljen-dioksida mora biti manja od 1,00 ppm;
    4. Osvetljenost 100 do 200 luksa.

    Proces inkubacije
    Tri dana posle zasejavanja supstrata micelijom javljaju se prvi znaci rasta u vidu razbacanih mrlja. Nakon 4. ili 5. dana korisno je da se vreće protresu, ako nisu napunjene do vrha. Taj postupak nije neophodan, ali pomaže da micelija brže osvoji sav supstrat. Posle 5 do 7 dana već se počinju osećati prijatni mirisi na gljive i hranljiva podloga, koja je inače smeđe boje, počinje da dobija sivkastu nijansu. Vreće su toplije i može se zabeležiti veća koncentracija ugljen-dioksida (CO2). Sve to je znak da se micelija ubrzano razvija.
    Zatim dolazi do nagle promene na površini supstrata gde sivkasta boja prelazi u snežno-belu. Micelija potpuno osvaja supstrat, smanjuje se temperatura u supstratu i pada koncentracija ugljen-dioksida (CO2). Provetravanje prostorije se nastavlja u smanjenom obimu, micelija sazreva, postaje jasno vidljiva i menja boju prema sivkastoj.
    Proces inkubacije završava se za oko 3 nedelje.

    Formiranje primordijuma
    Pored toga što menja boju u tamnije sivu, na miceliji se javljaju kružni obrisi, a glatka površina postaje neravna. Mala uzvišenja postaju sve izrazitija što su začeci primordijuma. Tada se vreće prenose u prostoriju za fruktifikaciju koja mora biti dezinfikovana.
    Vreće sa zapaženim primordijama treba otvoriti i skinuti jer će u protivnom doći do izduživanja drški , smanjenog oblika plodnih tela i drugih deformacija. Uzrok bi bila povećana koncentracija CO2 u vrećama i nedostatak svetlosti.
    Čim se blokovi (supstrat koji je dobro prorastao micelijom postaje veoma kompaktan) supstrata nađu u aerobnoj sredini nastaje jako isparavanje i smanjuje se koncentracija ugljen-dioksida u okolini bloka. Te promene zahtevaju i korekciju uslova u gajilištu:
    1. Temperatura mora da se podesi na 16 -18C, što zavisi od izabranog soja micelije;
    2. Vlažnost vazduha se povećava na 90-95%;
    3. Provetravanje se pojačava radi smanjenja CO2 na maksimalnu koncentraciju od 1,000ppm;
    4. Svetlosni režim povećati na jačinu od 500 do 2000 luksa, zavisno od veličine prostora.

    Prvi talas plodnih tela može se očekivati za 30 do 45 dana od dana zasejavanja micelije.



    Berba plodnih tela


    Berba plodnih tela obavlja se po talasima kojih u proizvodnom ciklusu može biti više, a najčešće 5 do 6.
    Plodišta se beru ručno, odsecanjem drške u donjem delu, uz sam blok supstrata. Prilikom berbe radnik mora biti pažljiv u radu da ne ošteti plodna tela.
    Posle berbe gljive se klasiraju, a zatim iznose na tržište ili privremeno odlažu u hladnu komoru pri temperaturi od 2 stepena celzijusa. Tu se mogu držati do 10 dana, a nakon toga se moraju privesti svrsi.



    Mere nege između talasa berbi


    Posle svake berbe treba očistiti sva mesta gde su plodišta odsečena, odstraniti sve blokove na kojima je primećena i najmanja zaraza i na kraju prostoriju dobro očistiti.
    Zatim je potrebno:
    1. Blokove prosušiti jačim provetravanjem proizvodne prostorije (2-3 dana);
    2. Smanjiti vlažnost vazduha na oko 50%;
    3. Povećati temperaturu na 20-21C;
    4. Svetlosni režim zadržati u postojećem stanju.
    Nakon što se blokovi prosuše sledi njihovo kvašenje i to potapanjem blokova u vodu, prskanjem u vidu veštačke kiše ili zalivanjem u otvore kroz sredinu bloka napravljene posle zasejavanja micelije (na 10cm od dna vreće se kroz sredinu supstrata stavi dezinfikovani kočić, prečnika oko 2cm, koji se vadi kada se vreće otvore).
    Voda za kvašenje mora biti hladna i nehlorisana te ako je temperatura vode od 7 do 13C, vreme kvašenja je 48 časova. Za slučaj da je temperatura vode viša 13-16C preporučuje se vreme kvašenja od 24 časa.
    Posle kvašenja blokova supstrata početi sa blagim provetravanjem i vlažnost vazduha u gajilištu menjati u toku dana od 70-90%. Izostajanje ovih mera otvara vrata za razne napasnike, pogotovo zelene buđi. Za 3-4 dana po natapanju na površini blokova se pojavljuje micelija kao razbacane mrlje što znači da možemo ponovo očekivati formiranje primordijuma. Tada temperaturu treba održavati na oko 18C, a vlažnost vazduha na 70-75%. Jednom ili dva puta u toku dana treba preprskati ili blago zaliti blokove.
    Deset do dvanaest od potapanja prosušenih blokova može se očekivati naredna berba plodnih tela.
    Ciklus ove tehnologije proizvodnje se završava za 120 dana, ako se sprovedu sve predviđene mere.



    Informacije i saveti za početnike


    Cene
    1. Kilogram inkubiranog supstrata: 70,00-75,00 dinara (0,85-0,90 )
    2. Kilogram svežih gljiva:
    1) na veliko: 250,00-400,00 dinara (3-5 )
    2) pijaca: 600,00-800,00 dinara (7-10 )
    3) Mega market: oko 1100,00 dinara

    Prinos
    Kreće se od 30% do 50% od težine supstrata. Ne smemo zaboraviti da prinos u određenim slučajevima može biti i 0%.

    Veličina prostora
    Za gajenje Shii-take dovoljan je i prostor od 30m2, no bitno je ispoštovati ograničenje da ukupna zapremina supstrata bude od 15% do 20% zapremine gajilišta.

    Onima koji žele da se bave gajenjem ove vrste gljiva preporučujemo:
    - pre bilo kakve akcije obezbedite tržište za vaš proizvod;
    - nabavite od proizvođača već inkubiran supstrat;
    - zahtevajte od proizvođača supstrata garanciju kvaliteta
    - dogovorite se sa proizvođačem za cenu otkupa na veliko;
    - strogo se pridržavajte tehnologije proizvodnje jer i najmanja neozbiljnost može rezultirati nultim prinosom.

  11. #11

    Odgovor: Gljive

    Gljive se dele na mnogo načina.
    Jedan od osnovnih je po veličini:
    • Makro micete
      više gljive (vidljive golim okom)
    • Mikro micete
      tzv. niže gljive, mikroskopski sitni organizmi, čest uzročnik infekcija

    Prema načinu na koji se hrane, delimo ih na:
    • Parazite - žive na račun drugih organizama
    • Saprofite - žive na mrtvoj organskoj supstanci
    • Simbionite - žive u obostrano korisnoj zajednici sa drugim biljkama

    Uopšteno gljive se dele na četiri razreda:
    • Muxomicetes (sluznjače)
    • Phycomycetes (algašice)
    • Ascomycetes (mešinarke)
    • Basidomycetes (stapačarke)
    Po nekim podelama se dodaje i peti razred
    • Fungi inperfecti (nesavršene gljive)

    Svaki razred se deli na: redove, porodice, rodove i vrste.
    U nastavku posta podele su vezane isključivo za jestive, i otrovne gljive, i njih nalazimo samo u razredima: mešinarki, i stapačarki.

    Prema načinu upotrebe ih delimo na:
    • Nejestive gljive - na ovu grupu otpada najveći procenat poznatih gljiva (oko 80%)
    • Jestive gljive (oko 18%)
      • Jestive gljive
        koje se mogu jesti sirove, i bez posebne obrade
      • Uslovno jestive gljive
        koje sadrže u sebi termolabilne otrove
        kojima je dovoljno odstraniti deo gljive
        koje se ne konzumiraju se zajedno sa alkoholom
        koje se mogu jesti samo dok su mlade
    • Otrovne gljive (svega 2%)
      • Otrovne gljive
      • Smrtonosno otrovne gljive

    Ovih 2% se nekom može učiniti i malo. No treba uzeti u obzir: vreme, kao i staništa na kojima se mogu naći, tako da taj procenat nije za zanemarivanje, i ne treba ga nikako shvatiti olako.
    Pored te tri grupe, bi se mogla dodati i četvrta: "Lekovite gljive" no ta podela još nije dovoljno rasprostranjena po zapadu iako je naučno dokazano da više od 500 vrsta što makro miceta, što mikro miceta, povoljno utiče pri lečenju raznih bolesti. Za razliku od zapada Kina je u toj sferi poznavanja, i korišćenja gljiva daleko uznapredovala.

    Prema staništu ih možemo podeliti na:
    • Šumske pečurke
    • Livadske pečurke
    • Panjevače

  12. #12

    Odgovor: Otrovne gljive

    Sve su gljive jestive,neke jednom u životu.
    Evo takvih.

    Otrovne gljive

    Amanita muscaria (L.) Pers.
    Domaće ime: muhara

    Šešir: prečnika 20cm i više. Skerletno crvene boje, koja u slučaju dužeg kišnog perioda može izbledeti do narandžaste i žute. Prekriven je belim perlicama, koje vremenom ili usled kiše mogu nestati.
    Listici: beli su, gusti i slobodni. Tokom kišnog perioda mogu dobiti žuckasto-crvenkasti odsjaj ili pege.
    Drška: visoka je oko 25cm, bela i bulbozna. Nosi belu manžetnu, rebrasto izbrazdanu, nazubljene ivice. Bulba je prstenasto oivičena ostacima univerzalne ovojnice koja prekriva čitavu gljivu u mladosti.
    Meso: belo i bez mirisa.
    Otisak spora: beo.
    Stanište: četinarske šume i breze. Uglavnom u brdovitim i planinskim predelima u jesen.
    Upotreba: otrovna.

    *****

    Amanita phalloides
    Domaće ime: zelena pupavka

    Šešir: prečnika oko 15cm, svilenkastosjajan sa radijalno uraslim vlaknima smeđe boje na zelenoj površini.
    Listići: beli, gusti.
    Drška: visoka 20cm, debela 3cm. Izlazi iz žilave, kožaste vreće, jajaste ovojnice, koja u najranijoj mladosti obavija celu gljivu. Ovaj vrećasti ostatak ovojnice najčešće ostaje ukopan u zemlju. Drška je pokrivena finim belim čupercima, a pri vrhu nosi široku, opuštenu manžetnu.
    Otisak spora: beo.
    Meso: belo i bez mirisa.
    Stanište: od leta do jeseni u listopadnim šumama, naročito ispod hrastova.
    Upotreba: smrtno otrovna.

    *****

    Amanita phalloides, var. alba
    Domaće ime: zelena pupavka, beli varijetet

    Šešir: prečnika je od 4-15cm, ispupčen, zatim se širi. Boja mu je blistava snežno-bela. Taj izgled mu daju svilenkasta vlakna urasla u kožicu šešira.
    Listići: beli su, prilično zbijeni, izmešani sa kraćim i zaokruženi oko drške.
    Drška: visoka je oko 15cm, debela do 2cm, zadebljana u bazi. Drška je u početku puna, a zatim se stvara centralna šupljina, celom njenom dužinom. Potpuno je bela, prekrivena sitnim dlačicama i čupercima, takođe bele boje. Izlazi iz kožaste, snažne ovojnice, takođe bele. U gornjem delu ima opuštenu manžetnu, uzdužno rebrastu.
    Otisak spora: beo.
    Meso: Belo je u potpunosti, u početku bez ikakvog mirisa, kasnije neprijatnog.
    Stanište: Listopadne šume. Deli stanište sa tipskom vrstom. Javlja se tokom leta i jeseni.
    Upotreba: smrtno otrovna.
    Zamena: Njoj veoma slična, iz iste sekcije, je prolećna pupavka Amanita verna. Gljiva je sitnija, boje od bele do krem, raste uglavnom na južnim ekspozicijama, pretežno je mediteranska vrsta. U čitavoj evropskoj literaturi zabeležena je kao izuzetno retka.

    *****

    Amanita verna
    Domaća imena: bela pupavka

    Šešir: prečnika 3 - 8 cm, poluloptast, gladak, sjajan, malo lepljiv, bele boje, ponekad sa oker prelivom u sredini.
    Listići: veoma tanki, sa mnogo sitnijih listića, slobodni u odnosu na dršku.
    Drška: vitka, visoka 4 - 12 cm, puna, kasnije se prošuplji kroz središte. Bela je i relativno glatka. Uvećana je u bazi i izlazi iz belog kožasog ovoja. Nosi širok opnasti prsten koji pada niz dršku kao suknjica.
    Otisak spora: beo.
    Meso: belo, bez posebnog mirisa. Stare gljive neprijatno mirišu.
    Stanište: javlja se od proleća do rane jeseni u listopadnim šumama na krečnjačkom terenu. Smatra se retkom gljivom.
    Upotreba: smrtno otrovna.

    *****

    Agaricus xanthodermus
    Domaće ime: otrovna pečurka


    Šešir: prečnika 8-15 cm, u početku loptasto zvonast, zatim se otvori, ali ostane i dalje poluloptast. Bele je boje sa radijalno postavljenim vlaknima koja iz centra idu ka obodu i imaju jaku tendenciju da na dodir postanu hromasto žute boje, koja nikada ne prelazi u smeđu.
    Listići: u mladosti izrazito ružičasti, zatim postaju čokoladni i na kraju crni.
    Drška: vitka, dugačka do 15 cm, bele boje, zadebljana u osnovi, na dodir hromasto požuti. Nosi opnast beli prsten, koji se kao suknjica spušta niz dršku.
    Meso: kompaktno, neprijatnog mirisa na mastilo, jodoform, hlor, nagorelu gumu, lizol. Na dodir i na preseku, a naročito u zadebljanoj osnovi drške dobija hromasto žutu boju. Miris ponekad nije suviše izražen, ali termičkom obradom se snažno ispoljava.
    Spore: u masi čokoladno smeđe.
    Stanište: sve vrste šuma, od proleća do jeseni.
    Upotreba: blago otrovna.

    Preuzeto sa neta
    Poruku je izmenio Cecara, 12.02.2015 u 10:36
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  13. #13

    Odgovor: Otrovne gljive

    Citat zmax kaže: Pogledaj poruku
    Sve su gljive jestive,neke jednom u životu.
    Kao vic prolazi , no konstatacija ipak nije tačna
    Nejestive gljive su stvarno nejestive i ne mogu se jesti (oko 80% svih gljiva) jednostavno ili su previše kisele, ljute, bljutave, ko drva...

    Zatim:
    Npr Amanita muscaria, kod nas poznatija kao muhara, važi za specijalitet u nekim krajevima Italije.... ne pokušavati spremati muharu kod koće (niti igde drugde) jer je spremaju po samo njima znanom receptu, koriste manje količine muhare, a verovatno i postoji vremensko ograničenje izmedju dva obroka ovog "specijaliteta"

    Zatim, imamo grupu gljiva koje sadrže termolabilne otrove, nažalost sa akumulativnim dejstvom. Jedna od poznatijih je Rani Hrčak (Gyromitra Esculenta) u nekim krajevima znan i kao prolećni hrčak, ili prolećna moždanica
    Neke od cenjenijih gljiva u sebi sadrže termolabilne otrove (npr. Smrčak) koji se nakon termičke obrade gube, kao što im i samo ime kaže.
    Rani hrčak je sirovom stanju je smrtno otrovan, no nakon termičke obrade mu se razloži veći deo otrova, na žalost otrovi u ranom hrčku imaju akumulativno dejstvo, posle nekoliko korišćenja će se preći količina koju ljudski organizam može da apsorbuje bez neke štete po zdravlje.

  14. #14

    Odgovor: Otrovne gljive

    Boletus satanas Lenz
    Domaće ime: ludara

    Šešir: 5-20(30) cm širok, polukuglast, debelomesnat, gladak, podvijena ruba, kasnije otvoren sa valovitim rubom, tvrd; sivkasto-beo, prljavo sivo; za vlažnih dana je malo mazav.
    Cevčice: duge, zelenkasto-žute; pore su žute pa narandžaste, kasnije krvavocrvene. Na pritisak postaju modro-zelene. Otisak spora je maslinasto-smeđ.
    Drška: 5-15 cm visoka, često kratka, na dnu dosta zadebljana sa manje više vidljivom mrežicom; žuta ispod šešira, sve crvenija prema dnu.
    Meso: sivo-belo ili žućkasto, tvrdo, malo poplavi na prerezu, kod mladih prijatnog mirisa i ukusa, kod starijih neprijatnog.
    Stanište: raste leti u listopadnim šumama ili proplancima.
    Upotreba: otrovna. Jedina iz porodice Boletacea za koju se sigurno zna da je teška otrovnica.
    Zamena: je moguća sa sličnim crvenoporkama (Boletus luridus, B. queleti, B. torosus, B. rhodoxanthus, B. lupinus, B. legaliae, B. rubrosanguineus, B. luteocupreus), itd.

    *****

    Boletus calopus
    Domaće ime: leponogi vrganj, kravlja balega


    Šešir: Prečnika do 15cm, baršunast. Boje srebrnastozelenkaste ili krem-oker, sa primesama maslinastih tonova.
    Cevčice: Žute, kao i pore. Na dodir poplave.
    Drška: Žute boje u osnovi. Skoro celom dužinom se prostire jarko crvena mrežica, nema je u gornjem delu, neposredno ispod plodišta. Visoka je 12 i debela 4cm.
    Otisak spora: Maslinasto zelene boje.
    Meso: bledo žuto, na preseku poplavi, u početku bez mirisa, kasnije neprijatno smrdi, gorko.
    Stanište: svi tipovi šuma, najčešći u brdsko planinskom pojasu.
    Upotreba: Blago otrovan.




    *****

    Clitocybe dealbata
    Domaće ime: otrovna brašnjača

    Šešir: prečnika 4-6cm, bele boje, sa upisanim nepravilnim koncentričnim krugovima oker boje.
    Listići: beli, spuštaju se niz dršku.
    Drška: visina 4cm, debljina 0,5cm, bela.
    Otisak spora: beo.
    Meso: belo, žilavo, izrazitog mirisa na brašno ili na krastavce.
    Stanište: svi tipovi šuma, u stelji od lišća i iglica.
    Upotreba: veoma otrovna..


    *****

    Entoloma hirtipes
    Domaće ime: mala rudoliska

    Šešir: 2-5 cm; konusan ili zvonolik, sa ispupčenjem u sredini, gladak, crveno do tamno smeđ, higrofan.
    Listići: široko spojeni sa drškom ili slobodni, široki, krem do rozikasti.
    Drška: 5-15 x 0,5-1 cm, cilindrična, smeđkasta, vlaknasta i šuplja, u osnovi dlakava.
    Otisak spora: ružičast
    Meso: vrlo tanko, smeđkasto.
    Stanište: progale u četinarskim šumama.
    Upotreba: otrovna

    *****

    Entoloma sinuatum
    Domaće ime: olovasta rudoliska

    Šešir: prečnika od 5 - 15 cm, mesnat, u mladosti okruglast, kasnije se otvori, ivica ostaje dugo zavrnuta. U centru ima malu grbica. Na beloj podlozi se ističu vlakna sivkasto smeđe boje.
    Listići: šroki, talasasti, u početku kremžućkasti, kasnije ružičasti.
    Drška: oko 12 cm visoka, robustna, često uvećana u osnovi, prvo čvrsta i puna, zatim postane sunđerasta, belo žućkasta, posuta sitnim belim prahom.
    Otisak spora: ružičast.
    Meso: belo. Miris na sveže brašno.
    Stanište: Javlja se tokom leta i jeseni u listopadnim šumama, posebno voli hrastove. Raste u krugovima i grupama na travnatim proplancima.
    Upotreba: otrovna.


    Preuzeto sa neta
    Poruku je izmenio Cecara, 12.02.2015 u 10:36
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  15. #15

    Odgovor: Gljive

    Завидим свима који познају гљиве, посебно у оном степену који им омогућава да самостално и потпуно сигурно знају у природи да одаберу јестиве гљиве и да препознају оне друге. Као аутентични гурман и врхунски хедониста, редовно их користим у исхрани, а и волим да их спремам...

    Међутим, волео бих да у шаљивом тону прокоментаришем своје непријатно искуство са гљивама. Наиме, у рату сам, као у осталом и цела екипа која је била са мном, добио гљивице на ногама. То је тако непријатно стање да не може ни замислити онај који није имао ту несрећу. Свраб је толико несносан да вас потпуно преукупира и то у толикој мери да само размишљате о томе. Врло брзо вам се појаве праве распуклине међу прстима и табанима, а проблем је тим гори што практично не постоје никакви услов да их лечите на ратишту. Говорили смо да ћемо ако преживимо после рата отворти пицерију, јер гљиве, ето, већ имамо....
    Било је неко примирје и ја сам се усудио да преко нићи скинем чизме. Пошто сам спавао у некој развалини, преко ноћи је ушетао шакал, вероватно привучен мирисом мојих ногу и почео је да ми лиже табане, наслађујући се прворазредним гљивама. То ме је наравно пробудило и панично сам сео на лежај брзином која је изненадила и шакала и при томе, онако мушки, вриснуо. На смрт преплашини шакал је тренутно подвио реп и брже боље нестао из развалине..

    Ко би рекао да и шакали воле гљиве? Зар не?
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Gljive kao lek
    Autor AmIa u forumu Zdravlje
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 19.10.2010, 21:58

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •