Šta je ambijentalna muzika, teško je definisati. Muzika za opuštanje, muzika atmosfere, muzika prostora. Iako, ne toliko kompleksna kao klasična muzika, često puna melodija koje se ponavljaju, u svakoj će, onaj ko je strpljiv i ko je voli, osetiti kretanje. Pejsaže. Ili je bar ja tako doživljavam.
Ambijent je čudan muzički žanr, jer se grana u dosta muzičkih pravaca. Meni je interesantan gotovo svaki. Neki su džezi, neki zalaze u folklor, etno, neki u new age, pop, neki u techno i trance... svaki mi donosi toliko slika u glavu, da je to neverovatno. I svaka pesma ima svoju boju, svoju priču.
Ambijentalna muzika je, iako nekima dosadna, savršen način za opuštanje, meditaciju, vizuelizaciju. Milion puta sam zaspala uz neke melodije, a kada sam se nalazila na nekim mestima sa kojih nisam, sticajem okolnosti, mogla da pobegnem fizički, uz pomoć slušalica i ambijentala, bežala sam psihički.
Iako imam dosta ambijentala u mojoj muzičkoj kolekciji, izdvojiću neke...
Deep forest, Mike Oldfield, Brajan Eno, Enya, Vangelis, Enigma, Vallenweider, Jarre, Biosfera, Dead can dance, Hans Zimmer, Robert Miles...
Sve od ambijentala nejtiv amerikanaca što postoji , Sacred Spirit, Shamanic healing, Voyage to Native America itd, a da ne zaboravim i Tai Chi - echoes of the underworld, what a cd !!! ...
Chicane, kao trance ambiental, mi je nešto posebno, topao i uvek me baci na okean i plaže i zalaske Sunca. Obožavam ih i slušam godinama. Nepogrešivo ista slika, sa peščanom plažom.
Slušate li ambijentale?