Uželim se pre neki dan malo spotova, pa prošaram po youtubeTU pa odgledam par kojih volim i kad sam upalila NIN pade mi na pamet ova tema
... jer sam se u stvari setila Nitscha. Nitsch je austrijski umetnik koji pravi performanse koji nisu baš svima bliski niti ih svako razume. Poenta njegovog rada bi bila ruganje žrtvovanju u religijskom smislu kombinovanjem religijskih simbola (raspeće) i životinjskih iznutrica i delova tela.
http://www.nitsch.org/ (klik na aktionen, pa na recimo ovo: omt1960-70 )
Nekima je već ovo too much, a neki u ovome i vide nešto... dok ima i toga što je realno samo umetnikova iluzija da stvara nešto vredno...
Šta sam htela reć... da li je sve umetnost? Da li je umetnost doživela inflaciju? Ne mislim u onom smislu da se nema šta više reći, jer ne mislim tako, svet ide napred, pa tako i umetnost, već u onom smislu da je sve postalo totalno nekritično, jer je sve umetnost. I, ako je sve umetnost, da li onda ništa više nije umetnost? Ja volim i avangardu, glavna kvaka i jeste bila u oslobađanju, ali da li smo je previše oslobodili? I, ono što se dalje samo iz toga nameće, koliko to sve ima značaja u kulturi, koliko sve to ostavlja traga i vrednosti, bez obzira ko je kritičar, da li umetnici ili društvo?
Da li je dovoljno biti frik i postaviti klozetsku šolju naopako u galeriji da bi time pokazao svoj performans i da si umetnik? Da li postajemo ravnodušni prema svemu jer dosta toga ne razumemo i jer nas to što ne razumemo zatrpava? Da li umetnost još uvek ima težinu? Da li time što i ovo društvo gubi vrednost i umetnost gubi vrednost, ako je posmatramo kao ogledalo društva?
Da ne komplikujem dalje... i ne dubim nisam sigurna ni da je naslov teme odgovarajući... Dajte primere, dajte komentare