Zrenjanin
Strana 1 od 7 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 104

Tema: Zrenjanin

  1. #1

    14 Zrenjanin

    Evo ga moj grad Zrenjanin, na slovo ''B'' i ''P'', iz ugla iz kojeg ga vidi moj veliki prijatelj, gospodin Zoran Međo, fotograf, zaposlen u Zrenjaninskoj bolnici na Patologiji, gde fotografiše razne morbiditete...inače meni je radio svadbu...

















    Poruku je izmenio gerbes, 13.03.2007 u 09:10
    Moj ego pie čekove koje moje telo ne moe da unovči

  2. #2

    Odgovor: Gradovi Vojvodine

    Evo nečega što predstavlja problem svakom ko kupi staru zgradu i krene da je sređuje. Obično ovo skine i udari ravno....

    Maskaroni (i ostale fasadne plastike i ukrasi) Zrenjanina-Petrovgrada-Bečkereka













    Poruku je izmenio Mind_reset, 16.03.2007 u 10:41 Razlog: Molimo vas obratite paznju na veličinu slika, da ne bi dolazilo do sirenja maske foruma
    Moj ego pie čekove koje moje telo ne moe da unovči

  3. #3

    Odgovor: Gradovi Vojvodine

    BEČKEREK- ime koje je grad nosio šest vekova, u upotrebi je od prvih pisanih tragova o naselju (početak XIV veka) do 1935. godine, kada dobija naziv Petrovgrad, po kralju Petru I Karađorđeviću. Današnje ime dobija nakon II svetskog rata, po revolucionaru Žarku Zrenjaninu. Etimološko značenje: ne postoje verodostojna objašnjenja o poreklu i značenju imena Bečkerek. Ime Bečkerek izgovaralo se u raznim varijantama. Odstupanja se mogu protumačiti delom kao greške u pisanju, a delom kao različiti dijalektički izgovori jedne iste reči. Sama reč "Bečkerek" bila je predmet mnogih tumačenja i objašnjenja. Neki istoriografi izvode reč iz imena naroda Pečenega.



    Barany Agoston u knjizi "Torontalvarmegye Hajdana", izdatoj u Budimu 1845, pominje da su Bečkereku dali ime Pečenezi, koji su naseljavali krajeve između Haemusa i Dunava. Istoričar Sentklarai tvrdi da je osnivač ovog naselja pleme Beče i Gregor, početkom XIV veka. Turski putopisac Evlija Čelebija opisuje naselje kao "Beš Telek" ("pet dinja"- pet poluostrva između begejskih meandara na kojima se razvilo naselje).


    Felix Milleker u delu "Geschichte der Stadt Veliki Becskerek", štampanom u Vršcu 1933. godine, podelio je ovaj naziv na dve zasebne reči: Beče i Kereke, što bi značilo: "Bečeova šuma". Poznato je da je ugarski feudalac Imre Bečei osnovao obližnji grad Bečej 1311. godine, da je ovde posedovao lovišta, te ova tvrdnja nije bez osnova. Po jednom autoru, ime Bečkerek slovenskog je porekla i potiče od reči Peč (stena) i Kereks, odnosno Kirche, što bi značilo "Kamenita crkva".
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #4

    Odgovor: Gradovi Vojvodine

    PETROVGRAD - Na sednici gradskog veća grada Velikog Bečkereka, 29. septembra 1934, narodni poslanik dr Toša Rajić podneo je predlog o promeni imena grada. U vezi sa ovim, između ostalog, rekao je: "1918. godine naš kraj je oslobođen i ujedinjen u nacionalnu državu, pod vođstvom nacionalne dinastije Karađorđevića. Naš grad, koji je kroz vekove i uz ogromne žrtve vodio borbu da očuva nacionalno obeležje ovih krajeva, bio je uvek veran izražaj naših nacionalnih težnji i stremljenja. Tu svoju borbu za nacionalnu i državnu slobodu vodio je časno, ali pod imenom koje je nametnuto našem narodu i koje mu je bilo uvek strano i tuđe. To ime se moglo razumeti i tolerisati u jednoj državi u kojoj smo mi, silom istorijskih okolnosti, morali živeti, a koja je bila najizrazitiji protivnik naših nacionalnih i državnih ideala. U 1918. godini, kada smo se oslobodili i kada smo stvorili jednu jedinstvenu nacionalnu državu, mi smo dužni da našem gradu damo ime našeg Vladaoca Oslobodioca i ime nade našeg naroda, budućeg Vladara Kraljevine Jugoslavije: Petrovgrad, kao simbol naše velike nacionalne budućnosti i našeg aktivnog nacionalnog života u ovim krajevima.
    Uveren sam da će ova promena imena našega grada biti jedan postupak više za naš aktivan i konstruktivan nacionalni život". Predlog je gradsko veće usvojilo aklamacijom, jednoglasno.Odluka Gradskog veća odobrena je na višoj instanci 18. februara 1935. godine, od kada grad nosi ime Petrovgrad.





    ZRENJANIN - Tokom Drugog svetskog rata, nemačka okupaciona vlast, mada nezvanično, vraća gradu ime Veliki Bečkerek (Gross Becskerek). Zvanično ime, Petrovgrad, grad zadržava sve do 2. oktobra 1946, kada, na dvogodišnjicu oslobođenja, dobija ime Zrenjanin, po revolucionaru Žarku Zrenjaninu.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #5

    Odgovor: Gradovi Vojvodine

    Hvala gerbes, prelepe su slike Zrenjanina *mala suza se stvorila u ocima*
    pozdrav

  6. #6

    Odgovor: Gradovi Vojvodine

    Zrenjanin kroz vekove



    Smatra se da je najstarije naselje na mestu danasnjeg Zrenjanina nastalo u prve dve decenije 14. veka. U pisanim izvorima mesto se tada jos kao selo prvi put pominje 10. jula 1326. godine u dokumentu, budimskoj Povelji a nesto kasnije u spiskovima sakupljaca papskog desetka koji su ovde, izmedju 1333. i 1335. godine, sakupljali priloge za papu od katolickog dela svestenstva Beckereka.



    U istorijskim izvorima grad Zrenjanin se prvi put pominje pod imenom Beckerek. Za sve vreme svog postojanja do 1935. g. poznat je pod imenom Beckerek sa raznim varijantama u izgovoru i pisawu - Becke, Bechereki, Bechekrekuy, Bekuskrereki, Bekuskerequi, Pechberkuy, Pechkereki, Perchkerekq, Bochkerecki, Boihereki, Bexchkereke, Bechekereke, Beshjkerekuu, Beurquerel, Betschekerecki, Weschekharqokh.






    Prvi podatak o Zrenjaninu nalazi se tako|e u jednom dokumentu budimskog kaptola iz 1422 g. a iz najstarijih poznatih planova se vidi da su ovde prvobitno bila naseljena tri velika ostrva i dva poluostrva. Srpsko stanovnistvo je ovde zivelo od seobe Slovena u ove krajeve, od VI veka. Srbi, domoroci u Banatu, bili su odani pravoslavlju, o cemu saznajemo iz zakljucka Sinoda madjarskih biskupa u Segedinu 1309. g. koji zabranjuje da se Madjarice ubuduce udaju za Srbe "sizmatike" jer nisu mogle da ih prevedu u svoju veru, a one su ipak prelazile u pravoslavlje. Srbi pocinju intenzivnije prelaziti u krajeve severno od Save i Dunava krajem XIV veka, sto je posledica turskog pritiska i osvajanja juga Srbije. Broj naseljenika se povecao posle 1403. g. kada je madjarski kralj Zigmund sklopio savez sa srpskim despotom Stevanom Lazarevicem o zajednickim vojnim akcijama protiv Turaka. Zauzvrat za saveznistvo i vernost Zigmund je despotu Stevanu darivao posede u Ugarskoj, medju kojima su bili Becej i Beckerek. Beckerek, koji tada postaje sredicte Torontalske zupanije, pocetkom 15. veka dobija na poklon srpski espot Stevan Lazarevic, koji pocinje da naseljava srpsko stanovnistvo. Zahvaljujuci dolasku novih stanovnika, nekadasnje selo ubrzo prerasta u varos sa razvijenim zanatstvom i trgovinom. U jednom od dokumenata budimskog kaptola se navodi da je 1411. despot Djura| poklonio svome ro|aku Pavlu de Birinji iz Verone Beckerek kao imanje koje se tada nazivalo Oppidum.

    Pocetkom 16. veka turski upadi u juznu Ugarsku postaju sve brojniji, tako da podizanje tvrdjave u cilju odbrane od turskih upada postaje preka potreba. Tvrdjava je podignuta 1527. godine ali je Turci osvajaju vec 1551. godine. Iduci na Temisvar Mehmed pasa Sokolovic je prethodno osvojio dve banatske tvrdjave - becejsku i beckerecku.

    Turci ostaju gospodari tvrcjave sve do 1697. godine kada su trupe austrijskog generala Evgenija Savojskog usle u grad. Odlukom Karlovackog mira tvrdjava je bila srusena, a u varos se vracaju Turci. Rusevine ove tvrdjave posluzile su kasnije da se na njima izgrade temelji zupanijske zgrade, odnosno, zgrade opstine Zrenjanin. Posle osvajanja Temisvara od strane Turaka varos postaje sediste begova. Inace, Zrenjanin je u proslosti igrao vaznu ulogu kao politicko sediste. Tragom istorijskih podataka saznaje se da su Turci ostali u Beckereku sve do 1716. godine kada su posle poraza od Austrije napustili ovaj kraj.

    Od 1717. g. Beckerek se naglo poceo razvijati. Za vreme Turaka stanovnictvo Banata i Beckereka, sem turske vojske, bilo je gotovo iskljucivo srpsko ali je ono zbog stalnog ratovanja silno razredjeno. Po oslobodjenju od Turaka, Rumuni su dobrovoljno naseljavali ove krajeve, dok su s druge stane vlasti silom aseljavale Nemce i Madjare. Od tada je Beckerek dobio danasnje saroliko stanovnistvo. Pozarevackim mirom 1718. godine Beckerek je pripao Austriji. Dva velika rata vodjena u razdoblju od 20 godina opustosile su varos tako da je ostalo svega stotinu kuca i oko 400 stanovnika. Austrija odmah posle rata pristupa kolonizaciji ovih krajeva, naseljavajuci Srbe iz Potisja, Madjare, Nemce a nesto kasnije Francuze iz Alzasa i Lotaringije, Spance i Italijane, koji su ubrzo izumrli, jer nisu mogli da podnesu nezdravu klimu. Medju kolonistima bilo je zanatlija i trgovaca koji su doprineli brzem ozivljavanju i unapredjivanju privrede. Reka Begej je kanalisana a njegovi brojni rukavci su isuseni, zatrpani. Beckerek dozivljava svoj privredni procvat sredinom 18. veka Prva manufaktura za proizvodnju piva podignuta je 1745. godine.

    Ekonomkski uspon Beckereka nije ostao nezapazen. Grad je Poveljom austrijske carice Marije Terezije 6. juna 1769. g. postao slobodno trgoviste sa napomenom "kada vremenom zanatstvo i vestine, zajedno sa trgovackim stalezom u ovom trgovistvu budu vecma uzdignuti bicemo u svako doba skloni ovom trgovistvu dodeliti prava jednog grada..." Beckerek ostaje trgoviste do Zakona o opstinama iz 1886. g. kada postaje grad sa uredjenim savetom. Te, 1769. godine je pocela sa radom i bolnica a 1784. godine i apoteka. Politicki znacaj Beckereka posebno je porastao obnavljanjem Torontalske zupanije 1779. godine sa sedistem u ovom gradu.

    Dalji uspon grada zaustavljen je velikim pozarom 30. avgusta 1807. godine u 15 casova i 45 minuta kada je unisteno oko 800 zgrada, trgovackih i zanatlijskih radnji i skladista a jedino su neos tecene ostale Pravoslavna i Rimokatolicka crkva i kapela sv. Vendelina. Iste godine u roku od tri meseca izbio je pozar jos deset puta. Velikim naporima grad je posle tri decenije povratio svoj nekadasnji privredni primat u Banatu. U Madjarskoj buni 1848./49. godine kada srpski izaslanici 8. aprila nisu mogli da se sporazumeju sa Lajosem Kosutom, koji Srbima nije hteo da prizna "po privilegijama pripadajuca prava," nego je rekao "Sablja ce sve resiti" pobunili su se Srbi u Beckereku, zbacili staru opstinsku upravu i izabrali novu. Za vreme revolucije grad je vise puta prelazio iz ruke u ruku ali bez stete po stanovnistvo.

    Posle ukidanja feudalizma grad pocinje brze da se razvija. Iako je ovo poljoprivredno podrucje veoma se uspesno razvijaju zanatstvo i trgovina, kao i industrija. Godine 1850. grad je dobio Pokrajinski sud a 1853. g. Okruzni sud, Finansijsku direkciju i Zandarmeriju. Telegrafsku stanicu grad je dobio 1856. g. U Beckereku je 1870. g. bilo 19.667 stanovnika i 1.960 kuca. Beckerek je postao varos sa uredjenim magistrotom 10. decembra 1872. g. kada je postavljeno i prvo cinovnistvo. Prvo radnicko udruzenje Banata osnovano je u gradu 1878. g. pod nazivom "Drustvo za obrazovanje radnika" a 10. avgusta 1878. g. u Beckereku je osnovana Pcelarska zadruga. Zeleznica je u grad stigla 1883. g. Prvi parni mlin podignut je 1886. g. Prva elektricna centrala podignuta je 1896. godine. U Gornjoj Muzlji je 1888. g. naseljeno 400 madjarskih porodica kojima je dodeljeno najpre 4.000 a zatim jos 6.795 katastarskih jutara erarne zemlje. Medjutim, Madjarima iz Gornje Muzlje bilo je mnogo da placaju velike gradske poreze pa su se 1905. g. otcepili od Beckereka i osnovali zasebnu Opstinu.

    Po madjarskoj statistici iz 1900. g. u Beckereku je 26.407 stanovnika u 3.372 kuce. Medju njima je 9.279 Madjara, 8.091 Srbin, 8.055 Nemaca, 423 Slovaka, 281 Rumun, 70 Hrvata i 199 ostalih. bataljon "Gvozdenog puka" pod komandom pukovnika Dragutina J. Ristica docekali su na zeleznickoj stanici predstavnici srpskog narodnog veca. Ovde je inace, u decembru, osnovana Nemacka kulturna i privredna zadruga za cijeg je predsednika izabran Oskar Tolvet. U periodu izme|u dva rata Veliki Beckerek je sediste Torontalsko Tamiske zupanije i administrativni centar jugoslovenskog Banata sve do 1929. godine. Kada je Nemacka napala Jugoslaviju grad je okupiran vec 12. aprila 1941. godine. Ovo podrucje dalo je devet narodnih heroja. Posle troipogodisnje okupacije grad je oslobodjen 2. oktobra 1944. godine.

    Privredni polet grada pocinje posle 1945. godine, kada su izgradjeni novi industrijski kapaciteti. Privreda zrenjaninske opstine je veoma raznovrsna industrija, poljoprivreda, sumarstvo gradjevinarstvo, saobracaj, trgovina, ugostiteljstvo i zanatstvo. Vodeca grana je prehrambena industrija, a osim toga veoma znacajne kapacitete imaju tekstilna, metalna i industrija koze. Ovo podrucje je bogato naftom i plinom. Podrucje zrenjaninske opstine je najgusce recno cvoriste u Evropi, gde u krugu od 30 kilometara proticu Begej, Tamis, Tisa, Karas, Dunav i kanalska mreza sistema Dunav - Tisa - Dunav. Pored reka u plavnom podrucju, obraslom bujnom vegetacijom prostiru se bogata lovista. Skolstvo je veoma razvijeno osnovno, srednje, vise i jedan fakultet. U gradu rade sledece kulturne institucije; pozoriste, muzej, biblioteka, istorijski arhiv... Grad Zrenjanin je poznat sportski centar, ciji su sportisti doprineli afirmaciji sporta.

  7. #7

    Odgovor: Zrenjanin

    Znacajni objekti:

    GRADSKA KUĆA - Gradska kuća - sedište Skupštine opštine Zrenjanin, arhitektonsko je delo Josipa Fišera iz 1820. godine. Prvobitni izgled zgrade razlikovao se od današnjeg. 1887. godine dograđeno je bočno krilo, i izvršena rekonstrukcija zgrade, po projektima Đule Partoša i Lehner Edea, u stilu neobaroka. Gradska kuća oduvek je imala funkciju sedišta loklane uprave - nekada Torontalske županije, potom Bečkerečkog, Petrovgradskog i Zrenjaninskog sreza, a danas Skupštine opštine Zrenjanin.


    Simetrično spiralno stepenište vodi do Velike sale. Gipsane radove i oslikavanje zidova izveo je bečkerečki slikar Jožef Gojgner (1837-1887). Ovde se, osim skupova političkog karaktera, održavaju i umetničke priredbe - književne večeri, koncerti umetničke muzike, tribine različitih sadržaja. U holu, pred Velikom salom, nalazi se i jedinstven Pantelića sat, iz 1902. godine, čiji mehanizam pokreće kazaljke na četiri međusobno udaljena brojčanika. Ovde su i prelepi vitraži koji personifikuju Moć, Pravdu, i Mudrost. Unutar Gradske kuće smeštena je i jedna kulturna institucija - Istorijski arhiv. Zelena oaza u centru grada koju Zrenjaninci zovu, jednostavno - Gradska bašta, duže od jednog veka takođe je deo kompleksa Gradske kuće. U letnjem periodu ona je omiljeno stecište brojnih posetilaca koje privlači raznovrsnim sadržajima: kafeom, paviljonom za promenadne koncerte, fontanom, umetničkim skulpturama, kavezima sa egzotičnim pticama i, naravno, brižljivo odnegovanim zelenim površinama. Ispred Gradske kuće, prema Trgu slobode, je i stogodišnje stablo Tise. I ono je deo ovog reprezentativnog zdanja srednjoevropske arhitekture XIX veka, jednog od "zaštitnih znakova" Zrenjanina i najčešćeg motiva na razglednicama koje iz našeg grada svakodnevno odlaze put sveta.

    GLAVNA ULICA - Predstavlja zasebnu celinu sačuvanog starog gradskog jezgra i zaštićeni spomenik kulture, a takođe je i najznačajniji stambeno-trgovački i poslovni deo grada. Od 1716. godine i odlaska Turaka centralna je gradska ulica. Do 1879. ubeležena je kao Ulica Velikog mosta. Do 1919. zove se Hunjadijeva. Od 1919-1941. zove se Kralja Aleksandra, a za vreme nemačke okupacije dobija ime Hermana Geringa. Od 1944-1992. nosi naziv - Kralja Aleksandra I Karađorđevića. Gotovo svaka kuća u ovoj ulici ima zanimljivu prošlost, a mnogi ljudi koji su u njoj živeli doprinosili su razvoju grada u brojnim oblastima života i rada.

    Kuća Stevana Bukovca, iz 1905. godine, svojim položajem i fasadama naglasila je čelo bloka i staru regulaciju na isticanju najstarijih gradskih saobraćajnica. Obrađena je u neorenesansnom duhu, sa naročito zapaženim fasadama ka Trgu slobode i glavnoj ulici.


    Trgovačko-stambena zgrada savremene arhitekture, izgrađena 1995. godine, na mestu prizemne kuće Aleksandra Sandića iz prve polovine XIX veka. Nova zgrada prati tendencije uklapanja modernih arhitektonskih stremljenja u objekte graditeljske baštine.

    Benceova kuća - prva moderna zgrada levog fronta ulice i prva namenska robna kuća koju je 1906. godine podigao vlasnik fabrike nameštaja Mikša Bence.

    Kuća kamenoresca Tunera Teodosija (na slici), iz 1900. godine, građena po planovima Ištvana Barta. Zbog neobičnog mavarskog stila gradnje, dobila je naziv "Šeherezada"


    PALATA PRAVOSUĐA građena je od 1906-1908. godine po projektima peštanskih arhitekata Šandora Ajnera i Markusa Rimera. Jedna je od retkih namenski građenih zgrada tog perioda

    Podignuta je upravo za potrebe grada u periodu razvoja kapitalističke privrede. Danas su u njoj smešteni Okružni, Opštinski i Privredni sud, kao i Opštinsko javno tužilaštvo i pravobranilaštvo.





    KUĆA ALEKSANDRA SANDIĆA je jedini sačuvani primerak autentične panonske arhitekture s kraja XVIII veka. Kuća je zidana od naboja, pokrivena trščanim krovom na dve vode, a celom dvorišno fasadom pruža se nastrešnica bez stubova. U kući je 1836. rođen Aleksandar Sandić, književnik i vredni pregalac srpske prosvete i kulture, lični sekretar - pisar Vuka Stefanovića Karadžića u Beču.

  8. #8

    Odgovor: Zrenjanin

    RIMOKATOLIČKA KATEDRALA - Gradnja župne crkve zaštitnika Sv. Ivana Nepomuka trajala je od 1864-1868. godine na centralnom gradskom trgu, mesta nekadašnje katoličke crkve. Katedrala je trobrodna građevina, koju je, u neoromaničnom stilu, projektovao arhitekta Stevan Đorđević. Građena je po meri grada i njegovih žitelja - odjek njenih zvona dopirao je tačno do obodnih delova Bečkereka. Unutrašnju dekoraciju crkve uradio je ovdašnji umetnik Jožef Gojgner, po biblijskim motivima i već gotovim uzorima francuskog grafičara Gustava Dorea. Tu su kopije "Isusa pred Pilatom"Munkači Mihalja, "Tajna večera" Leonarda da Vinčija, ulje na platnu "Madona s detetom" mađarskog slikara Sekelj Bertalana.


    Katedrala poseduje i originalne orgulje iz 1907. godine, nastale u čuvenoj temišvarskoj radionici "Vegenštjn Lipot i sinovi". U okruženju starih zdanja na Trgu slobode, Rimokatolička katedrala još jedan je od simbola skladnog života u višenacionalnoj i multikonfesionalnoj sredini.

    VAVEDENSKI HRAM - Hram vavedenja Bogorodice, Gradnulička crkva, nalazi se u današnjoj Ulici Cara Dušana od 1777. godine. U to vreme, najstarija gradska četvrt Gradnulica još nije spojena sa Bečkerekom i predstavljala je zasebno naselje. Na mestu današnje crkve postojao je manastir, metoh manastira Hilandar, još počekom osamnaestog veka. Unutrašnjost crkve bogato je ukrašena zidnim slikama, raskošnim ikonostasom i većim brojem pokretnih ikona. Na poslovima ukrašavanja hrama angažovana su trojica bečkerečkih umetnika: Arsa Teodorović (1916 godine), Stevan Aleksić (1913. godine) i Aleksandar Sekulić (1923. godine). Pri crkvi se nalazi kapela sa moštima jeromonaha Prepodobnog Rafaila Banatskog, hilandarskog misionara. Još za života proglašen svetiteljem i čudotvorcem, učinio je da ova crkva postane mesto viševekovnog hodočašća.


    Po predanju, po njegovoj smrti, iz starog bresta u porti crkve potekla je lekovita voda kojom su ljudi lečili ovde epidemijski raširen trahom i druga očna oboljenja. Ovaj, gotovo pet vekova star i Zakonom o zaštiti prirodnih dobara zaštićen brest, nastradao je pre tridesetak godina u požaru i ostao posečenih grana da svedoči o prohujalim vekovima i bogatoj istoriji grada na Begeju.

    USPENSKA CRKVA - Hram Uspenja presvetle Bogorodice, Uspenska ili Varoška crkva, jedna je od najstarijijih, u celini sačuvanih građevina u Zrenjaninu. Podignuta je 1746. godine u Svetosavskoj ulici i bila je jedina crkva u Temišvarskoj eparhiji pokrivena crepom. Zahvaljujući toj činjenici, i što je bio izgrađen od cigala, hram je pošteđen velikog požara 1807. godine u kom su izgorele gotovo sve drvene kuće u gradu. Crkva je podignuta kao jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom na istroku i visokim zvonikom na zapadnoj strani. Ikonostas crkve uradio je 1815. godine bečkerečki slikar Georgije Popović. Na ikonama su, u tri zone, predstavljene scene iz Starog i Novog zaveta. Pretpostavlja se da je Popović uradio i sedam celivajućih ikona uljanom tehnikom na drvenoj podlozi.


    Od 1951. godine ove su ikone pod zaštitom Zakona o spomenicima kulture. Zidnu dekoraciju hrama izveo je 1924. godine akademski slikar i minhenski đak Aleksandar Sekulić. Presto na horu crkve posvećen je prenosu moštiju Sv. Nikole. Ikone su u rezbarenim okvirima i slične su onima na ikonostasu. Osim slikarskih radova, u hramu je sačuvan čitav niz dragocenih predmeta primenjene umetnosti - bogoslužbenih knjiga sa vrednim kožnim povezom, svešteničke odeće finog tkanja sa zlatovezom, predmeta iz oltarskog prostora namenjenih liturgijskim obredima, itd.

    REFORMATSKA CRKVA - Podignuta je 1891. godine, kao jednostavna, jednobrodna građevina sa apsidom i velikim, dvospratnim zvonikom. Delo je arhitekte Zaboreckog. Između ostalog, u njoj se čuvaju i orgulje iz porušene Sinagoge. Reformistička crkvena zajednica formirala se izdvajanjem iz Evangelističke crkvene opštine 1866. godine i vezala se za rad sveštenika i učitelja Ištvana Baloga. Crkva je smeštena u ambijent oko Malog mosta, palate pravosuđa i Doma mladosti, i sastavni je deo ove živopisne arhitektonske celine u centru Zrenjanina (na slici).

    RIMOKATOLIČKA CRKVA U MUŽLJI - Rimokatolička crkva u centru nekada zasebnog mesta, a danas sastavnom delu Zrenjanina - Mužlji, sagrađena je 1902. godine.

    SLOVAČKA EVANGELISTIČKA CRKVA - Slovačka evangelistička crkva podignuta je 1837. godine na uglu današnjih zrenjaninskih ulica Cara Dušana i Čehoslovačke. Crkveni toranj dograđen je nakon devet godina. Evangelisti su u Banat počeli da se doseljavaju u drugoj polovini XVIII veka. Pripadali su, uglavnom, slovačkoj narodnosti. Evangelistička crkvena opština osnovana je 1795. godine. 1820. ova je opština postala samostalna. Brojala je 530 vernika i dobila svog prvog sveštenika. Slovačka crkva predstavlja skladnu kombinaciju neobaroknih i neoromantičnih elemenata, koji se merom prenose i na susedni parohijski dom, čime se dobila zaokružena arhitektonska celina u starom urbanom gradskom jezgru.


    RUSKA CRKVA - Crkva svetog arhangela Mihaila, poznata kao "Ruska", nekada je bila zloglasna tamnica u sklopu Bečkerečke tvrđave. Pravoslavna bogomolja postala je 1922. godine, dolaskom ruskih emigranata, izbeglih nakon Oktobarske revolucije.

    Više decenija ova crkva nalazila se pomalo u senci ostalih gradskih bogomolja, skrivena u okruženju gradske pijace i kompleksa unutar Gradske bašte. 1993. godine, nakon proglašenja ove crkve parohijskom, počeli su obimni radovi na njenoj obnovi rekonstrukciji. Dograđen je crkveni toranj sa kupolom, a jula 1997. godine, na kupolu je postavljen i pozlaćeni krst. Ovako obnovljena, Ruska crkva je umnogome promenila i ulepšala izgled ovog dela centra Zrenjanina.


    MANASTIR SV. MELANIJE RIMLJANKE - Ovaj manastir na severoistočnom gradskom obodu, zemljištu zvanom "Vodice", osnovao je episkop banatski dr Georgije Letić 1935. godine. Bio je to prvi ženski manastir u Eparhiji banatskoj. Arhitektura manastira podržava vizantijski stil. Na južnom delu starog konaka iz 1935. godine, podignut je 1990. godine nov manastirski konak u moravskom stilu. Ikonostas je radio vršački slikar Svetislav Vuković 1937. godine.

    Na Bogorodičinom tronu nalazi se ikona "Bogorodice Arapske sa Hristom" nepoznatog slikara, a u oltaru ikona "Raspeće Hristovo", slikano na platnu u lazurama. U kapelici na "Vodicama" je ikona "Bogorodice sa Hristom" i ikona Svetog Nikole iz 1899. godine. Na Časnoj trpezi u oltaru čuva se staro prestono Jevanđelje iz 1663. godine i bakrotisk grčkog "Antimisa", načinjen u Beču 1772. godine. Prva upraviteljica manastira bila je monahinja Petronija Savić, rođena sestra naučnika dr Vase Savića. Monahinje u njemu žive i održavaju manastir i danas.


    PIJARISTIČKA CRKVA- Osnovana je od strane reda sveštenika Pijarista (Orto Scholarum Piarum), profesora ovdašnje Gimnazije, 1846. godine. Ovaj katolički red osnovan je 1621. godine i odobren od pape Grgura XV. Arhitektonski, crkva je jednostavna, manjih dimenzija, i sa neoromantičnim ukrasima. Okrenuta je glavnom gradskom trgu i zatvara ugao ulica Gimnazijske i Skerlićeve. Praktično, ova crkva pripada školskom kompleksu Gimnazije i Ekonomske škole, te je među Zrenjanincima prepoznatljiva i kao Gimnazijska crkva. Unutrašnjost crkve islikao je prizorima iz Biblije Jožef Gojgner 1879. godine. Iznad glavnog oltara nalazi se ulje na platnu "Javljanje Bogorodice sv. Stefanu kralju". Nad jednim od oltara nalazi se i "Madona s detetom", rad Jozefusa Lihtenegera, kopija po Rafaelu. Crkva poseduje i orgulje odličnog kvaliteta, rad pečujskog majstora Angster Jožefa.


    SINAGOGA - Građena da traje vekovima, trajala je svega 45 godina. Velelepna bečkerečka sinagoga graditelja Leopolda Baumhorma osvećena je 17. avgusta 1896. godine. Imala je izgled kubične građevine iz čijeg se središta uzdizala kupola velikog raspona. Izuzetno dekorativne fasade, u mavarskom stilu, učinile su da ova sinagoga bude među najlepšima, ne samo u našoj zemlji. Bila je i veoma funkcionalna-njemu unutrašnjost osvetljavala je električna energija, u vreme kada je ova blagodet tek stigla u grad. Jevrejska opština osnovala je već 1760. godine, kada je u Bečkereku živelo oko trideset jevrejskih porodica. Prva jevrejska bogomolja podignuta je 1847. godine na uglu današnjih ulica Sarajlijine i Jevrejske, gde je kasnije podignuta i sinagoga.

    Ova građevina vezala se za tragičnu sudbinu jevrejskog naroda. Prva žrtva nemačke okupacije bio je jevrejin Viktor Elek, vlasnik Fabrike šećera. Nakon što je 1941. godine veći deo ovdašnjih Jevreja deportovan u logore, Nemci su pristupili rušenju sinagoge, povedeni pričama o navodnom blagu ukopanom u njene temelje. od ove građevine, igrom slučaja, sačuvane su samo orgulje, i nalaze se u Reformatskoj crkvi. Na mestu sinagoge podignut je u posleratnom periodu (1967. godine) objekat preduzeća "Ishrana", a o postojanju jevrejske bogomolje svedoči spomen-ploča, postavljena 1997. godine.


    I nekadašnjoj Jevrejskoj ulici vraćen je ovaj naziv. Čudnu sudbinu doživelo je i staro Jevrejsko groblje, locirano u krugu današnjeg preduzeća "Naftagas-održavanje", koje je, na prelazu iz devete u poslednju deceniju XX veka moralo biti preseljeno, zbog ekspanzije ovog preduzeća.



    Jevrejsko groblje danas se nalazi u zasebnom delu Reformatskog groblja. Preostali zrenjaninski Jevreji, okupljeni oko obnovljene Jevrejske opštine, čuvaju uspomenu na ovu, nekada vrlo značajnu i uticajnu zajednicu

  9. #9

    Odgovor: Zrenjanin

    VELIKI PEŠAČKI MOST - Podignut je 1971. godine na mestu Velikog gvozdenog mosta, poznate "Ajfelove ćuprije", nekadašnjeg simbola Zrenjanina, projektovane u ateljeima čuvenog Gistava Ajfela i podignute 1904. godine, zajedno sa Malim mostom. Bečkerečka ćuprija, opevana i u pesmi "Četir� konja debela", nasledila je Veliki drveni most iz 1807. godine.

    Demontirana je 1969. godine, zbog regulisanja Begeja i novih urbanističkih zahvata u starom gradskom jezeru.Od isečenog gvozdenog mosta ostao je sačuvan jedino par ukrasa - fijala, sa portala mosta. Novi pešački most danas je sastavni deo centralne pešačke zone između glavne ulice i dva gradska trga - Trga republike i Žitnog trga.

    MALI MOST - Mali most najstariji je most u gradu. Podignut je 1904. godine na mestu drvenog mosta, i spaja najstroži centar Zrenjanina sa četvrti nazvanom "Mala Amerika". Po izgradnji, ovaj most i Veliki gvozdeni most punih šest decenija činiće jednu vezu između delova grada na suprotnim obalama Begeja. Prvobitan naziv mu je bio - Franca Jozefa most (Franc Josefs Brucke ili Ferecz Jozesef hid). Nakon prvog svetskog rata dobija administrativni naziv ""Karadžićev most" koji, međutim, nikada nije zaživeo.


    Među žiteljima grada na Begeju on je, jednostavno, ostao - Mali most. Njegovo okruženje čini najinteresantniju arhitektonsku celinu starog gradskog jezgra. Most je sredinom osamdesetih godina ostao bez reke - regulacijom Begeja ovde je stvoreno jezero, ali most nije izgubio na značaju. I dalje je jedan od simbola Zrenjanina, vekovnih težnji i njegovih žitelja da premošćuju reku, šireći i razvijajući grad na obe njene obale...

    PROSTOR OKO MALOG MOSTA - Okruženje Malog mosta predstavlja najliričniji urbanistički ambijent u gradu. Subotićevom ulicom ovaj je prostor povezan sa Trgom slobode, a svojom monumentalnošću u njemu se izdvajaju Palata pravosuđa, zgrada bivše Trgovačke akademije (sadašnje Srednje tehničke škole "Nikola Tesla") i Reformatska crkva. Palata pravosuđa građena je od 1906-1908. godine po projektima peštanskih arhitekata Šandora Ajnera i Markusa Rimera.


    Jedna je od retkih namenski građenih zgrada tog perioda-podignuta je upravo za potrebe grada u periodu razvoja kapitalističke privrede. Danas su u njoj smešteni Okružni, Opštinski i Privredni sud, kao i Opštinsko javno tužilaštvo i pravobranilaštvo. Zgradu nekadašnje Trgovačke akademije projektovao je 1891. godine Ištvan Kiš, u duhu istoricizma. Gabaritom zauzima prostor od obale Begeja, sada Jezera III, sve do ulice Narodnog fronta. Građena je po ugledu na firentinsku arhitekturu, sa bogato dekorisanim prozorskim otvorima na drugom spratu.

    MAGISTRALNI MOSTOVI U PRINCIPOVOJ ULICI - Po formiranju novog saobraćajnog pravca korz grada, 1992. godine predat je na upotrebu armirano-betonski most u Principovoj ulici. Ovaj najmlađi gradski most povezao je delove grada "Šumica" i "Dolja".

    MAGISTRALNI MOST KOD SUP-a - Najveći gradski most, poznat kao "most kod SUP-A" IZGRAĐEN JE 1965. GODINE. Širina mosta iznosi 18 metara, a četiri saobraćajne trake na njemu deo su magistralnog puta Beograd-Kikinda, kroz Zrenjanin.

    MOST U ZMAJ JOVINOJ - Regulacijom toka Begeja kroz grad, prokopan je kanal na najužem delu rečnog meandra oko naselja "Mala Amerika", koji je presekao ulice Carice Milice, Zmaj Jovinu i Tamišku.


    Kanal je 1969. godine premošćen mostom u Zmaj Jovinoj ulici. Nakon izgradnje tri gradska jezera, ovaj je kanal postao sastavni deo reke.

    VISEĆI PEŠAČKI MOST - Pušten je u saobraćaj 1962. godine i predstavlja jedinstven objekat ove vrste od čelika i betona. Noseća površina mosta visi na dva stuba-jedan je u vidu obeliska, a drugi u obliku slova "A". Visoki su 23 i 16 metara. Noseća sajla sastavljena je od 102 čelične žice. Most se 1985. godine, nakon pregrađivanja rečnog toka, našao na "suvom" - na prostoru između dva jezera.

    LUČNI PEŠAČKI MOST - Nalazi se u ulici Narodne omladine i spaja četvrt "Mala Amerika" sa industrijskom zonom kod preduzeća "Žitoprodukt". Jednostavni betonski luk, podignut 1963. godine, danas premošćuje Jezero I, formirano 1985. godine.

    LUČNI PEŠAČKI MOST KOD "BERBERSKOG" - Na prostoru današnjeg lučnog mosta koji spaja ul. Toše Jovanovića sa naseljem "Berbersko", postojao je još krajem prošlog veka drveni pontonski most - "Daunova ćuprija". 1927. godine na njegovom mestu podignut je gvozdeni pešački most, a 1970. godine, nekoliko metara severnije od demontiranog gvozdenog podiže se današnji betonski lučni most.. Most je bio u vlasništvu Đurice Berberskog pre Drugog svetskog rata, da bi u posleratnom periodu skraćivao put između naselja "Berbersko" i centra grada. Demontiran je krajem šezdesetih godina, Lučni pešački most, izgrađen 1970. godine, spaja Ulicu Toše Jovanovića sa naseljem "Berbersko", na desnoj obali Begeja

    GVOZDENI ŽELEZNIČKI MOST - Podignut je 1937. godine na mestu starog železničkog mosta izgrađenog 1889. godine prilikom uspostavljanja pruge Zrenjanin-Vršac



    MUŽLJANSKI MOST - 1957. godine drvenu skelu koja je decenijama povezivala prigradsko naselje Mužlja sa Zrenjaninom zamenio je betonski most u Vardarskoj ulici.

  10. #10

    Odgovor: Zrenjanin

    Glavna ulica u Zrenjaninu

    Kada bi imali čudesnu mogućnost da u glavnoj zrenjaninskoj ulici okupimo sve znamenite i poznate ljude koji su u njoj bar na kratko boravili tokom različitih vremenskih epoha, našli bi se tu, između ostalih, i jedan Mehmed Paša Sokolović, despot Stefan Lazarević, potom Eugen Savojski, ban Josip Jelačić, Marija Terezija, grof Mersi, Konstantin Danil, Dositej Obradović, Đura Jakšić, Svetozar Miletić, Mihajlo Pupin, Uroš Predić... Možda bi ovom spisku poznatih mogli dodati i Bufalo Bila, Džona Forsajta alias Blejk Karington, ili Josipa Broza, već u zavisnosti od njihovih uloga koje su imali boraveći u ovom gradu. Naravno, prošli su glavnom ulicom i mnogi drugi, znani i manje znani, bilo je tu osvajača i oslobodilaca, putnika namernika, trgovaca, običnih građana. Kroz ovu ulicu revolucionarne je 1848. godine vojska Erne Kiša posla u bitku kod Perleza. 1918-te njom je prošla oslobodilačka srpska vojska na čelu sa Brigadirom Ristićem, ruski soldati su oktobra 1944. doneli istim putem još jednu smenu vlasti u gradu na Begeju.

    Najstariji Zrenjaninci sa nostalgijom se sećaju i kompozicije malog voza ćire, koja je kroz centralne gradske ulice, uskom prugom odlazila ka Temišvaru, prvih decenija ovog veka. Glavna ulica predstavlja zasebnu celinu sačuvanog starog jezgra nekadašnjeg Velikog Bečkereka, a sada Zrenjanina, i ovaj deo grada naseljen je još od 14 veka.

    Do 1879. godine zvanično je obeležena kao ''Ulica Velikog mosta'', a od tada pa do 1919. zove se Hunjadijeva. Između dva rata njen je naziv Kralja Aleksandra. Nemci je imenuju u Ulicu Hermana Geringa, potom gotovo pet decenija nosi ime Maršala Tita, da bi joj 1992. godine bilo vraćeno ime koje i danas nosi: Kralja Aleksandra I Karađorđevića. Promene političkih sistema unutar grada i države direktno su se odražavale na ovu ulicu, poput kakvog lakmus papira ona je redovno u takvim okolnostima menjala ime.

    Centralna zrenjaninska ulica, popularni ''Korzo'', danas je najznačajniji stambeno trgovački i poslovni deo grada, kako po funkcionalnosti, tako i po estetskim kriterijumima. Mnoge zgrade u njoj, kao uostalom i ljudi koji su ih podizali, imaju zanimljivu prošlost. Na njenom početku, tu gde se odvaja od Gradskog trga, nalazi se poslovna vertikala nesrećno lociranog ''Vodotornja'', podignutog šezdesetih godina. Nasuprot njoj stoji palata Stevana Bukovca iz 1905. godine. Većina objekata podignuta je, ipak, tokom prošlog veka. Kuća trgovca Stagelsmita, građena u neorenesansi, obnovljena je prethodnih godina. Benceova kuća prva je moderna trgovačko-poslovna zgrada, u kojoj su se Bečkerečani snabdevali kvalitetnim nameštajem iz fabrike Antona Bencea.

    Kuće trgovaca Samu Frajnda i Lazara Pire građene su u prvoj polovini devetnaestog veka u klasicizmu, dok kuća Ambrozija Jakšića, takođe trgovca, predstavlja jedan od najlepših primeraka stilske ahitekture neorenesanse, s kraja prošlog veka, i tipičnu građansku kuću razvijene stambene kulture. Ulicu krase i zgrade Srpske pravoslavne crkvene opštine, potom Prve hrvatske štedionice, kao i kuća Đule Dauna, trgovca. Kuća apotekara Lajoša Mencera prva je dvospratnica u gradu. Posebnom lepotom ističe se i zgrada kamenoresca Tunera Teodosija, koju Zrenjaninci zbog neobičnog mavarskog stila u kom je građena, zovu ''Šeherezada''. Istorijski oformljen ambijent ulice vizuelno zatvaraju kubeta bivše Srpske štedionice, danas Centralne apoteke, kuće Šandora Kovača i Panjijeve palate, možda i najreprezentativnije građevine u pomenutom nizu, koja je sačuvana u prvobitnom izgledu iz 1920. godine.

    Sadržaji unutar Ulice Kralja Aleksandra I Karađorđevića podređeni su komunikacijskim potrebama žitelja Zrenjanina. Živost i užurbanost prisutni su ovde i primetni od ranih jutarnjih do sitnih noćnih sati. Brojne su se generacije u ovoj ulici susretale, upoznavale, družile, zaljubljivale, pa i rastajale. Uspomene su ostajale i brižno se čuvale.

    Prošetajte glavnom zrenjaninskom ulicom. Danas, sutra, prekosutra, svejedno. Povedite nekog bliskog ili dragog i posvetite mu deo svog slobodnog vremena. I vreme ovde ima neko sasvim posebno značenje, neki nepredvidiv tok. U ovoj se ulici, uostalom, ono ne meri minutima ili satima, već vekovima. Na ponos svih Zrenjaninaca.

    Ova će vam ulica to omogućiti na najbolji način, onako kako to, uostalom, čini već vekovima.

  11. #11

    Odgovor: Zrenjanin

    Pisana dokumenta u kojima se spominje Zrenjanin i Zrenjaninska oblast

    krajem XII veka ime reke Begej (bezimeni istoričar kralja Bele III).
    1326. prvi put se pominje ime Bečkerek u povelji Budimskog kaptola (kao i Torontalska županija)
    1331. održan vašar u mestu
    1333. podatak o prikupljanju papskog desetka
    1364. županijska kongregacija u blizini mesta Bečkerek
    1398. 30. septembar poseta kralja Ugarske Žigmonda Bečkereku
    1404. kralj Žigmond predaje na upravu Bečkerek despotu Stefanu Lazareviću
    1416. Turci opljačkali Bečkerek
    1422. prvi put se Bečkerek pominje kao varoš
    1433. prvi opis Bečkereka koji pripada despotu Đurđu Brankoviću od strane konjušara Filipa od Burgundije
    1482. 10. oktobra bitka kod Bečkereka, težak poraz Turaka
    1540. poznata škola umetnika-zlatara, srebrom okovano jevanđelje Petra Smederevca-bečkerečanina
    1551. 25. septembra Mehmed Sokolović zauzima Bečkerek, početak 165. godišnje vladavine Turaka
    1570. proglašenje grada i osnivanje muslimanske zadužbine Mehmeda Sokolovića
    1573. izgradnja kupatila i čaršije u sklopu Zadužbine
    1594. 10. jula bitka kod Bečkereka, Banatski ustanak, zauzimanje Bečkereka
    1696. 18 avgusta turski sultan Mustafa II u Bečkereku
    1698. Princ Eugen oslobađa Bečkerek, ali po sklopljenom miru Bečkerek vraćen Turcima
    1717. Aleksandar od Vitemberga ulazi u Bečkerek, prestanak turske vladavine.
    1718. obrazovan temišvarski Banat pod upravom bečke dvorske komore
    1728-33. izgradnja Begejskog kanala (guverner Florimund Klaudije Mersi)
    1733. početak gajenja svilene bube
    1738. velika epidemija kuge i upad Turaka
    1744. gradnja sv. Uspenskog hrama u centru grada
    1745-46. proizvodnja piva (Sebastijan Kraceizen)
    1758. gradnja katoličke crkve u centru grada
    1768. 10. maj, poseta austrijskog cara Josifa II Bečkereku
    1769. 6. juni, Bečkerek dobija stepen trgovišta, stanovnici slobodni građani
    1769. prva gradska bolnica
    1770. car Josif II drugi put u Bečkereku
    1770. gradnja sv. Vavedenjskog hrama u Gradnulici
    1778. Temišvarski Banat pripojen Mađarskoj
    1779. 13. juli, formiranje Torontalske županije, Bečkerek postaje županijsko središte
    1780. gradnja katoličke crkve sv.Jovana Nepomuka
    1784. 23. septembar, dobijanje privilegije održavanja nedeljnih vašara
    1784. prva apoteka
    1795. prva srednja škola, niži razredi gimnazije
    1807. 30. juli, veliki požar uništio grad
    1813. formirana vatrogasna služba
    1818. devet udruženja zanatlija
    1832. prvo ulično osvetljenje
    1836. gradnja evangelističke crkve
    1839. adaptiranje pozorišne zgrade
    1839. osnovana protestanska gimnazija
    1845. gradnja zgrade gimnezije
    1847. 8. juli, osnovana najstarija štamparija u Torontalskoj županiji (Pavle Plajc)
    1848-49. velika revolucija
    1849. 13. juli, carsko-srpska vojska ulazi u Bečkerek
    1849. 18. novembar, formiran Bečkerečki okrug (srpska Vojvodina i Tamiški Banat)
    1850. osnovan pojkrajinski sud
    1850. popis stanovništva ( 10542 pravoslavnih, 4998 katolika, 795 evangelista, 434 jevreja)
    1850. gradnja hotela
    1851. 4. januar, počinju redovno da izlaze prve provincijalne novine ''Gros Betschkereker Wochenblatt'' (na nemačkom jeziku)
    1852. sinagoga (stara)
    1853. fotografska radnja
    1854. prvi fotografski atelje (Ištvan Oldal)
    1855. plivačka škola
    1856. 8 maj, telegrafska stanica
    1858-68. prva zabavišta
    1858. pevačko društvo u gimnaziji
    1859. najviši vodostaj Begeja
    1860. prva ciglana (Daunova)
    1861. drvna industrija Bence
    1862. gostovanje hrvatske pozorišne grupe
    1862. gostovenja srpskog narodnog pozorišta
    1863. privredno udruženje veleposednika
    1864. srpska čitaonica
    1864-68. katolička crkva u centru
    1865. mađarska devojačka škola
    1867. društvo Lloyd tržna družina
    1867. Torontalska štedionica
    1868. prvi parni mlin
    1868. 16. januar, skupština ujedinjena omladine srpske
    1868. Bečkerečka konferencija - skupština
    1869. pravoslavna kapela
    1869. Bečkerečka konferencija Srba 16. (28.) januar 1869.
    1869. (proleće) vatrogasno pevačko društvo
    1869. Maskil el dol (društvo za potpomaganje bolesnika)
    1870. dobrovoljno udruženje trgovačke omladine
    1870. 24. mart, mađarska, slovačka i nemačka škola postaju zvanične opštinske škole
    1871. izgradnja vojnog strelišta
    1871. dobrovoljna srpska ženska zadruga
    1872. 4. april, "Torontal" list na mađarskom jeziku
    1872. BEČKEREK POSTAJE VAROŠ SA UREĐENIM MAGISTRATOM
    1872. velika bečkerečka štedionica
    1875. klizački klub
    1876. vodna zadruga
    1876. dobrovoljno vatrogasno društvo
    1877. muzej školskih učila
    1879. parna pilana
    1879. 23. novembar - I šahovski klub
    1879. zvanični nazivi ulica
    1879. 20.septembar, program za otvaranje više gimnazije
    1881. velika poplava
    1881. leto plivačko takmičenje
    1882. Grčićeva štamparija
    1882. parna pekara
    1882. biblioteka
    1883. železnička stanica
    1883. železnička pruga Kikinda - V. Bečkerek
    1884. atletika i veslanje (torontalski atletski klub)
    1884. zanatska radnja za sapune (Luxol)
    1884. adaptacija pozorišta
    1885. zanatska zajednica grada Velikog Bekereka (današnje udruženje zanatlija)
    1885. početak izgradnje zgrade današnje Opštine (županije)
    1886. uvedena poštanska sandučad
    1886. nov hotel
    1886. poštanska štedionica
    1886. kuglanje
    1887. prvi srpski časopis (Glas)
    1887. kupalište (Fišer)
    1888. završetak izgradnje županije (opštine)
    1888. naseljavanje gornje Mužlje
    1888. velika poplava
    1888. veslanje od V. Bečkereka do Oršave
    1889. železnička pruga Jaša Tomić - Međa
    1889. železnička pruga V. Bečkerek - Vršac
    1890. srpski listovi Podne, Banatski glasnik, Radikalski glasnik, Kolo
    1890. poplava
    1890. kasarna
    1890-91. reformatorska crkva
    1891. uveden telefon
    1892. poplava
    1893. ekonomska škola
    1893. pruga za Temišvar
    1893. prvi asfaltni trotoar - Glavna ulica
    1894. atletika i mačevanje (Torontalski atl. klub)
    1894. finasijska palata (današnja zgrada muzeja)
    1894. železnička pruga V. Bečkerek - Pančevo
    1894. buduća fabrika tepiha
    1895. poplava
    1895. štedionica
    1895. prvi balet u gradu
    1896. prvi slikarski atelje (Vago, Pal iz Budimpešte.)
    1896. mesečnik za šah
    1896. sinagoga (nova)
    1896. kućna dostava pošte
    1896. elektrocentrala
    1896. električno osvetlenje
    1898. bioskop
    1898. telegrafska dostava biciklom
    1898. železnička pruga (uskotračna) V. Bečkerek - Žombolj
    1898. prvi železnički most u V. Bečkereku
    1899. fabrika špiritusa
    krajem XIX veka velodrom za bicikle
    1900. 15. juni, moto trke
    1902. izgradnja parkova
    1902. 21. juni, opštinske škole postaju državne
    1903. ustava-brana na Begeju
    1903. april, oglas za fudbalski trening
    1904. međugradska pošta
    1906. spomenik Erne Kišu
    1906. izgradnja suda
    1908. završetak izgradnje suda
    1909. tvornica obuće
    1909. fabrika mreža
    1910. šećerana (otvaranje 27. septembra 1911.)
    1910. poplava
    1912. sokolsko društvo
    1914. prvi svetski rat
    1918. 17. novembar, ulazak srpske vojske u Veliki Bečkerek
    1918. 18 novembra upravna vlast Torontalske županije prelazi u ruke Narodnog veća
    1919. fabrika šešira
    1919. predionica vune i čarapa
    1935. 18. novembar, Veliki Bečkerek menja ime u Petrovgrad
    1946. Petrovgrad menja ime u Zrenjanin

    preuzeto sa neta

  12. #12

    Odgovor: Zrenjanin

    Pa sto srusise Ajfelovu cupriju, boga ti?
    ko tebe , ti njega

  13. #13

  14. #14

  15. #15

    Odgovor: Zrenjanin

    Ovako je moj grad izgledao u proslosti................
    Priložene slike Priložene slike    

Strana 1 od 7 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Zrenjanin - ne sme da bude uspešan (?!)
    Autor itebejac u forumu Politika
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 20.04.2009, 11:35
  2. Zrenjanin - novi/stari grb i zastava
    Autor Sunny u forumu Banat
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 23.08.2008, 13:09
  3. Zrenjanin - Ista muzika za sve kafiće
    Autor silvia u forumu Banat
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 06.05.2008, 10:13
  4. Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 05.01.2008, 04:46

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •