Bio sa kumom kod drugarice na rođendanu.
Neće praviti ništa ali da dođemo na kolače.
I pojavili se mi tamo i stvarno bilo samo par ljudi (odabrano društvance što bi se reklo) ali bilo svega i za jeće i piće ali nema nigde kolača a mi pozvani na kolače. I iscimamo mi nju i ona posluži neki rolat od čokolade već isečen na kriške i postavljen u dva tanjirića.
- Ovo je moja mama pravila tako da ne znam kakvi su.
I probamo kum i ja... a oni dobriiiii... ne pamtim kad sam jeo bolji rolat. I ostali se prihvatili rolata jer kako smo krenuli kum i ja ne bi im puno ostalo.
- A gde ti je mama da je pohvalimo?
- Otišla po rodbinu. Sad će ona.
Nastavila se zezancija al...
Ne prođe dugo osetim da mi se stomak nešto buni. I to sve jače i jače. Pogledam kuma kad on se nešto ućutio,vidim ni njemu nije baš najbolje. Izdržasmo pet minuta pa napadosmo wc sve preskačući jedan drugog koji će pre. Nismo zakasnili. Ali smo zato svakih 5 min. okupirali isti. Draga drugarice šta si nam to dala da jedemo i pijemo...ali kako samo nas dva i ostali su isto jeli i pili...? Naravno da su ostali iskoristili priliku i mnogo nas zezali ne misleći na našu patnju.
Kad eto ti i njene majke sa buljukom rodbine. Kum i ja se samo pogledasmo i odmah složismo da je ovaj rođendan za nas završen.Ali ostaćemo još koji minut da ne ispadne da smo zbog njih otišli.
I prođe i tih par minuta i mi taman da krenemo,a moramo proći kroz kuhinju,kad...
- Alo slavljenice pomozi svojoj majci ne može da nađe onaj rolat.
Slavljenica - Koji rolat? - i priđe majci.
- Pa znaš onaj čokoladni...onaj što sam odvojila par komada na drugi tanjirić za baku... znaš da njoj napravim posebne jer ima problema sa probavom.
E nazdravlje...