Walt Whitman (Volt Vitmen) - Strana 3
Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 50
  1. #31

    Odgovor: Volt Vitmen

    To đubrivo

    1.

    Od nečega prezam kad mislio sam da sam najbezbedniji,
    Povlačim se iz tihih šuma koje sam voleo,
    Neću sada poći na pašnjake da šetam,
    Neću da svučem odeću sa tela, da sastanem
    ljubavnika moga, more,
    Neću da mesom svojim zemlju taknem, kao
    drugo meso, da me obnovi.

    O, kako to može biti da samo tle ne oboli?
    Kako to da živo si, ti rastinje prolećno?
    Kako možeš zdravlje da nosiš, ti krvi
    bilja, korenja, voćnjaka, žita?
    Zar ne pune te stalno rastrojenim leševima?
    Nije li svaki kontinent obrađivan iznova
    uvek ukvarenim mrtvacima?

    Gde ste uklonili njihove lešine?
    Te pijanice i žderonje iz toliko
    pokolenja?
    Gde ste istočili svu tu trulu tečnost i
    meso?
    Ništa od toga ne vidim danas na površini,
    ili sam obmanut možda,
    Izoraću brazdu jednu plugom svojim,
    proteraću ašov kroz ledinu, izvrnuti
    zemlju odozdo,
    Siguran sam, izložiću na videlo nešto od tog trulog mesa.

    2.

    Pogledaj to đubrivo! Pogledaj ga dobro!
    Možda je svaka mrvica nekada bila deo
    bolesnika - no pogledaj!
    Prolećna trava prekriva prerije,
    Mahuna probija bešumno kroz crnicu u bašti,
    Tanano koplje luka prodire nagore,
    Pupoljci jabuka gomilaju se na granama
    jabučara,
    Vaskrsnuta pšenica pomalja se bledoliko
    iz grobova svojih,
    Budi se boja povrh vrbe i kupine,
    Mužjak ptice slavi pesmom jutra i večeri
    dok ženka sedi na gnezdu,
    Mlada živina leže se iz jaja, probija
    ljuske,
    Pojavljuju se životinje novorođene, tele
    ispada iz krave, ždrebe iz kobile,
    Tamnozeleno lišće krompira izrasta
    pouzdano iz malog svog brežuljka,
    Iz svog brežuljka izrasta žuta stabljika
    kukuruza, jorgovan cveta po dvorištima,
    Rastinje leta nevino je i oholo nad svim
    tim slojevima ukvarenih mrtvaca.

    Kakva je to hemija!
    To da vetrovi zapravo nisu zarazni,
    Da to nije podvala, taj prozirni zeleni
    talas morski što me tako zaljubljeno goni,
    Da bezbedno je dozvoliti mu da jezicima
    svojim telo mi golo čitavo obliže,
    Da me neće ugroziti groznicama koje su se
    taložile u njega,
    Da sve je čisto zauvek i zauvek,
    Da hladni gutljaj sa izvora tako prija,
    Da kupine su tako mirisne i sočne,
    Da me ni plodovi jabučara ni gaja naranči,
    da me dinje, grožđe, breskve ni šljive,
    ništa od toga da me neće otrovati,
    Da neću, kada se odmaram na travi,
    uhvatiti nikakvu zarazu,
    Premda verovatno svaka vlat trave
    izrasta iz nečega što nekada beše
    bolest zarazna.

    I evo me prestrašenog pred Zemljom, ona je
    tako spokojna i strpljiva,
    Ona čini da tako slatke stvari rastu iz
    takve truleži,
    Vrti se bezazleno i neporočno na osovini
    svojoj, uz tao beskrajan sled mrtvih
    telesa,
    Cedi tako izvanredne vetrove iz toliko
    smrada natopljena,
    Obnavlja naizgled tako nesvesno svoje
    raskošne, godišnje skupocene žetve,
    Daje ljudima takve božanske tvari, a prima
    od njih na kraju takve preostatke.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #32

    Odgovor: Volt Vitmen

    JASNA PONOĆ

    Ovo je tvoj sat, o dušo, tvoj slobodni let u stanje bez
    riječi,
    daleko od knjiga, daleko od umjetnosti, pošto je dan
    ugašen, rad savršen. Te se ti potpuno uzdižeš,
    šutljiva, zadubljena, misleći o predmetima koje najviše voliš:
    a to su: noć, spavanje, smrt i zvijezde.

    (T.Ujević)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #33

    Odgovor: Volt Vitmen

    OPTUŽUJU ME ČUJEM

    Optužuju me čujem , da tražim uništenje ustanova,
    Ali ja zapravo nisam niti za, niti protiv ustanova
    (Zaista, što ja imam zajedničko s njima?
    i što bih imao da se oni unište?)
    Samo, osnovat ću u Mannahatti i u svakom gradu
    ovih Država,
    duboko u kopnu i na obali morskoj,
    Na poljima i u šumama, iznad svake kobilice broda
    malog ili velikog, što morima plovi,
    Bez uredskih zgrada, bez pravila, bez odbornika
    i bez ikakvih obrazloženja
    Ustanovu drage ljubavi prijatelja.

    (Slamnig)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #34

    Odgovor: Volt Vitmen

    Na obali noću

    Na obali, noću,
    Devojčica stoji sa ocem svojim
    I motri istok, jesenje nebo.

    Gore kroz tminu,
    Dok se grabljivi oblaci, pogrebni oblaci u
    crnim šire masama,
    Sve niže, sumorno i brzo, koso niz nebo
    Sred prozirnog jednog pojasa etera
    preostalog još na istoku
    Diže se krupno i spokojno zvezda-gospodar,
    Jupiter,
    A tik u blizini, tek samo malo poviše,
    plivaju nežne sestre Plejade.

    Sa obale devojčica, s rukom u očevoj ruci,
    Te pogrebne oblake motri što spuštaju se
    pobedno, uskoro sve da prožderu,
    I tiho plače.

    Ne plači, dete,
    Ne plači, mila moja,
    Pusti da ovim poljupcima uklonim tvoje suze,
    Grabljivi oblaci neće dugo pobedni biti,
    Neće dugo posedovati nebo, oni zvezde
    proždiru samo prividno,
    Jupiter će izroniti, strpljiva budi, motri
    ponovo druge noći, Plejade će izroniti,
    Besmrtne su one, sve te zvezde srebrnaste i
    zlatne zasjaće opet,
    Velike zvezde i one male zasjaće opet, one
    istrajavaju,
    Ogromna besmrtna sunca i dugotrajni
    zamišljeni meseci opet će sjati.

    A onda, najdraže čedo, tuguješ li samo za
    Jupiterom?
    Razmišljaš li samo o pogrebu zvezda?

    Postoji nešto
    (Usnama dok te smirujem, dodajem šapćući,
    Dajem ti prvi nagoveštaj, pitanje i posredni put)
    Postoji nešto besmrtno više čak i od
    zvezda,
    (mnogi su pogrebi, mnogo je dana i noći, svi
    prolaze)
    Nešto što će istrajati duže čak nego
    blistavi Jupiter,
    Duže nego sunce ili ma koji saputnik
    što oko njega kruži,
    Ili sjajne sestre Plejade.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #35

    Odgovor: Volt Vitmen

    Kada sam čuo učenog astronoma

    Kada sam čuo učenog astronoma,
    Kada su dokazi, brojevi, svrstani preda
    mnom u kolone,
    Kada su mi pokazali mape i dijagrame, da
    ih sabiram, delim i premeravam,
    Kada sam sedeo i čuo astronoma kako predaje,
    uz mnogo aplauza, u sali za predavanja,
    Kako brzo sam neobjašnjivo umoran postao
    i slab,
    Dok nisam ustao i otšuljao se, odlutao sam,
    U tajanstveni vlažni noćni vazduh, i
    povremeno
    U savršenoj tišini dizao pogled ka
    zvezdama.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #36

    Odgovor: Volt Vitmen

    Lica

    1

    Dok tumaram pločnikom ili se vozim
    Poljskim drumovima, gle, kakvih li lica!
    Lica prijateljstva, određenosti, opreza,
    Prijaznosti, uzornosti,
    Lice duhovno što predoseća, vazda
    Dobrodošlo obično dobrohotno lice,
    Lice kada se peva muzika, velika lica
    Prirodnih advokata i sudija, široka
    Na vratu,
    Lica lovaca i ribara, izbočenih veđa,
    Obrijana nabeljena lica pravovernih
    Građana,
    Lice umetnika, čisto, neobično, čežnjivo,
    Upitno,
    Ružno lice neke lepe duše, lepo lice
    Omrznuto ili prezirano,
    Sveta lica male dece, osvetljeno lice
    Majke mnoge dece,
    Lice jedne ljubavi, lice dubokog poštovanja,
    Lice što kao da pripada snu, lice jedne
    Stamene stene,
    Lice kojem su oduzeli njegovo dobro i zlo,
    Uškopljeno jedno lice,
    Divlji soko podrezanih krila,
    Ždrebac koji se najzad pokorio remenu i
    Nožu štrojača.
    Dok tumaram tako pločnikom, ili prelazim
    Skelom neprestanom, lica i lica i lica;
    Vidim ih i ne žalim se i zadovoljan sam sa svima.

    2

    Mislite li da bih mogao biti zadovoljan
    Svima, kad bih smatrao da su ona svoj
    Sopstveni zaključak?
    Ovo je na primer suviše jadno lice za
    Jednog čoveka.
    Gadne neke vaši traže dopuštenje da budu
    Tu, puze ka njemu,
    Balavi neki crv blagosilja ono što
    Dozvoljava mu da uvuče se u njegovu
    Šupljinu.
    Ovo je lice pseća njuška što njuška za
    Đubretom,
    Zmije se gnezde u ovim ustima, čujem siktavu
    Pretnju.
    Ovo je lice magla, studenija od arktičkog
    Mora,
    Njegovi sanjivi i klimavi ledeni bregovi
    Drobe se u kretanju.
    Ovo je lice od gorkih trava, a ovo lek za
    Povraćanje, ne treba ni etiketa,
    I još sa police drogerije, laudanum,
    Kaučuk, ili svinjska mast.
    Ovo lice je padavica, njegov jezik bez reči
    Glasi se telesnim krikom,
    Vene mu se protežu niz vrat, oči mu se
    Kotrljaju sve dok im ne vidiš samo
    Beonjače,
    Zubi mu škrguću, dlanovi mu porezani
    Noktima uvučenim unutra,
    Čovek se ruši na zemlju u muci i peni, a
    Dobro umuje.
    Ovo su lice izgrizli crvi i gamad,
    A ovo je nož ubice poluisukan iz kanije.
    Ovo lice duguje grobaru najkobniju njegovu
    Platu.
    Tamo zvoni neprestano jedno samrtno zvono.

    3

    Crte vas koji ste mi jednaki, zar da me
    Prevarite vašim izboranim i mrtvački
    Bledim nastupom?
    Pa eto, ne možete me prevariti.
    Krivite se i uvijajte kako vam drago,
    Bockajte brcima ribljim ili pacovskim,
    Skinuće vam brnjicu, svakako hoće.
    Video sam lice najumazanijeg i
    Najslinavijeg idiota u čitavoj jednoj
    Ludnici,
    I znao sam, za utehu svoju, što oni nisu
    Znali,
    Znao sam o silama koje su ispraznile i
    Slomile brata moga,
    Iste sile čekaju da raščiste otpatke
    Urušene kuće,
    A ja ću opet pogledati, kada prođe koje
    Stoleće,
    I srešću pravog posednika, savršenog i
    Neozleđenog, delićem svakim ništa
    Goreg od mene.

    4

    Gospod napreduje, i opet napreduje,
    Pred njim uvek senka, uvek ruka ispružena
    Koja bezvoljne upozorava.

    Iz ovog lica izlaze zastave i konji –
    Divota!
    Vidim šta sledi,
    Vidim visoke krznene kape pionira, vidim
    Grube glasnike koji raščišćavaju put,
    Čujem pobedničke bubnjeve.
    Ovo je lice čamac za spasavanje,
    Ovo je lice zapovedno i bradato, ono ne
    Traži prednosti od ostalih,
    Ovo lice je mirisno voće spremno za jelo,
    Ovo lice jednog zdravog poštenog dečaka
    Jeste program svega što je dobro.

    Zadremala ili budna, ova su lica
    Svedočanstva,
    Ona pokazuju svoje poreklo od samog majstora.
    Na stranu sve što rekoh, ne izuzimam ni
    Jedno – crvena, bela, crna, sva su
    Božanska.
    U svakoj kući je jaje, ono stiže posle
    hiljadu godina.
    Ne smetaju mi mrlje ili pukotine na
    Prozorima,
    Ono što je iza njih visoko je i dovoljno i
    Daje mi znakove,
    Odgonetavam obećanje i strpljivo čekam.
    Ovo je lice sasvim izraslog ljiljana,
    Ljiljan govori čoveku gipkih bokova pokraj
    Baštenske drvene ograde,
    Dođi, uzvikuje čedno, dođi mi blizu
    Čoveče gipkih bokova,
    Stani uz mene dok se ne uspravim i
    Naslonim što više mogu na tebe,
    Ispuni me belkastim medom, sagni se do mene,
    Protrljaj o mene bockavu svoju bradu,
    Protrljaj je o grudi moje i ramena.

    5

    Staro lice majke mnoge dece,
    Pst! Ja sam potpuno zadovoljan.
    Uspavan je i okasneo dim u nedeljno jutro,
    Visi nisko nad drvoredima uz ograde,
    Visi razređen uz sasafras i divlju trešnju
    I tetiviku pod njom.
    Video sam bogate gospođe svečano odevene
    Na večernjim prijemima,
    Čuo sam šta su pevači pevali tako dugo,
    Čuo ko je to u mladosti rumenoj proizašao
    Iz bele pene i modrila vode.
    Gledaj tu ženu!
    Ona motri iz okvira svoje kvekerske kapice,
    Njeno lice jasnije je i lepše nego nebo.
    Ona sedi u naslonjači pod senovitim tremom
    Kuće na farmi,
    Sunce upravo obasjava njenu staru sedu
    Glavu.
    Široka njena haljina od lanenog je
    Bledožutog platna,
    Unuci su njeni uzgojili lan, a unuke njene
    Predu ga na preslici i kolu.
    Milozvučni znak zemlje,
    Usavršenost koju filosofija ne može
    Prevazići i ne želi da prevaziđe,
    Opravdana majka ljudi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #37

    Odgovor: Volt Vitmen

    Pesma o meni, 3.

    Čuo sam šta su govornici govorili, govor
    O početku i o kraju,
    No ja ne govorim o početku niti o kraju.
    Nikad ne beše više započinjanja nego što
    Ga je sada,
    Niti više mladosti ili starosti nego što je ima sada,
    I nikad neće biti više savršenstva nego
    Što ga je sada,
    Niti više raja ili pakla nego što ga je sada.
    Nagon i nagon i nagon,
    Vazda rodonosni nagon sveta,
    Nastupaju iz tame suprotnosti ravnopravne,
    Vazda tvar i rast, vazda pol,
    Vazda preplet istovetnosti, vazda posebnost,
    Vazda soj života.
    Od razrade koristi nema, učeni i neuki
    Osećaju da je tako.
    Sigurno kao najizvesnija sigurnost, okomito
    U uspravnom, čvrsto podržan, zracima
    Poduprt,
    Krepak kao konj, ljubazan, uznosit,
    Električan,
    Evo me stojim tu sa tom tajnom.
    Jasna je i slatka duša moja, i jasno je i
    Slatko sve što nije duša moja.
    Nedostaje li jedno oboje nedostaje, i
    Neviđenom viđeno je dokaz,
    Dok ono neviđeno ne postane i za dokaz mu dođe red.
    Pokazivati najbolje i deliti ga od najgoreg
    Doba, to rasrđuje doba,
    Znajući savršenu prikladnost i
    Staloženost stvari, ja ćutim dok oni
    Raspravljaju, idem da se kupam i divim
    Sebi.
    Dobrodošao je svaki organ ili osobina koja
    Je moja, ili bilo kog čoveka srdačna i
    Čista,
    Niti je palace, niti delić palca rđav, i
    Ništa neće biti manje prisan od ostalog.
    Zadovoljan sam gledam, igram, smejem se,
    Pevam;
    Dok milovanja i ljubavi pun drug spava uz
    Mene noću, pa se povlači u cik zore
    Potajnim krokom,
    Ostavljajući mi korpe ubrusima belim
    Pokrivene, od čijeg izobilja čitava kuća
    Buja,
    Zar da odgodim moje prihvatanje i shvatanje
    i kriknem očima mojim
    Neka prestanu da motre za putem i niz put,
    Pa bez oklevanja računaju i pokažu mi u
    Paru
    Tačnu vrednost jednog, i tačnu vrednost
    Dvoga, i šta je nadmoćnije?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #38

    Odgovor: Volt Vitmen

    Halkionski dani

    Ne samo od srećne ljubavi,
    Niti od bogatstva, slave u zrelom dobu, niti
    Od pobeda u politici ili ratu;
    No kako život čili, i sve se strasti žestoke
    Smiruju,
    Kako blistave, magličaste, tihe boje
    Prekrivaju večernje nebo,
    Kako blagost, punoća, počinak, preplavljuju
    Dušu i telo kao neki svežiji, mirisniji
    Vazduh,
    Kako dani bivaju u sve mekšoj svetlosti, a
    Jabuka najzad visi stvarno dovršena i
    Nehajno zrela na stablu,
    Onda u krcato najspokojnije, najsrećnije od
    Svih dana!
    Zamišljene i blažene halkionske dane!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #39

    Odgovor: Volt Vitmen

    POSLEDNJE PRIZIVANJE

    Na kraju, nezno
    Iz zidova mocno utvrdjene kuce,
    Iz sklopke spojenih brava, iz zaklona vrata cvrsto
    zatvorenih
    Neka odlebdim.

    Neka se besumno isuljam napolje;
    Kljucem blagosti, otkjlucaj brave - sapatom,
    Otvori vrata, o duso.

    Nezno - imaj strpljenja,
    (Snazno me drzis, o smrtno meso,
    Snazno me drzis, o ljubavi).
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #40

    Odgovor: Volt Vitmen

    BROD KOJI KREĆE

    Gle, nepregledno more,
    Na grudima njegovim brod koji kreće šireći sva
    jedra,
    dižući čak i pomoćna svoja jedra,
    Zastavica treperi u zraku dok on brza, brza, tako
    gordo dolje, revni valovi potiskuju
    naprijed,
    Opljuskuju brod sjajnom, krivudavom kretnjom i
    pjenom.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #41

    Odgovor: Volt Vitmen

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    O KAPETANE! MOJ KAPETANE!

    O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
    Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
    Luka je blizu, zvona cujem, klicanje ljudi i trk,
    Dok oci prate cvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
    Ali o srce! srce! Srce!
    Na palubi je moj kapetan,
    U svojoj rujnoj krvi leži,
    Mrtav i ledan.

    O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Cuj: zvona biju!
    Ustaj! Za tebe trube jece i zastave se viju,
    Za tebe vijenci, cvijece, i ljudi što se sticu
    Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno klicu.
    O kapetane! Oce!
    Ko u snu nekom gledam
    U narucju mi ovdje ležiš
    Mrtav i ledan.

    Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
    Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne cuti.
    Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
    S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
    Kliknite obale! Zvonite zvona!
    A ja- sjetan i bijedan
    Palubom šetam, gdje leži kapetan,
    Mrtav i ledan.
    ... je posvećena Linkolnu, posle atentata, a objavljena u "Leaves of Grass".

    Original rukopisa koji je zbog korekture pesme objavljene dve godine ranije u književnim novinama napisao - ispravio, je sačuvan:





  12. #42

    Odgovor: Volt Vitmen

    Pun života Sada


    Pun života sada, telesan, vidljiv,
    Ja, četrdeset godina star, osamdeset i treće godine država,
    Onome vek odavde ili ma koliko vekova odavde,
    Tebi, još nerodjenom, dok te tražim.

    Kad budeš čitao ovo, ja što vidljiv sam, nevidljiv cu biti;
    Sad si ti taj, telesan, vidljiv, primaš moje pesme, tražiš me,
    Zamišljaš kako bi bio srecan kada bih mogao da budem sa tobom
    i budem ti drug;
    Neka bude kao da sam sa tobom. (Ne budi tako siguran da nisam sada
    sa tobom.)
    Poruku je izmenio Cecara, 03.08.2011 u 08:00

  13. #43

    Odgovor: Volt Vitmen

    Posle analize "Once I Passed Through a Populous City", "When I Read the Book" i "When I Heard the Learned Astronomer":

    ... Takav je Volt Vitmen. Ne znam hoće li biti na odmet da ukažem - ja sam zapazio nedavno - da se ove tri ispovesti odnose na istu temu: osobenu poeziju proizvoljnosti i osujećenosti.

    Uprošćenje sećanja na kraju, neprepoznatljivost i stid našeg življenja, pobijanje intelektualnih shema i uvažavanje primarnih čulnih utisaka, jesu odgovarajuće pouke pesama. Vitmen kao da kaže: "Svet je neočekivan i izmiče nam, ali upravo je njegova nepredvidivost bogatsvo pošto nismo u stanju čak ni da odredimo koliko smo siromašni, pošto je sve poklonjeno." Lekcija iz mistike štedljivosti, i to iz Severne Amerike?

    Poslednja napomena. Mislim da je Vitmen - čovek sa bezbroj izuma, tuđim viđenjem sveden na običnog diva - skraćeni simbol svoje otadžbine. Čudesna priča o drveću od koga se ne vidi šuma, čudesno pokrenuta, može da posluži za razrešenje mog mišljenja. Jer beše jednom jedna šuma tako beskrajna da su svi zaboravili da je od drveća; jer između dva mora ima jedan narod tako silnih ljudi da obično svi zaboravljaju da su to ljudi. Ljudi sa ljudskom sudbinom.

    Borhes o V.Vitmenu

  14. #44

    Odgovor: Volt Vitmen

    Kad sam pročitao knjigu


    Kad sam pročitao knjigu, biografiju slavnu.
    I to je dakle (rekoh ja) ono što pisac zove
    nečijim životom.
    Zar će tako o meni neko pisati kad budem umro?
    (Kao da neko može nešto znati
    o mom životu;
    I sam često mislim da znam malo ili nimalo
    o svom stvarnom životu.
    Tek neki podatak, neki nejasan trag i znak
    pokušavam, za sopstveno obaveštenje, ovde da rešim.)

  15. #45

    Odgovor: Volt Vitmen

    Ivo Andrić: Volt Vitmen (1819-1892.), Eseji - 1976.

    Da se da slika Vitmenove ličnosti i poezije i da se uvidi njegova vrednost i oseti njeno značenje, nisu dovoljna svakodnevna književna merila ni evropski estetski kalup. To nije poezija iz koje bi se mogla vaditi jedna reč ili jedan stih, raščinjati i meriti, to je delo jednog života i izraz jedne ličnosti; od značaja je samo celovitost. To je jako piće, poezija najviših zanosa i najbudnije svesti, tu se retko čuje ljubaznost, tu se veoma malo računa sa osetljivošću, to je pisala ruka teška i malko znojna, ruka sa zastarelim žuljevima i čelo s borama iznad veselih očiju.

    Pišuci o Vitmenovoj poeziji, nazvao ju je jedan Francuz "une lecture difficile", za nas je lek i radost ova poezija, koja, kao onaj čudotvorni japanski izvor, hoće da povrati čovecanstvu veselje mladih godina; to je krepki miris tuđine; tu stojimo van sebe i van naše mračne tuge slavenske. Ali mi se ne stidimo priznati da za njega nemamo definicije, jer on se ruga definicijama i otima formulama. Sve što se o njemu može reći ne iscrpljuje ga; on je pesnik tela i pesnik duše, pesnik slobode, radosti, borbe, energije, devinčanske zemlje i zdravih, dobrih, smelih ljudi, pesnik "demokracije, ljubavi i religije", pesnik drugarstva i požrtvovanosti, ali i pesnik ponora i nesreće koju je priznavao:

    "More ja poznajem muka, očaja, sumnja, nevere"
    pesnik ljudskog ponosa i
    velike ljudske samilosti, koji je jednoj bruklinskoj prostitutki pevao:

    Kćeri moja,

    Kad te se sunce ne kloni, ne klonim te se ni ja!

    Sve je to on i još mnogo iznad toga, jer on se izmiče svakom određenom izrazu. I za najvece svoje savremenike R. V. Emersona i Tenisona on je bio "jedno veliko, kolosalno Nešto". Sam sebe je nazvao "Walt Whitman, Kosmos", pa ostavimo mu to tamno ime puno značenja, i pustimo ga neka, kako je sam pevao, slobodan, saučestan, uviđavan radosno korača svetom sa svojim bezbrojnim pesmama.


    Gledajuci na zapad s obale Kalifornije

    Gledajuci na zapad s obale Kalifornije
    istraživao sam neumorno i tražio što još nije nađeno,
    ja, dijete, veoma staro, povrh valova, prema kući majčinstva,
    zemlji selidaba, gledao udalj;
    gledao s obala mojega zapadnoga mora, gdje je krug gotovo završen;
    jer smo krenuli na zapad iz Hindustana, iz dolina Kašmira,
    iz Azije sa sjevera, od boga, mudraca i junaka,
    s juga, s cvijetnih poluotoka i otoka mirođija;



    sada ju opet gledam kući, vrlo zadovoljan i veseo
    (ali gdje je mjesto, odakle sam ja tako davno krenuo?
    zašto je ono još neotkriveno?)


    Kao Adam rano ujutro

    Kada ja kao Adam rano ujutro
    izlazim iz svoje kolibe osvježen spavanjem,
    promotri me kako prolazim, počuj moj glas, približi se,
    dodirni me, položi dlan svoje ruke na moje tijelo dok ja
    prolazim, ne boj se mojega tijela.


    Preveo Tin Ujevic
    Poruku je izmenio DrinChe, 03.05.2009 u 12:05 Razlog: Dodala sam stihove

Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •