Ako budem upoznala nekad nekog ko je previše dobar...javiću vam da li može da zaboli
Ako budem upoznala nekad nekog ko je previše dobar...javiću vam da li može da zaboli
I'm floating on air..
ni nemoj, to ne postoji
to je kao fora andjela na jednom ramenu a djavola na drugom pa sad, nekad prevagne jedan a nekad drugi..
ta prevaga zavisi od osobe do osobe i njegovih moralnih nacela ali da bi bio konstantno dobar nekome i prema nekome, moras uvek i u svemu da mu se "nadjes".. te daj mu ovo, te pozajmi ovo.. e 'ocu, boli me Milojka
mozda sam malo skrenula sa teme, ali tako je kako je.. nismo savrseni, mi ljudi..
Krek, krek.. Ne gudra
Pazi, ne bih se složio da prevaga anđela ili đavola i njihov ostanak na ramenu zavisi od toga da li smo mi dobri, odnosno koliko smo dobri ili to uopšte nismo.
Dakle, priča ko će ostati na ramenu zavisi od toga kako se krstimo (tako ljudi pričaju) odnosno da li se krstimo sa leva na desno ili sa desna na levo... Nadam se da me razumeš i da shvataš ko stoji na desnom a ko na levom ramenu, mada ja lično u tu i takve priče ne verujem baš ni malo!
No, nije to toliko bitno jer hoću ti reći da je lepo biti dobar ali da ne vredi preterivati. Previše dobrote uvek lančano u kasnojoj fazi povlači za sobom previše emocija, razočarenja, tuge i na kraju suza ...
Живима по заслузи, мртвима по обичају
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Dobrote nikad nije previše ako je neko drugi ne iskorištava.
A ako iskorištava, onda najčešće sledi kvalifikacija o onom dobrom "Dobar i lud su braća."
Trudim se okružiti sebe i druge dobrotom, ma koliko da nekad druga strana ne prepozna signal, ma koliko da ponekad i zaboli. Nije mi teško da dajem do god druga strana ima otvoreno srce da primi.
Ali, postoji i granica gde stajem. A to je upravo ona: možda i jesam dobra, ali sigurno nisam luda.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Ma ne samo zbog zloupotrebe drugih,prema vama,vec i zbog loseg,tj,mekanog reagovanja na gorcinu zivota i svega sto taj,takav zivot nosi!!!
Previse dobrote nedozvoljava cvrstini,da udje u vas um i srce!!
Previse dobrote,razdire,pokida dusu,pa i ako se,sasvim ocekivane stvari,suvise lako prime k srcu!!!
Previse dobrote,nedozvoljava razliku,izmedju muskarca i zene,kad su u pitanju suze i emocije.....
Nije kriv onaj sto dobije-kriv je onaj koji deli!!!
Moze da zaboli jos kako,za uzvrat dobijes nezahvalnost,nerazumevanje i koristoljublje
Može....ali samo loše ljude.......
Blago onome ko ima prijatelje, teko onome kome su potrebni.
Na vlastitim greškama se uči. Imala sam najbolju prijateljicu još iz vrtića. Sve smo skupa radile, svašta proživjele. Dala sam joj sve i sve bih joj dala da je to znala cjeniti. Ispalo je da je to bilo prijateljstvo samo sa moje strane. Išla sam sa njom da se upiše u auto školu, bila s njom kada je polagala vozački, povela ju na svoju maturalnu večer jer ona svoju nije imala.. Da bi mi to vratila na grozan način. Nije ispala nimalo fer ali sa jedne strane mi je drago što je ipak pokazala svoje pravo lice.
I dalje dajem sve od sebe svojim frendovima ali ovi doista i zaslužuju. Dokazali su to i na njih se mogu osloniti.
Smatram da se ne smijemo zatvoriti nakon grešaka. Uskraćujemo dobrotu nekome tko to doista i zaslužuje. Radije se ja opet opečem nego da se više ne povjeravam ili nekome ne vjerujem. Vrijedi riskirati.
A može li najbolja namjera da zaboli? Može. Neki ljudi jednostavno ne prihvaćaju istinu iako je rečena u najboljoj namjeri.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Uvek sam tu kad treba prijateljima bilo kakva pomoc. Da,iskusila sam kako je kad te iskoristi prijatelj i kad ti vrati losem. Tu si kad mu trebas da mu budes rame za plakanje, da ga tesis, da mu das svoju bezuslovnu poddrskua zauzvrat dobijes ponizenje, lazi, prevare. Na takva prijateljstva stavljam tacku i gotovo.
Nikad ne ocekujem od njih da mi potpuno isto vrate, jer to bi znacilo da sve sto radim, radim kako bih ja njih iskoristila. Ne volim da obavezujem ljude.
Ipak jedan ljudski odnos i zahvalnost koja se moze vidjeti u njihovom ponasanju prema meni, su vise nego dovoljni.
No to sto je mene neko povredio i nije znao da ceni moje prijateljstvo i dobrotu, ne dozvoljavam da me slomi i ne uskracujem svoju dobrotu ljudima koje volim i koji mene vole.
Iz ličnog iskustva znam da se u većini slučajeva zauzvrat dobije velika zloba, licemerje i laž. Uglavnom se sve svodi na veliko razočaranje osobe koja daje
Postoje trenuci kada se zauzvrat dobije ljubav/poštovanje/divljenje/zahvalnost, ali su oni veoma retki
Naravno da me povredio trn zlobe, ali sada bar kristalno jasno vidim neke ljude pravim očima
O da
Koliko je covek bolji prema nekim osobama toliko su one gore prema njemu...Znam iz licng iskustva.Tako da svakako mislim da moze da zaboli,vise moze da zaboli samog sebe nego neke druge osobe.
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
Ja sam uvek pristupala otvorenog srca,pa i dan danas.. ono što se u među vremenu izdogađalo je to:
Nekada
1.Da sam dobijala dobronamerne kritike da ne treba tako i da će ljudi to uglavnom zlupotrebiti
2.Tako je i bilo.. a ja sam negde iznutra tvrodglavo odbila da se menjam,dok sam se na svesnom planu staaalno pitala šta to samnom nije u redu..
3.Dobila sam i zavist,i ljubomoru i zlobu, i svašta
4.Patila sam veoma puno
Danas
1.Naučila sam lekcije
2.I dalje idem iskrenog i otvorenog srca
3.Ne očekujem ništa za uzvrat
4.I dalje sam ista- tuđa zloba me nije promenila
Jeste..na žalost i to previše.. ostadoše debeli ožiljci. Posle svega na meni je da radim na sebi puno i isceljujem svoje rane,da ih oživim osvestim,pomirim se i napakon oprostim- i svesno i podsvesno. Ovaj korak je veoma bolan,možda i bolniji od onih momenata kada sam to doživljavala,potom da bih pobegla od bola- potisnula.Sada ide razumevanje da su se svi oni ponašali u skladu sa svojom inteligencijom i savesti. Iskreno ja sam im oprostila jer,iako svako sažaljenje smatram najvećom dozom licemestva,ja ih ipak žalim. Zašto? Jedino u tome jer nisu u stanju da sagledaju stvari,i shodno tome nisu u stanju da se tranformišu- jedino ih zato sažaljevam.To je njihova najveća muka- ne mogu da napreduju..tu su gde su.. čak i tonu..ali to je njihov problem..
Navešću primer moga brata po majci. Oni su izbegli iz Krajine, doselili su se u mesto gde ljudi imaju novca jer se uglavnom bave poljoprivredom i uzgajanjem stoke,od skoro su upali u ondustrijsku zonu,prodali njive i postali još bogatiji,ali još siromašniji u srcima svojim..
Dakle jednom smo moj brat i ja tako razgovarali i on mi reče: Ja ne znam šta je sa ovim ljudima,da ne platim sok- ne bih ga popio,da ne platim svima karte za bazen- na bazen ne bih išao, da ne častim klopu- ne bih jeo.. Niko da pozove na piće,niko da okrene turu,niko da izvadi novčanik..strašno.. Ne znam šta da radim, jedino mi preostaje da i ja postanem loš...
Ja sam mu tada rekla: Nikada nemoj biti loš zato što su drugi loši.Nikada nemoj postati sebičan zato što su drugi sebični..Budi to što jesi,a neka oni i dalje budu to što jesu..
Ljudi u glavnom kada im srce probode trn zla,odluče da nije dobro biti dobar, pa se odluče da i oni budu zli- nekako se prozle..odluče tako..
Ima puno takvih primera.. ali i opet onih drugih .. kao što je nekolicina..
Da ume... pogotova ona koja ničim nije inicirana.Savet koji nije zatražen je loša rabota,čak iako je u najboljoj nameri..
Nije dzaba ona: Put do pakla je popločan dobrim namerama
Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!
naravno da može i zato nikad nije dobro biti previše dobar !
Oni su mali ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu vie mali ali su dosta veliki da ne budu mali