istinska dobrota ne trazi nista zauzvrat
ali umemo li je uvek da je prepoznamo?
mislim,tu istinsku dobrotu?
jer...na svakom koraku srecemo i onu kobajagi...
cinjenje dobra nekome moze biti i vid manipulacije
kako god vama to sad zvucalo
istinska dobrota ne trazi nista zauzvrat
ali umemo li je uvek da je prepoznamo?
mislim,tu istinsku dobrotu?
jer...na svakom koraku srecemo i onu kobajagi...
cinjenje dobra nekome moze biti i vid manipulacije
kako god vama to sad zvucalo
Ploviti se mora i bez broda ..
.............i put do pakla je popločan dobrim namerama....jel de jel de jel de.....
Uh ...
I te kako ...
U potrazi za sobom, pronasao sam nesto mnogo lepse ...
Naravno da moze.
Biti dobar prema nekome, poklanjati mu paznju, ugadjati mu, to su stvari koje pricinjavaju zadovoljstvo. Ali, ukoliko to uradis vise puta, a sa druge strane nema ni traga zahvalnosti ili uzvracanja u bilo kom obliku, neminovno ces se zapitati: Cekaj, sta ovde nije u redu? Pa ako i ti i on(a) nastavite po starom (ti dajes, a on(a) ne uzvraca), posle nekog vremena ces, makar i nesvesno, poceti da dajes sve manje i manje...jednostavno, postoji granica kada se iz "dobrog" preselimo u "glupog", a svakom od nas se desilo da je bar jednom predje...
...i svako ko hoce da bude iskren sam prema sebi, videce da je bas ovako kako sam napisao: jeste, cineci dobro, ocekujemo da nam ono (pa makar i u najblazem obliku) bude uzvraceno.
Zato sto smo (samo) ljudi.
Scar tissue is stronger than regular tissue. Realize the strength, move on.
Ponekad se zapitam, ima li uopste dobrote,ali smatram da dobrote nikad nije previse,ako se razmenjuje sa pravim osobama.E sad postoji jedino pitanje kako pronaci te osobe,jer praksa u zivotu me je naucila da uglavnom dobrota se losim vracam,sto ne znaci da sam se promenila, jer to sam jednostavno ja.
Jednostavno verujem da ipak neko,negde...to sve VIDI..
Ni ja nisam verovao ali svakako zna da zaboli jer to neki ljudi stvarno ne znaju da cene i poštuju. N A Ž A L O S T.
brm, brm, brrrrrrrrrrrrrrrrm m
Činiti dobro ume ponekad da donese posledice gore nego kada činite zlo. Na žalost to je oduvek tako bilo. Nisam siguran koji su uzroci tome. Verovatno ljudska priroda. Možda je u tom procesu dobročinstva, da tako kažem, primalac dobra podsvesno uvređen time jer je to dobro koje mu je učinjeno svojevrsna potvrda njegove nesposobnosi ili obaveze nekog duga prema dobročinitelju. Ne znam...
Zatim, u kolektivima kada se sprovede kazna nad nekim članom, deo kolektiva koji nije kažnjen i pored javnih sasoećanja sa kažnjemnim, u sebi u velikoj meri odobrava i opravdava tu kaznu. To znam pouzdano, jer sam čitav svoj radni vek rukovodio (na moju veliku žalost i muku) i poznati su mi ti odnosi. S druge strane, kada pohvalite ili nagradite nekog, opet se javlja sličan proces, samo u drugom smeru. Svi će javno čestitati laureatu, a po kuloarima će ga ogovarati i umanjivati razloge njegove nagrade...
I na kraju, ne mogu a da ne pomenem anegdotu u kojoj doušnici obaveštavaju knjaza Miloša da se izgleda sprema neka pobuna u kojoj bi mogao možda i sam knjaz da bude ubijen i kako je Miloš odogovorio otprilike ovako:
- Neće mene niko ubiti. Nema razloga, jer nikom nism učinio baš toliko dobro!
Naravno, ovo je tek segment razmišljanja o ovoj temi i naravno da je i pored ovakvih stvari lepo činiti dobro, jer kad tad će se pojaviti neko kome je to dobro zaista potrebno i ko će to umeti da ceni što će biti naša velika nagrada za sva neka ranija razočarenja ako su postojala...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Ako se misli na to kad mi činimo dobro... onda ne može da zaboli,ustvari može...ali...ček da probam ovako.
Možeš zbog toga da budeš povređen i razočaran,ali zato smo sami krivi.
Uglavnom to bude zato što smo očekivali drugačiju reakciju tih osoba prema kojima smo dobri, a oni ili nisu znali to da cene ili ih je jednostavno bolelo uvo i samo su nas iskorištavali. U svakom slučaju zaboli.
Ali nisam činio dobro nekom da bi se ja osećao dobro. Bio sam dobar prema nekome da bi se taj neko osećao dobro. Nisam očekivao hvalospeve,lepu reč, čak ni hvala. To je na toj osobi šta će uraditi. Ako sam dobar prema nekome to je uglavnom zato što mi je stalo do te osobe i pomiren sam sa tim da za uzvrat možda neću dobiti ništa,i zadovoljan sam time da je toj osobi dobro.To je samo po sebi nagrada. (to je i poenta biti dobar,zar ne?-Ako pri svakom dobrom delu odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darivao, nego prodao. (Dostojevski) ). Ali nekad radim dobre stvari zbog toga.
Da me ne razumete pogrešno,...Divan je osećaj kad to neko primeti i nekako vam stavi do znanja da ceni to, veliki ste,ogromni ste u tom trenutku.(verovatno nas to i podstiče da i dalje budeno dobri) Ali da li mi je to bio primarni cilj? Da se ja osećam dobro? Ili sam bio dobar da bi se ta druga osoba osećala dobro...?
Ako ne očekuješ ništa nikakva reakcije te neće zaboleti,ako očekuješ...budi spreman i na bol.
Naslov kaže: previše dobrote... Biti previše dobar? Jel mu to dođe da će te Vi i dalje biti dobri čak i kad niko ne ceni i ne poštuje tu vašu dobrotu,gaziće Vas i iskorištavati?
Pa dobro (mazohisti ),to je odluka svakog pojedinca za sebe. Ako se već odlučite za tako nešto onda budite spremni da će sigurno da vas zaboli.
"Kada smo srećni, uvek smo dobri, ali kada smo dobri, nismo uvek srećni."
Džordž Bernard Šo
A ako je u pitanju da je neko previše dobar prema vama,da li i to može da zaboli - ne znam. To bi morao malo da porazmislim... Nemam puno iskustva sa tim .
moze itekako, pogotovo kad te taj neko izneveri....
Ono za cim zudimo,a ne ono sto dobivamo, govori o nama kakvi smo.
kako mi je ovo nesto poznato
Poruku je izmenio Goga, 05.10.2008 u 21:15 Razlog: citat
Najveca vlast je vladati sobom.
da ... kad je jako dobra moze da me zaboli ... pretera kolko je dobra ...
Ko je za jednu voznjicu