zazaliti zato sto si ga imao ili zato sto ga nisi imao?
naravno da se ne sme imati!
Gospodine, vase dete se plazi na mene!
mi smo narod sa jakim kultom oruzhija,gajimo ljubav prema oruzhju.a navike narode je teshko iskoreniti.
mada kod nas taj kult odumire.naravno treba ga imati ako je porodica u opasnosti narochito ako se radi o krvnoj osveti
Od oruzja imam jedino staru tandzaru, sto mi deda ostavio u amanet,
za "zlu ne trebalo"
Imam kratku ali i dugu cev....ako zatreba da se ima ! Šta da radim, takav je posao!!!
P.S.
Umalo da zaboravim..... i municije ima sasvim dovoljno
Poruku je izmenio Samuraj, 13.06.2009 u 22:58 Razlog: Blaga dopuna vezana za municiju
Живима по заслузи, мртвима по обичају
Od ladnog oruzija imam frigidnu bivşu zenu koju puştam samo na najvee neprijatelje
a od vrelog oruzija bodez sa futrolom
Ko je za jednu voznjicu
Ta šta "zlu ne trebalo"? Koliko sam ja primetila, kod nas se znaaatno manje puca zbog "zla", nego zbog "dobrog".
Mnogo je manji procenat upotrebe oružja u samoodbrani, nego zbog slavlja. Kad se skupe veseli svatovi, malo ijuju, malo beng beng, pa priča ko preživi, za Novu godinu je uvek opšta streljana, pa za rođenje deteta, pa za ispraćaj u vojsku...
Mislim da je oružje magnet za zlo. Ne želim ga nigde u svojoj blizini, ni u široj okolini.
Vrag odneo šnalu...
Ako se puska nalazi na sceni u poslednjem cinu ce opaliti
Cista logika iliti zakonitost.
mimo bejzbolke u bratovoj sobi, kupljene kao suvenir iz Barija, nemamo niđe ništa..ja se bar nadam da više nemamo , jer je đed ocu ostavio u amanet ljevor, i zamolila sam ga da ga 'evakuiše' iz kuće..Đe je završio pojma nemam, niti me zanima...ali je odavno izgubljen iz mog vidokruga, a prošišnjavim kroz kuću s vremena na vrijeme (ada čistim, pa moram ) i ne 'sretosmo se'...
nekako se rukovodim da onaj ko ima oružje u kući kad tad će biti spreman da ga upotrijebi...i ja se oružja UŽASNO plašim!
a ja , ukoliko mi ikad život bude ugrožen radije se ufatit za štiklu pa po tintari ili faci, pepeljaru, kakvu bocu, ili da mu priprijetim:
'puštiću majku na vas, pokupite se i lagano put tamo okle ste došli...'
opasno je u rukama profesionalaca, a kamo li familije, posebno đe ima đece...
a one kojima nijedno veselje ne može proć bez šenlučenja ljevorom, stvarno žalim..pored toliko muzike, pjesme, igre, još piTolj treba...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović
Mnoštvo oštrih noževa na dohvat ruke. Imam i u autu nožinu, oštru, pogledom može da siječe, u futroli...nekad se zamislim, u kojoj ću ja to situation primjeniti? Dobar je za rezanje gajtana i tako toga.
Tokom rata...tata je dobio u amanet jedan pištolj...opak...a mi kao jedna divna, miroljubiva, pacifistička porodica...zajedničkim snagama smo ga se riješili u jedno predveče...taktika je to bila, možda bi trebala da ga potražim u tom grmlju.
Ja se grozim oružja, ne vjerujem ni onome ko ga ima..a Bogami ni praznoj ni punoj cijevi. Neki drugovi "zbog sigurnosti" posjeduju pištolje...pa kad smo u prirodi hoće da vježbaju malo gađanje...pri samom vađenju istih, ja sam već km daleko, bježim, bogaram i tako to.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Posedujem sportsko oruzje sacmaricu za disciplinu TRAP (letece mete, kod nas poznatiji kao glineni golubovi)
Zbog same vrednosti drzim ga u kuci a i dozvoljava mi da vreme potrebno za redovno odrzavanje obavim kod kuce sto za mene predstavlja poseban ritual
Svest o oruzju mi je na vrlo visokom nivou...bezbednost na prvom mestu
-oruzje je rasklopljeno
-u koferu(sigurnosna brava)
-dodatna sigurnost posebna brava na obaracu
-municija odvojena od mesta drzanja oruzja
Nevidim razlog zasto ga ne drzati u mom slucaju...