Aleksa Šantić - Strana 4
Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234
Prikaz rezultata 46 do 55 od ukupno 55
  1. #46

    Odgovor: Aleksa Šantić

    Duša


    Ja vidim kad na te, topla i bijela,
    Kroz tvoj pendžer mala mjesečina pada...
    I šum svaki čujem tvoga odijela,
    Na dušeke meke kada kloneš mlada ....

    Kao sjenka tvoja svake te minute,
    Moja duša prati i uza te dršće...
    I ljubiće svoje čežnjama osute,
    Prosipa na tvoju stazu i raskršće ....

    U baštama tvojim ono rosa nije –
    To su suze sreće što ih ona lije,
    Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju ....

    U kandilu tvome kada žižak cepti,
    Znaj, to duša moja prislužena trepti,
    I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju ....


    1905
    Poruku je izmenio Cecara, 22.03.2010 u 23:10 Razlog: sh, ch, zz

  2. #47

    Odgovor: Aleksa Šantić

    Čežnja


    Gdje ste?... Ja budan na prozoru stojim
    Naslonjen čelom na staklo... Sve spava...
    Noć sjajna, k da po oknima mojim
    Polako šušti vaša kosa plava...

    U ove čase zvijezd i snov
    U vašu baštu ja sam dolazio;
    Mirisao je jorgovan i zova,
    I mrki čempres povij se ti'o.

    U ove čase vi ste ruža bili,
    Ja leptir bio što na cvijet pada;
    Ah, vaše kose, oči, smijeh mili,
    I vaše tijelo i ljepota mlada

    Opiše mene... Mi bjesmo u raju,
    Jabuke slatke berući sa grana...
    Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju
    I rasipa se miris jorgovana.

    No sve je prošlo... K jablan bez rose
    Sam ginem sada i u šežnji stojim...
    Noć, sjajna, k da svila vaše kose
    Polako šušti po oknima mojim.
    Poruku je izmenio Cecara, 22.03.2010 u 23:04 Razlog: sh, ch, zz

  3. #48

    Odgovor: Aleksa Šantić

    Oživi mene, noći


    Pozdravljam tebe i tvoju samoću,
    Tvoj šum i zlatni povratak zvijezda!
    Ko tice kad ih gone iz gnijezda,
    Ja bježim tebi, jer pokoja hoću.

    Jedva sam čeko na ove trenutke
    S nemirom srca i sa bolom grudi;
    Ja sam sit vreve i dosadnih ljudi
    I prazna doba što nam radja lutke.

    Oživi mene, noći bogom dana!
    Stupi, i tiho preko mojih rana
    Položi tvoje meko, toplo krilo!

    Uzmi me, digni, i sa mnom odbrodi
    Negdje daleko, neznanoj slobodi,
    Gdje nigda nije ovih ljudi bilo!
    Poruku je izmenio Cecara, 22.03.2010 u 22:59 Razlog: sh, ch, zz

  4. #49

    Odgovor: Aleksa Šantić

    ZORA

    Razgorila se zora na visini,
    Široki plamen po grebenu zasja.
    Ustaj i pođi! Tamo, u daljini,
    Gdje poljem teče šum drvlja i klasja,

    U tamnom lišću gdje slatki plod rudi,
    Gdje svaka biljka zbori glasom tajnim,
    Tamo daleko od vreve i ljudi
    Utjehe ima bolima beskrajnim.

    Otvori srce nebu blagodatnom,
    Potoku, rosi i leptiru zlatnom
    Na ružu kada umoran malakše;

    Praštaj i moli za sebe i one
    Što ljutom mržnjom kinje te i gone,
    I dugo plači, i biće ti lakše.


    1906.

    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  5. #50

    Odgovor: Aleksa Šantić

    VEČERNJA ZVONA


    Predsutonski je čas.
    Visok i zlatan krst sa tornja sipa zrak
    I trepti vas.
    Zalazi sunce i okna gore
    K požar jak.
    U nebu svijetle se laste.
    I veče sve bliže
    Stiže
    I raste.

    Po gradu gomila bludi,
    Vreva i huka:
    Upored ide sreća i muka,
    Suza i smijeh;
    Čednost i grijeh
    Jedno uz drugo stoje,
    I sve se komeša čudno
    I vrvi.
    A tamo, gori, na lazilima zgrade,
    Zidari rade.
    Veče na razdrljene njihove grudi
    I gole ruke i lice vrano,
    Sve krečom poštrapano,
    Prosipa crvene ruže svoje...
    I jedan oblak pun tople krvi,
    Nad njima, gori, lebdi visoko.
    I kroza nj jedno sjajno i budno
    Gleda ih oko...
    Prve zvijezde u suton rone;
    Sav požar neba tiho se gasi,
    I glasi
    Večernjih zvona zvone
    I mirno teku
    Kroz večer meku.
    No dok se oni liju,
    Padaju i dižu,
    Uza njih, ozgo s visokih skela, stižu
    I biju,
    K zvona druga,
    Udari čekića mnogih.
    I meni sve se čini:
    Ti glasi u visini -
    K neki,
    Crni i meki,
    Pun behar raščupani -
    Rasipaju se u suton rani;
    Mirišu, Dišu,
    Šume,
    Jecaju, plaču, k bona molitva duga,
    I upijaju se u me,
    U dušu svaki mi tone
    K jauk brata.
    I dok se suton sve više hvata
    I tutnji grad
    I gori, iz modre dubine neba
    Izbija mjesec mlad:
    K kletva bona,
    K jauk miliona,
    Ja čujem kako, s visine one,
    Silni čekići zvone:
    Hljeba nam!
    Hljeba!
    Hljeba!
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #51

    Odgovor: Aleksa Šantić

    MOJI PUTEVI


    Nikada se nisam puzajući peo
    Uz pragove gorde, štono vode skutu
    Visokih i moćnih; niti sam na putu
    Svome igda čelom prah po tlima meo.

    Moja duša nije u taštini grezla,
    Nit' je bilo grubog crva da je načne.
    Ja sam iš visu gdeno beskonačne
    Podižu lepote svoja carska žezla.

    Svojim čelom samo pred njihove skute
    Pad sam, i cvećem osip im pute,
    I kleč gde njihov svetli oltar stoji.

    One su mi dale svoga srca deo,
    I zagrljaj njihov i poljubac vreo
    Veliki i sjajni ordeni su moji.


    1924.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  7. #52

    Odgovor: Aleksa Šantić

    PESMA JAKIH


    Mi nećemo reči gde praznina zveči
    Kao klepka šuplja
    Mi hoćemo dela velikih bez reči -
    Žuljeva i znoja, stradanja i vere,
    Pelena iz čije žuči pčela bere
    I med slatki skuplja.

    Neka stupe nama samo, samo oni
    Što u duši nose
    Raspaljene vatre i vihor što goni
    Oblake i ljulja i plimom i sekom,
    I proleće svetlo javlja s groma jekom
    Niz hridine kose.

    Bogovi su naši bogovi što dižu
    Oltare lepoti.
    Oni vedra čela pred Pilate stižu,
    I reč im je blaga, no silna k reka,
    Ponosita, carska, sveta reč čoveka
    Što stupa Golgoti.

    Mi nećemo reči gde praznina zveči
    Kao klepka šuplja
    Mi hoćemo dela velikih bez reči -
    Žuljeva i znoja, stradanja i vere,
    Pelena iz čije žuči pčela bere
    I med slatki skuplja.


    1914.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #53

    Odgovor: Aleksa Šantić

    МОЈ ОТАЦ

    jош к да га гледам. Под оружјем стао,
    Уз јатаган трепте леденице двије.
    Спремни коњиц фркће, ногом копа, бије,
    Као да би на пут господара звао...

    Зора је. Ми деца крај мајчина скута
    У дворишту стали, срце нам се тресе —
    Отац, ево, свима из јаспрене кесе
    По маријаш вади за сретнога пута...

    Ми му руку целуј, а он, као јела
    Висок, изгрли нас, па коњица бела
    Закрочи. И докле рано свиће доба,

    Ми га испраћамо, и махалом старом
    Пред њим слуга Јован краче с џефердаром,
    И мени се чини, још их гледам оба...

    1912.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  9. #54

    Odgovor: Milutin Bojić

    Moja otadžbina


    Ne plačem samo s bolom svoga srca
    Rad zemlje ove uboge i gole;
    Mene sve rane moga roda bole,
    I moja duša s njim pati i grca.

    Ovdje, u bolu srca istrzana,
    Ja nosim kletve svih patnji i muka,
    I krv što kapa sa dušmanskih ruka
    To je krv moja iz mojijeh rana.

    U meni cvile duše miliona -
    Moj svaki uzdah, svaka suza bona,
    Njihovim bolom vapije i ište.

    I svuda gde je srpska duša koja,
    Tamo je meni otadžina moja,
    Moj dom i moje rođeno ognjište.
    Poruku je izmenio Cecara, 04.03.2012 u 10:38 Razlog: pesma stavljena kod pogrešnog pesnika & uklonjen bold

  10. #55
    PAHULJE

    Pjevala je zima svoju pjesmu staru;
    Praminjô je snijeg i veselo pleo
    Od srebrnih nita svoj široki veo,
    I rasprostirô ga svuda po Mostaru.

    U zasjedi cure čekale su momke;
    Nanula se klepet čuo po sokaku,
    Padale su grude po svakom junaku,
    Uz drhtavi smijeh i radosti gromke.

    I ti nekud prođe, u mahalu, sama;
    Pokrila te zima čistim pahuljama,
    Pa po tebi trepte kô sjajni leptiri...

    Samo tvoje lice skriti nije htjela,
    I ja vidjeh kako, ispod snježnog vela,
    Radosno i zlatno proljeće me viri...

    (1913) Aleksa Šantić

Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234

Slične teme

  1. Miroslav Antić
    Autor SQUAW u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 347
    Poslednja poruka: 13.09.2019, 19:54
  2. Dvorac "Baba Pusta", Aleksa Šantić
    Autor Nennad u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 20.07.2010, 11:27
  3. Antička Grčka o vladajućim sistemima
    Autor Carski u forumu Politika
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 09.04.2009, 22:41
  4. Aleksa Jelic
    Autor Kleopatra u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 15.12.2008, 20:59
  5. Anti Horoskop
    Autor principessa u forumu Astrologija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 13.03.2008, 22:29

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •