Jesen u meni budi osecaj sete....koji je tu negde u pozadini....nijansa u osmehu...al negde volim jesen sa njenim bojama....
Jesen u meni budi osecaj sete....koji je tu negde u pozadini....nijansa u osmehu...al negde volim jesen sa njenim bojama....
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
Obozavam jesen...divne boje ...Jos kad je dan suncan,mogla bih pesaciti dok me noge ne izdaju...
Od dana kada sam bila dete, kada još nisam ni čula, ni sanjala reči patnja, užas, bol, strah, smrt, KRAJ ...
onaj mračni deo mašte je radio,
i (možda čak u nekakvom nazovi predosećaju) izgradio odbojnost prema tom godišnjem dobu.
I mrzela sam je.
Malo po malo, pa sve više i više ... dok me nije dovela do mržnje - iz dna duše.
Ne samo zbog toga što je moju pretoplu žutu i sve nijanse ultramarina brisala k'o gumicom,
... k'o metlom, onom napravljenom od suvog šiblja, prljavom od blata koje je kišom u izobilju stvarala,
ne samo zbog toga što je donosila crnilo i njime ko katranom prekrivala i i Zemlju i Sunce i Nebo
... i od svog cveća i lišća, od svih plodova kojih se dotakla pravila gomile truleži,
čak ne ni samo zbog tog njenog odvratnog oker ogrtača, sa kojim kad zamahne, zamuti i najbistriju vodu ...
i pogled,
jer svaku "čistu" boju odmah, ko od šale pretvori u "prljavu",
- već ZATO što je za mene postala - sinonim smrti.
Dva puta slučajno ne može biti.
Bitch.
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Jesen u meni (i pored svih svojih komparativnih prednosti kao što su promena temperature i boja u prirodi, vreme ženidbi, nadolazak slava i šta ti ja znam još) bidi osećanje zabrinutosti. Zapravo tu zabrinutost počinjem osećati već u avgustu kada kupim prvo povrće za spremanje zimnice, jer odmah je tu početak škole, pa fakulteti. Novaca nikada dosta, a borba za život teška, ponekad i preteška. Nisu retke jeseni kada puno ranije zahladni, pa troškovi grejanja premaše neke kalkulacije...
I pored svojih sjajnih spoljanih karakteristika, ne volim jesen, jer je uvod u još omraženiju zimu...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Ne volim jesen ali volim njene boje i mirise
Iako je satkana od pastelnih tonova...
iako u vazduhu za sobom nosi promene...
iako boje u njoj igraju najizdrzljiviji ples...
Ne volim je...
Jer je iz godine u godinu,donosila samo poraze...
jer je svaki njen pocetak,oznacio kraj nekog meni bitnog...
jer mi je iznova i iznova lomila srce na komadice...
jer me je uvek na samom pocetku docekivala nespremnu...
jer sam najvise suza isplakala u jesen...
Ne volim je jer je odnela nekog mog ,usput,
samo u jednom koraku bez okretanja,jedne godine,
koja je isto imala ovakve boje...
ali ova jesen je kao prolece budi sve najlepse u tebi.
Jesen je predivna ma da se zaljubis dok gazis lisce
dok jedes grozdje
ili dok si garav od kestenja
a tek uz vruce kokice i novembarske magle
ne volim jesen
Miris kestena ...
Boja vatre ...
Ukus mekih usana ...
Pogled cvrsto fiksiran za drugu obalu ...
Seta ...
Malo reci ...
Mnogo ljubavi ...
U potrazi za sobom, pronasao sam nesto mnogo lepse ...
Ne volim jesen,jer ona za mene pretstavlja kraj leta i nekako u meni budi tugu
...ipak, ovo je pricha za ovu temu...
...ja vetar volim...
...odjednom vetar, bez ikakve najave, koznakoliko metara u sekundi...vracao sam se sa veselog mesta prepunog dragih lica, osecajuci kako vino deluje, bash onako kako treba, donoseci toplinu i onaj prijatni, blagi osecaj vrtoglavice koji vam misli usporava taman toliko da se uklope jedna u drugu poput najfinije slagalice...vetar je duvao, praveci kovitlace suvog lishca, igrajuci se sa njima, bacajuci ih na shofershajbnu, izvodeci svoj iskonski ples, ovoga puta obasjan farovima auta, kao svetlima pozornice...
...uzivao sam, vozeci sve sporije, zasut i okruzen lishcem, onim koje prva slana nije uspela da obori, a koje je nevidljiva ruka otkidala, sve do jednog i rasipala svuda oko mene...jesen dolazi, trchecim korakom, zureci da nadoknadi sve ono shto je propustila dozvoljavajuci Suncu da otkine ono shto joj pripada, i samo je njeno...
...jesen dolazi, ne shapucuci vishe kroz hladna, maglovita jutra, dolazi noshena urlikom vetra, govoreci: "Tu sam, ponovo..." odjekujuci kroz noc, najavljujuci skori dolazak svoje sestre zime...
...ja vetar volim...
...u jesen.
I sve boje starog zlata, i kestenje koje greje promrzle ruke, i po koji lep dan koji kao da otimam, kao kradem još koji dan leta, ipak bude setu.
Dok dobuje kiša u ritmu tam-tama i bol lagano podseća da imam glupaču, iz nekog zatajenog kutka oživljavaju neke druge boli koje su rođene prošlih jeseni.
Jesen me vodi u D-moll.
Poruku je izmenio Mish, 23.11.2008 u 00:51 Razlog: slovce
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Pocetak jeseni zna da bude predivan. Volim ranu jesen, njene boje. Oseca se neka smirenost, nesto lebdi u vazduhu sto opusta. Kasna jesen je vec nesto drugo, dolazi kisa, hladan vetar i upozorava nas da je zima na pragu. Sto opet nije ruzno.
"Zivot je ono sto ti se desava dok ti pravis planove za zivot"