Na prvom programu je započeo film..
- Mama, jel' to Angelina Jolie? Ona ima prišt na guzici!
Eh, kaj da velim?
Na prvom programu je započeo film..
- Mama, jel' to Angelina Jolie? Ona ima prišt na guzici!
Eh, kaj da velim?
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Danas je bilo plakanje od smeha.
Ivan, 7 godina...inače, užasno se plaši mog džukca i igrom slučaja je čuo razgovor o postupku kastracije.
Danas sam čuvala njega i njegovu stariju braću i srednji je tražio da ostane da prespava kod nas, a Ivan i najstariji ni da čuju.
-Pa dobro Ivane, kad ćeš doći na piĐama parti?
-Kad odsečeš Džou jaja.
Kasnije sam ga odvela kući i mama mu se šlogirala kad je videla kako se isprljao...
-Ivane bre dete, kako možeš tako prljav i skrnav hodati po ulici?
-Što? Pa neću se ženiti.
Mali je genije.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Juce je nikolina drugarica Jana, pobegla kuci plakajuci, nakon pola sata igranja kod moje mame u dvoristu. Dolazim s posla i majka mi kaze sto se desilo, pa da ispitam situaciju, jer on nije hteo da njoj kaze.
- Zasto je Jana plakala i naljutila se?
- Paaa, ja sam rekao Nikoli i Aleksandru (to su mu braca) da sam je poljubio
- A dali se to stvarno dogodilo?
- Nije, ali ja sam im tako reko, jer sam hteo da ih zeznem
- Pa otkud ti ta ideja?
- Igramo se ponekad ja i Jana ljubavne igre
- ... a kakva je to igra?
- Pa ona kao mi je devojka, ja momak pa se zenimo... i kao ljubimo se..... al ne ljubimo se stvarno, samo pretvaramo se...ali ja sam ih slagao iz zezanja....ma znas ti ja imam curu u vrticu i to sa Janom je samo igra...
boze moooj , a ima tek samo 5 godina....
Stigli su moji momci i danas već nema tišine u kući...
Zagrlio me biserko, odmakne se malko od mene, pa me gleda i kaže:
-Mama, imaš najfantastičnije sike na svetu!
- Molim? Odakle ti to?
-Pa eto...lepše su od svih drugih!
-A gde si ti to video neke sike?
-Pa kada je Vukova mama dovela Vuka na igranje, ja sam joj virio u majicu... i nisu lepe...
eee...ovo je bilo za padanje...
Razgovaram ja tako sa maleckom preko moba i kažem joj kako mi fali. Da mi fali da, dok ležim, da ju primim za nogu i za te njezine čevape. A ona meni:
- hoćeš da ti stavim nogu na mobitel? Evo, sad ću..
Muk..
- i, mama, jesi osjetila miris mojih čevapa?
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Ajd sad jaMoji veliki,al ima jedan mali zvrk,što stalni zapitkuje.Ja imam jednog crnog mladog mačka,ostao slučajno,sakrio se.Sad je već porastao a unuka,ga mazi,voli da se igra i mačkica,a ona je zagleda,ja posmatram i očekujem pitanje.
Pa usledi i pitanje:
--Bako jeli to mačka ili mačak.?
--Mačak.
--A kako znaš?
---Pa mačak ima gombe,moradoh reći na kraju:huh
Danima je svima objašjaval i pokazivala šta to ima mačak .A onda je usledilo ono drugo pitanje.
---A šta ima mačka?
Ostadoh bez odgovora,nisam se snašla a ni bila pripremljena za taj odgovor.Nekako sam skrenula temu na drugu vodu i još uvek razmišljam šta ću drugi put reći kada bude pitala.
Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati
Gledaju dečaci prenos utakmice iz Inđije, gde je gostovala Zvezda...čuje se samo pesma navijača gostujućeg kluba, mada sam ja pre toga tvrdila da u Inđiji navijaju za Partizan
-Mama, ovi Inđijanci nisu fer!
-?
-Svi navijaju za Zvezdu!
Sin:"Ajaaooo mama,al' mi blokira fejsbuk!Kao živa baba!"
Ja:"Živa???"
Sin:"Ma kao mrtva baba!"Da,da...
Razgovaraju moji momci sa malim komšijom kako su se proveli na odmoru.
Između ostalog, sinak spomene da smo bili u jednoj pećini na izletu...
Mali komšija začuđeno gleda u njega i pita:
-Jel' to ona pećina u kojoj žive Baba-Roge?
-Ma, ne! Nema tamo nikoga. Znaš to ti je jedan veeelikiii kamen! -objašnjava sinak uz širenje ruku.
-Kamen?
-Da! Veliki kamen. Sa rupom u sredini
***
Napucavaju dečaci loptu dok su igrali fudbal sa mlađom decom.
-Sine, nemoj tako napucavati loptu!
Oni su mali, boli ih kada ih uradiš loptom.
-Znam mama. Samo ne mogu da se odnaviknem!
Nije neki biser, vec dogadaj iz vrtica koji me nasmejao danas
- Sta ste se igrali danas u vrticu?
- Mi muski smo kuvali, onda smo postavili stolove ko da smo u kafani...
-
- ...onda je N.I. uzeo lutku bebu i hranio je....
-
- A dobro sine, onda sta se igraju devojcice kad vi kuvate, hranite bebe i ostalo?
- Pa mama, one za to vreme ciste za nama, u kuhinji!
jos od malih nogu oni su fino sve rasporedili
Moja deca nisu bili anđeli ni kada je to bilo normalno, odnosno kada su bili mali. U najboljem slučaju bili su kontraverzni anđeli...
Evo najnovijeg bisera mog najmlađeg anđela, inače učenika četvrtog razreda gimnazije. U pitanju je domaći zadatak (radna verzija, koja se čita ovih dana kao omiljeno andergraund štivo među đacima u gimnaziji), a koji je moja supruga sasvim slučajno pronašla.
Čitajući dobre pisce doživljavam čuda
Čitanje sam zavoleo još od malih nogu, ali sam beletristiku i njene velike pisce upoznao tek u srednjoj školi kroz lektiru.
Kroz duge letnje dane ne znajući šta da radim setih se srpskog jezika, koji nas podučava profesorka Olja i spiska lektira. Gledajući spisak lektira rekao sam samom sebi: Stevane, ti moraš sve to pročitati. To je tvoja misija!, nakon čega sam složio sa samim sobom i obećao sebi da hoću.
I tako, pod budnim okom moga oca i sećanja na srpski jezik krenuh da čitam lektiru za lektirom. Moj tata, primetivši posle nekog vremena moje interesovanje za čitanjem rekao mi je: Sine, nemoj nigde da ideš dok ne pročitaš lektiru, a ja sam se sa osmehom okrenuo i rekao: Hvala ti tata.
Čitajući ja sam shvatio da ti veliki pisci ko za onu stvar uvek imaju veliku inspiraciju pa kad uzmu da pišu ne znaju da stanu. E, da sam im ja bio otac dobro bi oni razmislili da li bi uopšte bili pisci. A, oni Rusi, jebo ih otac, votka im dođe ko Hemingveju droga pa kad se onako naroljani dohvate pisanja, pitaj boga šta su hteli reći. Ali, zato nemaju delo ispod petsto strana. Ko ne napiše toliko MARŠ U SIBIR, pa da vidiš kako onda pišu pijane budale.
A, onaj francuski peder Balzak, ili Beket. Pa ne znaš šta je lepše, ili ovaj što opisuje kurčevu prašinu, ili onaj što ga niko ne razume pa ni on sam sebe. Ali, nema veze, on je pisac i to veliki. Moš misliti.
A Šekspir kao, ono, pisac. Ma običan lelemud. Kao on je napisao Hamleta koji zbori: Biti, il ne biti!. Da nije pitao takve gluposti, ne bi završio kao što jeste.
Ja kad god legnem s knjigom u ruci desi se čudna stvar uvek zaspim ko zaklan. Zato treba čitati knjige, jer čuda se dešavaju, a ako se i ne desi čudo, bar ćeš se slatko naspavati.
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Cuvam ja deverovog klinca, raduckam nesto oko cveca i maleni se igra.....
U jednom momentu vidim da trci, sav u panici, vice "nina", "nina" (tako me zove od malena, strina mu sigurno bilo tesko da kaze.......pa ostadoh "nina")
Uzmem dete u narucje i pokusavam da otkrijem sta ga je uplasilo....
Kaze .....golub
Odlazim da vidim tog goluba i da objasnim detetu da to nije nista strasno
Jedva sam se suzdrzala da se ne smejem ......taj golub je ustvari bio osa
Jos mi nije jasno kako se samo toliko uplasio
- Mama zasto imamo na oci ova perja (mislio na trepavice )
Danas su dečaci učili pesmu ''Škola'' od D. Lukića i nakon toga su imali neka pitanja za domaći da odgovore...
Prvo pitanje je: Šta ti se najviše sviđa u školi?
A.: Najviše mi se sviđa veliki odmor jer onda jedem užinu koju mi je mama spremila.
S.:Najviše volim odmor jer tada igram fudbal, a moja Teodorica navija za mene.
Drugo pitanje: Šta bi promenio u školi?
A.:Voleo bi da budemo u školi samo 100 minuta i to nam je dovoljno da naučimo ono što učiteljica hoće.
S.:Voleo bi da budem ceo dan u školi i da ima 10 časova, prvih pet srpski, matematiku, svet oko nas, engleski i veronauku, a ostalih pet da bude fizičko i da igramo fudbal.
Kada sam pročitala kako su uradili domaći, prvo sam se zamislila , onda sam se smejala i na kraju sam odlučila da ostavim takve odgovore... pa sad, neka i učiteljica zna sa kime ima posla...