Virdžina - treći pol
Prikaz rezultata 1 do 7 od ukupno 7
  1. #1

    Virdžina - treći pol

    Od oko 150 slučajeva virdžina, tobelija, ostajnica, kako ih nauka naziva i koliko ih je od tada zabeležila, danas je živo svega desetak.

    Napisala: Dragana Nikoletić
    Snimio: Aleksandar Plavevski
    Izvor: National Geographic Srbija




    Patrijarhalni običaj da se u porodicama bez muške dece jedna od ćerki odmalena sprema za ulogu domaćina, nastao na području Crne Gore, Kosova i severne Albanije u prvoj polovini XIX veka, danas je gotovo iščezao.

    Padala je noć kada smo je najzad ugledali na otkosu nedaleko od njene kolibe u Odragu, visoko u vrletima Sinjajevine, planine na severu Crne Gore. Malena, pogurena, gotovo grbava, u crvenom džemperu, pantalonama i sa crvenom beretkom na glavi. Ovde provodi leta napasajući stoku na sočnim, uvek zelenim livadama.

    Stanu Cerović, naslednika junačke loze serdara i sudija, iako od detinjstva glumi muškarca, nikada niko nije oslovljavao muškim imenom, osim ponekad u šali Stancan, i to više, onako, iza leđa.

    Heeej, Stano!, doviknula sam joj, prepoznavši je.

    Kada je videla da je zove žena, napravila se luda i rekla da tu ne živi nikakva Stana. Znajući da je od rane mladosti navikla isključivo na muško društvo i da joj je blizina žena mrska, povukla sam se i prvi kontakt prepustila fotografu. Njemu je dozvolila da joj priđe i predstavi se.

    Aleksandar, rekao je i pružio ruku.

    Cerović, odgovorila je čvrsto se rukujući i odmah zapitala: Ko je ona ženska?

    Zadovoljila se odgovorom da ona nije bitna i odmah ga zaposlila. Pričuvaj mi ove dve krave, rekla je, dok ostale ne pomuzem.

    Ovo malo prinudnog rada bila je propusnica u Stanin dom, svet prepun atavizama.

    Selo Odrag broji svega nekoliko planinskih koliba, raštrkanih na beskrajnom prostranstvu pod pašnjacima. Do Stanine kolibe, desetak kilometara udaljene od asfaltnog puta i svega dvadesetak vazdušnom linijom od mondenskog skijaškog centra Žabljak, vodi izlokani makadam, pun rupa i jaruga. Ako sretnete nekoga da vam objasni gde živi Stana, to je prava sreća. Ona je sama u domaćinstvu. Sama vodi pet krava na ispašu, brine o telićima, pravi skorup (kajmak), sama kosi, plašti, vajkajući se da u kući fali domaćica. Tako bi nju, čobana, uveče čekala spremljena trpeza. Uspeva da založi vatru i ispeče ljeba tek u večernjim satima.



    U planini je tokom letnjih meseci, a zime provodi u rodnoj Tušini kod Boana. Tamo prezimljuje sa starijom sestrom Borikom, koja se takođe nije udavala. U Odrag joj namirnice i vodu prte sestrići, Marini sinovi, a snaja je ponekad i obiđe, iako do njene kolibe ima dobra dva sata hoda.

    Svi pobegli zlim putom iz tmuše, a ranije su ljudi ostajali sa ovcama, komentariše opustelost sela, koja povlači činjenicu da na Sinjajevini više nema ni ovaca. Pretekle su samo krave koje zahtevaju manju pažnju čobana.

    Baulja po mraku dok traži šibice da upali petrolejku. Zapinje o drvene hoklice i korita. Onoliko koliko može, bledunjava svetlost obasjava skromnu unutrašnjost kolibe dva kreveta, par klupa i kose zidove pokrivene stranicama kalendara i novinama. Rakiju sipa u dve čašice. Ženu, naravno, ne nudi. Žestinu ispija polako, zamišljeno, piljeći u prazno. Škiju zavija brzo, izvežbanim kvrgavim prstima.

    Govori o steonoj kravi Jablanki koja je dvadesetak dana prenela, kao što se, kako objašnjava, često dešava dobrim kravama. Ali Jablanka je od onih koje vole da se sakriju kad se tele, pa ovih dana muku muči sprečavajući je da pobegne. A sa njom, kad se otme, ne može da se nosi ni momak od petnaest godina, a kamoli ona. Ako Jablanka ode u šumu, lako se može desiti da je pojedu vuci. Žao bi joj bilo teleta, a još žalije što bi se zavidnici radovali pehu Cerovića. Ceo dan nije ništa založila, a zna se da majka može bez jedinoga sina, ali bez ljeba ne može. Sendviče neće ni da pipne jer ih smatra tekovinom civilizacije koju uz dečje pih i grimasu gađenja odbacuje. Kao i američke cigarete.

    Sve je to bolesno, tvrdi, što je uvod u priču o starinama, njenoj omiljenoj temi, o slavnim precima Cerovića koji su u njenim očima narasli do mitskih razmera.

    Stana je priče o njima čula od ljudi sa kojima je oduvijek siđila i od oca Milivoja čija je, kaže, bila ljubimica. Najmlađoj i najrazmaženijoj od četiri ćerke niko nije branio da se oblači kao muško, na čemu je odmalena sama insistirala. Nakon rane smrti jedinca, predodređena je za nasljednika. Tako i danas tumači svoju poziciju u porodici. Kaže da je izabrana jer joj je ženska rabota oduvek bila besmislena. Ulogu je prihvatila kao privilegiju koja se na neki način podrazumeva, jer Stana se oduvek osećala kao muškarac.



    Stana smatra da je priroda u njenom slučaju pogrešila, kaže etnolog Predrag Šarčević. Individualnopsihološki, svakako je merodavno to kako se one same osećaju, kao žrtve ili kao privilegovane. Sad, naravno, teško je razlučiti koliko su ta osećanja iskreno prezentovana pred istraživačem ili novinarima, objašnjava Šarčević.

    Ona problem posmatra u kontekstu globalnog odnosa muško-ženskog i kulturnog definisanja rodnih uloga, odnosno pojmova muškosti i ženskosti. Sa njenog stanovišta, Stana Cerović je samo još jedan dokaz o praktičnoj neupotrebljivosti mnogih distinkcija koje u praksi koristimo (kao pol/rod), objašnjava prof. dr Aleksandar Bošković, profesor na Fakultetu društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani.

    Nauka kaže da iako se institucija virdžine na prvi pogled zasniva na teoriji racionalnog izbora, odnosno na rešavaju pitanja nasledstva imena i imanja u porodicama bez muške dece, one mnogo češće slede vlastitu unutrašnju logiku. Ova logika može biti toliko sugestivna da su zabeleženi slučajevi kada devojčice-dečaci vrlo rano izgube ženski cvijet, odnosno menstruaciju. Neki drugi opisi govore kako je upravo prikrivanje menstruacije predstavljalo čest problem u nastojanjima da virdžine prođu kao muškarci.

    Tako je Stana, kao napredni dečačić, propušila u petoj, s ocem orala u sedmoj, a u prvim razredima škole počela i da puca. Još uvek je odličan strelac, pa se ne boji ni vukova ni medveda. Kaže da ima 62 godine i da je rođena uz rat što se, zapravo, ne podudara. Zna da su je videli na televiziji u Nemačkoj i Australiji, ali joj nije baš najjasnije zašto je toliko popularna među novinarima.

    Dok malom baterijskom lampom proverava da li je provrela voda za kafu, konačno obraća pažnju i na žensku i pita je da li je udata.

    Imate li đece? Nemate., razočarano će, E, ja, velju, ne bi držo jalovu ženu u kući, sve da sunce iz nje bije.



    Stana žene najčešće zove poganušama. Jedino kad priča o pokojnoj sestri Koki, lice joj poprima specifičan, razneženi izraz. Za ostale nema mnogo pohvala.

    Ženske se nadigle da imaju pravo ka ljudi, a kad vide da je nešto teško, odma pitaju đe su muški, kaže i savetom fotoreporteru završava sagu o ženama. Ako je vidiš da staruši, ti je odma oćeraj. I nikad ne gledaj ljepotu kod ženske, ljepota je ko rosa pred suncem.

    A njena komšinica iz Tušina, Mika Šuškić, priča: Kad siđe u Tuš'nje, uvijek nas žene grdi i kaže da su samo ljudi dobri. Al' mi volimo s njom da se pošalimo, pa ja đeci kažem dal' ste gledali ljepšeg čovjeka od njega. A Stana se onda smeje.

    Iako je poznato da ostajnice najčešće ne vole žensko društvo, etnolozi rado navode primere da su dve virdžine živele zajedno, kao i slučajeve suživota jedne virdžine i jedne obične žene. Stana, reklo bi se, pripada prvoj kategoriji, ali u njenoj kolibi i dalje visi damska tašnica pokojne Koke.

    Iako kaže da ustaje kasno, Stana je na nogama u sedam časova, posle svega nekoliko sati spavanja. Brine je hirovita Jablanka koja bije ostalu stoku i neće, kao sve druge krave, da se oteli u štali.

    Čakalicu sam joj turila da je čujem, ali po ovom vjetru ne bi čula ni da je čaktar crkveni, komentariše. Sa strepnjom je šalje na ispašu na udaljene livade. Kad padne mrak i krave ožedne, same će se vratiti kući.



    Svojih pet krava Stana gleda kao decu, ni na šta ih ne primorava, tepa im i samo ponekad opsuje. Sa istom prikrivenom nežnošću raspaljuje vatru u šporetu i uveče pokriva novinarku, kao maleni dokaz preživelog majčinskog instinkta. Kad padne veče, ni psovkama ni pretnjama ne uspeva da utera Jablanku u štalu, pa je vezuje za kočić tridesetak metara iznad kolibe. Sedi, puši i čeka da čakalica označi početak zakasnelog telenja. Napipala je kost na karlici krave, koja govori da se trenutak sasvim približio. Povremeno istrčava u noć da bi je obišla.

    Konačno iz mraka dopire Stanina dreka. Jablanka se otelila i sada besomučno liže mladog bika koji se već upinje slabašnim nogama u želji da ustane. U potrazi za vimenom, telence se nezgodno sapliće, Jablanka se vrpolji, umalo da ga zgazi. Stana zaključuje da je najbolje da se tele prebaci u kuću, da ga majka ne bi nehotice ubila.

    Otrčava u kolibu da donese ćebe u kojem će preneti tele. Prilično je usplahirena, jer ovo je prvo tele rođeno pod ovakvim okolnostima. Šta bi, grdna, vajka se, da je bila sama.

    Unutra se zadržala preko svake mere, pa odlazimo da proverimo šta se sa njom dešava. Ona stoji nasred kolibe, potpuno zbunjena. Sa kreveta je svukla jednu tkanicu, ali se predomislila, ne želi da je upropasti jer je majčina rukotvorina. Sad bi da izvuče drugu koju manje žali. Vuče i vuče, ali se tkanica uporno opire. Zapravo, zapinje o pušku skrivenu u Staninoj postelji. Stani je malo neprijatno što joj je otkriveno skrovište.

    Telence teže prebacujemo na ćebe nego što ga vučemo preko mokre trave i balege. Stana muze Jablanku u flašu da bi kasnije nahranila tele iz cucle. Aco bik je po fotografu Aleksandru dobio ime brzo shvata čemu služi pomoćna naprava, i pošto postaje sit, cele noći kliza po daščanom podu predsoblja kolibe ne bi li se konačno osamostalio.

    Ustaje tek ujutru, posle prenošenja na zemljani teren. Te noći je pala kiša koju je Stana i očekivala zbog oblaka nagomilanih oko Durmitora. Vlaga planinsku idilu čini blatnjavom i manje privlačnom, pa rastanak lakše pada. Poručuje da u povratku svratimo u Tušinu i pozdravimo njenu sestru Boriku, koja nekoliko godina leži polupokretna, otkako je polomila kuk. Inače bi ona nas i te kako ugostila.

    Stana ostaje sama sa kravama, skromnim zalihama i jogunastim prirodnim ćudima. S njom će možda odumreti običaj zavetovanja, ali nikako i fenomen trećeg pola.

    Svideo mi se tekst i bilo mi je zanimljivo da pročitam. Zaista, kako li se te žene osećaju i kako su se osećale? Kao žrtve ili kao privilegovane?

    Još jedan link
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Virdžina - treći pol

    Bio je neki film koji sam gledala dosta davno o crnogorskoj porodici u planinama gde je majka radjala sma devojcice i naravno bila okrivljena za to.Muz je zapretio ako i sledece bude zensko da ce je oterati medjutim majka,koja je opet rodila devojcicu,slaze da je rodjen decak.I odrastala je zivotom Staninim a kad su grudi pocele da joj pupaju majka joj je dala krpu da se cvrsto umota da se ne primeti.
    Ne secam se sad tacno sta se desavalo no ona se negde zaputial ,cini mi se s ocem i jos nekim ljudima i decacima i zaljubi se u jednog decaka.Decak je jednom pocne da prati gde se skriva u sumarku i zasto ne piski s njima i tada otkrije da je devojcica i onda se smuvaju i pobegnu.
    Ali koliko tih zena je mozda bilo primorano da zanijece sebe zbog tog glupog obicaja i obezvrednjivanja zena.
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  3. #3

    Odgovor: Virdžina - treći pol

    Citat Lillith kaže: Pogledaj poruku
    Bio je neki film koji sam gledala dosta davno o crnogorskoj porodici u planinama gde je majka radjala sma devojcice i naravno bila okrivljena za to.Muz je zapretio ako i sledece bude zensko da ce je oterati medjutim majka,koja je opet rodila devojcicu,slaze da je rodjen decak.I odrastala je zivotom Staninim a kad su grudi pocele da joj pupaju majka joj je dala krpu da se cvrsto umota da se ne primeti.
    Ne secam se sad tacno sta se desavalo no ona se negde zaputial ,cini mi se s ocem i jos nekim ljudima i decacima i zaljubi se u jednog decaka.Decak je jednom pocne da prati gde se skriva u sumarku i zasto ne piski s njima i tada otkrije da je devojcica i onda se smuvaju i pobegnu.
    Ali koliko tih zena je mozda bilo primorano da zanijece sebe zbog tog glupog obicaja i obezvrednjivanja zena.
    Ti mislis na film Virdzina, koji se desava u Kninskoj krajini.

    "Virdžina" Srđana Karanovića film je o ekstremnom patrijarhatu porodice u jednom selu u kršu Kninske krajine, nedaleko od Jadranskog mora, gdje se, u slučaju nerođenja muških potomaka, žensko dijete odgaja kao "virdžina", odnosno kao muškarac koji će postati glava kuće.
    Poruku je izmenio irnik, 20.09.2007 u 05:35
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  4. #4

    Odgovor: Virdžina - treći pol

    E moze bit da je to taj fil,a sto sam ja utripovala da su crnogorci nemam pojma,mozda zbog ovog teksta....Davno sma ga gledala,pre nekih 12 godina ali mi je bas ostao u pamcenju
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  5. #5

    Odgovor: Virdžina - treći pol

    Što se tiče filma, da prenesem komentar, nisam znala, ako je tako:

    samo da napomenem, da takav obicaj nije postojao u kninskoj krajini. apropo filma virdzina na koji se mozda aludira, a koji jeste lociran u podnozju kamenjara i krsa planine Dinara kod Knina, radi se o politickoj konstrukciji. Naime film je doniran finacijskim sredstvima ministarstva kulture tadasnje SR Hrvatske, pa je jedan od uslova bio da film bude sniman na nekoj od lokacija u Hrvatskoj.Krs sjeverne dalmacije i gorstacki "dinarski tip" mentaliteta, pokazali su se idealni i najblizi, psihofizicki i teritorijalno, izvornom crnogorskom, na koji je zapravo aludirano. Inace scenario datira sa pocetka osamdesetih i trebao je predstavljati ljubav mlade virdzine partizanke i partizana, ali je tema bila suvise politicke nekorektna i eksplicitna da bi bila realizovana.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Virdžina - treći pol

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Svideo mi se tekst i bilo mi je zanimljivo da pročitam. Zaista, kako li se te žene osećaju i kako su se osećale? Kao žrtve ili kao privilegovane?
    Недавно је на ТВ БН био и један прилог, могуће баш о овој Стани, али је она била из неког села око Шавника.
    Некако ми се не свиђа то тражење "наказа" да би се публика забављала. Волим озбиљне чланке који проговоре о том феномену, а не сензационализам. Гледао сам тог као новинара, неког монтенигера педерчића како прича с јадном женом и успут јој се смије.
    Верујем да су се те жене осећале привилеговано у неку руку. Али каква је то привилегованост? Одвратно ми је то што је девојчица морала због примитивних схватања да се понаша као мушко да би добила оно што јој као људском бићу припада.
    Занимљив ми је и овај условно речено Стокхолмски синдром, да је таква жена најискренији мизогин, женомрзац. Усвојила је погледе на свет друштва које ју је натерало да се понаша и живи против своје природе.
    Неприродна појава настала у друштву које је негирало право људског бића на срећу и слободу. Било је и случајева да се мушко тера да живи као женско због какве мање фалинке, јер је требало женско у кући.
    Само чекам да нека ЛГБТ група почне да слави ове несретнице које су од стране друштва приморане не само да се понашају против своје воље и природе, већ и да и усвоје тај начин размишљања, док се инстинкти и природа полако пробијају кроз те деценијама прављене оклопе. Трансџендер фазони.
    Шта рећи, људска историја је историја зла, и данас милијарде људи пате јер живе у друштвима која нису у стању да им обезбеде ни минимуми егзистенције или слободе. Надајмо се да је бар ово код нас нестало.
    Није то никакав трећи пол, занимљивост, феномен... то су жртве најстрашнијег злостављања.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  7. #7

    Odgovor: Virdžina - treći pol

    Jos malo o virdzini ...







    Stanica Marinković, virdžina iz zatona kod Bijelog Polja:



    Stanica, sine, hajdemo u drva!

    Od osam sestara, jedna je morala raditi muške poslove, pa je Stanica od rođenja za oca Petka bila - sin. Družila sam se sa muškarcima, tako i ponašala, orala, brala drva, pjevala uz gusle i svirala harmoniku... Ova bjelopoljska virdžina je i u fabrici radila sa monterima i na mašinama za muške ruke, a danas od penzije ne može da kupi ljekove

    I danas, u šezdesetsedmoj godini, Stanica Marinković iz Zatona, kod Bijelog Polja, ima muške manire. Ponaša se onako kako je naučila od rođenja. U porodicama gdje su se rađala samo ženske djeca običaj je bio, u nekim krajevima, da jedna kćerka preuzme ulogu muškog djeteta. U porodici Petka Marinkovića, koji je imao osam kćeri, ulogu virdžine preuzela je njegova četvrtorođena Stanica. Od tada do danas - pantalone, kratka frizura, odsječan glas i ruke umorne od teških poslova. Baš kao i Stana Cerović, posljednja virdžina iz Tusine, nadomak Boana, o kojoj je "Pobjeda nedjeljom" već pisala.

    - Sta ima da pričamo - dočeka nas na vratima svog stana u Bijelom Polju. Da me pokazuju Bjelopoljci prstom, a i moji se ljute - jer šta ima tu strašno. Bila sam ocu desna ruka.Poslije kraćeg ubjeđivanja Stanica, ipak, pristade na razgovor, ali uz upozorenje: "Nemoj što da ispane naopako, da sjutra imamo grke, jer vi novinari ćerate po svome".- Oboljela sam od šećera, a i želudac me muči, pa svako malo idem kod doktora, a nemam novca za ljekove.

    Radila sam u Vunarskom kombinatu, ovdje u Bijelom Polju, i primam 100 eura penzije. Radila sam muške poslove. Nijesam htjela za onim ženskim mašinama, već tamo dje trebaju muške ruke. Sa monterima sam popravljala strojeve i tako zaradila penziju.

    Mladost, to je već posebna priča! Poslije osam kćeri, Stanicini roditelji su dobili sina, ali ona je ostala muška glava u porodici. Ne prva i jedina, ali sigurno posljednja crnogorska virdžina ili tobelija.- Od malena sam radila teške poslove - priča Stanica Marinković. Bile su zadruge. Bilo mi žao oca da se sam muči, da upreže volove i gura raonik. Pantalone i opanke, pa s njim u njivu. On bi vodio volove, a ja držala ralo. Koliko smo tek skupa preorali. Orala bih ja i danas, iako sam bolesna. Da mi je samo traktor sa priključcima...



    Kad bi došlo vrijeme žetve, Stanica je bila među prvima. Birala je i tada najteže poslove, da oca ne obruka... Kad nestane sijena, išla bi da bere list, a za zimu je, zajedno sa ocem, išla u šumu i sjekla drva.- Kosila sam, kao pojedan moj vršnjak, dizala teške snopove, a kad bi uveče pošli na sjednik ili prelo-kako smo ga zvali - sjedjela sam u muškom društvu. Žene se zapričaju, ogovaraju. Muškarci su ipak drugačiji. Često bih uzela gusle koje su svi rado slušali. Voljela sam gusle, ali sam uvijek željela da imam harmoniku.Od prve plate, Stanica je i kupila harmoniku. Naučila da svira, a posebno je voljela starobosanski melos. Voljela je da sluša Nadu Mamulu i druge tadašnje narodnjake. Kad društvo zasjedne, zabavljala ih je svirkom.

    - Jedna komšinica me je, dok je bila djevojka, pitala hoću li da joj sviram na svadbi. Obećala sam i obećanje ispunila. Obukla nove pantalone, harmoniku preko ramena i sa zdravicom na svadbu. Davno je to bilo, sada me na ta vremena slike podsjećaju. Evo, imam jednu sa harmonikom - dodaje na iz podebljeg snopa fotografija jednu iz mlađih dana. Harmoniku sam prodala zbog brata. Učio je gimnaziju i stanovao kod mene. Kad bih ja izašla, on bi uzeo harmoniku, i zaboravljao na knjigu. Eto, zato sam je prodala. Stanica nikad vezivo i pletivo nije uzela u ruke, nije se ni ženskim poslovima u kući bavila. Radile su to sestre. Nijesu čak htjele ni džemper da joj opletu.


    - Opleti sama, tako su mi govorile. A, ja ne znam. No, kad bih pošla na sjednik, uzmu komšinice predivo, pa jedna rukav, druga leđa, treća... Dok sjedimo, gotov džemper. A da vezem, bože sačuvaj.- Bila sam i akcijaš na izgradnji puta Ljubljana - Zagreb. I tamo sam radila muške poslove. Ženske su se grabile za lopatu, a ja sam najčešće s krampom bila na trasi. E, odmah poslije akcije zaposlila sam se u Vunarskom kombinatu. Tri i po decenije sam tu radila. Sa svakim sam bila dobro. Zvali su me Stanoje. I direktor bi me tako zvao. A, kući Dagić, Dago. Znali su svu ovu priču o meni da se ponašam kao muško.

    Pa, stalno sam nosila pantalone, mušku frizuru... E, jesam samo jedanput obukla suknju. Davno je to bilo! Krenuli na sabor u Brzavu, pa me nagovoriše Kad tamo, gledaju me kao da sam s neba pala. Te ja brže - bolje sa biciklom jednog komšije kući da obučem pantalone. Maramu nikad na glavu nijesam stavila, pa čak ni crnu kad mi je otac umro. Ispunila sam obećanje. Sestre su se poudavale a ja, kako mi je on rekao: "Ostani uz brata da ne bude sam". I bi tako!

    Teški radovi utisnuli su tragove na Stanicinim rukama i licu. Bore ispisuju njenu proslost i ožiljke jednog običaja. A u tijelu žensko srce. Osjetljivo, jer da nije tako, ne bi sa emocijama pričala o prošlosti.- Oboljela sam - žali se Stanica. Šećer mi je ostetio vene, eto, i sad sam zbog vas zakasnila
    da primim infuziju. Nego, već su me dobro upoznali i u Domu zdravlja, pa izađu u susret. Ljekove treba kupovati, pa i pumpicu za astmu, a nema se novca.

    - Uh, za malo da zaboravim! Ja sam učestvovala i na međjuopštinskim igrama i na prvenstvu Crne Gore u šahu. Igrala sam šah, ali i to prođe. Sada mi je preostalo da sa ovim bjelopoljskim penzionerima sjednem i popričam. Svratim do jedne drugarice u trafiku, prelistam novine i onda se vratim ovdje, među ova četiri zida. Dođu bratanici da me posjete, pa sve velim: "Što će mi ova priča, da se ne ljute". No, pazi da ne bude što naopako, da sjutra nemamo grke!


    Milutin Labovic, preuzeto sa neta

Slične teme

  1. Virdžinija Vulf
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 19.06.2008, 06:48

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •