Ako pricamo o razgovoru (ne o forumu, gde je dijalog neobavezan i manje izrazen i vremenski nevezan) gde je covek zatecen i nema search bar i pripremu.... onda smatram da je i pretvaranje dozvoljeno kao opipavanje sagovornika!
Volim da pametujem! Pa mi se cesto desi da se ispalim u vezi neke teme. Al' sta, eto, tu se navezba govornistvo!
Detaljnije u poznatom postu A6quattr-a
Bitno je proceniti govornika i njegovu kompetentnost! Dzaba ako ima znanja, a ne zna da to izlozi!
E sad ako je u pitanju ozbiljan sagovornik uglavnom saslusam i postavim poatpitanje. Popularizacija teme upravo sluzi priblizavanju neupucenima ili zapocinjanju razgovora. Ako za to nema osecaja, radi se o monologu.
Ne volim kad neko zeli da iskljucivo prica o onome sto mu je aktuelno i poznato. To je dosadno.
A i cesto se svede na prkos i mucnu raspravu... takodje mi nije jasno drustvo koje prica sebi poznatu temu i svi vicu da, da, da i tako sat vremena. Imao sam prilike jednom tako da sedim sa muzicarima, rec ne razumem. Svi vezbaju po 8h neki instrument i opsednuti su. I ja rec nisam progovorio. Sedim slusam, pijem pivo...i nakraju iz dosade huknem u flasu! I ovi pocnu da muziciraju na pivske flase! E onda sam popizdeo i otisao kuci. Si cuo ovo, si slusao ono, a sve neki skolski primeri gde se poznati muzicar izdrndava na jednom instrumentu zarad svoje volje i probe! E garant to slusam. Smor!
Dakle itekako biram teme. Ne volim da lupetam na nezanimljive!