Kao neko ko je trenirao vise godina dzudo, smatrao sam da bi mozda bilo zanimljivo da se nadje I neka tema o dzudou na ovom forumu.
Dzudo je divan sport i borilacka vestina, i moze ga trenirati i staro i mlado. U klubu najmladji clan nam je bila jedna devojcica, imala je tri godine (doduse, ona nije radila tehnike, vec samo vezbice, razgibavanje i slicno), a najstariji clan koliko ja znam imao je preko 60godina (cica izuzetno pokretan). Bilo je dosta decurlije, ponajvise one uzrasta oko treceg-cetvrtog razreda osnovne, ali i starijih ljudi (najvise onih oko 35-45godina). Nekako mog uzrasta je slabije bilo (samo nas dvoje), pa smo se uklopili sa starijima. Doduse, bacali su nas , i brisali tatami (strunjacice) s nama, ali smo se dosledno drzali, i u borbama koje su se uvek odrzavale u drugoj polovini treninga (posle zagrevanja i vezbi padova, ponavljanja tehnika stojecih, parternih, davljenja i poluga) i cesto pobedjivali protivnike teze i po 30kg. U to vreme ja sam imao oko 75kg.
Zeleo bih ovim postom da dam do znanja da dzudo nije tuca, i da se njime ljudi ne bave i ne treniraju ga da bi druge ljude vukli za nos i usi kad im se prohte. Na protiv, dzudo je jedan od najhumanijih sportova , i borilacka vestina koja u sebi uglavnom (mogu reci i gotovo iskljucivo) ima samo odbrambene tehnike, a sam trening je osmisljen tako da do povreda moze doci uglavnom samo zbog vase ne paznje (ako se niste dovoljno zagrejali).
Dzudo je danas i olimpijski sport (od 1964godine za muskarce, i od 1992godine za zene). Nastao je u Japanu u 19tom veku. Naime, do tada su se gotovo sve borilacke vestine nazivale dziu-dzicom. Vreme u kojem se dziudzicu razvijala bilo je vreme samuraja, i ...
Vec u vreme nastanka dzudoa, videlo se da macevi i slicno oruzje postaju proslost, i da se prelazi na vatreno oruzje. Zbog toga su u dzudou pored odbrane od nozeva i hladnog oruzja uvrstene i tehnike odbrane od pistolja, i sl.
Jigoro Kano (1860-193 je osnivac dzudoa. On je iz dziudzice uzeo najbolje tehnike, malo ih usavrsio, i formirao borilacku vestinu judo (dzudo). U to vreme-(to je bilo 1882/3god), on je sa nekoliko (9) svojih djaka osnovao Kodokan skolu. Ubrzo tj. vec 1886godine dzudo je postao jako popularan. Vecina vojnih jedinica je ucila dzudo, a i danas se te tehnike nezaobilazne u policiji, ...
Dzudoka, odnosno covek koji se bavi dzudoom mora biti pametan i spreman da u svakoj situaciji nadje resenje. Ne sme izazivati, da ne kalja ime svoga ucitelja.
Pre nego li udje na tatami (strunjace kojim je pokriven prostor za treninge) mora se izuti, bosih nogu, skupljenih, i prekloniti se u pocast svome ucitelju okrenut licem ka istoku. Na sebi treba nositi kimono , koji je sastavljen od znatno debljeg i kruceg materijala nego li za ostale borilacke sportove. Reveri kimona su narocito ojacani (gajtanima), kako se ne bi pokidali pri bacanju i borbama.
Pojas koji se nosi oko struka sirine je oko 5cm a boja mu zavisi od stadijuma, tj. od nivoa napretka i znanja. Prvih sest pojaseva oznacavaju se pod nazivom kju. I to, beli pojas dobija pocetnik, i on se obelezava kao 6-kju (najnizi), zatim zuti, narandzasti, zeleni, plavi, i braon . Braon se oznacava kao 1-kju, odnosno prvi kju do majstorskog. Zatim slede majstori , i oni nose crni pojas. Ukupno ima 10dana .Crni pojasevi se razlikuju po tzv. Danima. Prvih 8 dana (ne misli se na period od 24h, nego na titulu koja se tako zove-ustvari pravi nazivi su shodan, nidan, sandan, yodan, godan, rokudan, shichidan , hachidan ) su crni. Najvisi stepen koji moze da se postigne jeste 10-ti dan. Majstor 9-tog (kudan), i 10-tog dana (judan ) dobija crveni pojas. Za to mora biti izuzetno spreman, godine i godine treninga iza sebe da ima, da je nacinio velike zasluge za tu vestinu, i jos...Izuzetno su retki majstori koji imaju i 3-ci dan, a kamoli 5,6, ili...dan, i prava je cast imati borbu sa nekim od njih.
Pantalonice su kratke i ne dosezu pete, vec se clanci na nogama vide.
Nakon adekvatnog odevanja, pozdrava i stupanja na tatami, zapocinje se zagrevanjem, radom vezbi za zagrevanje.
Zatim pocinju vezbe za snagu i kondiciju, i kada je telo dovoljno zagrejano, vezbaju se padovi u napred, nazad, u stranu, zatim stojece tehnike- tehnike bacanja, tehnike u parteru, gusenja (naravno niko vas nece ugusiti, vec kad osetite da vam se vrti u glavi, tapnete rukom o strunjacu, i protivnik vas pusti), poluge .
Osnovno od svega je biti mek, fleksibilan, ali jak i cvrst, u mogucnosti da sa sto manje poteza izbacite protivnika iz ravnoteze. Jako je bitan u tome hod, i osecaj da ako protivnik navaljuje na vas, vi mu plasirate tehniku koja ce iskoristiti njegovu snagu u vasu korist.
Bitno je i da ako vam ne uspe ta tehnika koju ste pokusali, ne zastanete, vec istog momenta pokusate drugu, adekvatnu za tu situaciju.
Same borbe se odrzavaju na tatamiju (15*15m radi bezbednosti, ma da je efikasna povrsina za borbu 10*10m), na kome postoji ocrtana crvena linija. Van crvene linije nije dozvoljeno bacati protivnika -da se ne povredi. Postoje tehnike koje plasiraju protivnika na nekoliko metara razdaljine. Tako ako zapocnemo tehniku unutar polja oivicenog crvenom linijom, a protivnika bacimo malo jace, pa padne dalje, izvan dozvoljenog okvira, bacanje se smatra valjanim i ispravnim.
Sudije koje nadgleaju borbu duzne su da obrate paznju i na aktivnost boraca, i ako su pasivni onda se dele kazne tzv. Shido. Sto se tice poena, tu postoji Ipon, koji znaci da smo protivnika bacili na ledja, i tada dobijamo 10poena, i istog trenutka pobedu. Wazari donosi 7poena, to je kad uspemo da bacimo protivnika na rame, kuk, ili guzu.
Ako smo pokusali bacanje, a ono nije bas uspelo kako smo ocekivali dobijamo Juko, ili Koku, al njima se ne moze pobediti ako protivnik ima cak i jedan wazari, jer se ne sabira npr. dva jukoa po 5 poena znaci 10poena=ipon, i pobedili, ne ne,to se tako ne radi-ne poistovecuje se. Mozete imati i 50jukoa, i 20Koka, dzaba sem ako niko nije imao wazari ili ipon. Ako dva takmicara imaju jedan juko=5poena, a drugi dve koke=2*3=6poena, pobedjuje onaj sa jukoom, jer se juko dobija za jace i bolje bacanje od koke.
Na kraju , moram reci da vas dzudo nacini spremnijim za brza razmisljanja, ulije vam vise sigurnosti, samopouzdanja, nacini vas borbenijim kroz zivot, i nauci vas da postavite sebi ciljeve koje cete se truditi da dostignete. U ozbiljnijim situacijama vas nacini pribranijim, a ovako u svakodnevnici opreznijim. Nacini vas snaznijim, lepse gradjenim, i punijim energije, poveca vam kondiciju, izdrzljivost , i ...
U sustini, poznavao sam, a poznajem jos uvek veliki broj ljudi koji su trenirali dzudo-verujte, ni mrava ne bi zgazili-ljudi pacifiste, ne vole nasilje, treniraju dzudo koji je gotovo iskljucivo odbranbena vestina, i nema funkciju napadaca i nasilnika. Stoga, ako birate sport, i dvoumite se koji trenirati-dzudo je pravi sport za Vas.