Huntere gledam te veceras i prethodnih noci pa brate moj ne radi se to tako.Ove ribe ovde moras na neku semu da uhvatis ali upamti ove nove ne ove nase matorke to je sve otislo u Honduras.Imam milion nacina kako da ti dam savet da znas
Huntere gledam te veceras i prethodnih noci pa brate moj ne radi se to tako.Ove ribe ovde moras na neku semu da uhvatis ali upamti ove nove ne ove nase matorke to je sve otislo u Honduras.Imam milion nacina kako da ti dam savet da znas
...kad se setim kako smo se ko klinci ložili na ovu stvar...ja sam čak jednom probao da krenem uz zid ko Entoni, al' sam se prosuo najstrašnije...
beĆo sine.. eXqlir'o nas je..
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
veceras nirvana,a?
nista se ne das omesti,sitnim provokacijama buduceg Hjua Hefnera...a?
Ploviti se mora i bez broda ..
batali bre muziku...aj da se zezamo....
Ploviti se mora i bez broda ..
Srecan rodjendan B.PESMA ZA NAS DVOJE
Znam, mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Po obrazima vetar me mlati.
Čupa drveću žutu kosu.
U koji deo grada da svratim?
Dan je niz mutne ulice prosut.
Vucaram okolo dva prazna oka,
gledam u lica prolaznika.
Koga da pitam,
smešan i mokar,
zašto je nisam sreo nikad?
Il' je već bilo?
Trebalo korak?
Možda je sasvim do mene došla,
al' ja: za ugao skrenuo,
gorak,
a ona: ne znajući prošla.
Možda smo celu jesen obišli
u žudnji ludoj, podjednakoj,
a za korak se mimoišli?
Da. Mora biti da je tako.
Neka svaka svetlucava zvezda bude tebi na dohvat ruke, svaka krosnja nova mudrost a svaki sjaj u ocima one koju volis, nova iskra.
Krek, krek.. Ne gudra
I od mene jedna Lubavna..
Rekla je:
"Kad porastem,
biću balerina,
kao sto je bila moja mama.
Postaću dama
i udaću se za svog baletana."
"A, jel mogu ja
da budem tvoj baletan?"
"A, jel umeš da se
ljubiš?"
"Umem!", rekoh
i poljubih je u obraz.
"Ne tako!"
"Nego kako?!"
"Onako filmski!"
"A, to ono kao bajagi..."
"Me ne, izistinski"
"Izistinski!?"
"Da, izistinski."
"Hajde, pokaži."
"Važi.
Zažmuri prvi
i otvori malo usta."
"A ti?"
"I ja ću svoja,
pa kad ih prislonim na tvoja,
a ti se onda isplazi."
"Ma, neću da se plazim!
Na šta to liči?!"
"Pssst, ne viči!
To se tako radi samo.
Hajde, dodji da probamo."
"Hajde."
"Hej, stani, ne tako jako!"
"Pa kako?"
"Polako.
Evo ovako!"
I onda se ona meni
prva isplazila.
Pa ja njoj.
Pa opet ona meni,
ja njoj,
a onda istovremeno
jedno drugom
sve dok nam se jezici
nisu dotakli.
U pocetku malo stidljivo,
kao da se ispituju, a onda sve
hrabrije
i smelije
počeli su da se dodiruju,
da se gurkaju
i da se igraju.
I mogli smo tako
da se plazimo
ko zna do kada,
samo da smo imali
dovoljno vazduha.
Prestajali bi tek tada
kad počnemo da duvamo
jedno drugom u usta.
Tada bismo se razdvojili
i raspravljali
ko je prvi počeo da diše.
Hvatali bismo
jedno drugo za nos
i takmičili se
ko može bez vazduha
da izdrži više.
"Pazi, ne sme da se vara
i da se diše."
"Znam"
"Ti dišeš!"
"Ne dišem!"
"Lažeš!"
"Ne lažem, majke mi!"
Malo je falilo
pa da se onesvestim.
Pred očima mi se pojavilo
nekakvo plavilo,
al' nisam hteo
prvi da popustim.
Posle me je sve do uveče
jako boleo nos.
I tad, a jos kao dečak,
shvatio sam
da kad se voli
mora i da boli.
I tako smo se mi plazili,
duvali jedno drugom u usta
i vukli za noseve
čitavih nedelju dana,
sve dok nas
slučajno nije zatekla
jedna starija dama,
a koja se i inače brinula o njoj
i razdvojila nas.
Da je zauvek, to tada nismo znali.
Nismo se čak ni pozdravili.
Sutradan,
zajedno sa drugom decom,
jurio sam za kolonom
cirkuskih kola
koja je napuštala nas grad.
Mahali smo onako trčeći
i gurajući se i spotičući
jedno o drugo,
vikali smo u glas:
"Dodjite i opet kod nas!"
Mahala je i ona
i brisala suze s lica.
Meni je podrhtavala vilica,
ali sam morao da pazim
da me ne primeti neko.
Hteo sam jos jednom
da joj se isplazim,
ali ona je vec bila daleko.
Ne znam zasto,
al toga dana
kod nas je padala kisa.
Al nije ni bilo
baš nesto puno sunca.
Bila je
samo neka čudna tišina
i praznina.
Kao da je sve ono
što je lepo
otišlo zajedno sa njom
i cirkusom.
Ostala je samo
jedna livada,
ugažena trava
u obliku kruga
i tuga.
Ponekad,
kada se zateknete tamo,
negde izvan grada,
ako li malo slušnete,
čućete dva razdvojena
dečija srca
kako se jure,
dovikuju i traže
da se ponovo spoje,
duvaju jedno drugom u usta
i da se plaze.
Jos uvek obilazim
cirkuske šatre
tražeći svoju balerinu
i ako je ikada
budem sreo,
pitaću je samo jedno tada:
"Koliko dugo može da izdrži bez vazduha?"
Ja, evo,
sve do sada......
Sve najbolje..
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Srećan rođendan, prijatelju.
Jedan si od retkih koji je ovde sto od sto svoj, želim ti da se ne promeniš puno.
...Bane sine...srecan rodjendan...
...hell ain't a bad place to be......
Srećan ti divan dan, from deep in my heart , sve najbolje ti želim
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
У бре ал си матор, ша ту има да се честита
Ал ето, све најбоље!
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
Srećan rodjendan, Bane
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.