Zajednička osobina Novosađana, uz ponosa na svoj grad, i neumoljivi lokalpatriotizam, pa se uredno i u svakoj prilici dele na Limance, Detelinarce, Telepčane, Salajčane i ostale „državljane“ gradskih naselja. Ali, retko ko od njih zna ili se seća kako su tačno nastala, i po čemu su nazvana, naselja koje danas tako srčano brane.

Decenijska prepirka između Salajčana i stanara Podbare oko toga čije je naselje starije i ko je „veći Novosađanin“ je svakodnevna i tipično novosadska. Mada svi pripadaju Almaškom kraju, istorijskom jezgru grada, Salajčani su u prednosti, zahvaljujući ulicama Zlatne grede i Zemljane ćuprije, koje su, kako tvrde istoričari, starije i od naziva grada, dok se na Podbari nalazi jedna od najlepših gradskih crkava. Poreklo imena kao da ne pamti niko. Kraj u kojem se oba naselja nalaze nazvan je Almaškim po naseljenicima iz nekadašnjeg sela Ajmaš u Bačkoj, koji su se tu doselili početkom 18. veka. Zahvaljujući njima, nikla je i prelepa Almaška crkva koja se, po današnjoj podeli grada, a na jed Salajčana, ipak nalazi na Podbari. Zajednička im je i pruga koja je izabrala, kako ističu mlađi Almašani, „da fura baš kroz njihov kraj“.

U trci za originalnom „novosađanštinom“ ne zaostaje ni obližnja Rotkvarija, gde su najstarije kuće u gradu. Njihovi trščani krovovi odolevaju već više od 200 godina svim klimatskim i životnim promenama grada. Mada neuglednog naziva, zasluženom time što su njeni siromašnim stanari živeli od rotkvi, Rotkvarija je ponosni „vlasnik“ tri različite crkve i glavne Železničke i Autobuske stanice. Zahvaljujući pruzi, grad je početkom 20. veka dobio i Telep, što na mađarskom znači „naselje“ i Banatić, koji su takođe naselili železničari. Stanari Banatića, nazvanog po staroj Banatskoj ulici, takođe su se okupili oko pruge sa koje ih i danas, oko četiri sata ujutru, bude prvi jutarnji vozovi za Beograd.

Početkom šezdesetih, na nasutim mrtvajama Dunava, nikla je i Grbavica. Zarad što brže izgradnje, projekat ovog naselja kao i samo ime, preslikani su sa tek završenog istoimenog naselja u Sarajevu. Ka Dunavu, Novi Sad se spušta sa svoja četiri „vrtloga“, odnosno Limana, nastalih na peskovitoj obali. Nekadašnji dunavski rit danas se hvali univerzitetskim centrom i Štrandom. Limanci zato i danas tvrde da je „najveći“ atribut Novog Sada upravo u njihovom kvartu.

Nema sumnje da bi stanari Novog naselja, Klise, Sajlova, Adica, Veterničke rampe, Satelita i drugih gradskih naselja, ako ni zbog čega drugog, već zarad vernosti svom kraju imali štošta da dodaju.


blic.co.yu