Bio sam uveren da sam posle prošlogodišnjeg prolaska kroz Bečej na kraju zime stavio slike ovde. Očigledno me je nešto odvuklo na drugu stranu, pa sam na to sasvim zaboravio dok Turkmenbashi nije aktivirao temu o Bečeju. Evo tih slika o gradu koji mi je vrlo lep.
Bečejski centar je kategorisan kao spomenik kulture od velikog značaja:
Prostorno kulturno-istorijska celina Starog jezgra Bečeja obuhvata prostor centralnog gradskog trga, zvanog Pogača, okruženog okolnim blokovima i ulicama Maršala Tita, Moše Pijade, Borisa Kidriča, Petra Drapšina i ulicom paralelnom njoj na strani prema Tisi. Istorijsko jezgro grada definisano je urbanističkom dispozicijom i arhitektonskom valorizacijom prostora i objekata. Prostorni odnosi i stilske karakteristike pojedinačnih objekata, njihova vremenska i stilska povezanost, formirali su fizionomiju starog jezgra, izgrađenog tokom XIX i u prvim godinama XX veka. Centralni, ravni i pogačasti prostor glavnog Trga, osmougaone osnove, najpre popločan ciglom, a od 1911. asfaltom, sa javnom rasvetom od 1867. i zelenilom koje je menjalo oblik i dispoziciju tokom vremena, sa svojim javnim spomenicima i graditeljskim objektima, uz sve neminovne istorijske promene, uspeo je kvalitetom sadržaja i prostornih odnosa da ostvari kontinuitet najgradskijeg dela Bečeja. Pored niza objekata sa spomeničkim svojstvima, po prostornoj dispoziciji, arhitektonskim vrednostima i ambijentalnom doprinosu, kao posebno značajni objekti u jezgru, izdvajaju se: Zadužbina baronice Jović, Srpska pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva, Svetosavska škola (sadašnja škola učenika u privredi), zgrade Biblioteke i Arhiva. (Izvor: Spomeničko nasleđe Srbije, Zavod za zaštitu spomenika kulture Srbije, 2007.)
Spomenik kralju Petru I podignut je na trgu između dva svetska rata. Za vreme okupacije je uklonjen, a ovaj je podignut tokom 90-tih ali sada izmešu južnog krila pravoslavne crkve Sv. Georgija i Srednje mašinske škole.
Rimokatolička crkva na trgu i reformatska (?) nedaleko od trga.
Ulaz u direkciju jednog od nekada velikih i uspešnih društvenih preduzeća u zgradi na trgu.
U jednom od letnjih prolazaka 'otkrio' sam kapelu baronice Jović iz 1861. nedaleko od centra. Kapela je u prilično zapuštenom okruženju, a u zaključanu portu sam ušao kroz porušenu ogradu.
Volim da zagledam stare nadgrobne i druge spomenike jer oni svojim jezikom govore o prošlim vremenima i ljudima. Na levoj slici je ploča na severnom zidu kapele sa plemićkim grbom koja govori o podizanju kapele 1861. Na desnom spomeniku piše da je tu sahranjen 1833. izvesni Mihailo Nikolić iz Čuruga.