Bolesti pasa
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 29

Tema: Bolesti pasa

  1. #1

    Bolesti pasa

    ODLIKE ZDRAVOG PSA



    Zdravlje predstavlja sklad svih telesnih funkcija kako u samom životinjskom organizmu, tako i u odnosu na spoljašnju sredinu. Narušavanje ove ravnoteže delovanjem bilo spoljašnjih bilo unutrašnjih faktora dovodi do pojave bolesti. Bolest predstavlja poremećaj ravnoteže telesnih funkcija.
    Funkciju pojedinih organa ili organskih sistema mogu poremetiti različiti unutrašnji ili spoljašnji faktori. Od unutrašnjih faktora najčešće su u pitanju različite konstitucijske mane, dok u spoljašnje faktore ubrajamo različite biološke, fizičke i hemijske faktore kao i uticaj sredine u kojoj pas živi.

    U određenim uslovima kada je uticaj nepovoljnih faktora na organizam psa jači od delovanja njegovih odbrambenih mehanizama dolazi do pojave bolesti. U takvim slučajevima vrlo je važno reagovati pravovremeno i obezbediti adekvatnu pomoć bolesnoj jedinki. Da bi se na vreme uočili pokaztelji koji upućuju na postojanje bolesti treba prvo poznavati odlike zdravog psa. Zdrava jedinka pokazuje zaintersovanost za svoju okolinu, reaguje na nadražaje iz spoljne sredine i ima živahan temperament. Zdrav pas ima brze i jasne reakcije. Opšti izgled psa odaje skladnu celinu gde ništa nije suvišno niti bilo šta nedostaje. Koža i dlaka ovakvih pasa je čista i sjajna, oči su bistrog izraza i bez iscetka, kao i nos koji je hladan i vlažan. Zdrav pas rado uzima hranu i uzima umerene količine vode. Pored ovih opštih karakteristika zdravog psa, treba obratiti pažnju na konstituciju, kondiciju i temperament (stanje svesti). Ove tri komponente imaju veliku ulogu u veterinarskoj medicini, posebno pri opštem kliničkom pregledu kojim se i ustanovljava bolest. Pored ovih postoje i druga objektivna merila pomoću kojih ustanovljavamo promene koje izaziva neko oboljenje. U prvom redu tu spada trijas - telesna temperatura, puls i frekvenca disanja. Kod zdravih, odraslih pasa rektalno merena temperatura se kreće od 37,5 do 39 C. Vreme merenja je oko 5 minuta. Puls se meri na nekoj od dostupnih arterija za palpaciju i iznosi 60 do 120 impulsa u minuti, a broj udisaja se kreće između 10 i 40 u minuti. Pri prosuđivanju ovih vrednosti treba uzeti u obzir rasne karakteristike, starost kao i fiziološka stanja prilikom kojih se ovi parametri mogu promeniti (graviditet, izraziti napor, treniranje pasa ...). Pored trijasa pregledi krvi, urina, fecesa, kao i ostalih telesnih tečnosti, te razni specijalistički pregledi takođe dokazuju postojanje određenih patoloških procesa. Naravno, oni su predmet izučavanja stručnog osoblja i njih vlasnik životinje ne može rutinski kontrolisati.


    ODLIKE BOLESNOG PSA


    Ponekad je veoma teško sa sigurnošću odrediti da li se radi o bolenoj životinji ili ne. Razlog za to je prevelik opseg patoloških pojava i procesa, bez obzira na njihove uzroke, kojima su psi podložni.
    U načelu bi se moglo reći da svako odstupanje od uobičajenog ponašanja psa mora biti jasan signal vlasniku da se događa nešto neuobičajeno. Često promene u ponašanju prethode svim ostalim simptomima oboljenja. Zato ih je važno pravovremeno uočiti. Poremećaji u ponašanju se prepoznaju po reakcijama životinje na različite spoljašnje nadražaje. Vrlo često bolesni psi pokazuju jače ili slabije izraženu depresiju. Naravno, to zavisi od vrste i intenziteta bolesti. Sve reakcije su u određenom stupnju slabije : sporije su kretnje, reagovanje na poziv je usporenije kao i reakcije na svetlost, miris i zvuk. Pri izraženijoj depresiji životinja ima potrebu za snom u većoj meri, dok ju okolina potuno ne dotiče. Takođe, u promenjene oblike ponašanja po kojima se može zaključiti o određenim patološkim procesima, spada stanje ekscitacije - pojačane nadražljivosti. Takve životinje na svaki zvuk, miris ili pojavu reguju izuzetno burno. Česte su potuno nepredvidive reakcije koje se ponekad ne mogu kontrolisati.

    Većinu oboljenja prati promenjen trijas u manjem ili većem stepenu. Do ovih pokazatelja mogu i vlasnici pasa veoma jednostavno doći. Uz poremećene vrednosti trijasa, niz bolesti se očituje promenama na vidljivim sluznicama oka, nosa, usta, analnog otvora kao i otvora polnih organa. Promena boje sluznice, pojava iscetka, kao i njegove karakteristike mogu ukazati na patološki proces u organizmu. Zdrav izgled sluznice je bledo ružičast sa vrlo malo bistrog sadržaja koji ju čini vlažnom. Prilikom pojave bilo kakvih odstupanja potrebno je potražiti vetrinarsku pomoć.
    Treba naglasiti da veliki broj oboljenja prolazi sa veoma slabo izraženim simptomima ili su oni potuno nejasni. U takvm slučajevima potrebno se obratiti stručnom licu da ne bi došlo do gubitka dragocenog vremena u kasnijoj terapiji.

    Nakon svake bolesti dolazi duže ili kraće vreme oporavljanja - rekovalescencija. Ponekad je kod težih bolesti ovaj period jako dugotrajan i zahteva veliki napor i saradnju životinje, vlasnika i vetrinara. U tom razdoblju treba se vrlo odgovorno i savesno pridržavati uputstava veterinara da ne bi došlo do povratka bolesti ili dodatnih komplikacija.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Bolesti pasa

    URGENTNA STANJA I PRVA POMOĆ



    AKUTNA BOLNOST STOMAKA


    Pod ovim terminom podrazumeva se urgentno stanje koje može dovesti do uginuća životinje ukoliko se tretmen ne sprovede što je pre moguće.
    Ovo stanje se karakteriše iznenadnom pojavom bola u stomačnom predelu često praćeno povraćanjem, izuzetnom uznemirenošću i nemogućnošću nalaženja odgovarajućeg položaja tela, cvljenjem, plitkim i ubrzanim disanjem. Karakteristična je poza da pas sedi sa široko razmaknutim prednjim nogama ili tako pokušava da legne. Stomak je izuzetno bolan i napet kada se palpira. Kako stanje napreduje,puls postaje sve slabiji, sluznice bleđe i pas zapada u stanje šoka. Stanja koja mogu dovesti do ispoljavanja ovih simptoma uključuju: torziju i dilataciju želuca (uvrtanje i nadutost želuca), mokraćno kamenje, traumatske povrede stomaka sa unutrašnjim povredama, ruptura mokraćne bešike, trovanja, ruptura materice u trudnoći, upala trbušne maramice, akutna upala pankreasa, opstrukcije creva. U ovim slučajevima jedino moguće rešenje je što hitniji odlazak veterinaru.


    VEŠTAČKO DISANJE I MASAŽA SRCA

    Veštačko disanje je urgentna procedura koja se izvodi radi potpomaganja disanja kod nesvesnog psa. Masaža srca se koristi kada se otkucaji srca ne mogu čuti auskultacijom niti osetiti palpiranjem. Prestanak disanja ubrzo je praćen zaustavljanjem rada srčanog mišića, tako da kombinovano sprovođenje ovih procedura održava psa u životu. U sledećim slučajevima je potrebno pristupiti veštačkom disanju i/ili masaži srca : šok, trovanja, dugotrajni epileptični napadi, koma, povrede glave, strujni udari, opstrukcija disajnih puteva, neočekivana ili iznenadna smrt. Postoje dve metode veštačkog disanja koje vlasnik može izvesti sam : pritisak na grudni koš i tehnika "usta na nos" koja se koristi kada kompresija grudnog koša nema efekta ili kod probijanja grudnog koša. Prilikom masaže srca pas treba da leži na desnom boku, apritisak na predeo srca se izvodi 6 puta za redom pa se pravi pauza od 5 sekundi sve dok se ne uspostavi kontinuiran rad srca u trajanju od 5 minuta.


    OPEKOTINE

    Opekotine mogu biti izazvane visokom temperaturom, hemikalijama, strujnim udarima i radijacijom. Oštećenje kože zavisi od dužine i intenziteta izloženosti ovim faktorima. Kod površnih opekotina primećuje se crvenilo kože,ponekad manji plikovi i blagi otoci. Postoji bolna reakcija pri dodiru ovakvih mesta.Kod dubokih opekotina koža je gotovo bela, dlaka se lako skida sa takvih mesta, a bol je znatno izraženiji. Ukoliko je ovakvim stanjem zahvaćeno više od 15 % površine tela, životinja vrlo brzo upada u stanje šoka i potreban je hitan vetrinarski tretman.

    Kod manjih opekotina potrebno je na takva mesta aplikovati hladne obloge u trajanju od oko 20 minuta da bi se otklonio bol. Potrebno je pažljivo ošišati dlaku i isprati mesto blagim rastvorom dezinficijensa, osušiti i namazati neku inertnu antibiotsku mast. Mesto treba zaštiti od lizanja i češanja. Kod opekotina hemijskim sredstvima zahvaćena mesta treba isprati velikim količinama vode. Kiseline treba neutralisati blagim rastvorima baza i obrnuto. Treba aplikovati neku antibiotsku mast i potražiti savet veterinara..


    SMRZOTINE

    Dugotrajna izloženost niskim temperaturama dovodi do pada telesne temperature. Ovo se najčešće dešava kada je pas mokar i pri tome izložen niskoj temperaturi sredine u kojoj boravi. Posedbno su osetljive patuljaste rase i rase sa kraćom dlakom. Pad telesne temperature se takođe javlja u šoku, prilikom dugotrajne anestezije i kod novorođene štenadi.Znaci hipotermije se uočavaju kao plavičasto -ljubičasta boja kože, podrhtavanje mišića, apatija, kolaps i konačno koma.

    Ovakvu životinju treba što pre skloniti na toplo mesto; ako je mokra osušiti ili okupati toplom vodom i dobro istrljati suvim peškirima. Treba aplikovati tople obloge na telo. Ovaj postupak treba ponavljati dok se telesna temperatura ne vrati na iznad 37,5 C. Treba nadoknaditi izgubljene količine glukoze u krvi.


    DEHIDRATACIJA

    Dehidratacija predstavlja značajan gubitak telesne tečnosti i elektrolita. Za vreme bolesti dehidratacija može biti uzrokovana i neadekvatnim unošenjem tečnosti. Visoka temperatura i groznica takođe pojačavaju gubitak tečnosti. Drugi česti uzrok dehidratacije je dugotrajno povraćanje i proliv. Jedan od prvih znakova dehidratacije su gubitak elsticiteta kože kao i sušenje usta dok kasniji znaci uključuju upale očne jabučice i cirkulatorni kolaps.

    U lakšim slučajevima kada pas ne povraća nadoknada tečnosti je moguća i preko usta rastvorima namenjenim za tu svrhu. U svim ostalim slučajevima neophodna je veterinarska pomoć.


    TOPLOTNI UDAR

    Toplotni udar je urgentno stanje koje zahteva brzo prepoznavanje i tretman što je pre moguće. Psi ne tolerišu visoke temperature kao ljudi.Oni odaju višak toplote brzim i plitkim izmenama toplog i hladnog vazuha - dahtanjem.Zato kada je temperatura spoljne sredine jako blizu telesnoj temperaturi ove izmene nisu toliko efikasne i može doći do pregrejavanja tela. Takođe,psi koji imaju problema sa oboljenjima disajnih organa imaju ovaj problem. Najčešće situacije koje dovode do pregrejavanja i toplotnog udara su : ostavljanje psa u kolima po toplom vremenu, vezivanje i izlaganje pasa direktnom suncu bez hladovine i senke, neadekvatan transport u slabo provetrenim prevoznim sredstvima i sl. Ove situacije su posebno teške za pse sa kraćom njuškom i one koji pate od respiratornih poremećaja. Toplotni udar se prepoznaje u početku po brzom, kratkom i čujnom disanju.Sve sluznice i jezik su jasno crvene, često se pena nakuplja na ustima i psi povraćaju. Ponekad je rektalno merena temperatura i iznad 41 C. Ako se stanje ne kontroliše pojavljuje se proliv sa primesama krvi, pas progresivno slabi, nastupa koma i smrt.

    Tretman započinje sklanjanjem psa iz sredine u kojoj se do tada nalazio. Potrebno je što pre rashladiti psa bilo kupanjem u kadi ili kvašenjem vodom iz bilo kog drugog izvora. Mogu se dati i hladne klizme Rektalnu temperaturu treba spustiti do 39 C. Treba obratiti pažnju na poteškoće u disanju i ako one postoje neophodna je pomoć veterinara.

    Preventiva : ne izlagati psa dugotrajnim intervalima visoke temperature; smanjiti treninge i vežbanje po toplom vremenu; pse transportovati u otvorenim žičanim kavezima; obezbediti dovoljnu količinu hladne, pitke vode tokom toplijeg vremena.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Bolesti pasa

    TROVANJA

    Pod otrovom se u širem smislu može smatrati bilo koja supstanca ili materija koja dovodi do oštećenja tkiva, organa ili organskih sistema. Mogućnost trovanja je stalno prisutna i bez obzira jesu li namerna ili slučajna, veoma su česta. Trovanja mogu izazvati različiti deterdženti,kiseline, baze, boje, lakovi, naftni derivati, insekticidi, pesticidi, sredstva za uništenje glodara, preparati olova, cijankalij, arsen, živa, kao i bojni otrovi itd. Svi navedeni otrovi dovode do teških ili veoma teških popravljivih stanja. Česta su uginuća i nakon nekoliko minuta po unošenju toksičnih materija. Za neke otrove se znaju protiv otrovi tako da blagovremena terapija dovodi do uspeha. Na žalost, kod većine to nije slučaj.

    Kada vlasnik primeti neke simptome koji ukazuju na trovanje, a to su najčešće naglo, učestalo povraćanje, jaka salivacija, uznemirenost, jak, profuzan proliv prva stvar je da skoni psa sa sumnjivog mesta. Treba pokušati identifikovati otrov ako je to moguće i izazvati povraćanje. Za tu svrhu mogu se koristiti neka priručna sredstva kao što su 3 % rastvor vodonik peroxida- hidrogen, rastvor soli ili talog kafe. Povraćanje treba izazvati samo u slučajevima kada je pas pri potpunoj svesti i u stanju da guta. Ne treba davati ništa osim navedenog psu da pije ili ga nalivati sa bilo čim, pre nego ga pregleda veterinar.


    RANE

    Pri zbrinjavanju rana dva su značajna postupka koja bi valsnik trebao da učini. Prvo je, privremeno ili stalno zaustavljanje krvarenja i sprečavanje naknadne infekcije. Mora se imati na umu da su ovi zahvati kod pojedinih povreda bolni pa se treba zaštititi na odgovarajući način (zaštitna korpa ili poveska).

    Krvarenje koje je opasno po život može biti arterijsko (svetlo crvena krv istče u mlazu sinhrono sa udarima srca), ili vensko (tamno crvena krv u mlazu), ili kombinacija prethodna dva. Svežu ranu ne treba ispirati 3 % hidrogenom ako u kratkom roku životinja ne može biti odvedena veterinaru. Na ranu iz koje je zaustavljeno krvarenje na treba ništa stavljati da se tek stvoreni koagulum ne bi oštetio.

    Stavljanje kompresivnog zavoja je prva metoda sa kojom treba pokušeti zaustaviti krvarenje. Nekoliko komada sterilnih tampona od gaze treba staviti na ranu i omotati ih zavojem. Pritisak u početku,dok ne stane krvarenje, treba biti jači da bi se postepeno kasnije popuštao. Može se pokušati i sa pritiskom na neki veći krvni sud kojim se snabdeva određena regija tela.

    Druga metoda se koristi u slučajevima jačeg i intenzivnijeg krvarenja iz većih krvnih sudova ili prilikom otkidanja delova ekstremiteta. U tim slučajevima, budući da je život jako ugrožen, treba staviti povesku iznad mesta krvarenja i jako ju stegnuti (poveska mora biti između rane i srca). Na svakih 30-ak minuta treba popustiti povesku i omogućiti dotok krvi u tu regiju na 2-3 minute da ne bi došlo do nekroze.

    Tretiranje otvornih površinskih rana treba započeti šišanjem okolne dlake i odstranjivanjem prljavštine iz okoline i same rane. Indikovana je upotreba toplog fiziološkog rastvora ili mlake vode. Ne treba ispirati ranu 3 % hidrogenom ili alkoholom. Samo na čistu ranu ima svrhe staviti antibiotsku mast i previti ju. Rane duže od 1 -1,5 cm, ujedne, ubodne, kao i rane starije od 12 sati zahtevaju poseban tretman, pa takvog psa treba odvesti na veterinarski pregled


    PRELOMI KOSTIJU

    Prelomi (frakture) kostiju su posledica delovanja jake traumatske sile na koštani sistem. U slučajevima kada već postoji oboljenje kostiju često je dovoljno i minimalno dejstvo neke sile da bi došlo do preloma.

    Kod mlađih pasa koštani sistem je znatno otporniji na dejstvo traume, tako da su češći nepotpuni prelomi (naprsnuća), dok kod starijih pasa uglavnom dolazi do težih povreda košanog sistema. Proces sanacije, odnosno zarastanja preloma mnogo je brži i lakši u malđih jedinki.

    Postoje unutrašnji ( zatvoreni ) prelomi i otvoreni prelomi, kada dolazi do prekida kontinuiteta kože. Otvoreni prelomi često se dodatno komplikuju vrlo teškim infekcijama kostiju.

    Treba znati kada su prelomi kostiju u pitanju da vrlo često dolazi i do ostalih poremećaja u organizmu. Takvi psi su često u stanju šoka, postoje krvarenja ili su povređeni i ostali organi. Ukoliko se sumnja da je došlo do preloma takvoj životinji treba onemogućiti dalje kretanje pri kojem može doći do daljnjeg oštećenja kosti ili okolnog tkiva. Ako je moguće, potrebno je taj deo tela imobilizirati nekim priručnim sredstvima i što pre potražiti pomoć veterinara. U tu svrhu mogu se koristiti razni drveni, plastični materijali ili tvrdi karton, deblji slojevi papira (novine). Mesta na kojima je došlo do preloma treba previti sa dovoljnom količinom vate i zavoj treba staviti labavije.

    Intervencije na kostima zahtevaju maksimalnu higijenu i potpunu sterilnost uslova rada, specijalnu opremu i opštu anesteziju za izvođenje tih zahvata, tako da ne treba pribegavati nikakvim improvizacijama.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Bolesti pasa

    PARAZITSKE BOLESTI PASA



    Ovu grupu oboljenja u širem smislu možemo podeliti na bolesti izazvane ektoparazitima, endoparazitima i protozoama.


    BOLESTI PASA IZAZVANE EKTOPARAZITIMA

    Najčešći uzročnici koji dovode do ektoparazitskih oboljenja u pasa su buve, šugarci,demodeks i krpelji.


    BUVE

    Najačešći uzročnik koji dovodi do problema sa kožom u pasa je mačeća buva (Ctenocephalides felis). Gotovo svi psi su osetljivi i izloženi delovanju ovog parazita, osim pasa koji žive na visokim nadmorskim visinama.

    Buve se hrane krvlju domaćina na kojem parazitiraju. Takođe, odrasle buve mogu preživeti i do 2 meseca van domaćina. Kod velikog broja pasa buve dovode do svraba srednjeg intenziteta koji je podnošljiv. Velika infestacija ovim parazitima može, posebno u štenadi, dovesti i do ozbiljnijih poremećaja (anemija većeg stepena). Buve su i prelazni domaćini za pseću pantljičaru. Kod osetljivih pasa dolazi do pojave alergijske reakcije na ujed buve, odnosno na proteine koje se nalaze u pjuvačci buve. Kao posledica ove alergije, kod ovih pasa dolazi do znatno ozbiljnijih poremećaja i oštećenja dlake i kože.

    Osnovni simptom infestacije buvama je intenzivno češanje, posebno u regiji oko korena repa, na sapima, na stomaku i nogama. Dijagnoza se postavlja nalazom buva na životinji, budući da su ovi mali smeđi insekti vidljivi golim okom, ili nalaskom izmeta ili jaja buva koje ukazuju na prisustvo ovih parazitz na psu.

    Treba istaći da je kod pasa koji su osetljivi na ujed buve dovoljan samo jedan ujed da bi došlo do ispoljavanja jakih kliničkih simptoma.

    Budući da razvoj buve ide kroz nekoliko stadijuma (jaja, nekoliko stadija larve, lutka i odrasla buva) u terapiji i kontroli buva trebalo bi obuhvatiti sve razvojne oblike. U praksi to nije nimalo jednostavno budući da ne postoji nijedno idealno veterinarsko sredstvo za uništavanje svih oblika. Osim toga buve imaju izuzetnu sposobnost prilagođavanja na insekticide tako da je tretman i kontrola još više otežana.

    Osnovni princip lečenja je antiparazitski tretman. Na tržištu postoje brojni preparati različite efikasnosti i u različitim oblicima (sprejevi, šamponi, praškovi, rastvori, spot on forme, ogrlice itd.). Obzirom i na toksičnost ovih preparata pre upotrebe poželjno je prokonsultovati se sa veterinarom.

    Psi kod kojih se ispolji alergijski dermatitis zahtevaju poseban tretman pod kontrolom veterinara.


    ŠUGA PASA

    Šuga pasa je nesezonsko oboljenje koje se češće javlja kod pasa koji se drže u lošim higijenskim uslovima.

    Uzrokuju je šugarci iz tri roda i to: Sarcoptes, Notoedres i Otodectes,pri čemu su najčešći uzročnici Sarcoptes i Otodectes. Ovi paraziti svoj životni ciklus provode na koži domaćina, praveći kanale u njoj i polažući jaja. Bušeći kožu paraziti dovode do velikih oštećenja kože i sekundarnih infekcija što uzrokuje još veći svrab.

    Šuga je kao bolest rasprostranjena po celom svetu, a oboljevaju i ljudi i životinje. Vrlo se lako i brzo prenosi sa oboleloga psa direktnim kontaktom ili kontaminiranim priborom ili opremom. Svojim parazitskim delovanjem u i na koži šugarci izazivaju jak svrab koji za posledicu ima dodatna otećenja kože. Ovaj svrab postaje intenzivniji preko noći i u zatvorenim i toplim prostorima. Na oštećenim mestima primećuju se crvenilo, čvorići, ogrebotine, kraste i nedostatak dlake. Može doći i do sistemskih poremećaja u vidu anemije, sekundarnih bakterijskih infekcija.

    Otodectes šuga je lokalizovana u ušnom kanalu, na bazi i oko uha. Paraziti dovode do upale ušnog kanala sa pojačanim lučenjem karakterističnog tamnog sadržaja. Psi češu uši, tresu glavom i može doći do dodoatnih komplikacija u vidu oštećenja bubne opne ili upale srednjeg uha.

    Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkih simptoma i pregleda kožnog skarifikata. Terapijom se mora delovati na same uzročnike, ali i istovremeno sprovoditi simptomatsku terapiju uz pojačanu i kvalitetnu ishranu.


    DEMODIKOZA PASA


    Demodikoza je zapaljensko, parazitarno oboljenje kože pasa koje se odlikuje gubitkom dlake, ali bez izraženog svraba. Ovo stanje je najčešće u vezi sa oslabljenim imunološkim statusom životinje. Česta je kod nemačkih ovčara.

    Bolest se javlja u dva oblika : lokalizovana i generalizovana forma. Lokalizovana forma se uglavnom javlja kod pasa starosti do 12 meseci.Zapaža se kao proređenje dlake oko očiju, usana i na prednjim nogama. Obično prolazi spontano u vremenu do 3 meseca. Postoji mogućnost prelaska lokalizovane forme u generalizovani oblik.

    Generalizovani oblik demodikoze je raširen na više mesta po telu i javlja se u tri oblika ; juvenilnu (psi uzrasta 3- 12 meseci), demodikoza odraslih pasa i hroničnu upalu kože oko prstiju i na šapama (pododrematitis). U ovim slučajima je česta i sekundarna bakterijska infekcija koja može dovesti i do svraba, koji inače nije specifičan za demodikozu.

    Od faktora koji mogu pogodovati nastanku demodikoze treba izdvojiti genetske faktore, stres, lošu ishranu, endoparazite i hormonske poremećaje.

    Tretman i lečenje ovog oboljenja je dugotrajno i mora biti pod kontrolom veterinara. Zapušteni slučajevi mogu završiti i uginućem životinje.


    KRPELJI

    Krpelji imaju složen životni ciklus koji uključuje parazitiranje na tri domaćina - domaće i divlje životinje i čoveka. Na psima parazitira veći broj vrsta krpelja od kojih praktično svi mogu preneti bolesti na pse. Od oboljenja treba istaći piroplazmozu( babeziozu), tularemiju, Lajmsku bolest itd. Krpelje obično nalazimo na ušima, vratu, glavi i između prstiju. Ponekad psi mogu biti invadirani sa nekoliko stotina krpelja svuda po telu. Međutim, da bi se prenela neka od bolesti sa krpelja na psa dovoljan je samo jedan ubod krpelja, kojeg često vlasnik ne stigne ni uočiti.

    Ako se na psu nađe manji broj krpelja treba ih pokušati izvaditi. Ranije se smatralo da je prvo potrebno usmrtiti krpelja da bi se nakon toga vadio. U tu svrhu su aplikovani alkohol, benzin, razna ulja i sl. i nakon toga se krpelj vadio. Razlog zbog kojeg je ovo napušteno je taj što prilikom uginjavanja krpelj ispušta infekt koji može izazvati bolest. Postupak za ispravno vađenje krpelja se sastoji u hvatanju krpelja pincetom ili specijalnim instrumentima i okretanjem tela krpelja u suprotnom smeru od kazaljke na satu. Istovremeno je potrebno lagano izvlačiti glavu krpelja iz kože psa. Izvađenog krpelja ne treba dirati rukama jer i ljudi mogu oboleti od nekih oboljenja koje se prenose krpeljima. Ako prilikom vađenja krpelja dođe do zaostajanja glave krpelja u koži psa treba pratiti da li će doći do spontanog izbacivanja ostatka u sledećim danima. Ako mesto ujeda postane crveno i pojave se znaci infekcije treba potražiti pomoć veterinara.

    U slučajevima veće infestacije krpeljima, psa je potrebno istretirati nekim od komercijalnih preparata protiv ektoparazita.

    U sezoni proleće - jesen bilo bi dobro zaštititi psa nekim od preparata koji imaju dugotrajnije i zaštitno delovanje.


    PIROPLAZMOZA - BABEZIOZA PASA

    Piroplazmoza je veoma teško oboljenje izazvano parazitima koji pripadaju Protozoama. Ovi paraziti uništavaju crvena krvna zrnca - eritrocite i tako dovode do anemije. Bolest se najčešće pojavljuje u proleće i jesen, mada nisu isključeni ni slučajevi oboljenja u zaimskom periodu.

    Inkubacija kod piroplazmoze je relativno kratka, tako da do kliničkih simptoma može doći za 2 do 3 dana od uboda krpelja.U nekim slučajevima moguća je i latentna infekcija koja traje 10 -ak dana. U početku se javlja visoka temperatura koju prati malaksalost i bezvoljnost psa. Kasnije se javlja anemija, žutica i pojava krvi u mokraći. Moguća je pojava i povraćanja.

    Vrlo retko se događa da pas sam preboli ovo oboljenje, a ako i preboli česta su trajna oštećenja jetre i bubrega. Većina pasa koji se ne podvrgnu pravovremenom lečenju uginjava.

    Terapija, ako se započne na vreme, je vrlo efikasna i traje nekoliko dana. Do poboljšanja dolazi već nakon nekoliko sati od davanja adekvatnih veterinarskih lekova. Sa potpornom terapijom se nastavlja još nekoliko dana uz pojačanu ishranu.

    Psi koji prebole piroplazmozu poseduju imunitet koji ih štiti od ponovnog oboljevanja. Treba istaći da trajanje imuniteta znatno varira i da su mogući recidivi infekcije.

    Postoje vakcine i lekovi koji se daju preventivno i koji pružaju zaštitu od 1 do 6 meseci.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Bolesti pasa

    CREVNI PARAZITI

    Crevni paraziti su čest problem kod pasa. Oni mogu da izazovu vrlo blage ili čak neprimetne kliničke simptome, ali mogu da izazovu vrlo tešku i ozbiljnu kliničku sliku, tako da je čak i život životinje doveden u pitanje. Kod mladih životinja češća je pojava teških simptoma prilikom infestacije crevnim parazitima, ali ne treba da se previdi da je čest uzrok hronične dijareje kod odraslih pasa prisustvo crevnih parazita.

    Mlade životinje infestirane crevnim parazitima pokazuju sledeće simptome : neraspoložene su bezvoljne su, apetit im je slab, dlaka im je suva i lošeg kvaliteta, stomak im je često nadut i na pritisak bolan, prisutan je i profuzan prolivu kome mogu ali i ne moraju da se primete crevni paraziti. Ponekad mlada životinja i povraća i dešava se da u povraćenom sadržaju budu primetni crevni paraziti.

    Kod odraslih životinja infestacije crevnim parazitima obično nisu primetne za vlasnika. Jedini simptom koji vlasnici primete je prisustvo dijareje manjeg ili većeg intenziteta. Dijareja može da bude prisutna stalno ili da se javlja povremeno, može da bude u vidu potpuno tečne ili kačaste stolice, i u stolici mogu ali i ne moraju da se pojave crevni paraziti.

    Infestacije crevnim parazitima, naročito kod mladih životinja su opasne i zato jer često dolazi do sekundarnih infekcija bakterijama ili virusima.

    Kod pasa je česta i prenatalna infestacija štenaca (infestacija pre rođenja, putem majčinog krvotoka). Za dijagnostiku crevnih parazita presudan je koprološki pregled koji vrši veterinar i na osnovu čijih rezultata veterinar propisuje najefikasniji lek za otklanjanje crevnih parazita.


    Oble gliste (Ascaridae)

    Postoje četiri potencijalna puta za infestaciju oblim glistama i to su : prenatalna infestacija štenaca transplacentarnom migracijom (migracija uzročnika kroz posteljicu), infestacija štenaca i putem majčinog mleka, infestacija per oralnim unošenjem infektivnih jaja i infestacija putem per oralnog unošenja intermedijalnog i slučajnog domaćina (miševi, ptice, insekti...) parazita. U telu domaćina, askaride prolaze kroz više razvojnih oblika i migriraju kroz organizam domaćina prolazeći kroz jetru, pluća, gastrointestinalni trakt i tkiva.

    Gotovo svi novorođeni štenci infestirani su sa larvama T.canis koje se nalaze u njihovim plućima zbog transplacentarne migracije parazita. Zbog toga, štenci u starosti od tri nedelje, u svojim crevima imaju odrasle askaride koje produkuju jaja, tako da se u fecesu štenaca nalazi veliki broj jaja.

    Terapija i preventiva - Na tržištu postoje mnogi efektivni preparati za tretman askaridoza. Pošto se većina štenaca rađa infestirana askaridama, potrebno je da se prvi tretman štenaca protiv crevnih parazita izvrši između druge i treće nedelje starosti, pre nego što se jaja askarida prvi put pojave u fecesu štenaca.Tretman treba ponoviti i u četvrtoj, šestoj i osmoj nedelji starosti štenaca da bi se uništile askaride koje su dospele u organizam prenatalno, putem majčinog mleka i unošenjem infektivnih ova preko usta. Zajedno sa štencima, obavezno treba tretirati i kuju.

    Preventivni tretman pasa protiv crevnih parazita je obavezna mera i u zdravstvenoj zaštiti ljudi. Postoji mogućnost infekcije ljudi, a naročito dece larvom T.canis i oboljenje se naziva Viscelarna larva migrans. Zbog toga, sve pse treba preventivno čistiti od glista u intervalima od tri do šest meseci. Bilo bi poželjno da se i dva puta godišnje izvrši koprološki pregled izmeta pasa pogotovu kod životinja koje puno borave sa decom.


    Pantljičare (Cestode)

    Infestacija patljičarama kod pasa obično ne dovodi do teških kliničkih simptoma. Moguća je pojava proliva jačeg ili slabijeg intenziteta ali opšte stanje životinje nije drastično poremećeno.

    Dipylidium caninum je pantljičara koju prenose buve i koja izaziva intenzivan svrab u predelu anusa tako da se pas liže i grize u tom predelu i "vozi se na zadnjici"

    Echinococcus spp. je pantljičara koja ne izaziva primetne simptome kod infestiranog psa, ali izaziva vrlo ozbiljno i teško oboljenje kod ljudi. Psi se najčešće infestiraju ehinokokusom kada pojedu higijenski neispravno meso koje nije termički obrađeno.

    Redovna dehelmintizacija (terapiranje sredstvima protiv crevnih parazita) kao i kontrolni koprološki pregledi izmeta životinja su najvažnije mere u zaštiti zdravlja i ljudi i životinja.


    Ankilostomide (Ancylostomidae) i Uncinarije (Uncinariae)

    Znaci infestacije Ancylostoma-om caninum variraju od neprimetnih do krvave, profuzne stolice, povraćanja, opšte slabosti, nedostatka apetita, dehidracije i zaostalosti u rastu. Kod teško invadiranih štenaca javlja se anemija koja može dovesti i do uginuća.

    Infestacija ankilostomama nastaje prenatalno, putem majčinog mleka, unošenjem infektivne larve preko usta, unošenjem slučajnog domaćina i penetracijom infektivne larve kroz kožu.

    Patogeno dejstvo parazita je u direktnoj vezi sa količinom krvi koju ovi paraziti posisaju,kao i sa krvavljenjima i gubicima tečnosti koji oni u crevima izazivaju. U prevenciji oboljenja izazvanih ovim parazitima jako je važna redovna dehelmintizacija pasa i to po istoj šemi koja je navedena kada smo govorili o oblim glistama.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Bolesti pasa

    INFEKTIVNE BOLESTI



    Uzročnici infektivnih (zaraznih) bolesti kod pasa mogu biti bakterije,virusi, protozoe, gljivice i rikecije. Ove se bolesti najčešće prenose sa jedne životinje na drugu direktnim kontaktom,inficiranim urinom,izmetom, drugim telesnim sekretima ili udisanjem infektivnih agenasa. Mnogi od ovih uzročnika mogu jako dugo da prežive u spoljašnjoj sredini što je od značaja za kontrolu i suzbijanje zaraznih bolesti.

    Zarazne bolesti se ubrajaju u oboljenja pasa sa vrlo visokim stepenom mortaliteta (uginuća) čak i u situacijama kada se terapija započne u prvim danima oboljenja. Zbog toga osnovni vid zaštite protiv ovih bolesti predstavlj a vakcinisanje pasa čime se organizam stimuliše na proizvodnju zaštitnih antitela.

    Postoje dva tipa vakcina. Prvi je tip vakcine koja sadrži modifikovani živi virus koji dovodi do nekog oboljenja.Ovaj virus je oslabljen do te mere da ne dovodi do oboljenja, ali stimuliše organizam psa da produkuje antitela. Drugi tip vakcine sadrži inaktivisani ili mrtav virus, koji takođe ima sposobnost da u organizmu jedinke stimuliše imuni odgovor. Bez obzira o kojoj se vrsti vakcine radi neophodno je vršiti ponavljanje vakcinacije u doređenim vremenskim intervalima da bi se održao adekvatan nivo antitela u organizmu, koji omogućava sigurnu zaštitu.

    Iako su vakcine najefikasniji metod preventive i borbe protiv zaraznih bolesti događa se da i vakcinisani psi, posebno mlađi obole. Postoji nekoliko razloga za to: neadekvatan režim transporta i/ili čuvanja; nepravilan način davanja vakcine; prerano ili prekasno davanje vakcine; davanje vakcine kojoj je istekao rok trajanja; deljenje jedne doze vakcine na više delova i davanje neodgovarajuće doze; nemogućnost psa da imunološki odgovori na datu vakcinu.

    Pas koji se vakciniše mora biti zdrav i jedino u tom slučaju se može očekivati povoljan imunološki odgovor vakcinisane jedinke. Zbog toga veterinar pre davanja vakcine izvršava klinički pregled životinje i odlučuje o tome da li je pas u odgovarajućem zdravstenom stanju koje omogućava nesmetanu vakcinaciju. Veterinar takođe može na pregledu otkriti neke značajne promene koje vlasnik može da previdi.

    Štenad i mladi psi su jako osetljive starosne kategorije na određene zarazne bolesti i oni moraju biti vakcinisani čim je njihov imunološki sistem dovoljno razvijen. U bolesti protiv kojih je vakcinacija obavezna ubrajaju se besnilo, štenećak, zarazna upala jetre (infektivni hepatitis), parvovirusna infekcija pasa, leptospiroza, parainfluenca i koronavirusna infekcija pasa.

    Budući da je svako štene ili odrastao pas slučaj za sebe i da je od osnovne važnosti propisno rukovanje vakcinama, vakcinaciju bi trebalo poveriti isključivo stručnim i odgovornim licima.


    ŠTENEĆAK (Distemper)

    Štenećak je veoma kontagiozno virusno oboljenje, rašireno u svetu i predstavlja jedan od vodećih uzroka uginuća pasa, koja su uzrokovana infektivnim bolestima.

    Virus je izuzetno otporan u spoljašnjoj sredini i može tako da preživi godinama. Štenećak se najčešće javlja kod nevakcinisane štenadi u starosti 3 do 8 meseci, mada i odrasli psi koji nisu vakcinisani oboljevaju u vrlo velikom broju.

    Virus štenećaka ima izraziti afinitet prema epitelnim ćelijama.To su ćelije koje se nalaze na površini organa za disanje, organa za varenje, nalaze se u koži, sluznicama i mozgu.

    Bolest se javlja u više formi, a sekundarne infekcije i komplikacije zantno otežavaju tok i prognozu bolesti.

    Prvi znakovi oboljenja se pojavljuju 3 do 15 dana od infekcije. U prvom stadiju oboljenja primećuje se veoma visoka temperatura, gubitak apetita, apatija i vodenast iscedak iz nosa i očiju. Ovi simptomi se često zamene sa simptomima prehlade, tako da to treba imati na umu.

    U sledećih nekoliko dana boja i gustina iscetka se menja ka žućkastom, lepljivom i gustom iscetku, ponekad čak i veoma tamnom. Pojavljuju se i ostali simptomi oboljenja organa za disanje u vidu kašlja, bronhitisa, upale pluća. Na koži abdomena mogu da se pojave gnojni čirevi. Proliv je čest kod pasa obolelih od štenećaka i može da dovede do ozbiljne dehidratacije organizma. U sledećim danima bolesti dolazi do naizmeničnog pada i rasta temperature, dok opšte stanje obolele živvotinje takođe varira. Prognoza je dubiozna.

    U drugom slučaju oboljenja 2 do 3 nedelje nakon infekcije kod nekih pasa dolazi do do pojave nervnih simptoma koji započinju kao kratki napadi i grčevi, trešenje glavom i žvakaći pokreti. Kasnije, mogu da se jave epileptični napadi, nekontrolisano kretanje, cviljenje,gubitak ravnoteže i koordinacije. Obično psi koji ispolje nervne simptome ne preživljavaju, ili ako prebole ostaju trajna oštećenja u manjem ili većem stepenu.

    Postoji još jedan oblik štenećaka koji se javlja kada virus napadne kožu šapa i nosa, pri čemu na ovim mestima dolazi do promena sličnih orožavanju (Hard pad disease - bolest tvrdih šapa). Terapija - obzirom na kompleksnost oboljenja tretman mora biti poveren veterinaru.

    Antibiotici da bi se sprečile sekundarne infekcije, nadoknada tečnosti intravenskim infuzijama, korekcija acido - baznog statusa telesnih tečnosti, sedativi i antikonvulzivni lekovi pokazali su se kao zadovoljavajućim u terapiji.

    Uspeh lečenja zavisi od brzine reagovanja vlasnika da prepozna prve simptome i zatraži profesionalnu pomoć kao i od sposobnosti psa da odgovori na virusnu infekciju.

    Preventiva - vakcinacija protiv štenećaka mora biti vršena kod svih starosnih kategorija pasa i mora biti pod kontrolom veterinara.


    ZARAZNA UPALA JETRE PASA (HEPATITIS)

    Infektivni hepatitis je visoko kontagiozno virusno oboljenje od kojeg oboljevaju psi svih starosnih kategorija. Primarno dolazi do oštećenja jetre, bubrega i krvnih sudova.

    Simptomi bolesti variraju od latentnog oboljenja sa srednje izraženim kliničkim znacima, subkliničke infekcije do ekstremno brze i fatalne smrti. Ponekad je ovo oboljenje teško klinički razlikovati od štenećaka.

    Nekoloki dana po infekciji virus se umnožava u organizmu i izlučuje preko stolice, pljuvačke i urina. U ovom stadijumu bolest je i najviše kontagiozna. Prenos na druge pse je direktnim kontaktom preko stolice, urina ili salive. Psi koji prebole mogu izlučivati virus mesecima i predstavljaju značajan izvor zaraze.

    Najteži oblici bolesti se pojavljuju kod štenadi u prvim mesecima života, iako su prijemčivi psi svih starosti.

    U perakutnom obliku koji se javlja iznenada, pojavljuje se krvav proliv, kolaps i uginuće. Štenad može uginuti i bez vidljivih simptoma.

    Akutni oblik započinje visokom temperaturom, krvavim prolivom, gubitkom apetita i povraćanjem. Svako pokretanje je bolno. Stomak može biti otečen kao posledica bolnog uvećanja jetre. Psi su osetljivi na svetlost (fotofobija), a kasnije se mogu pojaviti i žutica, upala krajnika, krvarenja dsni. Kod lakših infekcija psi mogu pokaztai jedino letargično raspoloženje i gubitak apetita. U tim slučajevima potrebno je izvršiti analize krvi da bi se potvrdila dijagnoza.

    Nakon pojave akutnih simptoma oko 25 % pasa pokazuju karakteristično zamućenje oka na jednom ili oba oka. To je tzv. plavo oko. Kod nekih pasa prolazi spontano, dok kod ozbiljnijih slučajeva zahteva veterinarski tretman.

    Terapija mora biti pod veterinarskim nadzorom.

    Infektivni hepatitis je bolest koju je moguće prevenirati redovnim vakcinacijama.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Bolesti pasa

    PARVOVIROZA PASA


    Pseća parvoviroza je oboljenje koje je među vlasnicima pasa poznatije kao "mačija kuga". Ovaj naziv je pogrešan jer bolest nema nikakve veze sa mačkama niti je mačke prenose psima što mnogi vlasnici pasa misle.

    Parvovirus je vrlo kontagiozan virus i dugo preživljava u spoljašnjoj sredini. Raširen je među psećom populacijom u čitavom svetu. Virus ima afinitet prema ćelijama tankog creva, kosne srži i limfnim ćelijama.

    Moguće je da se inficiraju psi svih starosnih kategorija ali najčešće sa vidljivom kliničkom slikom oboljevaju psi koji su mlađi od godinu dana. Psi mlađi od šest nedelja starosti ređe oboljevaju jer ih štiti pasivno prenesen imunitet od majke.

    Infekcija obično nastaje peroralnim putem. Od trenutka unošenja infektivnih čestica do pojave prvih kliničkih simptoma obično prođe oko pet dana. Kada virus stigne u organizam psa,on prvo dospeva u timus, sledećeg dana napada druga limfna tkiva, trećeg i četvrtog dana od infekcije nalazi se u krvi, a između četvrtog i sedmog dana napada ćelije crevnih kripti.


    Klinička slika

    Klinička slika obično počinje sa upornim i jakim povraćanjem. Pas u početku povraća hranu koju je jeo, a zatim povraća tečnost koja može da bude penasta, žuta, žutozelena ili beličasta. Ponekad u povraćenom sadržaju mogu da se vide i primese krvi. Pas postaje izrazito slab i bezvoljan. Ne pokazuje nikakav apetit. Najčešće želi da uzima tečnost i to prvenstveno vodu, ali čim vodu popije, ispovrati je. Pas je izrazito depresivan, zavlači se na tamna, skrivena mesta, slabo ili nikako ne reaguje na pozive vlasnika. Sledeći simptom koji se pojavljuje, obično sledećeg dana, a ponekad i istovremeno sa povraćanjem, je obilan proliv. U početku je stolica po konzistenciji gušća, ali postaje sve ređa i ređa, dok na kraju ne bude potpuno vodenasta. Vodena stolica je boje trule višnje jer sadrži krv u sebi. Pas teško i kontroliše defekaciju, tako da i one životinje koje su naučile gde treba da obavljaju nuždu, to ipak urade na zabranjenom mestu pa čak i na mestu gde spavaju.


    Dijagnoza

    Veterinar kliničkim pregledom ustanovljava da pas ima visoku telesnu temperaturu, u slučaju da je pas doveden u toku pojave prvih simptoma, ili normalnu pa i subnormalnu temperaturu ako je bolest poodmakla. Pas je izrazito bezvoljan, slabo reaguje na sve nadražaje iz spoljašnje sredine i primetno je dehidrirao. Opšte stanje psa se drastično pogoršava ako dođe do razvoja sekundarnih bakterijskih infekcija, ako se pas drži u uslovima loše higijene, ako boravi u hladnim ili slabo zagrejanim prostorijama ili ako je zaražen i crevnim parazitima. Dešava se da dođe i do naglog uginuća pasa, posebno mlađih kategorija ako parvovirus napadne srčani mišić i dovede do razvoja miokarditisa (upala srčanog mišića).

    Veterinar treba da posumnja na parvovirusnu infekciju kod svakog psa koji mu je doveden sa akutnom dijarejom ili povraćanjem pogotovu ako je pas mlađi od godinu dana. Ranija vakcinacija pa i revakcinacija psa ne isključuje uvek mogućnost da je pas oboleo od parvoviroze. Za postavljanje dijagnoze korisno je da veterinar izvrši pregled krvne slike psa, jer na osnovu dobijenih rezultata usmerava svoje dalje preglede i analize. Na osnovu izvršenog pregleda krvi veterinar može da eliminiše neke druge diferencijalne dijagnoze kao što su na primer strano telo u gastrointestinalnom traktu ili bakterijske infekcije. Serološka dijagnostika je najpouzdaniji metod za otkrivanje parvovirusa ali kod nas nema mogućnosti da se ona primenjuje u svakodnevnoj praksi.


    Terapija

    Zbog najčešće nemogućnosti da se parvovirus labaratorijskim metodama otkrije, kao i zbog toga što je terapija parvovirusne infekcije slična kao i terapija drugih teških oblika gastroenteritisa, veterinar terapiju počinje da primenjuje čim izvrši osnovne kliničke preglede. Najvažniji princip u terapiji je da se spreči dehidracija psa. Infuzioni rastvori se daju venskim putem, poželjno je nekoliko puta na dan uz odgovarajuću supurativnu terapiju. Na osnovu svog iskustva i procene veterinar će da odluči da li će ili neće da primeni antibiotsku terapiju. Davanje bilo kakvih oralnih preparata treba izbegavati 24-48 h od početka bolesti, a kod težih slučajeva čak i tri do pet dana od početka bolesti. Dešava se da i pored adekvantne terapije i savesnog postupanja vlasnika pas ugine od mnogobrojnih mogućih komplikacija.

    Psi oboleli od parvoviroze predstavljaju opasan izvor infekcije za druge pse, zato ih treba držati strogo odvojeno od drugih pasa. Ljudi koji dolaze u kontakt sa bolesnim psima treba da izvrše sve preventivne i dezinfekcione mere kada dolaze u kontakt sa zdravim životinjama. Period izolacije obolelog psa treba da traje najmanje još jednu nedelju od potpunog prezdravljenja obolelog psa.


    Profilaksa

    Mere preventive se svode na redovnu vakcinaciju pasa po propisanoj šemi. Prva vakcina se daje štencima između 6-8 nedelje starosti, revakcinacija se vrši posle 3-4 nedelje, i treća vakcinacija se daje 4 nedelje od prethodne vakcine. Najčešće se vakcina protiv parvoviroze daje u kombinaciji sa vakcinama protiv još nekoliko čestih psećih oboljenja. Preporučuje se da se skotnim kujama daje mrtva vakcina protiv parvovirusne infekcije oko 45. dana graviditeta da bi majka na štence, putem pasivnog imuniteta, prenela zaštitu. Vlasnici pasa treba da znaju da prva vakcina ne predstavlja dovoljnu zaštitu protiv parvovirusne infekcije, tako da štene treba držati u izolaciji od drugih pasa sve dok ne primi i revakcinu i od nje prođe 7-10 dana.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Bolesti pasa

    KORONA VIRUSNA INFEKCIJA


    Corona virusna infekcija je oboljenje kome podležu psi različitih starostnih kategorija, ali najviše oboljevaju štenci. Corona virus je raširen među psećom populacijom svuda u svetu, slično kao i parvovirus, ali je u odnosu na parvovirus je manje letalan.

    Klinički znaci corona virusne infekcije variraju od vrlo blagih, pa i neprimetnih simptoma, pa do vrlo ozbiljnih simptoma čija je glavna manifestacija jako povraćanje i proliv. Kod pasa obolelih od corona virusne infekcije uglavnom ne dolazi do povišenja telesne temperature. Stolica obolelog psa varira u izgledu i boji i može da bude žućkasto-narandžasta, crvenkasta ili sukrvičava. Po konzistenciji može da bude kašasta ali i potpuno vodenasta, kao i sa dosta sluzi.

    Veterinar može da postavi sumnju da se radi o corona virusnoj infekciji kod svih pasa koji naglo oboljevaju od akutne dijareje i povraćanja posebno ako je više pasa istovremeno afektovano. Važne podatke daje i vakcinalni status pasa kao i neki od pratećih kliničkih manifestacija. Za razliku od parvovirusne infekcije, kod corona virusne infekcije retko na početku dolazi do povišenja telesne temperature, retko se pojavljuje i izrazita leukopenija (smanjenje broja belih krvnih zrnaca u krvi) što je jedan od simptoma parvovirusne infekcije, takođe retko dolazi do pojave veće količine krvi u povraćenom sadržaju i u stolici što je često kod parvoviroze. Međutim, vrlo često dolazi do mešane infekcije psa i sa parvo i sa corona virusom, i to po podacima američkih autora čak u 25 % slučajeva. Mešana infekcija daje vrlo teške kliničke simptoma i najčešće je fatalna po obolelog psa.

    Da bi se postavila tačna dijagnoza, neophodni su labaratorijski pregledi koji u našim uslovima najčešće nisu mogući, a i potrebno je odrečeno vreme za njihovo izvođenje, tako da je neophodno odgovarajuću terapiju započeti samo pri postavljanju sumunje na corona virusnu infekciju. Na sreću, corona virusna infekcija najčešće nije fatalna i zahteva samo supurativnu terapiju, pa labaratorijska dijagnoza nije neophodna za uspešnu terapiju.

    Terapija corona virusne infekcije se na prvom mestu zasniva na nadoknadi tečnosti putem infuzionih rastvora, kao i na teapiji sredstvima koja zaustavljaju proliv. Većina obolelih pasa se uz odgovarajuću terapiju brzo oporavlja. Uginuća od corona virusne infekcije su retka ali su moguća, posebno kod štenaca.

    Kao profilaktička mera protiv corona virusne infekcije je vakcinacija pasa. Međutim, pošto se predpostavlja da postoje više sojeva corona virusa, kao i zato što corona virusna infekcija najčešće nije letalna, vakcinacija se preporučuje kod onih pasa koji su dosta izloženi kontaktu sa drugim psima, na primer psi koji borave u odgaivačnicama ili pansionima za pse, ili psi koji se često izvode na izložbe pasa.


    ROTAVIRUSNA INFEKCIJA PASA

    Rotavirusne infekcije kod male dece, posebno beba, su jedan od najčešćih uzroka dijareje i mogu da budu i fatalne. Kod pasa dijareje izazvane rotavirusom su daleko manje opasne i obično su samolimitirajuće. Najčešće se inficiraju novorođena štenad. Glavni simptom oboljenja je dijareja koja može da bude vodenasta ili sluzava. Dijareja obično kratko traje i prolazi bez ikakvih posledica po zdravlje i napredovanje štenaca. Opisani su i slučajevi uginuća štenaca od rotavirusne infekcije ali su oni izuzetno retki i obično su povezani sa lošim uslovima držanja i nege štenaca. Većina odraslih pasa nosi antitela protiv rotavirusne infekcije jer su u toku života došli u kontakt sa ovim virusom, ali je oboljenje prošlo bez simptoma ili su simptomi bili jako blagi. Zbog toga je većina štenaca zaštićena od rotavirusne infekcije putem pasivnog imuniteteta (imunitet koji se sa majke prenosi na potomstvo).

    Terapija rotavirusnih infekcija je ista kao i terapija svih drugih akutnih proliva, znači obolelom psu se nadoknađuje izgubljena tečnost i strogo se pazi na način ishrane i vrstu namirnica koje se u ishrani obolelog psa koriste. Većina obolelih pasa se jako brzo oporavlja. Još uvek ne postoji vakcina protiv rotavirusne infekcije pasa, a i pitanje je da li je uopšte potrebno vakciniti pse protiv ove bolesti.


    BESNILO (RABIES, LYSSA)

    Besnilo je smrtonosno oboljenje svih domaćih i divljih toplokrvnih životinja i čoveka. Ne postoji efikasan lek protiv ove bolesti.

    Na ovim prostorima glavni izvor besnila su lisice, vukovi, a sporadično i druge dilvlje životinje.Najčešći način infekcije ljudi i pasa je prilikom lova, zatim u sredinama koje su u blizini staništa ovih divljih životinja. Čovek se inficira preko sline obolele životinje, a glavnu vezu u prenosu besnila na ljude predstavljaju nevakcinisani psi i mačke. U principu, bilo koja strana ili divlja životinja koja dozvoljava nesmetani pristup ne ponaša se uobičajeno i potrebno je biti obazriv.

    Virus besnila, koji se nalazi u pljuvačci, obično u organizam prodire preko ugrizne rane ili preko otvorene rane na koju dospe slina.

    Period inkubacije varira i iznosi od 3 do 8 nedelja, ali može biti i u trajanju od 7 dan pa do 1 godine. Virus sa mesta ulaska (ugriz) do mozga putuje preko nerava i što je mesto ugriza udaljenije od centralnog nervnog sistema to je inkubacija duža. Nakon toga virus ponovo putem nerava putuje do usta gde se putem pljuvačke izlučuje.

    Simptomi besnila su posledica upale mozga. Prvi znaci su u vidu promenjenog ponašanja - agresivnost, zavlačenje u tamne prostore, sa kasnijim razvojem svih ostalih nervnih poremećaja. Groznica, povraćanje i proliv se takođe pojavljuju. Jednom razvijeni simptomi besnila su fatalni za obolelu jedinku.

    Jedini način borbe protiv ove smrtonosne bolesti je pravovremena i redovna vakcinacija. Psi se vakcinišu u starosti 3 - 4 meseca i u zavisnosti od upotrebljene vakcine revakcinišu za 1-3 godine. Psi po Zakonu moraju biti vakcinisani protiv besnila.

    Svaki pas koji ugrize čoveka mora biti pod nadzorom veterinara 14 dana i nakon toga se odlučuje o njegovojn sudbini.

    Ljudi koji nastradaju od ugriza psa trebalo bi da potraže pomoć lekara i da zahtevaju od vlasnika psa koji ih je napao potvrdu o vakcinaciji. Dalji tretman u mnogome će zavisiti od pregleda psa. Osnovna zaštita u borbi protiv besnila je vakcinacija pasa. Redovno vakcinisana životinja ne može oboleti od besnila niti preneti zarazu na bilo kog drugog.


    LEPTOSPIROZA

    Ovo oboljenje je prouzrokovano bakterijama iz roda Spiroheta. Od ove bolesti mogu oboleti i druge domaće i divlje životinje kao i čovek Kod ljudi ova se bolest zove Vilova bolest. Bolest se širi preko urina zaražene životinje, a jedan od glavnih rezervoara su glodari (pacovi). Infekcija kod psa nastaje ili ulaskom uzročnika preko kože ili preko usta inficiranom vodom ili hranom kontaminiranom zaraženim urinom.

    Znaci oboljenja se pojavljuju u vidu groznice, apatije, gubitkom apetita i depresijom. Najviše su zahvaćeni bubrezi. Mogu se pojaviti i krvarenja po vidljivim sluznicama, kao i žutica. Često je povraćanje i proliv.

    Dijagnoza se postavlja na osnovu pregleda, a može biti potvrđena i u laboratoriji.

    Antibiotske kombinacije su efikasne u tretmanu. Kao potpomažuća terapija vršin se kontrola povraćanja i proliva i nadoknada tečnosti. Kod nekih pasa može doći do hroničnog oštećenja bubrega. U preventivne mere ubraja se vakcinacija koja se sprovodi jednom godišnje.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Bolesti pasa

    DIJAREJA



    Proliv (diarrhea) je simptom oboljenja gastrointestinalnog trakta ili neke sistemske bolesti sa kojim se vlasnici životinja najčešće susreću. Proliv može da se javi kod čitavog niza različitih oboljenja malih životinja, ali se ipak najčešće javlja kod oboljenja tankih i debelih creva.

    Proliv se definiše kao povećanje količine vode u fecesu i volumena fecesa praćen ubrzavanjem crevnih pokreta.

    U ovom i narednih nekoliko brojeva "Zova" bavićemo se problematikom dijareje u okviru oboljenja tankih creva.


    Etiologija

    Osnovna podela dijareja tankih creva je na osnovu njihovog trajanja na akutne i hronične.

    Akutna dijareja može da bude uzrokovana : neodgovarajućom ishranom ili netolerantnošću životinje na neku od komponenti hrane; crevnim parazitima; toksinima; crevnim infektivnim bolestima kao što su parvoviroza, salmoneloza, infekcija korona virusom; sistemskim infektivnim bolestima kao što su štenećak, leptospiroza; metaboličkim bolestima kao što su uremija, hipofunkcija nadbubrežne žlezde; kao i akutne dijareje nepoznate etiologije.

    Hronična dijareja može da bude uzrokovana : infestacijom crevnim parazitima; parcijalnom obstrukcijom creva; sistemskim bolestima kao što su bolesti jetre, pankreasa ili hipofunkcija nadbubrežne žlezde; kao i hronične dijareje nepoznate etiologije.

    Vrlo je važno da se odredi tačan uzrok dijareje, a da bi se uzrok što pre otkrio, potrebno je da vlasnik obrati pažnju na sve pojave koje prate proliv njegovog ljubimca, kao i da veterinaru tačno i detaljno odgovori na sva pitanja u vezi držanja i ishrane psa / mačke. Važno je obratiti pažnju na sledeće :

    1. trajanje dijareje - dijareja može da traje nekoliko dana ali može da traje i nekoliko meseci pa čak i godina, i zato je bitno da se naglasi kada se prvi put javila. Takođe je važno da se zna da li je dijareja stalna ili se javlja povremeno.

    2. ishrana - problemi sa ishranom su najčešći uzrok pojave dijareje kod pasa i mačaka. Mnogi vlasnici i ne znaju koje namirnice treba da izbegavaju u ishrani pasa ili mačaka pa iz najbolje namere stvore ozbiljne probleme svom ljubimcu. Zbog toga je bitno da vlasnik veterinaru detaljno ispriča kako hrani svog psa ili mačku i da ne preskoči ni jedan detalj misleći da nije bitan.

    3. apetit - podaci o apetitu pacijenta često pomažu da se dijareja pravilno klasifikuje. Naročito treba da se obrati pažnja da li pas ili mačka imaju perverzan apetit, ili da li im je apeti normalan a primetno su mršavi.

    4. izgled fecesa - treba da se obrati pažnja kakve je konzistencije feces, da li je potpuno tečan ili je kašast, da li u njemu ima ostataka hrane, crevnih parazita, krvi, sluzi. . .

    5. postojanje gasova - pojačano oslobađanje gasova iz creva obično ukazuje na poremećaj u resorpciji hrane. Gas se u crevima oslobađa prilikom bakterijske razgradnje neresorptivnih ugljenih hidrata u debelom crevu. Zna se da kada je u ishrani životinja zastupljena soja, oslobađanje gasova je znatno. Treba i da se zna da je kod brahiocefaličnih pasa oslobađanje gasova normalna pojava zbog aerophagia-e ( gutanje vazduha )

    6. učestalost defekacije - ovo je bitan podatak na osnovu koga veterinar najčešće može da proceni da li su kod pacijenta u pitanju problemi sa tankim ili debelim crevom.
    7. povraćanje - je najčešći simptom kod zapaljivih procesa u gastrointestinalnom traktu mačaka. Povraćanje može da se javi kako kod oboljenja tankih i debelih creva, tako i kod mnogih sistemskih bolesti.

    8. tenezmusi - tenezmusi se definišu kao preterano naprezanje prilikom defekacije. Informacije o njihovom postojanju ili odsustvu daju veterinaru korisne podatke u proceni da li u pitanju proces na tankom ili debelom crevu.

    9. gubitak telesne težine - ovo nije specifičan simptom za oboljenja creva, ali uz druge simptome daje podatke koji su bitni za konačnu dijagnozu.

    10. okruženje - kontakt životinje sa životinjama koje imaju dijareju ili se sumnja da su zaražene crevnim parazitima je bitan podatak u dijagnostici. Radni psi koji se podvrgavaju strogom i napornom treningu predisponirani su za pojavu stresne dijareje. Ovaj oblik dijareje karakteriše smenjivanje normalne stolice sa učestalim prolivom. Dijareja je vrlo česta kod mačića prilikom odbijanja od sise i promene životne sredine.

    11. rasa - Treba da se naglasi da ni jedna bolest propraćena prolivom nije specifična za samo jednu rasu. Postoji rasna predisponiranost za pojedina oboljenja, tako da su nemački ovčari naklonjeni pojavi insuficijencije pankreasa, a nemačke doge i bokseri su naklonjeni pojavi dijareje prouzrokovane stresom.


    preuzeto sa neta
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10
    u pitanju je zenka -mesanac prilicno stara.ima problem sa hronicnom dijarejom koja traje vec godinu dana.u zadnjih nedelu dana pojavio se nov problem -krv u mokraci.opste stanje dobro!?jede,pije vodu ,seta.terapija po preporukama veterinara nema nikakvog efekta!orvazil,panklav,aktivni ugalj,klometol,liobif ...vodila sam je i na veterinarski fakultet u bgd!imam utisak da niko da zapravo niko ne zna pravu dijagnozu pa s toga ni adekvatan lek.postoji li neko ko zna sta je zapravo mojoj kuji ili je ona medicinski fenomen imajuci u vidu da je po procenama veterinara trebala vec odavno da ugine !?kako da resim problem hemoglobinurije ?postoji li mogucnost da je to povezano sa dijarejom ?kako je moguce da joj ne pomaze ni jedan lek? kako je moguce da ona povrh svih problema ima normalno opste stanje?plasim se da ce iskrvariti i zapasti u anemiju s obzirom da nema odgovarajuci lek .

  11. #11

    Odgovor: Bolesti pasa

    Moji psi su ranije imali problema sa dijarejom. Kao najuspesniji lek se pokazao "Linex". Kupuje se u apotekama za ljude a sto se tice doziranja ja sam im davao jednu kapsulu dnevno.

  12. #12

    Odgovor: Bolesti pasa

    cao ja sam imao problema sa stenetom od 5 meseci bio je vakcinisan i revakcinisan poceo je proliv jedno 2 nedelje i posle je povracao a nijuska mu je bila hladna i vlazna oci normalne nisu bili krvavi igrao se sa flasama razbioje ja sam odma ocistio razbijenu flasu i sutra dan ujutru je bio mrtav kad sam ga digo za zadnje noge poceloje da mu curi krv iz usta dali je to stenescak ili uzrok da je progutao staklo

  13. #13

    Odgovor: Bolesti pasa

    Ne verujem da je stenecak. S' obzirom da si ga vakcinisao i revakcinisao ne bi smeo da bude stanecak. Proliv i povracanje se moze javiti iz vise razloga , ali najcesce se javlja pri ne adekvatnoj ishrani. Kada se pas zarazi stenecakom dobije povisenu temperaturu i oci mu "krmelje", a ti kazes da je njuskica steneta bila vlazna i hladna a oci normalne sto je odlika zdravog psa. Ja sumnjam da je stene progutalo parce stakla i od toga uginulo.

  14. #14

    Odgovor: Bolesti pasa

    Slazem se sa Alexandrom, stenecak ne moze biti, jer je vakcinisan, verovatno je ugino od progutanog stakla
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  15. #15

    Odgovor: Bolesti pasa

    Joj jadnicak mali ...
    A moj debeli bash zavrsio nedavno sa inekcijama ...posto je jeo sneg ...neminovno je bilo da se prehladi...

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Azbuka bolesti
    Autor vlado u forumu Igre bez granica
    Odgovora: 76
    Poslednja poruka: 21.01.2013, 21:13
  2. Bolesti mačaka
    Autor SQUAW u forumu Kućni ljubimci
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 25.11.2012, 09:43
  3. Retke bolesti
    Autor DrinChe u forumu Zdravlje
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 11.11.2010, 09:49
  4. Polne bolesti
    Autor Lady S u forumu Zdravlje
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 04.04.2010, 16:01
  5. Decije Bolesti
    Autor sandraDj u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 18.11.2008, 02:01

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •