Sama sebi sam ga pokvarila
I nateraše me državne krvopijske stoke da odjavim svoju dragu, milu galerijicu ...
Ovaj harač ...
svi ovi nameti_porezi_prirezi_zarezi_odrezi se izdržati ne mogu.
Ova gamad gora i od turaka.
Dakle stoka. Lopovska.
Državna.
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Posao, ali to više nije ništa čudno. Postala sam cendrava osoba da se i samoj sebi nekada gadim.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Opet ista bagra.
Recimo ...
da bi nešto uradila moram da skupim 580 dokumenata, potvrda, rešenja, uverenja, odobrenja, izjava ...
između ostalog i Izvod iz knjige rođenih - NE NIKAKO STARIJI OD 6 meseci !!!
kao da sam u proteklih šest meseci mogla da se rodim na nekom drugom mestu ??? i u neko drugo vreme ???
ali, poenta je da se bagri pune kase i guzice sa taksama.
Samo sa današnjim taksama i naknadama, ja napunih nekom goozoo sa oko 5'iljadarki.
Što je "najsmešnije" ... sva ta dokumenta ja već imam ... potpuno ista but sa datumom 15.jul.'08.
Kakav šit.
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
danas ZUB ..nisam spawao cijelU noc popio kilo tableta..pusti me na par minuta..i opet i danas popodne sam bio kod zubara i zawrsio rabotU,ali je boljelo ludiloooo smijem se jer nisam wjerowao da moze tako da boli,a da se ostane ziwbol je bio za prichU ali ja sam to swe stoichki podnio i sad je ok..mada se zub posrao na mene
Moje nevaljale bakterijice, ja ih hranila i hranila i hranila, i one sabotirale i nisu htele da ručkaju i da porastu velike i da se razmnože na mnogo komada. Tvrdoglave neke bakterije baš.
"...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
Koračam pored koleginice zagledana u vrhove cipela... Ona o nečemu priča, ja lutam mislima... Obilazim baricu i zamalo da naletim na prolaznika koji mi je dolazio u susret... Mrmljam izvinjenje i pokušavam da nastavim put... "V...., ti si?" poluglasno mi se obraća taj umorni starac, naduvanih podočnjaka, izbrazdanog lica... Visok, a opet nekako sav skupljen u svoju preširoku, smeđu jaknu... Crne somot pantalone, koje su videle mnogo bolje dane i starke na nogama, do pola mokre... "Ne... Ne znam ko je to... Sigurno ga nikada u životu nisam videla..." šaljem pogledom poruku koleginici koja je takođe zastala... Pogledam još jednom to lice i... Ugledam plavetnilo očiju koje se ne zaboravljaju...
... Bio je najlepši momak u našem delu grada... Ma bio je najlepši gde god se pojavio... Imao najlepše devojke, najbolji motor, najbolju spiku, i leviske koje nikome nisu bolje stojale... Zbog njega su mi se sviđali svi momci sa dugim, crnim kovrdžama... Zbog njega noćima nisam spavala... Zbog njega sam naučila da maštam...
Sada stojim pred njim ili pred nekim ko je nekada bio on, i ne mogu da progovorim... Pokušavam, ali ništa pametno mi ne pada na pamet... Znam da je svestan koliko sam iznenađena, potrešena, šokirana... Znam da jeste jer mu se usne krive u nešto nalik na osmeh... Totalno konfuzna, glupo stojeći osećam da mi kreću suze... Mrzim sebe zbog toga, mrzim što mu to radim ali i dalje nastavljam da lijem kao blesava... Konačno se pokrenu, dotače mi ruku i nastavi u svom smeru umornim korakom i sa bezubim osmehom na licu...
Ni reč nisam uspela da mu kažem... Celo poslepodne mislim na to sa užasnim osećajem krivice... Razmišaljam o tome kako nisam uspela da odglumim oduševljenje što ga vidim, što se nisam setila da ga odvučem u neki kafić na kafu, što nisam mogla da se ispričam sa njim... Koja je verovatnoća da ću ga ponovo sresti i popraviti taj grozan utisak? A ako ga i sretnem, ko će da ga krivi ako pređe na drugu stranu ulice?..
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
....10% od plate.....
e neću da potpišem pa nek skinu i onih 90%....pi
Ćuti i prenesi dalje....
Prvo.. ceo da me muci dijareja, da prostite, proliv i tako, mucim se vasceli dan.. i malopre saznam.. da je danas koncert Dzejmsa Blanta pa jbt, ne znam kako nisam znala za to, ja sam jedan od njegovih najvecih fanova sad sam se smorila za medalju
Krek, krek.. Ne gudra
Ko? Ja, shvativši da sam i ja bila ovako bezobrazno uobražena (do duše, nikada toliko da sam mislila da sam jako bitna i dobra i da bi me trebalo klonirati ). Ko zna ko je još osim onih za koje znam imao loš dan zbog mene.
Hvala na lekciji
Svi!!!
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Shef u firmi..nisu podelili platu na ruke.....