Ugrožene vrste
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 16
  1. #1

    Ugrožene vrste

    Beloglavi sup (Gyps fulvus) jedna je od najvecih ptica koje lete, raspon krila 2,40-2,80 m. Dug (visok) je oko 110 cm (obicno 106-113 cm), a moze doseci tezinu i do 15 kg. Hrani se iskljucivo uginulim zivotinjama, najcesce krupnim sisarima, i nikada ne napada zivi plen.

    Dugoživeća je vrsta i neki su supovi doživeli i do 60 godina. Ženka snese godišnje jedno jaje, nekad već u Decembru, na kojem se zatim redovno tokom gotovo dva meseca izmenjuju oba roditelja. Po izleganju mlado raste u gnezdu oko 4 meseca, pre nego što se otisne u samostalnu potragu za hranom. Leti brzinom i do 120 km/h, iako prilikom potrage za hranom obično jedri, bez mahanja krilima, brzinom od 40-ak km/h.

    Beloglavi supovi hrane se isključivo uginulim životinjama i ne napadaju živi plen. Pronalazeći strvine i hraneći se njima zaustavljaju zarazu, pa tako sprečavaju stočne epidemije. No, strvine su hrana koja se ne pojavljuje redovno, pa se kod supova razvio društveni život: gnezde se u kolonijama s većim brojem jedinki, a i u potragu za hranom kreću u grupama.

    Kako je u poslednje vrijeme sve manje domaćih životinja koje čitavu godinu ostaju napolju, pa je kod njih smrtnost povećana, sve je manje i supova koji se njima hrane.

    Od 1990. godine provodi se prstenovanje i markiranje mladih beloglavih supova, s ciljem što boljeg proučavanja te praćenja ove vrste. Po osamostaljivanju mladi supovi napuštaju koloniju i lutaju: na sjever preko Slovenije i Italije do Alpa, na jug do Bugarske, Grčke, Izraela i Afrike, te na zapad do Francuske i Španjolske, što dokazuju nalazi markiranih ptica.

    Kad nakon pet godina polno sazrije sup pronalazi bračnog partnera i zatim se vraća sviti gnezdo, ponekad upravo na litici na kojoj je rođen.
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 29.04.2006 u 14:25

  2. #2

    Odgovor: Ugrožene vrste

    Beloglavi sup u Srbiji


    Vrhunski svetski stručnjaci za ptice grabljivice procenjuju da u Evropi sada živi samo deset procenata ptica grabljivica koje su nekada krstarile nebom nad starim kontitnentom. Ptice grabljivice, baš kao i grabljivice uopšte, imaju tu nesreću da konkurišu čoveku koji ih uvek potisne zato što je on sam najuspešniji grabljivac


    Krajem aprila (2004) otvara se prvi domaći Centar za reprodukciju, reintrodukciju i repatrijaciju ugroženih i kod nas iščezlih vrsta ptica, koji će postati uzor za sve slične institucije u našoj zemlji. Osnivač ovog centra, Fond za zaštitu ptica grabljivica koji početkom maja slavi desetogodišnjicu postojanja, nedavno je upisan u Registar fondova Republike Srbije

    Populacija beloglavog supa, vrste koja se ubraja u ptice grabljivice iako se hrani isključivo uginulim životinjama, više nije na ivici istrebljenja u odnosu na situaciju od pre desetak godina. Ipak, područje Pešterske visoravni i doline Drine umesto nekadašnjih hiljadu danas nastanjuje tek 47 parova ovih naših najvećih ptica čiji je raspon krila 2,80 metara, a prosečna težina osam kilograma. Prepoznajući ekološki značaj ovih ''čistača prirode'' čovek im je stolećima iskazivao poštovanje postavljajući ih na grbove vladara, proglašavajući ih simbolima stočara ili božanstvima.


    Restoran za supove
    Posle pet godina istraživanja došli smo do saznanja na koji način možemo pomoći ovoj vrsti da opstane sa nama.'' Autor programa i zaljubljenici u ove ptice udružili su se 1994. i osnovali Fond sa ciljem da se sačuva beloglavi sup i primeni Program mera aktivne zaštite. Fond je otvorio dva hranilišta za beloglave supove koja funkcionišu i danas i koja su praktično sačuvala tu vrstu. Organizovao je obrazovanje meštana sa ovih područja jer je trebalo kod ljudi stvoriti potrebu da budu svesni te vrednosti kako bi i sami poželi da je zaštite i uključili se u realizaciju programa njene zaštite. ''Takođe smo uveli u praksu monitoring ili praćenje radi kontrole populacije ugroženih vrsta'', objašnjava dr Marinković. ''To su novi standardi koje zagovara Evropa kako bi se kontrolisale i sprečile moguće neželjene promene u prirodi. U slučaju beloglavog supa potrebna je stalna budnost, bez obzira što su u kanjonu Trešnjice i Uvcu sačuvana dva jata.''

    Upravo zahvaljujući ovakvom monitoringu zapaženi su detalji koji drugačije ne bi ni bili otkriveni - prosečni životni vek supova u prirodi je 16 godina, a budući da godišnje izležu po jedno jaje znači da par za života podigne oko osam mladunaca. Uz veliku smrtnost mladih tokom prve četiri godine života koja dostiže i 70 procenata, oporavak beloglavog supa je vrlo težak i spor. Da bi došle do hrane, ove visoko specijalizovane ptice grabljivice koje su u tom smislu bez konkurencije među životinjama, prelaze i po stotinu kilometara. Upravo zato je i tako teško obezbediti dobru zaštitu na ovako širokom području i u tom smislu je neophodna široka podrška. Premda je populacija u ovom trenutku sačuvana, ona stagnira što se tiče broja jedinki.

    ''Fond za zaštitu ptica grabljivica pomera standarde u zaštiti prirode uopšte i sledeći korak je uvođenje u praksu reintrodukcije iščezlih, odnosno, repatrijacije ugroženih vrsta na prostorima sa kojih su iščezle ili koje još uvek nastanjuju. Tako je sa Programom reintrodukcije beloglavog supa u Istočnoj Srbiji. Mislimo da su se konačno stekli znanja i mogućnosti da uđemo u taj program, ali on zahteva podršku šire javnosti i lokalne zajednice. Uspostavili smo saradnju sa Udruženjem za zaštitu životinja - beloglavi sup iz Pirota koje je omogućilo edukaciju stanovništva na lokalnom nivou i njegovu pripremu za podršku ovom programu. Želimo i da obezbedimo reprodukciju nekih vrsta ptica grabljivica koje su nekada živele kod nas, a u međuvremenu su iščezle kako bismo ih vratili tamo gde su nekada živele i gde pripadaju. Centar za reprodukciju, reintrodukciju i repatrijaciju ugroženih i kod nas iščezlih vrsta ptica nalazi se pri Institutu za biološka istraživanja 'Siniša Stanković', odnosno, pri beogradskom Univerzitetu, a sagradili su ga i opremili Energoprojekt - niskogradnja i Energodata, sponzori ovog Programa. Osnovao ga je Fond za zaštitu ptica grabljivica smatrajući da mladi ljudi koji će jednog dana osmišljavati i sprovoditi programe zaštite moraju sticati potrebnu praksu uključivanjem u postojeće programe.'', nastavlja dr Saša Marinković.

    Centar predstavlja naučni poligon za biologe i veterinare gde će sticati nova saznanja iz oblasti konzervacione biologije. Ova naučna i istraživačka institucija će zato kao prvi zadatak imati osvajanje tehnika reprodukcije pojedinih iščezlih manjih vrsta grabljivica. Njima je pripadala beloprsta vetruška, koja je nekada živela u Vojvodini i nestala najverovatnije zbog pesticida, ili kratkoprsti kobac, koji u Evropi nastanjuje samo Balkansko poluostrvo, a kod nas je iščezao u bližoj prošlosti. U slučaju ovog kopca biće to prvi program namenjen njegovom povratku na područja sa kojih je nestao. Neke ugrožene vrste ovde će biti razmnožavane i puštane u prirodu radi ojačanja divljih populacija. Programi posvećeni iščezlim krupnijim vrstama kakvi su lešinari, kojima je potreban i veći prostor, ostvarivaće se neposredno u prirodi - tamo gde stručnjaci procene da ih treba vratiti s obzirom na postojanje odgovarajućih uslova za opstanak. Istraživači žele da u našoj zemlji pokrenu i program povratka crnog lešinara, jedne od najvećih ptica grabljivica na svetu. Zato planiraju saradnju sa svojim španskim kolegama koji su zahvaljujući uspešnoj primeni jednog sličnog programa sačuvali ovu vrstu u sopstvenoj zemlji.
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 29.04.2006 u 14:32

  3. #3

    Odgovor: Ugrožene vrste

    Orao krstaš

    Aquila heliaca Savigny, 1809 - orao krstaš

    Orao krstaš je krupna i snažna ptica grabljivica. Dužina tela (od glave do vrha repa) je od 72 do 83 cm. Na rep “otpada” od 24-27 cm. Krila su duga i široka; raspon varira između 190 i 210 cm. Težina tela je od 2.410 do 4.530 g. Polovi su sličnog izgleda. Ženke su krupnije od mužjaka do 10%. Operjani mladunci i mlade ptice (immaturus) se razlikuju od odraslih po boji perjane odeće. Kod odraslih primeraka perje gornjeg dela glave (teme i potiljak) i vrata je bledožute do rđastožute boje, sa karakterističnim belim “naramenicama” na plećima. Velika i mala vila su nešto svetlija i rep je sivosmeđ. Kljun je veliki i snažan, sivoplav sa crnim vrhom. Dužica (iris) je žuta do smeđa. Voskavica i prsti su žuti. Kanddže su sivocrne. Kod operjanih mladunaca perje po telu je uglavnom svetle žutosmeđe boje prošarano sa mnogobrojnim uzdužnim šarama. Velika i mala vila i rep su skoro crni (na nekim delovima nalaze se bele ili svetle trake i šare). Kod mladih ptica u periodu od druge do pete godine boja perjane odeće se menja tokom svakog mitarenja; ona sukcesivno poprima sve više tamnijih smeđih ili crno-smeđih šara po telu. Sa starošću od 6 godina ptica dobija potpunu crnosmeđu odeću tela odraslih jedinki.

    Orao krstaš je rasprostranjen od centralnih i jugoistočnih delova Evrope, preko Balkana, Turske, južne Rusije, južne Azije, do centralnog Sibira, jugozapadnog transbajkala i Mongolije; najdalje na jug prodire do Kipra, Izraela, severnog Irana, zapadnog Tjen-Šana, severnog Tibeta i severozapadne Indije. Zimi migrira do južnih oblasti Balkana (uglavnom Grčka), Male Azije, severoistočne Afrike, severne oblasti Irana, Indije, jugoistočne Kine i Indokine. Sada{nja rasprostranjenost u Evropi je drastično smanjena na manje oblasti gneždjenja- Karpate i Karpatski basen, južne i istočne delove Balkana, jugoistočnu Ukrajinu i jugozapadnu Rusiju.

    Veličina populacije orla krstaša je danas na celom arealu dramatično opala i vrsta je globalno ugrožena u svetu. Prema Tucker & Heath (1994) vrsta je globalno ugrožena i svrstana je u SPEC - kategoriju 1. Kriterijum je veliko opadanje populacije čija je brojnost ispod 2.500 parova u svetu. Na prostoru cele Evrope (do Urala) procenjuje se da živi između 320 i 570 parova. U užem delu Evrope postoji nekoliko manjih populacija : Slovačka- 25-35 parova; Mađarska - 35 parova; Rumunija - 6-8 parova; Srbija- 4-8 parova; Makedonija -15-25 parova i možda sporadično u Grčkoj, Kipru i Slavoniji. Pad populacija se odvija od početka XX veka, posebno posle II svetskog rata. U poslednje dve decenije pad populacije je prisutan na oko 3/4 evropske populacije. Jedino, manje povećanje i stabilizacija populacija je zabeleženo u Mađarskoj i Slovačkoj nakon preduzimanja specijalnih mera zaštite.

    Orao krstaš se kreće unutar mediteranske i stepske zone, veoma retko prodire u umerenu i severnu zonu. Uglavnom, on je vrsta nizijskih i brdskih oblasti do oko 1000 mnv. Gnezdi na visokom i starom drveću u manjim ili proređenim šumama u brdima i nižim planinskim predelima, kao i dolinama i ravnicama na usamljenom drveću. Neka gnezda se nalaze na poljoprivrednom zemljištu i u blizini seoskih naselja. Izuzetno retko gnezdi na visokonaponskim dalekovodima i na stenju. Za mesta gnežđenja bira ona koja su manje izložena ljudskim aktivnostima. Lovno područje ove vrste su prvenstveno otvoreni tereni- stepe, poljoprivredna zemljišta, razni pašnjaci od nizijskih dolina i ravnica do nižih planinskih predela, manji ili proređeni šumski kompleksi i ređe polupustinje i rubovi močvara.

    Glavnu hranu orla krstaša čine živi ulovljeni srednje veličine sisari i ptice i ređe gmizavci. Takođe, uzima ostatke uginulih divljih i domaćih životinja. Od sisara najčešće su zastupljene tekunice, zečevi, hrčci, sitni glodari, slepo kuče i retko domaća mačka i lisica. Od ptica razni golubovi, gugutke, koke, vrane, domaća živina i dr. Od gmizavaca retko i lokalno jede guštere, kornjače i zmije. Izuzetno retko jede insekte.

    Orao krstaš polaže jaja tokom prve polovine (1.-14.) aprila na Balkanu. Uglavnom gnezdi na visokom i starom drveću, na visini od 8 do 25m. Gnezdo gradi od grana, grančica, trave i dr. U izgradnji gnezda učestvuju oba pola, ženka u većem obimu. Veličina gnezda varira od 120 do 240 cm u prečniku, i 60-180 cm u debljini (visini). Jaja su ovalna; osnovna boja je bela sa retkim smeđim ili crvenkastim flekama i mrljama. Prosečne dimenzije su 73x57 mm; prosečno su teška 132g. U leglu se obično nalaze 2 do 3 jajeta, veoma retko 1 ili 4. Jaja polaže u vremenskom razmaku od 2 do 3 dana. Ima jedno leglo godišnje. Zamena legla (ponovljeno leglo) je moguća posle propadanja prvog. Inkubacija traje 43 dana; na jajima leže oba roditelja, ipak ženka uzima veće učešće. Mladunci se izležu tokom maja (po proračunima na Balkanu između 13. i 20. maja). Oba roditelja se staraju za mladunce. U toku prvih desetak dana ženka je uglavnom stalno u gnezdu, štiti mladunca i hrani ga. Mužjak lovi i donosi hranu. Kasnije, ženka postepeno sve više napušta gnezdo (ostavlja mladunca samog) i lovi zajedno sa mužjakom. Tokom više od pet nedelja ženka hrani mladunca “kljun na kljun”, a kasnije on počinje sam da raskida plen. Posle 65 do 77 dana od izleganja on poleće. Mladunci na Balkanu poleću tokom druge polovine jula i početkom avgusta. Mladunac je posle poletanja još uvek zavistan od roditelja, oni mu donose hranu i kasnije ga uče da lovi. Par godišnje može da podigne 1 do 3 mladunca. Ipak, mnoga legla propadaju usled raznih faktora (pljačke i uznemiravanja od strane čoveka, meteoroloških neprilika i dr.). Kainizam postoji, mada nije posebno izražen kao kod drugih vrsta orlova i bradana.

    Orao krstaš je rezidentna i delimično migratorna vrsta. Ptice iz severnijih delova areala se zimi sele. Orlovi krstaši iz Evrope zimu provedu u Mediteranu (uglavnom u Grčkoj), Maloj Aziji i u severoistočnim delovima Afrike. Verovatno su ptice iz oblasti centralnog Balkana (Makedonije i južne Srbije) rezidentne. Ipak, na migraciju ove vrste utiče i jačina (oštrina) zime. Jesenja seoba se odvija u najvećem obimu od sredine septembra do početka novembra; prolećnja seoba je od početka februara do početka aprila. Mladunci i mlade ptice su više disperzne ili migratorne nego odrasli.

    Ubijanje i proganjanje orla krstaša je jedna od najvećih opasnosti, za ovu ugroženu vrstu, u mnogim oblastima. Ova opasnost postoji još uvek u mnogim područjima Balkana, Turskoj, Libanu i Siriji. Degradacija staništa je jedna od najtežih i najsloženijih opasnosti na skoro celom arealu. Uništavanje šuma (čista seča, sanitarna seča, drastično proređivanje, pošumljavanje neodgovarajućim vrstama), ekspanzija moderne poljoprivrede (uz hemizaciju i dr.), preoravanje pašnjaka, izgradnja naselja, objekata, puteva i dr. su velika opasnost, jer dovode do gubitka staništa. Pljačka gnezda orla krstaša od specijalizovanih kradljivaca je česta u nekim zemljama Balkana i Rusije. Akcije trovanja štetočina (vukova, lisica, glodara i insekat) u mnogim oblastima areala su još jedna opasnost za ovu vrstu. Razna uznemiravanja ptica na gnezdu dovode do propadanja legala i ona su česta u mnogim oblastima (radovi u šumarstvu i poljoprivredi, lov, turisti i dr.). Elektrokucija postoji u oblastima gde postoje visokonaponske električne linije. Redukcija hrane postoji usled izlovljavanja divljači i degradacije staništa.
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 29.04.2006 u 14:59

  4. #4

    Klonirana jedinka ugrožene vrste

    Hsiing-Hsing je velika panda koja je umrla prošle godine, ali još uvijek može biti klonirana

    Izvještaj iz SAD-a govori da su znanstvenici po prvi puta klonirali jedinku jedne ugrožene vrste koristeći jajašca i maternicu životinje druge vrste, u ovom slučaju krave.

    Kako pišu dnevne novine Washington Post, kloniran je azijski gaur, životinja koja nalikuje na govedo a prirodno joj je stanište u Indiji i Burmi, iz jedne jedine stanice uzete od mrtvog gaura.

    Znanstvenici su gaurovu stanicu implantirali u kravlje jajašce iz kojega su prije toga odstranili gene, te ga umetnuli u maternicu druge krave. Bebi gauru već je dano ime Noa, a trebalo bi doći na svijet sljedećeg mjeseca.

    Post izvještava da ista grupa znanstvenika iz biotehnološke tvrtke Advanced Cell Technology (ACT), Massachusetts, namjerava klonirati i vrstu divovskih pandi. Najbliže srodne vrste tih pandi su zečevi i rakuni, ali otpadaju kao surogat majke zbog svoje nedovoljne veličine. Stoga se znanstvenici nadaju za zamjenske majke iskoristiti crne medvjede, ali jedino ako uspiju dobiti stanice pande iz Kine.

    Međutim, dužnosnici Kineskog nacionalnog zološkog vrta izjavili su kako su uvijek otvoreni prema novim idejama, ali da trenutno ne namjeravaju tkivo velike pande učiniti dostupnim.

    Nedavno je ove godine Washington Post izvijestio da ACT namjerava oživjeti izumrlu vrstu španjolske planinske koze bukardo. Posljednji bukardo umro je prije devet mjeseci, ali je očuvano nekoliko stanica životinje. U pravilu klon posjeduje sve genetske karakteristike izvorne stanice, uključujući spol, što znači da se ne može stvoriti populacija za uzgoj. Ipak, u ACT-u se nadaju da će dobiti dozvolu španjolskih vlasti da uz pomoć posljednjih molekularnih tehnika ubace muške kromosome u jedinke blisko srodne vrste koze kako bi stvorili bukarde oba spola.

  5. #5

    Odgovor: Ugrožene vrste

    Stanje u svetu


    UVOD

    Ugrožene vrste su biljne i životinjske vrste u opasnosti od izumiranja svih jedinki te vrste.
    Preko 34 000 biljnih vrsta i 5 200 životinjskih vrsta širom sveta su pred izumiranjem,
    a mnogo hiljada njih izumre pre nego što budu uvrštene u spisak ugroženih.

    Glavni razlozi izumiranja i ugroženosti vrsta su:
    -Uništavanje staništa
    -Komercijalna eksploatacija(sakupljanje bilja, lov, trgovina životinjama)
    -Šteta izazvana unošenjem stranih, nedomaćih vrsta
    -Zagađenje

    Sporo izumiranje vrsta je normalan proces u toku evolucije.
    Medjutim,od 1600'te godine brzina izumiranja se drastično ubrzavala zbog porasta
    broja ljudi na planeti i potrošnje prirodnih resursa.
    Tekuća globalna brzina izumiranja je 20 000 vrsta godišnje, eksponencijalno veća od praistorijske brzine izumiranja dinosaurusa.
    Mnogi biolozi veruju da smo usred najveće epizode izumiranja od nestanka dinosaurusa pre 65 miliona godina.
    Preživljavanje ekosistema kao što su šume, močvare i koralni grebeni zavisi od biodiverziteta,tj. od raznolikosti biljaka,životinja i staništa.
    Iseljenje ili nestanak jedne ili više vrsta može trajno uništiti ekosistem ili voditi u njegovo sigurno propadanje.
    Nepovratni gubitak biodiverziteta ima trajni uticaj na opstanak preostalih vrsta,uključujući tu i čoveka.
    Čovek zavisi od raznolikosti vrsta i čistoce ekosistema zbog hrane, vode, vazduha i čistog tla za agrokulture, a ostale dobrobiti i da ne nabrajamo.
    Preko 40% novih lekova u medicinskoj farmaciji dobija se od biljaka i životinja.
    Svetska unija za očuvanje (IUCN) je nevladina organizacija koja je prateći ugrožene vrste ustanovila standarde i podele po ovom pitanju.



    RAZLOZI

    Uništavanje staništa ljudskom aktivnošću je najveći razlog izumiranja vrsta.
    Većina vrsti je idealno prilagođena staništu na kome živi i u skladu sa njime razvila je svoje specifične potrebe. Bez tog staništa vrsta ne može da preživi.
    Zagađenje, isušivanje močvarnih zemljišta radi navodnjavanja, seča i krčenje šuma, uništavanje koralnih grebena, putevi i brane koji dele nedeljivo stanište, samo su neki od razloga izumiranja. Podela staništa dovodi do gubitka veze između podeljenih vrsta, a time do opadanja njihove genetske raznolikosti čime su znatno ranjivije, nesposobne na brze promene i adaptacije u okviru svoje vrste. Većina vrsta iz podeljenih staništa postala je premala da bi održala populaciju.
    Svetska komercijalna eksploatacija od 1600 te je dovela do toga da su mnoge vrste postale izumrle ili ugrožene. Primer je industrija za izlovljavanje kitova koja ih je dovela na granicu nestanka sa planete. Zatim afrički crni nosorog koji je skoro istrebljen zbog svog roga koji se koristio kao afrodizijak i tako u nedogled.
    Nebrojeni primeri izlovljavanja svega što je živo zarad prodaje na svetskim tržištima hrane, kozmetike, nakita, suvenira i kućnih ljubimaca.

    Razmislite:

    Dali retka i skupa hrana koju ste poručili pripada u prirodi nekoj ugroženoj vrsti ili je to možda ta sama vrsta?
    Da li je vaša kozmetika od biljaka koje su pred istrebljenjem?
    Da li su vaš nakit i suveniri od rogova ili zuba neke retke vrste?
    Da li je vaš ljubimac toliko egzotičan da nestaje u prirodi?

    Takvom samosvešću i nekupovinom prekidamo lanac smrti, jer on ne funkcioniše bez Vas.
    Novodonešene vrste u ekosistemima izazivaju ozbiljno propadanje domaćih vrsta.

    One mogu biti unete slučajno ili namerno i počinju da se takmiče sa domaćim vrstama ili su čak ove njihov plen. Po pravilu domaće vrste nemaju način da se izbore, pa postaju brojčano oslabljene ili čak nestaju. Efekti ovoga su često nepopravljivi, a širenje se ne može više zaustaviti. Primeri tzv. invazionih vrsta sa su brojni, a na našim prostorima su po tom pitanju pravljene neverovatne greške, uglavnom po pitanju riba i biljaka.

    Zagađenje je vrlo bitan faktor izumiranja.

    Toksične hemikalije chlorinatid hydrocarboni, pr.dichlorodiphenyltrichloroethan(DDT)
    i polychlorinat biphenyl(PCB) su postali sveprisutni zahvaljujući svetskoj trgovini proizvodima za ishranu. Nalaze se koncentrisani u hrani i truju bukvalno sve, jer je ceo ekosistem povezan. Drastično utiču na vrste koje su pri vrhu lanca ishrane.

    Obe supstance DDT i PCB utiču na promet kalcijuma, posebno kod ptica, omekšavajući ljusku jajeta i poremećaje u razvoju ptica. PCB takođe izaziva poremećaje u razmnožavanju mesoždera. Zagađenje vode i povišena temperatura već su izbrisali neke endemične vrste sa zemlje. Naftne mrlje ubijaju cele ekosisteme, a ne samo ribe, ptice i sisare kontaminirajući vode i okolno kopno na par godina. Kod nas to su teški metali u mulju reka koji ulaze u rečno bilje, iz njih u ribe i naravno u čoveka.

    Ostaju prisutni više desetina godina izazivajući tihe ali katastrofalne posledice po zdravlje. Kisele kiše,posledica zagađenja vazduha, ubijaju organizme u otvorenim vodama i uništavaju šume.

  6. #6

    Odgovor: Ugrožene vrste

    -Misli Globalno, Deluj Lokalno- Ne?

    -Znaci lokalna samouprava(mesna zajednica) !

  7. #7

  8. #8

    Odgovor: Ugrožene vrste

    Životinje na granici istrebljenja - divlje mačke


    Na svetu ima 38 vrsta divljih mačaka. Većina populacija divljih mačaka je u opadanju dok su neke u kritičnoj situaciji. Ove životinje su isključivi grabljivci i mesožderi spretnih mišićavih tela, oštrih čula, brzih refleksa i boja koja se uklapaju u prirodnu okolinu. Istorijski gledano, upravo je prelepo krzno bilo glavni razlog smanjivanja njihovog broja.


    Tigar

    • Tigar je najveća mačka a takođe i najosetljivija. Geografska rasprostranjenost tigra se nekada prostirala zapadno sve do istočne Turske, ali je danas spala na male "džepove" u južnoj i istočnoj Aziji. U prošlosti, tigar je naseljavao prostore od Turske na istoku pa sve do obala Rusije i Kine, i severno od istočnog Sibira do Indonežanskog ostrva Bali.
    • Iako postoji 8 podvrsta, 3 su istrebljene od 1950. [tigar sa Balija, Kaspijski i tigar sa Jave]. Svih 5 preostalih vrsta su ugrožene, 3 kritično. U prirodi je ostalo manje od 6 hiljada jedinki a njihov broj i dalje opada.
    • Iako se preostali tigrovi nalaze u izolovanim "džepovima" koji se prostiru u sve više rasparčanim delovima šuma od Indije do jugoistočne Kine i od ruskog "dalekog istoka" do Indonezije.
    • Najveći problem je protivzakoniti lov. Kosti i drugi delovi tela se koriste u tradicionalnoj medicini na Dalekom istoku. Nestajanje prirodnih staništa i nedostatak potencijalnog plena zbog preteranog lova takođe predstavljaju veliku opasnost.
    • Napori u cilju očuvanja uključuju pravljenje zaštićenih zona za tigrove, sprečavanje lova na tigrove i njihov potencijalni plen, eliminaciju trgovine tigrovim krznom i delovima tela kao i stimulisanje lokalnih zajednica na podršku zaštiti tigrova.
    • Iako su neki predviđali da će tigrovi biti istrebljeni do kraja 2000. godine, pojačana pažnja svetske javnosti i mere zaštite su imale velikog uspeha i sprečavanju njihovog nestanka. Neke populacije tigrova su danas stabilne.




    Iberijski links

    • Iberijski liinks je jedna od dve vrste mesoždera koji su endemske u Evropi. Drugi je mink. Nekada uobičajen na Iberijskom poluostrvu i istoku Francuske, links se može naći na prostoru gde je odgovarajuća gustina flore za njegovu jazbinu ali gde u blizini ima otvorenog prostora gde može da lovi zečeve.
    • Iberijski links je toliko kritično ugrožen da bi mogao da postane prva vrsta divljih mačaka koja je istrebljena za 2000 godina. Prema podacima WWF [World Wildlife Fund] trenutno ima manje od 200 jedinki u dve male zone u Španiji i Portugalu [Cota Danana i Andujar] a populacija je drastično opala od 1990.
    • Gubitak staništa i parčanje prostora zbog poljoprivrednog i industrijskog razvoja doveo je do opadanja populacije linksa za 80% između 1960. i 1990. Šumski požari su takođe uzeli veliki danak.
    • U pedesitim godinama prošlog veka, miksomatoza je donesena kako bi se kontrolisala populacija zečeva u Evropi a time je links izgubio svoju glavnu lovinu. Kako je opadala brojčanost glavne hrane, links je nestajao. Zaštitnici sada hrane i puštaju zečeve dok populacija divljih zečeva razvija imunitet na miksomatozu.
    • Links strada i od zamki za zečeve, gine na putevima od automobila a takođe ga i love protivzakonito.
    • Da bi se ova vrsta spasila, biće potrebno da se jasno odrede i zaštite "Links zone" tako što će se vlasnici zemlje stimulisati da puštaju mačke na svoju teritoriju. Gradnja zgrada mora biti zaustavljena a zabrana lova se mora sprovesti u potpunosti. Postojeće populacije se moraju povezati prirodnim koridorima.
    • WWF tvrdi da bi gubitak linksa bio velika sramota Evrope, koja bi mogla umanjiti njen kredibilitet kada poziva druge regione da zaštite svoje ugrožene vrste.



    Puma

    • Puma je nekada živela u većem delu Severne, Centralne i Južne Amerike. Ona je jedan od najrasprostranjenijih sisara Amerike ali je nestala sa većine svojih nekadašnjih staništa u poslednih 500 godina. Poznata je i kao kuguar, planinski lav, panter Floride i crveni tigar.
    • Odrasle pume su jednobojne žutosmeđe boje sa svetlijom dlakom na grudima, stomaku i unutrašnoj strani nogu. Ova jednobojnost omogućava kamufliranje i i često odgovara boji jelena koje lovi. Mačići pume su tufnasti što pomaže u njihovom skrivanju u senci jazbina.
    • Najveća opasnost koja pumama preti je nestanak, rasparčavanje i uništavanje životnih staništa. Druge opasnosti uključuju parenje u srodstvu, nedovoljan broj velike lovine, bolesti i zagađenost okoline. Institucionalna ograničenja i loš imidž u javnosti takođe prete opstanku kuguara.
    • Panter sa Floride, jedna od preko 20 podvrsta pume je kritično ugrožen a ista je situacija i sa podvrstom u Severnoj Americi.
    • Panter sa Floride se nekada mogao videti širom jugoistočnih Sjedinjenih Država ali je nestao sa većine svojih staništa do kraja dvadesetih godina prošlog veka. Florida je bila jedna od prvih država koja je ponudila zakonsku zaštitu pantera i danas je dom jedinoj poznatoj preostaloj populaciji u istočnom delu Severne Amerike koja broji samo 30-50 jedinki ograničenih u iseckanim delovima staništa.
    • Zdravstveni problemi koji pogađaju tako male populacije obuhvataju nedostatak neophodnog raznovrsnog genetskog materijala, izloženost bolestima kućnih ljubimaca, kao što je mačji HIV, i probleme koje izaziva loša ishrana kao što su anemija i razvoj parazita.
    • Između 1979. i 1991. godine, pogibije na putevima zauzimaju 50% smrti pantera dok je kod dva mrtva pantera kod jezera Everglejds [Everglades] pronađena izuzetno velika količina žive, moguće unesene preko rakuna koji su jeli zagađenu ribu.
    • Preostalo stanište pantera na Floridi je isprekidano poljoprivredom, naseobinama i putevima. Neke od šuma najvažnijih za njihov opstanak su u vlasništvu ljudi neprijateljski raspoloženih prema očuvanju ove vrste.
    • Od oko 12.5 hiljada kvadratnih kilometara koje naseljavaju panteri na Floridi, samo 47% je u vlasništvu države a taj zemlja je uglavnom manje kvalitetna i neproduktivna. Panteri koji žive na privatnoj zemlji su često u boljem zdravstvenom stanju i imaju veći procenat uspešnog reprodukovanja od onih sa državne zemlje, možda zbog većeg broja potencijalnog plena i manjeg uznemiravanja od strane lovaca.
    • Državna inicijativa obuhvata korišćenje ograda i prolaza ispod puteva koji bi panterima omogućili sigurno prelaženje puteva, regulaciju populacije jelena i divljih svinja na federalnom zemljištu, programi vakcinacije i program razmnožavanja u zarobljeništvu.
    • Vraćanje na slobodu je izabrano kao rešenje koje su ponudile vlasti međutim ovi napori su osujećeni pošto se stanovništvo žalilo pa su životinje uzete natrag.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Ugrožene vrste

    Crnog nosoroga vise nema


    Svjetsko udruzenje za zastitu ugrozenih vrsta saopstilo da se moze zakljuciti da je zapadnoafricka podvrsta crnog nosoroga izumrla. U saopstenju se navodi da ni poslije intenzivnih istrazivanja nije nadjen nijedan primjerak, prenijeli su mediji.

    Postoje ozbiljne indicije da je africka podvrsta crnog nosoroga izumrla, alarmiralo je Svjetsko udruzenje za zastitu ugrozenih vrsta nakon sto, ni poslije intenzivnih istrazivanja, nije uspjelo da pronadje niti jedan primjerak u sjevernom Kamerunu, na zapadu Afrike, poslednjem utocistu rijetke zivotinje.

    U Africi zive dvije vrste nosoroga - nesto agresivniji crni i nesto veci, ali mirniji, bijeli. Naucnici razlikuju i dvije podvrste bijelog i cetiri podvrste crnog nosoroga.

    Osim zapadnoafrickog crnog, koji je proglasen izumrlim, i sjeverna podvrsta bijelog nosoroga je na rubu izumiranja.

    (PCNEN)
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  10. #10

    Odgovor: Ugrožene vrste

    Uništavanje divljači u Kuršumliji

    Kuršumlija : U Opštinskom sudu nije pokrenut ni jedan slučaj protiv krivolovaca, iako je u 2005. ustreljeno preko 300 divljih svinja.
    Na teritoriji kuršumlijske opštine je tokom ove godine bespravno ustreljeno nekoliko stotina divljih životinja. Prema podacima Službe za lovstvo u okviru Srbija Šume iz Kuršumlije, krivolovci su ove godine ustrelili preko 300 divljih svinja i nekoliko desetina komada sitne divljači.
    Krivolovci su organizovano iz automatskih pušaka i drugog nelegalnog oružja, praktično desetkovali, divlje životinje u tri lovišta na teritoriji kuršumlijske opštine, kaže šef službe za lovstvo Srbija šume Dragoš Pavićević.
    "Išlo se besomučno u krivolov, organizovano sa automatskim puškama i puca se na sve što trči i leti. Ovakvim načinom lova ugrožene su sve vrste životinja. Praktično, može doći do totalnog uništenja divljači ili svođenja na njegov biološki minimum, što može da dovede do znatnih ekoloških problema", kazao je Dragoš Pavićević.



    Pavićević pojašnjava da se ovi podaci odnose na otvorena lovišta kojim gazduje ovdašnje lovačko udruženje Soko, i dodaje da je krivolov registrovan i u zatvorenom uzgajalištu krupnih životinja kojim gazduje Srbija šume gde su, kako ističe, krivolovci sekli ogradu i postavljali zamke za lov jelena tako su pre nekoliko dana ulovljena i dva jelena iz ovog lovišta.
    I dok krivolovci haraju lovištima opštine Kuršumlija Opštinski javni tužilac Radivoje Nedeljković kaže da Opštinskom sudu u Kuršumliji do sada nije podneta ni jedna krivična prijava protiv krivolovaca: "Za ovo krivično delo u ovoj godini nemamo ni jednu krivičnu prijavu za krivolov, odnosno za nezakoniti lov".
    Nedeljković pojašnjava da tužilaštvo nije podnelo ni jednu krivičnu prijavu zato što ovdašnje lovačko udruženje Soko nije prijavilo ni jedan slučaj krivolova. Kako saznajemo, krivolovci u pohode na divljač odlaze organizovano u grupama i love automatskim puškama i sačmarama, uz pomoć pasa goniča koji nisu dozvoljeni za upotrebu u legalnom lovu.

  11. #11

  12. #12

    Odgovor: Ugrožene vrste

    Prijatelji hvala na prilozima u vidu slika, sjajne su, ali budite slobodni pa i napishite neshto o po nekoj ugrozzenoj vrsti, kako se tema ne bi pretvorila u galeriju slika

  13. #13

    Odgovor: Ugrožene vrste



    Promenu kategorije, iz ugroženih u kritično ugrožene vrste doživeo je i Gharial (Gavijal, gmaz sličan krokodilu), koji živi u Indiji i Nepalu, čija je populacija između 1997. i 2006. pala s 436 na 182 odrasla primerka.

    Gavijal (lat. Gavialis gangeticus), jedan je od dva živa člana porodice Gavialidae, grupe gmazova nalik krokodilima s dugom, suženom čeljusti. Gavijal je po dužini drugi po redu od živih gmazova nalik krokodilima: odrasli mužjak može dostići dužinu od 6 metara.

    Iako velik, Gavijal nije pretnja čoveku, ne hrani se ni većim životinjama jer je to fizički nemoguće zbog njegove čeljusti, već ribom i pticama. Gotovo izumire, zbog gubitka staništa, lova i ribolova.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #14

    Odgovor: Ugrožene vrste

    Četvrtina sisara u izumiranju

    Ženeva -- Međunarodna grupa naučnika saopštila je da je najmanje četvrtina svih vrsta sisara u svetu u opasnosti da izumre.


    Izveštaj organizacije Međunarodni savez za očuvanje prirode, čije je sedište u Švajcarskoj, opisao je sumornu sliku stanja u kome se nalaze sisari u svetu.

    Više od 1700 naučnika iz 130 zemalja pet godina je prikupljalo podatke za izveštaj u kome se kaže da broj sisara u svetu naglo opada. Predstavnik Međunarodnog saveza za očuvanje prirode Kreg Hilton Tejlor upozorava da je potrebno hitno preduzeti akciju.

    "Ponovo smo procenili stanje svih sisara u svetu – gotovo pet i po hiljada vrsta. Studija je pokazala da ih je gotovo četvrtina već izumrla ili im preti izumiranje u bliskoj budućnosti. To je vrlo zabrinjavajuća situacija zbog koje moramo hitno nešto da preduzmemo", kaže Tejlor.

    Naučnici ističu da su krupni sisari najosetljiviji. Prema njihovom izveštaju, gotovo 80 odsto primata u južnoj i jugoistočnoj Aziji suočeno je s nestankom.

    Nekim delovima Vijetnama i Kambodže preti ono što naučnici nazivaju "sindromom prazne šume" jer neke vrste majmuna nestaju iz područja u kojima su nekada bile rasprostranjene.

    Među druge najugroženije vrste sisara ubrajaju se australijski torbar poznat kao "tasmanijski đavo" i kaspijska foka.

    Naučnici ukazuju da se uništavanje prirodnih staništa odvija širom tropskog pojasa i u to ubrajaju uništavanje šuma u Aziji, Africi, Srednjoj i Južnoj Americi.

    Istovremeno, globalno zagrevanje ugrožava polarne medvede i druge vrste sisara na Severnom polu. Kreg Hilton Tejlor smatra da su ti, sve veći problemi, najzad počeli da privlače pažnju.

    "Svetski lideri su, usvajajući Konvenciju o biološkoj raznolikosti, postavili svetu cilj da se do 2010. godine uspori stopa izumiranja. To je vrlo ambiciozan cilj i za sada smo vrlo daleko od njega", konstatuje Tejlor.

    Naučnici upozoravaju da među mračnim vestima o opstanku bića na planeti ipak postoji tračak nade - kao što su dokazi da projekti za zaštitu i očuvanje zaista pomažu opstanku nekih vrsta. Kao primer, navodi se podatak da se vidre puštene u divlje predele zapadnog dela SAD i Meksika ponovo razmnožavaju. Slično je učinjeno sa divljim konjima u Mongoliji devedesetih godina prošlog veka.
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  15. #15

    Odgovor: Ugrožene vrste

    Evropski bizoni

    ...vrlo retke životinje koja se smatra ugroženom vrstom. Ovih bizona više i nema u slobodnoj prirodi, iako su nekada naseljavali gotovo celu teritoriju starog kontinenta. Evropski bizon je nešto manji od američkog, ali i dalje važi za najvećeg evropskog sisara. Najbrojnije stado ovih životinja danas se nalazi u Poljskoj, na zaštićenoj teritoriji, u tzv. kraljevskom zabranu. Inače, ukupan broj evropskih bizona kreće se oko tri hiljade.


Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vrste veza
    Autor davorjanka u forumu Ljubav
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 21.09.2015, 22:00
  2. I muškarci su ugroženi, zar ne?
    Autor memento u forumu Muška kafana
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 20.08.2011, 00:42
  3. Vrste prdeža
    Autor Kitty u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 12.03.2009, 23:32
  4. Ugrožene ptice i priroda Carske bare
    Autor dani danguba u forumu Banat
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 26.10.2007, 13:55
  5. Vrste memorijskih kartica
    Autor goldie u forumu Nauka i tehnologija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 29.12.2006, 18:49

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •