Druze ne znam za tebe i tvoja iskustva u jamarenju... ali sudeci po mojim iskustvima, to je jedna velika "lutrija" Mnogi faktori uticu na uspesnost jamarenja... i mnogo je teze da se tako oceni pas nego na utakmicama.
Ja sam isao u subotu na jamarenje i vratio se kuci praznih ruku.... Na pocetku je sve delovalo idealno... jedna rupa.... lepa zemlja (pesak)... mirno vreme... raspolozeni psi... poceli smo da jamarimo oko 10.... pustim zenkicu (Zanu) .... posle 10-tak minuta cujemo lavez.... krenemo sa prokopom.... prokopamo 1,80 metra i nista... u medju vremenu izadje Zana... i pustim Ulka... Posle 5 minuta on pocne da laje na drugom mestu... pravimo drugi prokop.... 2 metra i nista.....
vrati se Ulk do izlaza i udje u prvi hodnik gde je bila Zana.... laje...laje..laje... i mi produzujemo prvi prokop jos metar i nailazimo na Ulka... Hodnik nije bio siri od 25 cm... i da stvar bude jos gora skrece pod pravim uglom.... tu su ocigledno oboje stali zato sto nisu mogli dalje. Vadimo Ulka , prosirujemo otvor i pustamo Zanu..... pocinje kisica..... ona se jedva (na ledjima) provlaci i posle 7-8 metara staje i opet laje.. i kopa... 4 sata je ... sve se slabije vidi... nema se vremena za jos jedan prokop..
dozivam Zanu i teska srca odlucujemo da napustimo lokaciju..... Zatrpavamo sve prekope i rupu. Umorni i mokri odlazimo kuci....
I pored nase dobre volje i volje pasa nismo uspeli da uhvatimo liju....
P.S. Danas sam otisao da vidim da li ima promena..... Rupa je iskopana ko da je nikad nismo zatrpali... svezi lisciji tragovi oko rupe...