Negativan uticaj crtanih filmova na decu - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 23 od ukupno 23
  1. #16

    Odgovor: Negativan uticaj crtanih filmova na decu

    Moje dete upravo gleda Lasie, trudimo se da mu u ovom uzrastu ne kupujemo neke budalastine. Dok jos mozemo da uticemo na njega.

  2. #17

    Odgovor: Negativan uticaj crtanih filmova na decu

    Crtani filmovi imaju negativan uticaj pre svega zato što svako gledanje televizije ili monitora umara decu; gotovo ih zaglupljuje. Ali ne želim da kažem da su roditelji KRIVI zato što puštaju deci crtaće. Krivi su oni koji ih prave takvima. Roditelji su krivi pred samima sobom koliko i pred decom zato što, kao što dosta vas i sami priznaju, "nemate srca da im zabranite". Put ka paklu popločan je dobrim namerama. Zaista vam verujem kada kažete da nemate srca. Ali mi to zvuči kao da se plašite da uđete u sukob sa sopstvenim detetom. Ono je dete, i to vaše, i vi ga volite najviše na svetu - sigurno više nego što ga ja volim. A ja zaista verujem i osećam da treba da budemo čvrsti po tom pitanju. Dobro ste primetili, Tom i Džeri i Popaj nisu potrebni deci. Pčelica Maja i Pipi Duga Čarapa će vam dete učiniti možda svojeglavijim, ležernijim, imunijim na vaš autoritet. Stari Diznijevi su Ok, ali Lilo i Stič...? Zemlja pre vremena (o dinosaurusima, ali ne Diznijev), Spirit (o mustangu), Bili Heroj, majstor Bob, Vini Pu za najmlađe (i njima je čak dosadan, ali zar nije odlično ako se dete dosađuje uz TV a vi mu kažete "Hajde da napraviš svog zmaja!"). Hajdi, Mač u kamenu i Cvrle ide u grad su još neki koji mi padaju na pamet i koji su sasvim u redu. Svesna sam da ovo (osim Spirit-a) ne vredi za stariju decu, od 5 godina pa naviše, pogotovo dečake koji su se već navikli na Jugio čudovišta, ali verujem da postoje i roditelji koji umeju da povrate autoritet a istovremeno stave detetu do znanja da ga vole. Zašto vam ja ovde pametujem? Zato što sam, pregledajući crtaće na TV-u zbog svoje dece, postala neko ko veruje u Boga. Kako to? Čistom logikom. Ukoliko postoji toliko crtaća u kojima se pojavljuju mrtvačke glave kao ukras na odeći, rogato-zubata stvorenja koja treba da nam budu simpatična, za razliku od ljudskih bića koja su ili ružna ili glupa ili sporedni likovi; ako su najbolji prijatelji jedne devojčice jedna mačka, jedna svinja i jedno krastavo čudovište, pa još jedne devojčice, a u drugom crtaću na strani negativnog junaka se nalazi mačka sa kapom pravoslavnog sveštenika na glavi, šta onda čovek treba da pomisli? Zašto najobičniji doktor u Kirbiju ima frizuru u vidu rogova? Zašto je vekovima bilo dovoljno da se čudovišta prikazuju kao rogata, zubata, zla i nenaklonjena ljudima, a sada u Ju-gi-o kartama rogato stvorenje bez očiju i prekriveno krljuštima predstavlja ratnika koji se bori protiv demona? Zašto više nije dovoljno da taj ratnik liči na - čoveka? Zašto gotovo ceo Kartun Netvork liči na reklamu za mračnu stranu? Zašto bi se vekovna simbolika odjednom promenila, zamutila, izmešala toliko da se više ne razlikuju jasne osobine dobra i zla? KAKO da naša deca prepoznaju spoljašnje karakteristike onoga što treba da pobedi i onoga što treba da bude pobeđeno? Slična problematika se nalazi i u reklamama. Ako neko od vas misli da ima LOGIČAN odgovor na ova pitanja, biću mu zahvalna. Jer će me utešiti. Kada gledam izvesne crtaće, čini mi se da je kraj sveta blizu. A ovaj svet mi je potreban jer na njemu treba da žive moja deca.

  3. #18

    Odgovor: Negativan uticaj crtanih filmova na decu

    Pa gotovo iznenada imamo navalu tih japanskih fora.. Klasichni manga crtaci iako klisheizirani, opet su imali neku podelu dobra i zla..A ovi Jugioh, raznorazne zmajeve kugle i shiomigadjura superheroji se stvarno graniche sa boleshtinom.. Mozda je, gledano iz ugla Japanaca sve to pouchno ..
    Ne bih trazio nikakve dublju i skrivenu simboliku iza svih tih pomerenih likova.. oni su samo proizvod manjka mashte u hiperprodukciji.. treba popuniti 12522355 epizode nechim pa makar to bile i kamene kornjache koje bljuju vatru itd..

    Srecom, Disney se josh drzi ..a takodje imamo iz godine u godinu nove 3D animirane crtace na koje do sad, ama bash ni na jedan nemam zamerki.. Shrek, Nemo i Ice age i slichni su fenomenalni..

    Bez obzira na sve, verujem da crtaci uttichu nekako na dechiji zzivot.. ali ne verujem da ovi loshi ostavljaju neki dublji efekat osim protracenog vremena i kratkotrajnog razmishljanja o budalashtinama..

    Upravo pogledah Spirita... I ne fali mu baash nishta

  4. #19

    Odgovor: Negativan uticaj crtanih filmova na decu

    Eto helena, navela si moj omiljeni crtani film, Spirit

    Već sam rekla gore šta mislim na ovu temu, potpuno se slažem sa 'Lebom (a donekle i sa tobom) ali nikako ne mogu da kažem da crtani filmovi ostavljaju ne znam kako dubok efekat... bar ne na onu decu koja nisu upućena SAMO na TV i u čijem odrastanju učestvuju i roditelji. Ja, za razliku od tebe ne mogu nazvati lošim sve što ne liči na moje religijske poglede na svet. Dakle u crtanim filmovima svakako ima nasilja kao i svuda oko nas, izvedi dete u park i tamo ćeš videti nasilje, ali se tvoje dete neće nasilno ponašati ako se bar malo uključiš u njegov život.

    Kad sam ja bila klinka ovakve priče se nisu vodile oko crtanih filmova, ali vodile su se oko stripova... identične... tada su kao oni loše uticali na decu... ma da... a ja ih gutala, ne zna se da l' više ja ili moj ćale, otimali smo se... pa sam nešto sve izrasla u lošu... a bogami našla se i po koja mrtvačka glava na odeći, da...



    Da se plašim da uđem u sukob sa svojim detetom? Zbog crtanih filmova? Svašta. Ne vidim nijedan razlog zašto bih mu branila da ih gleda, smatram ga jako inteligentnim malim bićem.

    I da, još jedan podatak. Ističe se u nastavi iz veronauke, za koju se sam odlučio
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #20

    Odgovor: Negativan uticaj crtanih filmova na decu

    Spirit je sjajan crtać. BaneK i SineK ga obožavaju.
    Iz njega deca (a i odrasli) mogu mnogo da nauče koliko je sloboda važna.

  6. #21

    Odgovor: Negativan uticaj crtanih filmova na decu

    Jovana Papan

    Crtani filmovi politika za decu

    Prosečno dete u Srbiji, statistike kažu, provede dnevno 3-4 sata gledajući televiziju. Od toga zna se najviše gleda crtane filmove, naročito ako je pretškolskog uzrasta. Ponuda je danas ogromna, i umesto da ceo dan iščekuje onaj famozni crtać u sedam i petnaest uveče, na kome su odrastale generacije današnjih roditelja, savremeno dete ima na raspolaganju nekih pola tuceta nacionalnih, kablovskih i satelitskih dečjih kanala koji gotovo neprekidno emituju samo crtane filmove. Čak i običaj pravljenja kućnih kolekcija video kaseta i diskova polako izlazi iz trenda svima postaje jasno da je daleko lakše i jeftinije pritisnuti dugmence na daljinskom i ostaviti decu da satima hipnotisano zure u nove i još novije epizode bezbrojnih crtanih serija koje se neumorno nižu.

    Naravno, nije se promenila samo količina crtanih filmova koja se svakodnevno iz tv-ekrana izliva na čula naših najmlađih. Promenila su se vremena, politika, ideološke paradigme, a time i sam sadržaj crtaća, koji bi, u skladu sa ekonomičnošću tržišne logike savremenog vaspitanja, tj. investiranja u dete - trebalo da budu edukativni i da deci posreduju odabrane vrednosti, umesto da ih zabavljaju i kvare. Sva ta agresija, mržnja, netolerancija, tradicionalni odnosi moći, stereotipi i poroci kojima su se odlikovali junaci našeg doba poput Toma i Džerija, Duška ili Dače, zbog toga za današnju decu moraju ostati nepoznanica, kako bi ova mogla adekvatno da se formiraju kao demokratske i multikulturne ličnosti.

    Povratak cenzure

    Tom, Džeri i ostali sumnjivi i besprizorni tipovi nisu doduše potpuno elimisani iz dečjeg programa. Mada su debelo marginalizovani, milioni njihovih obožava la ca širom planete i dalje imaju priliku da uživaju uz ove legendarne crtane klasike, ili da ih puštaju svojoj deci. Ako, međutim, prilikom gledanja budu imali neki čudan osećaj da to baš i nije ono uz šta su odrastali, uopšte neće mnogo pogrešiti. Verzije starih crtanih filmova koje su danas na tržištu i putem medija dostupne publici, uveliko su pretrpele nekoliko talasa žestoke cenzure i kasapljenja, izvršenih pod eufemizmom izbacivanja uvredljivog materijala. Zarad zaštite današnje dece od pogubnih uticaja nasleđa popularne kulture, zabrinuti roditelji, građanska udruženja, korporacije vlasnici prava i njihovi oprezni sponzori udružili su svoja osetljiva moralna čula u zajedničkom paničnom poduhvatu dezinfikovanja crtaća od politički nekorektnih sadržaja. Tako su iz crtanih klasika izbrisane sve one scene i gegovi koje bi i najpokvarenija paranoična mašta samo uz mnogo forsiranja mogla da deklariše kao vređanje na polnoj, rasnoj, etničkoj osnovi, ili kao podsticanje agresivnog ponašanja i poroka. To, doduše, nije i najgore što je moglo da ih snađe, i crtaći iz kojih je samo odstranjeno obolelo tkivo još su imali sreće oni drugi, koje nije bilo moguće jednostavno izmasakrirati, i na taj način dovesti u sklad sa savremenim idejama o prihvatljivom, zapečaćeni su i osuđeni da tavore u mračnim ćoškovima Vornerovih arhiva.

    Ko sme da bude pametniji

    Cenzura je, kao što je pre gotovo četiri veka konstatovao Milton, ne samo štetna i zaludna, već i sasvim neizvodljiva stvar. I zaista - gde postaviti granicu prihvatljivog i kako oceniti šta jeste potencijalno uvredljiv materijal, a šta nije? Kada su u pitanju crtani filmovi, korporacijski odbori i tela za procenjivanje podobnosti nisu želeli mnogo da lupaju glavu pošto bi gotovo svaka referenca na drugu rasu i kulturu, kao nužno pojednostavljena, stereotipna predstava, mogla da se shvati i kao uvreda, najlakše je bilo izbaciti sve potencijalno nezgodne scene, odnosno scene sa takvim referencama.



    U takvom duhu je, na primer, crtani film u kome Duško Dugouško nadmudruje crnca potpuno zabranjen, i to (prema obrazloženju) ne zbog toga što je crnac prikazan stereotipno, već zato što bi neko mogao da pomisli da film poručuje kako su i životinje pametnije od crnaca. Eskim iz jednog filma o Dušku Dugoušku sasvim je isečen, kao i Aboridžin iz drugog. Makaze su takoće radile i svaki put kada bi posle neke eksplozije junak iz oblaka dima izašao sa crnim licem, kada bi Tom iz gomile veša istrčao sa perjanicom indijanskog poglavice, kada se pojave urođenici koji pokušavaju nekoga da pojedu ili kada Tom posle udarca u lice poklopcem kante za đubre liči na Kineza. Sa druge strane, svi gegovi koji bi mogli biti potencijalno uvredljivi za belce, ostali su netaknuti belce je, razume se, sasvim politički korektno ismevati, i niko ne pati zbog činjenice da Duško večito uspe da namagarči sirotog Elmera.



    Neki crtani junaci su, očigledno, i sami po sebi isuviše problematični za današnje cenzore, i malo je falilo da čitav opus filmova o Brzom Gonzalesu zauvek zaglavi na nekoj prašnjavoj polici Kartun Netvorka. Ova stanica, ekskluzivni vlasnik prava, odlučila je 1999. godine da je ovaj crtani film nepriličan za prikazivanje zbog toga što navodno ismeva i stereotipizira hispanoamerikance. Ipak, posle tri godine izgnanstva Gonzales se vratio na male ekrane, i to zahvaljujući nikom drugom do Ligi latinoameričkih građana, koja se, u akciji pod sloganom Živeo Brzi!, uspešno izborila za rehabilitaciju omiljenog crtanog junaka latinoamerikanaca. I za Popaja su došli teški dani, i to iz mnogo razloga puši lulu, bije se, ponaša se preterano mačo, a to sve danas ne prolazi, naročito kada su u pitanju deca. On nije Sunđer Bob, objašnjava prirodu Popajevih grehova američki istoričar crtanih filmova Džeri Bek.



    Prohibicija i nenasilna borba

    Kada su u pitanju seksualne aluzije i poroci, vrag je odavno odneo šalu. Zviždanje za cica-macama i zavirivanje pod suknje uveliko se preselilo u istoriju. Ni vuk, kome u parodičnom crtanom filmu o Crvenkapi očne jabučice pohotno iskaču kada ugleda devojčicu, nema više šanse da se pojavi pred današnjom decom, koja ni u ludilu ne smeju biti istraumirana takvim seksističkim aluzijama, pošto će onda jednog dana neminovno početi da razmišljaju o seksu, i to bez uvažavanja partnera kao ličnosti. A osim što smo zbog njih postali perverznjaci, svi smo izgleda i propušili ugledajući se na crtane junake, pa su zato pre nekoliko godina iz filmova o Tomu i Džeriju isečene sve scene sa duvanom. Alkohol, kao i najbezazlenija asocijacija na njega (torta od ruma), još odavno su pokošeni cenzorskim makazama, kao i scene sa kockanjem, ili nošenjem odeće suprotnog pola (svi mi znamo kako nastaju transvestiti!).

    Nasilje je posebna priča. Kako ga izbaciti iz slepstik žanra, a da bilo šta ostane? Rešenja se kreću se u rasponu od smešnog, preko tragičnog, do zapanjujućeg. Tako, na primer, vidimo scenu u kojoj Kojot trči prema ivici litice, zatim je deo sa padanjem isečen, a onda se pojavljuje Kojot zgužvan kao harmonika. Ili vidimo Elmera sa napunjenom puškom kako se sprema da opali, zatim je pucanj isečen, a onda vidimo oprljenog Elmera kako se puši. Nema veze što gledanje ovako unakaženih scena predstavlja čisto nasilje nad dečjim mozgovima važno je da ona zbog crtaća nikada ne dođu u iskušenje da nekome lansiraju koncertni klavir na glavu.

    Da ne polome mozak

    Kao što ukusno jelo, kada se iz njega izbace svi nezdravi začini, postane zdravo, puno vitamina i bljutavo, tako je i danas, zajedno sa svim tim kontroverznim, uvredljivim, ideološki holesteričnim i politički prezačinjenim tradicionalnim motivima, iz crtanih filmova izbačena i sva draž i zanimljivost. Kao rezultat ovog savremenog dijetalnog pristupa, sada smo dobili pažljivo ideološki osmišljene, vaspitne, edukativne, psihološki korisne, politički korektne i za kreativnost nadasve stimulativne crtane filmove, koji su pritom vrlo često do zla boga dosadni i potpuno negledljivi za bilo koga ko je stariji od uzrasta ciljne grupe. Samim tim, nehotično je ukinuta i mogućnost da gledanje crtaća bude aktivnost u kojoj učestvuju sve generacije ukućana. Zaista - nema tog prosečno inteligentnog roditelja koji je sposoban da izdrži duže od minuta ispred TV ekrana iz koga beče oči Teletabisi, i ostale slatkušne zeke, mede ili konjići koji vrcaju od ničim izazvane pozitivne energije. Dok današnja deca očarano zure u saharinske prizore opšte ljubavi, harmonije i besmisla, roditelji samo mogu da gledaju kako da se što pre udalje i posvete nekoj ultrauzbudljivoj aktivnosti poput sređivanja fioka ili menjanja patrona u hemijskim olovkama.

    Doduše, s obzirom na to koliko se brige danas poklanja svakoj reči koja se stavlja u usta crtanim junacima, nije ni čudo što većina onoga što oni izgovaraju nema skoro nikakavog smisla. Jedan od američkih scenarista crtanih filmova izneo je podatak da je prilikom rada na nekoj crtanoj seriji, sve što napiše moralo da pročita i koriguje čak 47 različitih ljudi, pre nego što bi dobio odobrenje za snimanje. A spisak reči koje se u programima za najmlađe ne smeju koristiti nije nešto do čega biste tek tako mogli doći prostom logikom. Osim psovki i reči poput prokletstvo i dođavola, scenaristima su zabranjene npr. i reči gorivo, odmor, zavist i ukloniti, jer se smatra da su suviše komplikovane da bi ih deca razumela. Nije precizirano kada tačno deca postaju spremna da se uhvate u koštac sa ovakvim glavolomkama, ali bolje sprečiti oštećenje mozga na vreme, nego posle popravljati stvar... Uostalom, biće vremena na fakultetu, čemu neoprezna žurba?

    Etnička diskriminacija goblina

    Dobro, a kakvi su ti novi crtani junaci uz koje odrastaju današnji klinci? Zapravo, oni uopšte i nisu novi trenutno na svetskoj i domaćoj crtanoj estradi vladajuće pozicije zauizimaju sve sami povratnici i iz naftalina izvučeni, oprobano uspešni crtani likovi Nodi, Jagodica Bobica, Medvedići dobrog srca. Međutim, svoje nove male obožavaoce ovi stari junaci šarmiraju u sasvim novim izdanjima, dezinfikovanim od bilo kakvog politički nekorektnog sadržaja, a bogami često i od bilo kakvog smisla.



    Nodi, simpatični drveni lutak iz Zemlje igračaka, nastao iz pera engleske autorke Inid Blajton, pre nekoliko godina proslavio je svoj pedeseti rođendan. U dvadeset prvi vek, Nodi je ušao sa novim, kompjuterski animiranim vizuelnim identitetom, ali i bez nekih od svojih višedecenijskih crtanih saputnika. Originalna verzija priče o Nodiju sadržala je i Golivoge drvene lutke crnog lica, koje su nekada bile popularne u Engleskoj i Americi, a koje su vremenom postale kontroverzne zbog asocijacija na rasizam. Golivoge je zamenio niz novih likova, a u ulozi loših momaka sada su se našli naizgled ideološki neutralni goblini. Međutim, ni to nije zadovoljilo savremene standarde političke korektnosti ubrzo su stigle primedbe iz skandinavskih zemalja (kulturne postojbine goblina), koje autore serije optužuju da skrnave njihovu tradiciju i mitologiju. A poznato je da danas, u vreme totalitarizma tolerancije i uvažavanja, niko ne sme biti uvređen čak ni bezrazložno, pa je, samim tim, i sudbina goblina u Nodiju veoma neizvesna.

    To nije sve što je moralo da se promeni. Kako bi neutralisali optužbe za seksizam i predominaciju muških likova, kreatori Nodija u seriju su ubacili još jedan lik Dinu, koju autori opisuju kao crnu, samouverenu žensku osobu pripadnicu manjine. I sam Nodi je morao da promeni svoje ponašanje, kako bi se rešio optužbi da se ponaša kao jedan mali beli snobić njegov nekada pomalo arogantni lik danas je zbog toga sveden na karikaturalnu dvodimenzionalnu ličnost sposobnu jedino da izgovara beskonačni niz ljubaznih fraza koje definitivno nikoga ne mogu da uvrede, osim što nehotično vređaju inteligenciju svakog višećelijskog organizma.

    Na tronu najpopularnijih, Nodiju danas društvo pravi njegova koleginica Jagodica Bobica, suverena kraljica dečjih kanala, lutkica, majica, torbica, šnalica i ostale franšizne robe. Vrlo popularna u osamdesetim, Jagodica je takođe pre nekoliko godina doživela svoj veliki kambek, i to, pogađate, u politički korigovanoj verziji. Sama junakinja doživela je svojevrsnu emancipaciju, pa se više ne može videti u romantičnoj haljinici kakvu je nosila od svog nastanka, a koja je izgleda pretvarala u ženu-objekat, već samo u pantalonama. Iz nove serije izbačeni su i svi negativci koji su ranije sirotoj Jagodici stvarali glavobolje, pa sada Zemlju jagoda nastanjuju sve sami dobrotvori i poštenjačine , konačno u poziciji da uživaju u životima bez iskušenja, konflikata i stresa.



    Naravno, osim što uspešno oskudevaju u mogućnostima da nehotično uvrede bilo koga na kugli zemaljskoj, oba crtana filma odlikuju se sižeima koji nemaju premca po svojoj zašećerenosti. Kad čovek vidi kako naši heroj i heroina uz pomoć svoje dobrote, poštovanja pravila i nedostatka smisla za humor brzo vraćaju harmoniju u idealnu Zemlju igračaka (Nodi) ili Zemlju jagoda (Bobica), prosto ne može a da sebi ne obeća da se više nikada neće švercovati u tramvaju, ili prelaziti ulicu na crveno.

    Kako postati zvezda crtanog filma

    Dok sa jedne strane Nodi i Bobica imaju zadatak da decu uvere kako je svet nastanjen isključivo dobrim dušama koje se po ceo dan samo vole i pomažu do iznamoglosti, misija Medvedića dobrog srca, sa druge strane, jeste da decu kljukaju samopouzdanjem i verom u sebe, što je, kao što je poznato, danas ultimativni lek za sve nevolje čovečanstva. Tako se u svakoj epizodi medvedića, bezbroj puta mogu čuti dobro poznate olinjale fraze tipa: Veruj u sebe!, Možeš biti sve što poželiš!, Samo poželi i želja će ti se ostvariti!, Ako budeš dovoljno jako želeo, uspećeš! i slično. Nema veze što su ove fraze u suštini potpuno ispražnjene od značenja važno je da deci bude pružena predstava sveta u kome je uvek i za svakog sve moguće i izvodljivo, i gde je svako poseban i jednistven što isto tako, ruku na srce, samo znači da niko i nije.

    A da su današnji crtaći, prema svim parametrima, sasvim u trendu i potpuno upodobljeni vladajućim doktrinama, dokazuje i popularna španska crtana serija Voćkice. Ideja vodilja ove serije, kako se da zaključiti, jeste da promoviše danas modernu ideju interkulturalnosti. Jasno su uočljivi napori kreatora, da se crtani junaci - različite vrste voća i povrća, koje se međusobno druže i doživljavaju razne avanture, predstave kao potpuno ravnopravna bića koja zaslužuju jednako poštovanje, i koja, uprkos svojim drastičnim razlikama, mogu da ostvare međusobni konstruktivan (intervoćni) dijalog, pretpostavljamo u cilju nastanka jedne bogate i šarolike voćne salate. Sav ovaj interkulturalizam podvlači i naslovna numera serije, pesma sa sledećim refrenom:

    Mi smo beli i zeleni, crni ili žuti,

    Mi smo različiti o da i to nas spaja!







    Za kraj, obavezno se mora pomenuti i trenutno aktuelna crtana serija Hoću ja!, koja se može posmatrati kao ultimativna paradigma današnjeg doba, koje (koliko god se upinjalo da se predstavi kao doba brige i poštovanja prema drugima), zapravo predstavlja doba egocentrične individue, samodovoljne i željne slave. Sasvim sa tim u skladu, današnja deca, od rođenja navikla da budu superstarevi u svojoj porodici i okruženju, zahvaljujući čedesima moderne medijske tehnologije, konačno mogu da svoj selebriti status podignu na jedan sasvim novi nivo, i to postavši prave pravcijate zvezde crtanih filmova. Kako je to moguće? Dovoljno je da njihovi roditelji određenoj tv-stanici pošalju fotografije, koje će zatim biti ubačene u odgovarajući softver, i klinci postaju instant junaci popularnog crtaća. Uživajući u sopstvenim avanturama, i očarano posmatrajući sopstveni odraz u ekranu, koji im upućuje pregršt ljubaznih, neuvredljivih, tolerantnih, interkulturnih i politički korektnih fraza, današnja deca najzad mogu sasvim da urone u to narcisovo ogledalo, i postanu pravi dvodimenzionalni junaci savremenog dezinfikovanog, politički korektnog, hiperzaslađenog i besmislenog ( crtanog ) sveta. www.nspm.org.yu

  7. #22

    Odgovor: Negativan uticaj crtanih filmova na decu

    moji dosta gledaju crtace.dosad su odgledali mislim sve.ali trenutno im je aktuelan sundjer bob i mister bin,mada im se i wallace and gromit svidja.

  8. #23

    Odgovor: Negativan uticaj crtanih filmova na decu

    Ne znam dali danas postoji crtic bilo koji u kojem nema nasilja.
    Sem u Fifi i Jagodica Bobica, koje je gledao kad je imao 2 godine.
    Uvek smo se trudili kako je rastao da forsiramo crtice u kojima iako ima neke vrste nasilja ipak poruka na kraju je pozitivna, poucna.
    Tako da i dan danas se cesto vrati na one crtice koje imamo na dvd i gleda ih sa zadovoljstvom - Autici, Dalmatinci, Pas i lisac, Lunja i Maza i td.

    Ipak ne mogu da kazem da nije uopste gledao ono sto gledaju vrsnjaci - Ben10, Dekster i Didi, Scooby Do i sl. Ali i to se kontrolise. Ima pravo samo 30 minuta u toku jednog gledanja ili najvise 1 sat dnevno.

    Inace izricito je zabranjeno Power rangers (i jos neke slicne ne mogu da ih upamtim sve ) jer kad je to gledao jednom, poceo da se ponasa divljacki.... I da mi ih imitira.
    Tako da to cede se 'pokvarilo' a kad je na tv-u - menja se kanal.


Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Omiljene recenice iz crtanih filmova!!!
    Autor Captain Jack u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:51
  2. Muzika iz crtanih filmova
    Autor silvia u forumu Muzika
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 18.08.2013, 01:49
  3. Najsmesniji lik iz crtanih filmova?
    Autor Painkiller u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 02.03.2011, 18:39
  4. Uticaj sna na zdravlje
    Autor Charlie Harper u forumu Zdravlje
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 28.04.2010, 16:23
  5. Zakoni fizike iz crtanih filmova
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 22.11.2007, 22:55

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •