Znam jednu osobu kojoj je trebalo svega 5 sekundi da sinoc sa kiše skloni jednog debelog mačora koji se izgleda siromah izgubio.
Ja sam kao mala dovlačila sve moguće vrste životinja... kuce, mace, ježeve, ptičice... ma šta sve nisam, ali sam se vremenom odvikla (jer na sreću, ili žalost, ipak živim u stanu). Moji roditelji imaju već 13-14 godina psa koji je upravo na taj način dospeo kod nas - sa ulice.
Da li se sažalite na napuštene životinje ili pak razmišljate o tome ko će je paziti, da li je zaražena možda, da li imate uslova da je držite u kući?
Ja nekako uvek razmišljam da u kući ima svakako više uslova nego na ulici, ali prihvatam i kada mi ljudi kažu da preterujem.
Šta mislite o ovome i da li spadate u one ljude koji se rastuže na napuštene životinje i sklanjaju ih u tople domove?