"Vojvođansko pitanje"? - Strana 6
Strana 6 od 8 PrvaPrva ... 45678 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 76 do 90 od ukupno 119
  1. #76

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Citat itebejac kaže: Pogledaj poruku
    Ti si napisao, sad nemoj da se praviš Šaja-Paja: bio sam u pravu da ovde ima mnogo madjarskih fasista i sovinista....bas sam dobio reput sa porukom da je Madjarska do Beograda,sto me terate da zamrzim vas narod....

    Objasni mi ovo: "boli te svaka reč protiv istine koju nam serviraš iz svoje glave..." Hoćeš da kažeš da priznaješ da ja govorim istinu, a ti govoriš protiv te istine?!
    Ja ne mrzim srpski narod, ja ga volim.. o tome dali sam dostojan da pišem i govorim o srbima odlučuje sadržina mojih misli. Ako je ta sadržina pozitivna, mislim da svaki narod zaslužuje da joj neko uputi pozitivne misli.
    Šta se praviš pametan? Znam šta je srpskoitebejac. Zašto misliš da bih pomislio da je to uvreda? Vidiš da si pun predrasuda o meni! Misliš, a ne poznaješ me, da mrzim srpskoitebejce. Varaš se, to su mi drugovi, kao braća su mi. Inače bikišanin sam, a ti pametan sa dve diplome odgonetni šta to znači pa mi javi. Svojoj sestri, koja je završila srednju školu sam uvek govorio da to što neko ima diplomu ne znači da je pametan i da mudro zbori. To kažem i tebi.

    I PO SRPSKOM PRAVOPISU PRESTANITE VIŠE DA IMENA NARODA PIŠETE SA VELIKIM POČETNIM SLOVIMA. Oni se pišu ovako: srbi, mađari, rumuni, a ne ovako: Srbi, Mađari, Rumuni. A stanovnici naselja: zrenjaninci, srpskoitebejci, a ne: Zrenjaninci, Spskoitebejci.
    ...no comment...ko ima oci nek' vidi,ko ima usi nek' cuje...
    Poruku je izmenio felix, 24.08.2008 u 23:33

  2. #77

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    ...na ovoj temi je sve otislo predaleko,od licnih uvreda pa sve do rasne i verske mrznje....

  3. #78

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Mislim da je Vojvodini dobro ovo oko Kavkaza, ako se može tako reći (žao mi je svih žrtava kavkaskih). Kažem to zato jer su se evo radikali primirili, jer su shvatili da od rusa nema vajde - dakle izgubili podršku, i mogu da računaju samo na domovinu demokratije - Belorusiju. Ha!

    Stanje u Vojvodini i veštački nameštene tenzije će se smiriti, čim radikali shvate da nemaju podrške u svetu.


    Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!

  4. #79

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Citat itebejac kaže: Pogledaj poruku
    Ti si napisao, sad nemoj da se praviš Šaja-Paja: bio sam u pravu da ovde ima mnogo madjarskih fasista i sovinista....bas sam dobio reput sa porukom da je Madjarska do Beograda,sto me terate da zamrzim vas narod....

    Objasni mi ovo: "boli te svaka reč protiv istine koju nam serviraš iz svoje glave..." Hoćeš da kažeš da priznaješ da ja govorim istinu, a ti govoriš protiv te istine?!
    Ja ne mrzim srpski narod, ja ga volim.. o tome dali sam dostojan da pišem i govorim o srbima odlučuje sadržina mojih misli. Ako je ta sadržina pozitivna, mislim da svaki narod zaslužuje da joj neko uputi pozitivne misli.
    Šta se praviš pametan? Znam šta je srpskoitebejac. Zašto misliš da bih pomislio da je to uvreda? Vidiš da si pun predrasuda o meni! Misliš, a ne poznaješ me, da mrzim srpskoitebejce. Varaš se, to su mi drugovi, kao braća su mi. Inače bikišanin sam, a ti pametan sa dve diplome odgonetni šta to znači pa mi javi. Svojoj sestri, koja je završila srednju školu sam uvek govorio da to što neko ima diplomu ne znači da je pametan i da mudro zbori. To kažem i tebi.

    I PO SRPSKOM PRAVOPISU PRESTANITE VIŠE DA IMENA NARODA PIŠETE SA VELIKIM POČETNIM SLOVIMA. Oni se pišu ovako: srbi, mađari, rumuni, a ne ovako: Srbi, Mađari, Rumuni. A stanovnici naselja: zrenjaninci, srpskoitebejci, a ne: Zrenjaninci, Spskoitebejci.

    Nazivi naroda se UVEK pišu velikim slovima, isto tako i Novosađani, Zrenjaninci... Uzmi pravopis... Ljudi smo, svi ćemo se složiti za državu Vojvodinu!
    Orem duboko, sadim iluzije, okopavam mrnju, berem sujetu, skladitim zlato, prodajem ideje (merkantilne, tvrde)-povoljno!

  5. #80

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Citat paor kaže: Pogledaj poruku
    Nazivi naroda se UVEK pišu velikim slovima, isto tako i Novosađani, Zrenjaninci... Uzmi pravopis...
    Kakve veze ima veliko i malo slovo sa ovom temom?
    Ako ne mozes coveku odgovorit, zasto ga onda citiras?
    Mogao si mu citirat jednu ili dve recenice, a ne ceo tekst.

  6. #81

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Citat itebejac kaže: Pogledaj poruku
    Mislim da je Vojvodini dobro ovo oko Kavkaza, ako se može tako reći (žao mi je svih žrtava kavkaskih). Kažem to zato jer su se evo radikali primirili, jer su shvatili da od rusa nema vajde - dakle izgubili podršku, i mogu da računaju samo na domovinu demokratije - Belorusiju. Ha!

    Stanje u Vojvodini i veštački nameštene tenzije će se smiriti, čim radikali shvate da nemaju podrške u svetu.


    Радикали се ослањају пре свега на своју снагу и подршку у народу.

    Тензије не дижу само радикали, напротив, највише их дижу лички сепаратисти и Пастор са својом мађарском аутономијом.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  7. #82

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Kada smo se dotakli radikala. Tek kada sam došao u Vojvodinu uvidio sam da nema velikih razlika između Radikala i LSV-a. Ustvari jedina bitna razlika je što Radikali imaju veće glasačko tijelo. U suštini su potpuno iste stranke. Jedna stranka se zalaže za proširenje granica Srbije i osporava pravo na postojanje drugim narodima dok se druga zalaže za rasturanje vlastite države a zanimljivo je da vođa tih što se zalažu za rasturanje nije uopšte iz države Srbije nego su njegovi tu došli. Ima na Netu zanimljiv video klipić naslovljen "Srijem Hrvatskoj". Naime radi se o skupu velikohrvatskih nacionalista koji govore o ideju pripajanju srpskog Srema Hrvaskoj. Počasni gost tog skupa je bio niko drugi do Nenad Čanak.

  8. #83

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    "Војвођанско питање" не постоји више јер је оно решено 1918 године када је након вековног ропства под аустроугарском сједињена са Србијом која је пре тога била под вековним ропством Отоманске империје!Оно што је сада спорно код другова Лигаша је само да питање да они са мизеријом од гласова и мандата завуку што дубље руку у џепове покрајине и да се што боље овајде од НИС-а!

  9. #84

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Citat FlekicaSkupusom kaže: Pogledaj poruku
    "Војвођанско питање" не постоји више јер је оно решено 1918 године када је након вековног ропства под аустроугарском сједињена са Србијом која је пре тога била под вековним ропством Отоманске империје!Оно што је сада спорно код другова Лигаша је само да питање да они са мизеријом од гласова и мандата завуку што дубље руку у џепове покрајине и да се што боље овајде од НИС-а!
    Sjajno, svi su bili pod vekovnim ropstvom nekoga, pa su se svi revanširali..

    Narod ostaje, a granice se pomeraju.. a narod koji ostaje treba da preživi.. oni koji pomeraju granice, uvek se trude da što duže održe te granice.. pa narod strada, ili najmanje njegov džep..

    Fudbalski teren poznajem, znam gde su linije, ali neka mi neko pokaže te vekovne linije na granicama država, za koje se nacije (ili bolje reći: predstavnici nacija) bore vekovnim borbama. Ko je okrečio te linije državne i po kojim kriterijumima ja ne smem da ih prelazim? Samo postojanje državnih granica je direktno kršenje osnovnih ljudskih prava. Postojanje državnih granica dokazuje postojanje bojaznosti države čije su te granice od toga da ne izgubi.. da ne izgubi šta? Teritoriju? ha.. kako smo mi ljudi smešni.. daj mi teritoriju da ja ubirem porez a ne ti,jer nemam poverenje u tebe da ćeš pošteno da ubiraš i pošteno da rasporediš i trošiš taj porez...

    Već sam davno naučio da čovek može da se pouzda samo u Boga. Samo je on dosledan.
    Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!

  10. #85

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Итебејац, у праву си, али чему онда стварање нових држава ако већ тежимо укидању граница, ја сам за Европску,модерну, војно неутралну, савремену, просперитетну, богату Србију у ЕУ, без икаквих граница ... зато не видим поенту у прављењу нових микро држава у Европи!!!

  11. #86

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Citat FlekicaSkupusom kaže: Pogledaj poruku
    Итебејац, у праву си, али чему онда стварање нових држава ако већ тежимо укидању граница, ја сам за Европску,модерну, војно неутралну, савремену, просперитетну, богату Србију у ЕУ, без икаквих граница ... зато не видим поенту у прављењу нових микро држава у Европи!!!
    Potpuno se slažem sa tobom. Nove države nam ne trebaju, samo prosperitet..

    A poenta za pravljenje novih država je ta da ćeš uvek naći nekog ko hoće parče zemlje za sebe gde može određivati zakone po sopstvenom kroju, i izbegavati one zakone koji mu se u nekoj široj zajednici ne odgovaraju.

    Neke zemljice se stvaraju i održavaju za naprimer kao baza za šverc droge, oružja, trgovinu ljudima. Druge zemlje su tako održavane i stvorene da bi se izbegao plaćanje poreza - Monaco.
    Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!

  12. #87

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Neke zemljice se stvaraju i održavaju za naprimer kao baza za šverc droge, oružja, trgovinu ljudima
    Самопрокламовано Косово

    A poenta za pravljenje novih država je ta da ćeš uvek naći nekog ko hoće parče zemlje za sebe gde može određivati zakone po sopstvenom kroju, i izbegavati one zakone koji mu se u nekoj široj zajednici ne odgovaraju.
    Мило Ђукановић ....

    Итебејац ... 100% си у праву и делим твоје мишљење! Границе су једно с, летос сам обишао целу Европу и најбоља ствар је управо то непостојање граница, седнеш лепо у ауто, воз ... и само се кондуктери и локомотиве мењају!

  13. #88

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Što se mene tiče, vojvođansko pitanje je rešeno 1918. kao i pitanje svih naroda koji su zauvek napustili Austrougarsku, osnovali sopstvene države ili se priključili matici. I posle Drugog svetskog rata se postavljalo to isto vojvođansko pitanje pa je odgovor bio kao i na Velikoj narodnoj skupštini 1918. što je ozakonjeno na trećem zasedanju AVNOJ-a. Od tada pa do dana današnjeg je Vojvodina autonomna pokrajina u sastavu Republike Srbije.

    Međutim, neki bi i danas otvarali vojvođansko pitanje, predvođeni LSV a u zadnje vreme i vojvođanskim ogrankom DS. Otvara se pitanje ne samo stepena autonomije nego i statusa pokrajine sa različitim argumentima. Još davno sam pročitao jedan odličan članak na ovu temu, napisan 2003. a autor je Boško Mijatović. Preneću članak u celosti:
    -------------------------------------------------------------------------------------------------------------
    "Nedeljni telegraf", 21. 5. 2003.

    Vojvodjansko pitanje: ima li ozbiljnog temelja?

    Bosko Mijatovic

    U raspravama o polozaju Vojvodine, u Srbiji velika vecina ucesnika
    nekako podrazumeva da je autonomija potrebna i samo se spore o njenom
    stepenu - hoce li biti umerena ili ce se stici do federalnog, ili cak
    konfederalnog resenja. Priznajem, i ja sam doskora verovao da postoje
    ocevidni razlozi za autonomiju i slagao se sa tvrdnjom da treba samo
    naci pravu meru autonomije. Medjutim, posle blizeg ispitivanja,
    razlozi u korist autonomije, bar kako se meni cini, pokazuju se
    slabijima nego sto sam pretpostavljao i nego sto se obicno misli, pa
    hitam da ih predstavim u sto radikalnijoj formi i time bar malo
    doprinesem vrucim predustavnim diskusijama, pise u najnovijem broju
    casopisa "Prizma" dr Bosko Mijatovic. Prethodno, da pogledamo sta
    zastupnici siroke autonomije ili republike hoce. U drugim tekstovima u
    ovom broju "Prizme" o tome je dosta reci, pa cu se ja ograniciti samo
    na stavove u dokumentima Lige socijaldemokrata Vojvodine, ciji je
    predsednik Nenad Canak. Oni jesu najradikalniji, ali ni ostali akteri
    danasnje autonomaske politicke scene Vojvodine nisu govorili bitno
    drugacije: ni Veselinov, ni Isakov, a ni Kasa. Dragan Veselinov se,
    cak, svojevremeno zalagao za zasebno imigraciono zakonodavstvo na
    nivou Vojvodine, sto bi znacilo ni manje ni vise nego ogranicavanje
    slobode nastanjivanja gradjana Srbije na celoj teritoriji republike
    i
    sto se nikako ne moze spojiti sa idejom o Srbiji kao drzavi, ma koliko
    decentralizovanoj ili federalizovanoj. U poslednje vreme pojavljuju se
    izvesne razlike u stavovima Isakova i Kase u odnosu na Cankove, a
    koliko su ozbiljne ostaje da se vidi.

    Autonomasi prepisuju iz 1974.

    Za sta se zalaze Liga? Tesko je reci, bar sudeci po stranackim
    dokumentima. U jednom, nazvanom "Programska nacela: nase shvatanje
    autonomije Vojvodine", stoji da je to autonomija. Doduse, pojam
    autonomije se odmah prosiruje idejom da su gradjani Vojvodine suvereni
    u odlucivanju o njenom statusu, sto se nikako ne moze spojiti sa
    idejom autonomije. U drugom, nazvanom "Federalisticka inicijativa"
    (predlog), Liga se eksplicitno zalaze za federalizaciju Srbije i
    stvaranje "Sjedinjenih drzava Srbije" u kojoj bi svaka jedinica "bila
    odgovorna za svoj razvoj" (sto je prepisana formulacija iz 1970-tih
    godina) i izrazava se cvrsto uverenje da autonomija nije dovoljna,
    posto je nestalna i fleksibilna. I u dokumentu "Republika Vojvodina:
    put mira, razvoja i stabilnosti" opet se zagovara republika. Dakle,
    autonomija ili republika? Izgleda oboje. U javnim izjavama Canak je
    zastupao oba gledista, a na kraju se, sto se vidi iz nacrta Osnovnog
    zakona, opredelio za rec autonomija, ali ciji je sadrzaj, najmanje,
    republika. Ideja je, verujem, da se takticki upotrebi rec autonomija
    kao daleko prihvatljivija velikoj vecini gradjana i politicara u
    Srbiji, ali i da je sustinski cilj republika u vrlo labavoj vezi sa
    Srbijom. Interesantno je da ljudi iz Lige nikako ne mogu da prevale
    preko jezika stav da se Vojvodina nalazi u sastavu Srbije, vec
    obigravaju kao kisa oko Kragujevca: vojvodjanski "ustav bi definisao
    veze sa drzavom Srbijom"; ili, govori se "o saradnji ili ukljucivanju
    u ravnopravnu zajednicu sa drugim regijama, drzavama i narodima
    Evrope, Jugoslavije ili Srbije", a maksimum je sledeca mutna
    formulacija: "Vojvodina je drzavno-pravno vezana za Srbiju". U
    pomenutim dokumentima, a svakako i u drugima, kao temelj posebnosti
    Vojvodine navode se brojni razlozi: istorijski, kulturni, geografski,
    demokratski i ekonomski. Pogledajmo ih poblize, s tim da cemo ovom
    poslednjem posvetiti nesto vise paznje zato sto Liga na njemu najvise
    insistira.


    Zloupotreba tradicije

    Kazu - postoje istorijski razlozi za siroku autonomiju ili republiku,
    jer Vojvodina predstavlja staru, odavno poznatu pokrajinu, pa bi
    trebalo postovati tu individualnost. Nije tacno. Do pobede komunizma u
    Jugoslaviji, Vojvodina nikada nije bila zasebni politicki
    individualitet, osim kratko i delimicno u periodu 1848-1860, kada je
    postojalo Vojvodstvo Srbija i Tamiski Banat u bitno drugacijim
    granicama nego sto je danasnja Vojvodina. Dakle, nema govora o
    starijoj istorijskoj tradiciji politicke posebnosti Vojvodine. To ni
    teorijski nije bilo moguce, jer je Srem pripadao austrijskoj polovini
    carstva, a Backa i Banat Madjarskoj. Da ne pominjem Vojnu granicu,
    koja je obuhvatala tek neke delove danasnje Vojvodine (i delove
    Madjarske i Rumunije), kao sto se delom srpske Vojvodine nekada
    smatrala i Baranja. Cak i da je politicka individualnost Vojvodine
    postojala tokom prethodnih vekova, to ne bi bio dovoljan razlog za
    njeno dalje odrzavanje. Mnoge su pokrajine ili drzave trajale tokom
    istorije, ali ih vise nema: Vlaska, Galicija, Erdelj, Dalmacija,
    Burgundija, Flandrija, Navara, Sardinija, Slezija, Moravska, Pruska...
    pa mozda ne mora ni Vojvodina. Ostaje period posle II svetskog rata,
    kada pokrajina Vojvodina postoji, sa razlicitim statusima. Ranije
    egzistiranje necega sto su pravili velikani Broz, Kardelj, Rankovic i
    Djilas sa svojim malim vojvodjanskim saradnicima - Zarkom, Stevom,
    Zivanom - zaista nije dovoljan razlog za njeno postojanje u
    buducnosti. Novo vreme i XXI vek donose nove poglede, koji se nikako
    ne slazu sa prasnjavom i jos neistinitom istorijskom argumentacijom.
    Izvestan kadrovski kontinuitet sadasnje vladajuce grupacije sa onom
    nekadasnjom komunistickom i Brozovom (Canak, Isakov, Fira,
    Berisavljevic) svakako nije dovoljan razlog. Potrebno je nesto jace.
    Kazu - postoje i kulturni razlozi, tj. Vojvodina ima svoju kulturnu
    bastinu koja je razlicita od one juzno od Save i Dunava. Nije tacno.
    Jovan Rajic, Orfelin, Zefarovic, Dositej, Sterija, Branko, Djura,
    Zmaj, Stevan Sremac, Isidor Bajic, Paja Jovanovic, Veljko Petrovic,
    Petar Konjovic, Vasko Popa, Crnjanski i mnogi drugi ne samo da nisu
    samo vojvodjanski umetnici, vec i sire srpski, nego su obicno
    prevazisli svoj zavicajni okvir i sada su samo srpski. Isto vazi i za
    znacajne ljude iz drugih vojvodjanskih naroda. Provincijalno
    prisvajanje nacionalnih velicina je besmileno, dostojno samo malih
    provincijskih duhova. A mozda oni ne misle na visoku kulturu, vec na
    onu drugu, narodnu - cistu odecu, pristojnost u ophodjenju, bolju
    prosvetu, vise evropejstva. Tu ima nesto razlike, priznajem. (Mada ni
    Beograd nije los i moze se sa uspehom porediti sa Vojvodinom.) Ali,
    takve razlike smatraju se u velikom svetu normalnim, tj. u jednoj
    drzavi sasvim je prirodno da jedan kraj bolje stoji sa "kulturom" od
    nekog drugog, pa nikome ne pada na pamet da kaze "mi smo za 30 odsto
    civilizovaniji i zato trazimo status republike". Sicilija se po
    kulturi ili "kulturi" razlikuje od Lombardije, kao i Dalmacija od
    Slavonije, pa to njima - gle razumnih ljudi - ne predstavlja razlog za
    politicku borbu za (kon)federalno uredjenje. Na kraju, izvesno
    kulturno razlikovanje pojedinih krajeva samo obogacuje jednu zemlju i
    po nacelu multikulturalnosti, zar ne? Kakva bi to modernost bila
    traziti zasebnu teritoriju s pozivom na kulturne razlike sa ostalim
    delom Srbije, a konstituisati tu istu zasebu teritoriju bas po nacelu
    multikulturalnosti? To ne bi bilo ni moderno, ni inteligentno.


    Autonomija u Macvi

    Kazu - postoje i geografski razlozi, tj Vojvodina predstavlja jednu
    jasnu, odvojenu geografsku celinu, posto se nalazi izmedju Save,
    Dunava i granica sa susednim drzavama. Nije tacno. Vecina granica
    Vojvodine su nejasne, odsecene k'o na panju, ne bas prirodne. Posle I
    svetskog rata granice prema Madjarskoj i Rumuniji tesko su
    ustanovljene, posto nije bilo nikakvog valjanog orijentira, ni onog
    nacionalnog, pa su i postavljene od oka, deleci seoske atare,
    porodice, sunarodnike. Dunavska granica sa Hrvatskom i dan danas je
    sporna, jer je ta nestasna reka promenila korito na zapadu. Sremsku
    granicu sa Hrvatskom postavljali su Djilas i drustvo posle II svetskog
    rata, takodje slobodnom ocenom, jer dobrih markera nije bilo, a mnogi
    sa obe strane granice Srbije i Hrvatske i dan danas misle da je
    nepravedna. Ni juzna granica Vojvodine, prema ostaloj Srbiji, nije
    bolja: tako Vojvodina prelazi na desnu obalu Save i zalazi u Macvu,
    sto malo ko zna, a zbog jedne znatne promene toka Save. Zatim,
    Beograd, odnosno ostala Srbija, prelazi na levu obalu Save i Dunava
    zahvatajuci deo zemljista Vojvodine. Stoga zaista ne stoji tvrdnja da
    je Vojvodina jasno definisana geografska celina. Kazu - i narod
    Vojvodine hoce (prikrivenu) republiku, a ako narod hoce, onda se mora,
    jer to je demokratija. Nije tacno. Narod Vojvodine nece republiku.
    Referenduma na ovu temu nije bilo, pa nam kao sredstvo ocene
    raspolozenja gradjana ostaje rejting stranaka koje to zagovaraju.
    Stranke koje manje ili vise podrzavaju ideju republike - Cankova Liga,
    Veselinovljeva Koalicija, Isakovljevi Reformisti i Kasin Savez -
    zajedno imaju 10-15% vojvodjanskog birackog tela, prema svim
    istrazivanjima javnog mnjenja. A to onda nije narod, vec - ubedljiva
    manjina. A skorasnji predlog jednog clana Vlade Srbije da se odrzi
    referendum o statusu Vojvodine autonomasi su odmah ljutito odbacili,
    znajuci da bi na njemu izgubili.
    Nisu oni za demokratiju, vec bi
    radije da se cenjkaju sa republickim vlastima u politickim kuloarima i
    ucenjuju poslanickim mandatima. A otkud onda da oko polovine poslanika
    u skupstini Vojvodine zagovara radikalna resenja i pokusava da izbori
    ono sto vecina naroda ne trazi? Misterije nema. Prilikom trgovanja oko
    poslanickih lista pred skupstinske izbore 2000. godine male
    "vojvodjanske" stranke, na celu sa Cankom, lukavo su trazile i dobile
    cak polovinu svojih kandidata na DOS-ovim listama za pokrajinske
    izbore, kako bi popustile kod republickih. Izgleda da su Kostunica i
    Djindjic, zauzeti idejom obaranja Milosevica, potcenili i znacaj
    vojvodjanskog parlamenta i muke koje ce takav dogovor kasnije doneti.
    I bi tako - stranke koje nemaju odgovarajuce uporiste u birackom telu
    dobise polovinu poslanika skupstine Vojvodine i sada se hvale navodnom
    politickom legitimnoscu. Politicko cenjkanje je, dakle, doneo sastav
    skupstine Vojvodine koji ni izbliza ne odgovara raspolozenju birackog
    tela i koji sada pravi teskoce.

    Uciti od kantona

    A cak i kada bi vecina gradjana Vojvodine zelela radikalno resenje,
    nikako nije izvesno da bi moralo da bude po njihovom. Jedno podrucje
    jedne zemlje ne moze biti suvereno u smislu da samostalno odlucuje o
    svom drzavnom ili bilo kom drugom statusu, vec se mora pitati i ostali
    deo te zemlje. Na primer, da bi se jedno podrucje svajcarskog kantona
    konstituisalo kao poseban kanton, potrebna su cetiri referenduma sa
    pozitivnim ishodom, ukljucujuci i jedan referendum u kantonu od koga
    se odvaja deo teritorije i jedan na nivou cele Svajcarske. Ozbiljne
    zemlje ozbiljno grade svoje ustrojstvo. Kazu - Vojvodina je oduvek
    poreski iscrpljivana u korist Srbije, a "poreska pljacka Vojvodine
    postojala je jos i pre II svetskog rata, i dokumentuju to navodnim
    podatkom da je 1925. godine Vojvodina platila 36,9 odsto svih poreza u
    ondasnjoj Kraljevini SHS. Nije tacno. Da bi neistina bila uverljivija,
    data je tabela sa podacima o naplati poreza u krajevima te drzave
    (dokument Lige "Podaci i cinjenice o Vojvodini"), a cifre, jel' da,
    nikada ne lazu. Doduse, ligasi nisu naveli izvor podataka, pa vec to
    navodi na sumnju. Ali, malo je truda dovoljno da se sumnja odagna i
    pokaze presna laz. Naime, po toj tabeli poreski prihodi Kraljevine SHS
    u 1925. godini izneli su 353 milioa dinara (Vojvodina je navodno
    platila 131 milion), a uvid u zvanicne podatke kaze da je te godine u
    Kraljevini naplaceno poreza cak 4.932 miliona, ili 14 puta vise, dok
    su ukupni drzavni prihodi dostigli 10,8 milijardi (Izvor: Jugoslavija
    1918-1988, SZS, 1989). Ume li neko tamo da racuna? Kazu - Vojvodina je
    ekonomski iscrpljivana sve do Ustava iz 1974. godine (a krivac je,
    naravno, i ovde bila Srbija), a onda je nastalo blagostanje. Nije
    tacno
    . Prvo, Vojvodina se brze razvijala u periodu 1953-1970. godina
    nego centralna Srbija: drustveni proizvodi su rasli po 7,6 odsto i 6,8
    odsto godisnje respektivno. Dakle, dok ju je Srbija eksploatisala,
    Vojvodina se brzo razvijala, i to brze nego eksploatator! Neobicno. A
    sta se dogadja posle ustavnih promena koje su oslobodile Vojvodinu
    sprskih okova i donele "prekretnicu"? Stopa rasta u periodu 1971-1987.
    godina pada na skromnih 3,1 odsto godisnje, sto se ne moze smatrati
    velikim uspehom vladajuce vojvodjanske politicke klase i novog
    ustavnog polozaja Vojvodine. Ali, gle cuda, centralna Srbija, sada
    kada ne moze vise da eksploatise nikoga, ima brzi privredni rast nego
    Vojvodina: 3,6 odsto godisnje (Izvor: isto)! Reklo bi se da je za
    Vojvodinu bolje da je ostali "eksploatisu", a Srbija posebno! A
    usporenje rasta u oba dela Srbije daje za pravo tvrdnji da je ustavni
    poredak iz 1971/74, toliko drag Nenadu i Zivanu, svima doneo stetu.
    Sugerisu da je Srbija opljackala Vojvodinu tako sto su fabrike
    sistematski seljene iz Vojvodine u Srbiju u godinama 1949-52. Nije
    tacno. Buduci da sam svojevremeno saradjivao na istrazivanju
    preseljenja fabrika posle raskida sa komunistickim blokom 1948.
    godine, vrlo dobro znam da su fabrike i iz Vojvodine i iz Beograda i
    iz centralne Srbije seljene u dinarske krajeve kako bi bile sacuvale
    od eventulane invazije Rusa, a posto je planiran dugotrajan otpor u
    "neosvojivim" brdima. To je svakako bilo glupo, ali je sigurno da
    takvu stratesku ideju nije mogao da nametne niko drugi osim Josipa
    Broza, a svakako niko iz Srbije u cilju pljacke Vojvodine. Ne menja na
    stvari ukoliko je par malih pogona iz Vojvodine i zavrsilo u
    centrlanoj Srbiji.

    Lazi o porezima

    Kazu da Beograd i u novije doba pljacka Vojvodinu. I Canak (2001) i
    Veselinov (2000) tvrde da se to ocitava u cinjenici da Vojvodina
    finansira 40 odsto budzeta Srbije, a da nazad dobija samo 0,1 odnosno
    0,5 procenata. Nije tacno. Prvo, njih dvojica, a ni bilo ko drugi ko
    slicno govori, nikada nisu pokazali taj svoj racun o ucescu prihoda iz
    Vojvodine u ukupnim fiskalnim prihodima Srbije ili Jugoslavije - nisu,
    dakle, rekli "evo, Vojvodina je uplatila toliko-i-toliko, a ukupan
    budzet iznosi toliko-i-toliko". Tu ih donekle razumem, jer takvi
    podaci uopste ne postoje; nijedna statistika drzavnih prihoda to u
    nasoj zemlji ne prati, ne zato sto neko zeli da sakrije pljacku, vec
    zato sto je nemoguce izvesti takav potpun racun (kako podeliti
    carinske prihode, ili prihode od poreza na dobit preduzeca koje ima
    pogone na obe teritorije, ili prihode od gradjana koji zive u
    Vojvodini, a rade ili kupuju u Beogradu itd?). Posto ne raspolazemo
    valjanim podacima, tada je jasno da su "cinjenice" o 40 odsto prosto
    izmisljene ne bi li se svoja politicka teza "potkrepila" podacima,
    koji, jel' da, ne lazu. Drugo, jos gore je sa procentom koji navodno
    Vojvodina dobija nazad iz centralnih para. Da je zaista tacno da se
    vraca manje od jednog procenta, to bi stvarno bila cista pljacka. Ali,
    to jednostavno nije istina. O cemu se radi? Te bedne promile Canak i
    Veselinov dobili su tako sto su kao pare koje se iz Beograda vracaju
    Vojvodini uzeli samo sredstva koja je budzet Srbije odobravao budzetu
    pokrajine, ali iskljucivo za administrativne rashode Skupstine i
    Izvrsnog veca Vojvodine! Zaboravili su, gle cuda, da se iz drzavnog
    budzeta i socijalnih fondova finansiraju i sve drzavne i socijalne
    funkcije u Vojvodini, kao sto su penzije, zdravstvo, skolstvo,
    policija, vojska, infrastruktura, ekonomske subvencije i tako dalje.
    Znaci, 0,5 jeste davano iz republickog budzeta za centralnu
    administraciju Vojvodine, ali tome treba dodati sve ostalo sto je islo
    Vojvodjanima i Vojvodini, a sto je daleko vise.
    Stoga je sasvim lazna
    i besmislena ranija izjava Dragana Veselinova da su "ljudi u Vladi
    Srbije najveci pljackasi u istoriji Vojvodine!" Rudolf Bicanic je
    mnogo ozbiljnije radio slican posao pre II svetskog rata povodom
    "hrvatskog pitanja", iako i on bez krajnjeg uspeha.

    Porezi i teritorije

    U pozadini tvrdnje o poreskoj eksploataciji Vojvodine stoji stav da
    nije posteno da gradjani i njihove firme sa jedne teritorije placaju
    vise poreza nego gradjani i njihove firme sa drugih teritorija, a
    posto svi dobijaju jednako od te drzave. Drugim recima, bilo bi
    pravedno, po ovom misljenju, da teritorije placaju drzavi jednak porez
    po stanovniku, izrazeno u dinarima. Ovo je sasvim netacno, po dva
    osnova. Prvo, teorija oporezivanja odavno zastupa stav da bi onaj
    pojedinac koji ima vise trebalo vise i da plati. To je nacelo jednake
    zrtve, koje tvrdi da bi pogresno bilo naplatiti jednako poreza
    siromasnom i bogatom, jer bi to siromasnog daleko vise pogodilo. A
    cilj drzave je da uveca dobrobit svih pojedinaca. Drugo, teoriji
    oporezivanja odavno je poznato da razlicito bogati pojedinci imaju
    razlicitu korist od drzave. Bogatiji gradjani imaju vecu korist nego
    siromasni, pa je, po nacelu koristi, prirodno i da plate vise poreza.
    Na primer, bogati imaju vise koristi od zastite imovine i ugovora (jer
    imaju vredniju imovinu i prave vise poslova), od skolskog sistema (jer
    njihova deca zavrsavaju vise skole), od dobrih puteva (jer ih vise
    koriste) i slicno.

    Bajate leve ideje

    Stoga se zahtev za jednakim porezom po glavi stanovnika bogatije
    Vojvodine i siromasnijeg juga Srbije sukobljava sa razumnim nacelima
    poreske teoerije. Jeste da gradjani Vojvodine placaju vise poreza od
    gradjana sa siromasnijih podrucja, ali to je pravedneo iz ugla i
    nacela jednake zrtve i nacela koristi od drzave. Vazan problem sa
    federalistickom pozicijom Nenada Canka i drugova jeste izrazita
    etatisticka osnova celog koncepta, oslonjena na bajate socijalisticke
    ideje. Naime, ideja "vojvodjanski novac u vojvodjanskom dzepu" potpuno
    zanemaruje polozaj i interese gradjana-pojedinca i njihovih firmi, vec
    sve sto se na jednoj teritoriji stvori dozivljava kao novac te
    teritorije, koga ce mudri upravljaci najpametnije upotrebiti. Jedan
    primer takvog pristupa bio je proslogodisnji pokusaj (Canak,
    Pomoriski) da se ne dozvoli slobodna integracija nekoliko malih banaka
    iz Vojvodine sa beogradskim bankama, vec da se taj proces stavi "pod
    kontrolu", njihovu naravno, a u navodnom interesu vojvodjanskog
    bankarstva. Ostaje pitanje s kojim bi pravom bilo ko sprecavao
    integraciju banaka kada to zele osnivaci (vlasnici), osim ukoliko to
    nije po umisljenom pravu lokalnih politickih mocnika da sa bankama
    rade sta hoce, pa i da ih obicno upropaste, poznatom iz prethodnih
    decenija. A cilj pojedinca potpuno je drugaciji: da radi i zaradi
    najvise moguce i da mu drzava, zvala se ona Jugoslavija, Srbija ili
    Vojvodina, uzme sto manje novaca i pruzi sto vise usluga. Ovde se
    radi, uveren sam, o sustinskoj razlici u shvatanju uloge drzave u
    ekonomskom i socijalnom zivotu: dok etatisti sanjare o bogatim
    drzavnim fondovima i cvrstoj kontroli politike nad ekonomskim zivotom,
    a sve u navodnom interesu gradjana sa svoje teritorije, dotle
    savremeni liberalno-demokratski poredak donosi radikalnu deregulaciju
    i usmeravanje tokova novca i ekonomske aktivnosti sto je moguce vise
    trzisnim putem, tj. slobodnim akcijama slobodnih pojedinaca i njihovih
    firmi. U etatistickom konceptu presudno je vazno ko kontrolise drzavu
    i u koje svrhe, a stariji medju nama secaju se borbe za kontrolu
    akumulacije po teritorijalnom principu i izgradnje tzv. nacionalnih
    ekonomija tokom 1970-tih godina, ukljucujuci i pokrajinske, sa svim
    negativnim posledicama. Sa druge strane, u liberalnom konceptu drzava
    bitno gubi na znacaju, a dobijaju pojedinci. Drzava nece vise biti ona
    koja upravlja svacijim novcem i raspodeljuje ga prema navodnom opstem
    interesu i navodnoj pravdi, vec ce samo ubirati poreze i snabdevati
    nas javnim dobrima. Huk vremena salje etatisticki pristup u istoriju,
    pa se i Canak i njegov koncept mogu smatrati reliktom proslih vremena,
    ne povratila se. Ne zna se tacno kakvu podelu nadleznosti u ekonomskoj
    oblasti zagovara Liga, mada bi se iz nekih izjava, po kojima se Srbiji
    prepustaju samo odbrana, spoljna politika, spoljna trgovina i novac,
    moglo zakljuciti da se za Vojvodinu rezervisu sve ostale nadleznosti u
    ekonomskom zivotu, ukljucujuci i privredno zakonodavstvo, poreski
    sitem, politiku i slicno (tako mi je govorio jedan potpredsednik vlade
    Vojvodine). Ukoliko je tako, onda je sigurno da bi realizacija planova
    Lige donela ciste ekonomske stete i Vojvodini i Srbiji, posto bi
    rezultirala ozbiljnim narusavanjem jedinstva trzista i ugrozavanjem
    mogucnosti vodjenja makroekonomske politike
    . Verujem da ne postoje
    ozbiljni objektivni razlozi za utemeljenje asimetricne autonomije ili,
    cak, republike Vojvodine. Subjektivan razlog - da znatan broj gradjana
    Vojvodine zeli (umerenu) autonomiju - svakako predstavlja cinjenicu
    koja se ne moze zanemariti u politickom zivotu. Nadam se, samo, da
    iskljucivi osnov te zelje nije sebicna teznja da se plati manje poreza
    zajednickoj drzavi. Na kraju, verujem da nema sumnje da bi realizacija
    radikalnih programa a la Canak/Liga donela nepotrebnu stetu i
    Vojvodini i Srbiji.



  14. #89

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    I još jedan povezan tekst istog autora:
    ----------------------------------------------------------------------------------------------

    Odgovor Dimitriju Boarovu u polemici o vojvođanskoj autonomiji

    Dragi Mito,

    vidim da te je jako uvredila moja tvrdnja da se u polemici sa mnom, a na stranicama "Dnevnika", služiš "lošom verbalnom gimnastikom". Ne znam kako može da te pogodi tako umerena kvalifikacija kada si tamo o meni govorio toliko uvredljivo (da li je potrebno da citiram?) da si čak i sam osetio potrebu da se u drugom tekstu javno izviniš. Nemoj da budeš toliko osetljiv pošto si daleko grublji polemičar nego ja.

    Svojim tekstom u prošlom broju "Vremena" samo si potvrdio moju tvrdnju o verbalnoj gimnastici. Nigde činjenica, samo dovijanja.

    Prvo si mi imputirao razne loše namere prema Vojvodini, a da to nisi potkrepio nijednim jedinim argumentom, makar u pokušaju. Naravno, imaš prava na svoje mišljenje, ali se u javnom nastupu, a posebno u polemici, očekuje nešto više da se tvrdnje nečim podupru. I ne zaboravi da se ja zalažem za regionalizaciju Srbije.

    Potom si kompletan ostatak teksta posvetio diskusiji o poreskim davanjima Vojvodine u 1925. godini. OK, prihvatam, ali uz napomenu da si se od brojnih tema koje su u polemici pokrenute orijentisao samo na jednu i tako izbegao sve ostale. Verujem da je to znak da misliš da samo tu imaš šanse, a da kod ostalih tema tvoja strana stoji klimavo.

    Hajde da raščistimo pitanje poreza iz 1925. godine. Iako je glupavo da se temelj sutrašnje autonomije Vojvodine traži u poreskoj politici od pre 80 godina, pitanje je ipak donekle važno zato što radikalni autonomaši, uključujući i tebe, Mito, pokušavaju da dokažu tezu o poreskoj pljački Vojvodine pozivom na navodne podatke o naplati poreza iz te godine. Tako LSV tvrdi da je u Kraljevini SHS naplaćeno 353 miliona dinara poreza, a u Vojvodini 131, tj. jedna trećina. Problem sa ovom tvrdnjom je samo to što je potpuno netačna: u celoj državi naplaćeno je 4932 miliona, tj. 14 puta više nego što kaže Liga, tako da ni cifra o naplati poreza u Vojvodini ne samo da je netačna, nego je i irelevantna. Sapienti sat.

    Na ovo, Mito, odgovaraš sa dve tvrdnje. Prvo, da je Vojvodina ipak platila jednu trećinu, ali ne svih poreza nego neposrednih. Međutim, opet ne navodiš iznose naplate neposrednih poreza u Vojvodini i Kraljevini SHS niti naziv materijala ili knjige na koju se oslanjaš, pa ti ne mogu verovati, najblaže govoreći. Gola tvrdnja više nije dovoljna. Ukoliko imaš na umu cifre koje je navela Liga, onda si ponovo u problemu, pošto je ukupna naplata neposrednih poreza u Kraljevini SHS te godine bila 1377 miliona dinara, u šta se opet nikako ne uklapaju Ligini "podaci". I ne zamajavajte više: rešite se već jednom koje cifre "dokazuju" tu čuvenu poresku pljačku i javite nam preko "Vremena".

    Drugo, za najjači argument teze o poreskoj pljački navodiš činjenicu da je u Vojvodini te godine naplaćivano 25 poreza, a u predratnoj Srbiji samo pet. To bi valjda trebalo da pokaže da je kraljevska vlast poreski pljačkala jadnu Vojvodinu, a štedela kumanovsku Srbiju. E moj dragi Mito, i ovde si teško pogrešio, verujem iz neznanja. Jedinstven sistem neposrednih poreza ozakonjen je u Kraljevini SHS tek 1928. godine, a do tada su važili poreski zakoni od pre Prvog svetskog rata. Dakle, Vojvodina je plaćala te brojne poreze po starim mađarskim zakonima i možeš se žaliti Mađarskoj ukoliko misliš da ih je bilo previše!


    A čak i da je vlast u Kraljevini SHS donekle štedela kumanovsku Srbiji u prvim godinama posle Prvog svetskog rata, za to bi se moglo navesti jako opravdanje u njenom teškom stradanju tokom ratnih godina, i ljudskom i materijalnom.

    Na kraju, pitaš me da li osporavam podatke Lige ili tezu o poreskoj pljački Vojvodine. Ovo drugo, dragi Mito. I nije da ne "poštujem logička pravila", kako olako tvrdiš, već nalazim očevidne netačnosti u vašim često neozbiljnim tekstovima.



  15. #90

    Odgovor: "vojvođansko pitanje"?

    Evo približava se (sa godinom zakašnjenja) dan kada će se (možžžda) na Skupštini Srbije postaviti tema o nadležnostima APV.
    Razlog da se obnovi ova tema.
    Dakle tema treba da bude stepen nadležnosti, a ne da li je vojvođansko pitanje otvoreno ili zatvoreno.
    Pitanje autonomije, stepena nadležnosti, odnosa regija, pokrajina, kantona itd. ne može biti nikad konačno definisano i zauvek "zacementirano".
    Uobičajena zamena teza.
    Iako je već sada jasno da Statut neće biti ni blizu onog teksta koji je Skupština Vojvodine usvojila velikom većinom, protivnici autonomije su se unervozili.
    Mislim da je dovoljno izjasniti se protiv autonomije(ako ste protivnik povišenih nadležnosti), a ne koristiti medod da jedan tekst, meni nepoznatog, autora bude tačka oko koje ćemo se nadvikivati i nadgornjavati...
    Kao da je autor izneo neupitnu istinu,"gromom u kamenu uklesanu".

    Inače sama činjenica da je članak objavljen u N.telegrafu govori dosta, jer ova novina ne slovi baš za ozbiljan nedeljnik.

    Pisac, Boško Mijatović, napada Mitu Boarova, doajena srpskog novinarstva, a ne vidimo odgovor, koji sigurno postoji...
    Dakle, mogao bi neko postaviti tekst Boarova, pa opet Mijatovića ... pa u krug...

    U tekstu se ide čak dotle da se povećanje nivoa nadležnosti dovodi u vezu sa "otimanjem" umetnika koji su iz Vojvodine iz srpske kulture.

    Mnogo je cifara navedeno u tekstu, ali maaalko tendeciozno.Ispada da je Vojvodina napredovala samo kad je vladao centralistički sistem, a po dobijanju nadležnosti napredak je drastično usporavan.Pa neka se prenesu nadležnosti glupavim Vojvođanima pa neka se nauče pameti, kad im se ne može dokazati kako je dirigovanje iz Beograda suuuper.

    Inače i postavljanje teme o "lojalnosti i spremnosti za fizičku odbranu Srbije" nekako sad dobija drugu dimenziju...
    Pašće nekoj budali-političaru (a takvih je kod nas dosta) na pamet da proglasi opasnost po državu ako se usvoji novi statut.

    Umesto paljenja i rušenja džamija ili stranih ambasada mogli bi doživeti nevolje po Vojvodini

Strana 6 od 8 PrvaPrva ... 45678 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vojvođanska "Mažino linija"
    Autor Invisibleman u forumu Istorija
    Odgovora: 21
    Poslednja poruka: 26.10.2013, 19:58
  2. Sta znaci "Nezavisnost" i "Suverenitet"?
    Autor Skidatch_Mraka u forumu Politika
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 29.03.2012, 17:30
  3. "Nova" i "stara" dijaspora
    Autor irnik u forumu Dijaspora
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 10.10.2008, 09:20
  4. Od "Keca" do "Petice"
    Autor swba u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 19.12.2006, 07:29

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •